DANAS, SJUTRA

Lelejska noć

Objavljeno prije

17 godina

11 Decembra, 2009

Objavio:

Vijeće FPN-a je osudilo Filipa Kovačevića, koji se pobunio zbog toga što mu dekan Srđa Darmanović ukida nastavne predmete. Reakcija probranih glava odiše i prikladnim tonom uvrijeđenosti. „Vijeće Fakulteta političkih nauka sa indignacijom odbacuje optužbe i manipulacije koje je na račun našeg fakulteta u javnosti izrekao docent Filip Kovačević”. Ovako to odliježe: Filip Kovačević se nije pobunio protiv nepravičnih odluka, već protiv našeg fakulteta, što je izdaja; učinio je to javno umjesto da šuti kao sav normalan svijet. Treba im zapamtiti imena. Srđan Darmanović, kao takav, Miloš Bešić, desna ruka, Milan Marković sudija Ustavnog suda, Sonja Tomović-Šundić, Predsjednikova savjetnica, i Saša Knežević, generacija koja dolazi. Vlada u sjeni. Koliko samo ova rečenica sadrži podvala, pritisaka i prijetnji. To intelektualna baza režima pokazuje gazdi kako oni znaju biti pouzdani egzekutori. Đukanović bije odsudnu bitku da Crnu Goru 21. vijeka oblikuje po vlastitom liku i interesu. On i njegovi hoće da trajno utemelje svoj vrijednosni svijet, da obesmisle i njihov odlazak s vlasti. Da budvanizuju, cementiraju duh i vladaju društvom i kad odu iz politike. I sa ovog svijeta. Zato učvršćuju sistem koji može sam sebe da reprodukuje, a oni tako da traju kroz generacije. To je ono što Milan Popović naziva – vampirizam. Filip Kovačević se grdno zamjerio univerzitetskim i ostalim vlastima, zato što podstiče sumnju, što legitimiše pravo na drugačiji, nesputan stav. Na Fakultetu političkih nauka školuju se budući novinari, diplomate, razni savjetnici, ljudi na kojima će počivati institucije Crne Gore. Stvarno je opasno dopustiti Filipu Kovačeviću da tamo nekontrolisano širi virus slobode. Zato ide čas permanentne nastave: evo draga djeco šta dobijate ako ste Srđa, a šta vas čeka ako hoćete da budete Filip. Cementiranje se odvija na svim sektorima. Evo je opet Pobjeda krenula da spašava antifašizam. Na meti je udžbenik istorije za četvrti rezred gimnazije. Autori Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić, počinili su strašan grijeh: Maturanti ove godine uče da su naši mirotvorci Đukanović i Marović sa svojim šefom Bulatovićem biliratniMiloševićevisaveznici, a da su otpor ludilu pružali LSCG, SDP,Monitor, udruženja intelektualaca… To je danas na udaru režima, sve bajke o ugroženom antifašizmu su koprena. Djevojke imladići podstaknuti takvim udžbenikom mogli bi jednom pitati ono čuveno: šta si radio tata dok je gorio Dubrovnik i izdisala Srebrenica? Možda bi im bilo jasnije šta to Monitor piše o krvnom srodstvu zločina rata i zločina pljačke Crne Gore? Možda bi lakše razumjeli ono što im govore nepokoreni profesori. Možda bi im bilo normalno da pohitaju da pruže podršku Slobodanu Pejoviću, koji trpi nasilje zbog svjedočenja o zločinu. Sve je očitije kolike su posljedice nedonošenja zakona o lustraciji. To ohrabruje ono najgore u ljudima: neodgovornost za posljedice vlastitog djela. Jednom kad Đukanović ode, armija skutonoša satraće se da svu krivicu svale na njega. Samo, sve crnogorske srđe i njihova vijeća moraju znati da će doći dan kada će biti označeni kao ideolozi zla, stubovi režima u najgorem od svih njegovih poslova. Društvo tolerancije i slobode ne gradi se trpljenjem i popuštanjem nasilnicima. Biće kobno za ovu zemlju ako se dozvoli vlastima da ubiju sjećanje i tračak nade da se svaštočinstvo ipak ne isplati. Opasan je znak ova javna tišina dok režim i njegove ispostave udaraju na Filipa Kovačevića. Uz rijetke i očekivane izuzetke Univerzitet je reagovao – šutnjom. Ni sada ni ranije, nijesu ni prstom mrdnuli rektor Predrag Miranović i predsjednik Upravnog odbora Ljubiša Stanković. Tako su poslali poruku da je Srđa Darmanović na blagoslovljenom zadatku – uzimanja mjere Filipu Kovačeviću. Opozicione partije kad god zatreba – nijesu tu. Ona najjača ni poslije prošlonedjeljne mojkovačke bitke izgleda nije shvatila da nema tih izbora koje ova vlast neće dobiti dok god ih ona raspisuje. Ne oglašavaju se ni NVO. Slučaj Filipa Kovačevića izgleda nije predviđen njihovim projektima. Uvijek je vlastima najvažnije da izoluju žrtvu, da onom na kojeg krenu prirede lelejsku noć, da osjeti ledeni dah samoće. Srećom, ovaj put su se namjerili na majstora.

