Dok smo  pokušali da razaberemo motive aktera za početak najavljenih pregovora između Vlade i CPC-a o potpisivanju Ugovora, stigla je vijest da ih neće biti. Možda je ipak cilj postignut. Odnos države i dvije pravoslave crkve ponovo će se naći u fokusu javnosti.  Abazović će opet biti u prilici da objašnjava kako se trošimo na prevaziđene nacionalne teme, umjesto da slijedimo evroski put

Čudni su, kažu, putevi Gospodnji. A još čudniji politički i partijski. Posebno onih što grozničavo brane vlast.

U srijedu ujutru, dok su se slijegali odjeci juriša na Državnu izbornu komisiju, u kojoj je predato čak 17 lista za predstojeće parlamantarne izbore (uglavnom u zadnji čas), iz Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) stiglo je zanimljivo saopštenje. Njime je najavljeno da će sjutradan (četvrtak), u zgradi Vlade, započeti razgovori između Vlade i CPC-a ,,u vezi sa potpisivanjem Ugovora o pitanjima od zajedničkoga interesa, u javnosti poznatoga kao temeljni ugovor”.

Te razgovore najavio je premijer Dritan Abazović još u ljeto prošle godine, dok se spremao da sa Srpskom pravoslavnom crkvom potpiše Temeljni ugovor. Po cijenu izvjesnog pada njegove, tek izabrane Vlade.

Ugovor sa SPC-om potpisan, Vladi je izglasano nepovjerenje, Ustavnom sudu je dostavljena inicijativa za preispitivanje zakonitosti Ugovora koji su potpisali crnogorski premijer i patrijarh SPC-a. U zaborav je pala priča o uređenju pitanja od zajedničkog interesa  između Crnogorske pravoslavne crkve i države Crne Gore.

Monitor je nedavno podsjetio na sve to, pominjući izostanak pregovora zvaničnika Vlade i CPC-a kao jedno od neispunjenih obećanja odlazeće Vlade.

Optimisti su se ponadali konačnom pokušaju da se (re)definišu odnosi CPC-a i njene matične države. Da se tako, makar malo, popravi položaj onih građana Crne Gore koji su po nacionalnosti Crnogorci a po vjerskom izjašnjenju pravoslavni vjernici. Da i oni dočekaju da im iz bogomolja koje su gradili njihovi preci dolaze blagoslovi umjesto uvreda i prijetnji o maloj Ukrajini.

Pesimisti su najavljeni susret spremno protumačili kao jeftin pokušaj lidera URA-e da pred neželjene izbore i predaju premijerske fukcije popravi svoju poziciju među razočaranim glasačima  suverenistisima. U nadi da bi ih početak pregovora i  najava mogućeg sporazuma sa CPC-om mogla navesti da zaborave na  preambulu  Temeljnog ugovora  sa SPC-om  kojoj se Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori ,,priznaje pravni subjektivitet i kontinuitet  od 1219. godine”. Ispalo je  kako je SPC u Crnoj Gori starija nego u Srbiji. A danas i uticajnija.

Toliko da, svjedočimo i ovih dana, velikodostojnici SPC-a uredno idu na poklonjenje predsjedniku Srbije iskazujući mu prijeko potrebnu podršku u momentu kada na ulicama započinje novi krug protesta protiv poraznih rezultata njegove vladavine. Crnogorski premijer  po pozivu, svakomalo svrati do Patrijaršije u Beogradu na prijateljski razgovor i konsultacije.

Bez potpisanog Temeljnog ugovora nema konsenzusa za deblokadu Ustavnog suda, govorio je  Abazović prošlog ljeta. Sada, kaže, Temeljni ugovor sa SPC-om više nikome ne smeta, dok se Ustavnom sudu – ruga.

Uglavnom, dok smo pokušali da razlučimo motive aktera za početak najavljenih pregovora, u srijedu poslije podne stigla je vijest da ih neće biti. Sa iste adrese sa koje nam je, koji sat ranije, prispjela i njihova najava.

,,Crnogorska pravoslavna crkva otkazala je pregovore s Vladom Crne Gore o Temeljnom ugovoru koji su bili zakazani za sjutra u 11 časova, u zgradi Vlade, jer je uvrijeđena njenim odnosom prema mitropolitu CPC-a Mihailu i cijeloj Crkvi”, navedeno je u novom saopštenju. Uz obrazloženje da su, umjesto premijera i ministra pravde, ,,kako je bilo dogovoreno”, za pregovore od strane Vlade i ministarstva delegirana dvojica službenika, dok je zakazani sastanak  iz zgrade Vlade preseljen u zgradu Ministrastva pravde. ,,Crnogorska pravoslavna crkva drži taj akt Vlade kao izrugujući, zbog čega i otkazuje pregovore”.

Možda je ipak postignut stvarno cilj najave razgovora Vlade i poglavara CPC-a.  Odnos države i dvije, međusobno komfrontirane, pravoslave crkve, ponovo će naći svoje mjesto u fokusu javnosti. Abazović će biti u prilici da objašnjava kako se trošimo na prevaziđene nacionalne teme, umjesto da slijedimo evropski put. Iako je baš on, od 30. avgusta do danas, bio neizostavni dio svake priče koja je imala potencijal podizanja međunacionalnih/vjerskih tenzija u Crnoj Gori. U Srebrenici, na Cetinju, u Podgorici ili Strazburu (Savjet Evrope). Sve igrajući vatrogasca.

Čudni su, kažu, putevi Gospodnji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Dragan Koprivica, pjesnik koji će rukovoditi Parking servisima,  ima pojašnjenje za politička postavljenja novih podgoričkih vlasti, uprkos obećanjima da će profesionalizovati gradsku upravu:  „Angažovati neprovjerene ljude na ključna mjesta, to je čisti autogol. Dakle, potrebni su provjereni ljudi“. Dakle, pljunuti DPS

Dragan Koprivica na čelu Parking servisa. Zvuči kao naslov satire, ali je ovo – nedeljna vijest. Zato bi, možda, nagradu za humor u satiri, kakvu je početkom godine dobio upravo Dragan Koprivica,  profesor, književnik, aforističar i pjesnik, a uskoro i predsjednik Odbora podgoričkog javnog preduzeća Parking i servisi, trebalo uručiti i novim podgoričkim vlastima. A specijalnu nagradu Demokratskom frontu koji ga je za to mjesto predložio.

„Kvalifikovalo me je što sam vrlo fina osoba“, objasnio je Koprivica svoje novo postavljenje, dodajući da to, biti fina osoba, „nije naodmet u Crnoj Gori“. Ono, valja s manirima i osmjehom čitati bilanse i finasijske izvještaje. Imaće Koprivica pune ruke posla. Parking servis prihoduje preko 2 miliona eura godišnje, a tamo je zapošljeno svega 170 ljudi. Bogata je kuća zapala finog čovjeka.

Nego, samo da se neko fin ne prijavi i za mjesto hirurga u KBC-u.

Šta je Marinu Jočić, poslanicu DF-a, kvalifikovalo za Odbor JU Muzeji i Galerije, još nije pojašnjeno. Maniri, finoća. Dokazanost. Poslanica Demokratskog fronta ostala je upamćena po šamaru koji je,  svojevremeno, zviznula poslanici suprotnog političkog tabora. O njenoj osobnosti dovoljno govori i izjava dok je bila prva predsjednica Kola srpskih sestara, ratnih devedesetih: „Za krst časni i slobodu zlatnu daćemo sve. Makar to bili naši životi, životi naše braće i naše djece”. Od tuđih života bile su joj važnije granice velike Srbije. Što se tiče iskustva rukovođenjem javnim preduzećima, Marinino je trajalo nekoliko mjeseci u Nacionalnim parkovima. Onda ju je vlada Zdravka Krivokapića smijenila, a ubrzo i Jelenu Kljajević, direktoricu tog preduzeća, nakon što je blokiran račun kompanije i konstatovano „zabrinjavajuće stanje u svim aspektima u NPCG”. Jočićeva je tada zagrmjela: „Krivokapić je izdajnička tranja”.

Ima još interesantnih vijesti. Na čelo Građanskog biroa biće postavljen Vladislav Dajković iz Slobodne Crne Gore. I on ima prigodno  obrazloženje o kvalifikacijama: „Rođen sam u Podgorici, moj otac je rođen u Podgorici, moj đed je živio u Podgorici. I moj sin živi u Podgorici“. Sreća za Građanski biro.

Ima onih koji žive u Podgorici, koji su se nadali da će nove lokalne vlasti ispuniti obećanja o profesionalizaciji javne uprave, i zapošljavanju u skladu sa referencama i stručnošću, a ne partijskim pripadanjem. Uprkos već jednom iznevjerenim obećanjima većine istih političkih partija, nakon avgusta 2020. Podsjetili su ih i na Koalicioni sporazum u kom stoji da će radne biografije i stručnost biti odlučujući kriterijum prilikom kadriranja.