Esad KOČAN

Komentari

POVEZANE VIJESTI:Broj 999

Sljedeće

Monitor, i tada i sada

Ne propusti

Naša Mira

DANAS, SJUTRA

Da podrži

Objavljeno prije

7 dana

31 Oktobra, 2026

Objavio:

Milena Perović

Pao je Vučić, izgubio Bolsonaro, Netanjahu ostao bez većine. U jednoj sedmici. Autokrata za autokratom. Kod kuće, nije bilo velikih odluka i promjena, ali makar Milan Knežević nije dalje prijetio da će uređivati crnogorske kritičke medije kad ih Vučić pokori

Pao je Vučić, izgubio Bolsonaro, Netanjahu ostao bez većine. U jednoj sedmici. Autokrata za autokratom.

Priče iz Srbije, Brazila i Izraela nijesu iste, kao što nijesu ili neće biti ni njihovi raspleti. Ipak, sve su, makar na tren, prostor za drugačije.

U Brazilu se nadmetala ljevica Inasija lule da Silve i desnica Flavija Bolsonara, sina bivšeg predsjednika Žaira Bolsonara, osuđenog zbog pokušaja da poništi rezultate prethodnih predsjedničkih izbora u Brazilu. Desnica je bila uvjerena da joj je pobjeda zagarantovana, uz brojna predviđanja i istraživanja u tom smjeru. Lulina pobjeda bila je šok. Dodatno, ljevica u Brazilu nije samo pobijedila tamošnju desnicu, nego i američke uplive i njihova nastojanja da utiču na ishod. Pobjedila je i Trampa.

U Izraelu nije bilo takmičenja lijevog i desnog, i rasplet očito neće donijeti nasušne promjene. Netanjahu je izgubio većinu, ali tu većinu nije dobio nijedan politički blok. Formiranje vlade moglo bi potrajati, pošto niko ne razmatra koaliciju sa arapskim mandatima. Zato ratni zločinac i dalje ostaje tu, a fašizam prijeti da razori sve. Gaza i dalje krvari na očigled svijeta.

Predsjednik SNSD Milorad Dodik čestitao je Državi Izrael i Benjaminu Netanjahuu osvojen broj mandata na izborima, porukom da „Republika Srpska stoji uz Izrael, danas, sutra i uvijek“. Na žalost, Dodika nije zahvatio ovaj talas odlaska autokrata i desničara. Da je Vučić pao prije izbora u BiH, ko zna.

Na posljetku, Srbija. Sukob društva i korumpirane i kriminogene vlasti. Pobjedom na izborima Studentska lista nije pobijedila samo autokratu Vučića nego i opoziciju, koja nije uspjela ni da pređe cenzus. Čitavu političku klasu savladala jedna mladost, ponijeta željom za slobodom. To je trenutak istorije koji će dugo trajati.

Iako je mirni Vučićev silazak sa vlasti razlog za ogromno slavlje, pred Studentskom listom i Srbijom tek je ozbiljan i težak posao. Ne samo ozdravljenje društva koje je predugo kontrolisano i uništavano. Nego je tu i ono drugo važno pitanje – šta je politika Studentske liste osim borbe protiv Vučića? Gdje sad ide Srbija? Najavljuje se da će za nove vlasti u Srbiji prioritet biti lustracija, borba protiv korupcije i jačanje institucija. Vidjećemo.

Govoreći o studenskim protestima u Francuskoj, Italiji i Belgiji, Španiji i Albaniji, koji su nastali kao odgovor na krize stanovanja, obrazovanja i uništavanja životne sredine, Yanis Varoufakis kaže: „Nevjerovatan ustanak mladih u maju 1968. godine, kada su studenti pozvali da tražimo nemoguće, završio se jačanjem konzervativizma. Da li će i ovaj ustanak na kraju ojačati ekstremnu desnicu koja prezire ustanike, upravo onu silu koja buja u njihovom očaju?.. Ako ih ljevica izda, krajnja desnica će iskoristiti njihov gnijev“…

U Crnoj Gori na sve strane nadmetanje – ko je bio veći kritičar Vučićevog režima, odnosno ko je manje s njim sarađivao. Parlamentom odzvanjaju optužbe – koga je finansirala BIA, ko ima stanove u Beogradu… Plus pitanje – šta za Crnu Goru znači pad Vučićevog režima? Govori se o ubrzanju evropskog puta zemlje, procjenjuju izjave lidera Studentske liste na temu susjedskih odnosa. Neki su zadovoljni, drugi ćute.

Za sad je makar jedno sigurno – Milan Knežević više ne prijeti da će uređivati crnogorske kritičke medije kad ih Vučić pokori. Malo li je.

Samo da podrži.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Čitajte

Objavljeno prije

2 sedmice

24 Oktobra, 2026

Objavio:

Zoran Radulović

Napunio je trideset šest, kreće trideset sedma. Čitajte. I stare i nove brojeve Monitora. Čitajte i one tekstove sa kojima se ne slažete. Preispitujte, sebe i nas. Sumnjajte. Da poslije svega, opet jednom neki silnici i njihovi podanici, ne bi objašnjavali kako i zašto nijesmo znali

Za nama je još jedna godina. One počinju 19. oktobra kada je, 1990, izašao prvi broj vašeg i našeg nedjeljnika. I evo, punih 36, a počinje 37. godina izlaženja Monitora.

Mijenjale su se države, vlasti, savezništva i društveni prioriteti… Mijenjala se i redakcija. Neki su dolazili i odlazili po sopstvenom izboru. Druge je život odnio u vječnost. Nepromjenljiva je ostala potreba Monitora da otkriva, svjedoči, opominje, slijedeći naum da se izgovoreno i učinjeno sačuva od zaborava. I naknadnog prepravljanja.

Andrija Mandić i Milo Đukanović vatreno, evo, raspravljaju o devedesetim. Baš oni. Slušajući ih, mogli bismo pomisliti da je najveća nepravda ratova na prostoru bivše Jugoslavije to što njihova uloga u tim događajima još nije pravilno vrednovana.

Đukanović objašnjava da je njegova vlada Bosni i Hercegovini slala humanitarnu pomoć. Mandić najavljuje dokaze kojima se može potvrditi, kako kaže, čak i Đukanovićeva komandna odgovornost. Tužilaštvo šuti da ne remeti diskusiju.

Ako tražite odgovore, čitajte Monitor. Sadašnje i arhivirane brojeve. Na našem sajtu i u bibliotekama sa bogatijim fondom periodičnih izdanja.Tamo se može provjeriti šta je ko govorio dok su ratovi počinjali i trajali, koju je politiku podržavao, šta je opravdavao, a pred čim ćutao. Ko se bavio naftom, ko duvanom a ko aluminijumom. Hiljade stranicaMonitora svjedoče ko je upozoravao na posljedice dok su upozorenja još mogla nekoga spasiti. U tim brojevima postoje ljudi i događaji koji u današnjim polemikama ostaju izvan kadra: žrtve, prognani, protivnici rata, oni koji su odbili da pucaju ili da komšiju predaju progoniteljima.