Dragan Koprivica, pjesnik koji će rukovoditi Parking servisima, ima pojašnjenje za politička postavljenja novih podgoričkih vlasti, uprkos obećanjima da će profesionalizovati gradsku  upravu : „Angažovati neprovjerene ljude na ključna mjesta, to je čisti autogol. Dakle, potrebni su provjereni ljudi“. Dakle, pljunuti DPS.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Neki odgovori o nasilju kompleksni su, i zahtijevaju ozbiljne društvene debate. Istovremeno, neki važni odgovori o prirodi nasilničkih političkih sistema u kojim živimo, još ostaju bez institucionalne potvrde i utvrđivanja odgovornosti. A baš se oni moraju dati da bi društvo moglo da krene u ozdravljenje

Slike tragedije u Beogradu, u kojoj je stradalo osmoro djece i čuvar tamošnje osnovne škole, preplavile su medije. Na društvenim mrežama,  javnost pokušava da shvati uzrok užasne tragedije i da odgovor na pitanje zašto nam se sve češće dešava nasilje. Istovremeno, neki važni odgovori o prirodi nasilničkih političkih sistema na ovim prostorima, još ostaju bez institucionalne potvrde. Ili se o njima govori iza zatvorenih vrata.

Gotovo neopaženo prošle su dvije ovonedeljne značajne informacije, važne i za Beograd i Podgoricu.  Prva – Njujork Tajms objavio je ove sedmice tekst o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučića i vezama kriminalnog klana Veljka Belivuka sa državnim rukovodstvom, koje počinju uporedo sa dolaskom na vlast SNS i Vučića 2012. godine. Tajms piše da je sudski dokumentovano da su Belivuk i njegova grupa dobijali u MUP-a podršku u prethodnih 10 godina, te da bi „Belivuk možda i ostao nasilnik manjeg značaja da se njegov život nije desio uporedo sa usponom Aleksandra Vučića”. Svjetski poznati medij objašnjava kako je Belivuk, optužen za ubistvo i niz drugih teških zločina, bio u dobrim odnosima sa policijom i obavještajnim službama, te da su on i njegovi ljudi fotografisani u društvu moćnika, među kojima je bio i Danilo Vučić, sin srpskog predsjednika. Sve to dok Vučić u Beogradu, tražeći uzroke tragedije u beogradskoj školi,  začudno objašnjava kako 13-ogodišnji dječak, koji je u crno zavio Srbiju, nije bio iz siromašne porodice. „Ovo je sve suprotno od klišea, niti je riječ o nekom ko se borio za  status, o nekom ko nema da jede i pije, sve suprotno“, poručio je on sa  konferencije za medije. Kao da moć, novac i nasilje decenijama na ovim prostorima ne idu ruku pod ruku. To je naš kliše.

Druga važna priča, o vezama Belivuka i državnih ovdašnjih funkcionera, vodila se u Crnoj Gori iza zatvorenih vrata. Višečasovna sjednica Tužilačkog savjeta, na kojoj se raspravljalo o komunikaciji državnih tužilaca u vezi sa postupanjem u predmetu povodom ukidanja zabrane ulaska u Crnu Goru Veljku Belivuku, održana je van očiju javnosti. Članovi Tužilačkog savjeta Stevo Muk i Siniša Gazivoda bili su u manjini, tražeći da sjednica bude otvorena. Za sada se zna samo da je po okončanju sjednice, zahtjev ministra pravde Marka Kovača da bude razriješena šefica Višeg tužilaštva Lepa Medenica zbog slučaja Belivuk, dostavljen disciplinskom tužiocu.

Iza zatvorenih vrata vodiće se još jedna priča o vezama kriminala i vrha pravosuđa. Suđenje Vesni Medenici, bivšoj predsjednici Vrhovnog suda, i njenom sinu Milošu, biće zatvoreno za javnost, objavljeno je ove sedmice.

Brojni spisi Europola, koji ukazuju ne samo da je nekadašnji crnogorski policijski vrh omogućio ulazak Belivuka u Coru Goru, nego i svjedoče o mnogim drugim isprepletanim vezama ovdašnjih državnih funkiconera s kriminalnim klanovima, dovoljni su da se shvati kakva je bila priroda trodecenijskoj sistema. I da smo zaslužili kategoriju – mafijaška država, kako je Crna Gora definisana u američkom Forin afersu još prije deset godina.

Neki odgovori o nasilju kompleksni su, i zahtijevaju ozbiljne društvene debate. No neke odgovore institucije moraju da obezbijede, da bi ova društva krenula u ozdravljenje. Jedan od tih je odgovornost u slučaju Belivuk. Ili ubistvo Duška Jovanovića, na čiji se institucionalni odgovor čeka 19 godina, o čemu se takođe ove sedmice govorilo iza zatvorenih vrata. Ima ih još bezbroj. Ratne zločine gotovo niko i ne pominje.

Sve dok institucije ne budu dovoljno snažne da pokažu da vlast i moć nisu zaštita od odgovornosti za zločine, vrtjećemo se ukrug.

Milena PEROVIĆ

Komentari