Tokom ovonedjeljnih pregovora u parlamentu, usaglašavana je garancija da se poseban zakon o provjeri integriteta nosilaca izvršne vlasti donosi dvotrećinskom većinom poslanika. Podrška nacionalnih partija manje brojnih naroda povezana je sa prihvatanjem njihovih zahtjeva za izmjene izbornih pravila. Četiri garantovana mandata za albanski narod i jedan za hrvatski, uz izmjene Zakona o morskom dobru. Individualna i kolektivna prava zaslužuju trajna i obrazložena rješenja. Zato treba pročitati šta je dogovoreno, kome je šta obećano i kakve veze izmjene Zakona o morskom dobru imaju sa provjerom integriteta članova buduće Vlade.

Ne moramo, međutim, čekati završetak procesa ustavnih promjena da bismo provjerili integritet onih koji odlučuju o sadašnjosti i budućnosti Crne Gore. Već danas možemo uporediti njihove riječi sa odlukama, obećanja sa rezultatima, prijavljenu imovinu sa načinom života. I zapitati se zašto neko dokaze čuva za politički povoljan trenutak, a sopstvenu prošlost prepričava tek od mjesta na kojem je ona postala prihvatljiva.

Za takvu provjeru potrebni su dokumenti i sačuvana svjedočanstva. Potreban je trag koji ne nestaje promjenom vlasti, vlasnika medija ili političkog savezništva. Bez njega, svaka nova izjava dobija priliku da izbriše prethodnu, svako obećanje može da se predstavi kao prvo, a svaka odavno opisana zloupotreba da ponovo iznenadi javnost.

Dobar dio Monitorovih 36 godina stao je u arhivu koju danas možemo otvoriti i uporediti sa onim što vidimo i što nam govore. Nijesmo sve znali ni sve vidjeli. Kao što, sasvim izvjesno, nijesmo uvijek ispravno procijenili ono što traje ili dolazi. I naše tekstove treba čitati kritički, provjeravati izvore i zaključke. Godine trajanja uvećavaju tu obavezu.

Vrijednost svjedočenja Monitora posebno je važna kad neko pokuša da rastumači kako se ono čemu smo svi svjedočili zapravo nije ni dogodilo. Ili da se dogodilo sasvim drugačije. Tada datum, izjava, dokument i ime postaju odbrana od nametnutog zaborava. Omogućavaju da rasprava počne od činjenica, umjesto da se završava pitanjem kome više vjerujemo.

Zato, čitajte. I stare i nove brojeve Monitora. Čitajte zakone, presude, ugovore i ono što se nalazi iza naslova. Čitajte i one tekstove sa kojima se ne slažete. Preisptujte, sebe i nas. Sumnjajte. Da poslije svega, opet jednom neki silnici i njihovi podanici, ne bi objašnjavali kako i zašto nijesmo znali.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Po inerciji

Objavljeno prije

3 sedmice

17 Oktobra, 2026

Objavio:

Zoran Radulović

Ministar može glasati u vožnji, pa naknadno objašnjavati zašto bi se kao privrednik protivio sopstvenoj odluci. Oni koji od te odluke treba da žive, nemaju tu privilegiju. Njima zarada, održivo radno mjesto i saldo troškova na kraju mjeseca predstavljaju sastavni dio istog života

Ministar poljoprivrede Vladimir Joković je gledaocima TV Vijesti objasnio kako se može istovremeno biti za projekat Euro model i protiv njega. Kao ministar, kaže, podržava najavljeni program povećanja zarada. Kao poslodavac ne bi ga podržao, zabrinut za opstanak (njegove) kompanije koja zapošljava četrdesetak ljudi. Za predložene izmjene šest zakona koji čine okosnicu Euro modela glasao je na elektronskoj sjednici Vlade, u vožnji, „po inerciji“.

Tako smo dobili rijetko neposredan opis načina na koji se odlučuje o našim penzijama, platama, troškovima poslovanja i javnim finansijama. Sve skupa, u pitanju je više od milijardu eura godišnje.

Sličnu sposobnost razdvajanja djelova iste cjeline pokazuju i sindikati. Iz Unije slobodnih sindikata podržavaju najavljeno povećanje zarada, a protive se ukidanju doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Praveći se da ne razumiju kako su u ponuđenom programu te dvije stvari neodvojivo povezane. Veće zarade mogu se tražiti i uz drugačiji način finansiranja, ali bi to onda bio drugačiji program.

Iz Bangkoka je stigla vijest da je ministar finansija Novica Vuković o Euro modelu razgovarao sa predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda. Uz poruke o evropskoj budućnosti, većim zaradama i kvalitetnijim radnim mjestima, Ministarstvo je saopštilo i da analizira uticaj programa, istovremeno pripremajući prijedlog budžeta za 2027. godinu.

Dobro ste razumjeli: obećanja su podijeljena, predložene izmjene zakona poslate parlamentu na usvajanje, a sagledavanje posljedica predloženog još traje. I to se radi paralelno sa finalizacijom budžeta za narednu godinu.

Pokret Evropa sad prenio je ministrove afirmativne poruke, izostavljajući dio o analizama koje nijesu završene. U partijskom predstavljanju programa za tu informaciju nije bilo mjesta. Građanima je ponuđena sigurnost ishoda, bez neizvjesnosti postupka kojim bi do tog zaključka tek trebalo doći. Dok resor zadužen za državnu kasu još računa ono što je politički već predstavljeno kao završen posao. Tuđe kase (poslodavci, zapošljeni, penzioneri, korisnici socijalnih davanja…) su, izgleda, tuđa briga.

Iz Unije poslodavaca Vladi su dostavili prijedlog sa 13 mjera za inplementaciju predloženog programa. Zapravo, za njegovu modifikaciju i djelimično odlaganje. U tom paketu posebno mjesto zaslužuje zahtjev da najmanje dvije godine nema povećanja postojećih ili uvođenja novih državnih i lokalnih poreskih nameta. Može biti da, u velikoj većini, nijesmo ni svjesni koliko je zatraženi „moratorijum“ važan za ovdašnju realnu ekonomiju.

Preduzeće koje danas ugovara posao, uzima kredit, zapošljava ili ulaže u opremu mora imati razumnu sigurnost da mu vlast sjutra neće promijeniti računicu, uvodeći novu finansijsku obavezu, da bi nadoknadila budžetski prihod kojeg se juče odrekla. Kada se pravila mijenjaju prema potrebama državne kase i političkog trenutka, ulaganja se odlažu, zapošljavanje postaje rizičnije, a dio novca ostaje “zamrznut” sa strane, da se njime preduprijedi sljedeće iznenađenje. Cijenu takvog upravljanja plaćaju i oni kojima je reforma obećana kao dobitak.

Dok čekamo računicu za narednu godinu, stigla je ona o sadašnjem standardu. Potrošačke cijene u septembru bile su 5,2 odsto veće nego godinu ranije. To poskupljenje prethodi primjeni Euro modela i ne može mu se pripisivati, ali pokazuje okolnosti u kojima se obećava novo povećanje primanja. Cijene već rastu, bez čekanja da se završe analize.

Joković je, u pomenutom gostovanju, ponudio i preporuku za slučaj novih poskupljenja: „ne morate baš sve kupovati u Crnoj Gori“. Ministar poljoprivrede tako građane upućuje da svoj standard brane kupovinom van zemlje, dok njegova Vlada obećava jačanje domaće privrede. Ostaje da se objasni kako će domaći proizvođači i trgovci iz povećanog prometa finansirati veće zarade ako kupci, po ministrovom savjetu, novac budu trošili preko granice. I koliko građana uopšte ima mogućnost da na taj način odgovori na skuplji život.

Ministar može glasati u vožnji, pa naknadno objašnjavati zašto bi se kao privrednik protivio sopstvenoj odluci. Oni koji od te odluke treba da žive, nemaju tu privilegiju. Njima zarada, održivo radno mjesto i saldo troškova na kraju mjeseca predstavljaju sastavni dio istog života.

Zoran RADULOVIĆ