DANAS, SJUTRA
Monitor, i tada i sada
AB revolucionari koje je januarski puč 1989. godine doveo na vlast nijesu shvatili koje istorijske sile su oborile stari režim. Umjesto da podrže borbu za slobodu koja je kidala okove u Istočnoj Evropi, ušli su u koaliciju za dominaciju nad ljudima i narodima. Smjenu vlasti na izborima u Poljskoj i Čehoslovačkoj i rušenje Berlinskog zida nijesu ni primijetili. Spremali su se za imperijalni rat i ,,konačni obračun” sa susjedima i do duboko u 1990. predlagali politički pluralizam u okviru socijalističkog saveza. Pravo na osnivanje privatnih medija bio je posljednji njihov ustupak. U oktobru 1990, par nedjelja nakon što je usvojen savezni zakon o štampi, grupa profesora crnogorskog Univerziteta udružila se s grupom novinara i 19. oktobra 1990. izašao je prvi broj Monitora. Naziv je odražavao namjeru da se društveni život učini vidljivim i demistifikuje u našem listu.
Monitor je od prvog broja bio žestoki protivnik Miloševićevog nacionalsocijalizma i podrške crnogorske vlasti projektu Velike Srbije. Poslije par brojeva, predsjednik pučističkog režima, asistent na Univerzitetu na kojem sam ja bio profesor, pitao me je cinično kakvo je zadovoljstvo štampati novine koje se prodaju u 300 primjeraka. Da bi AB revolucionari nešto naučili, odgovorio sam. Nekoliko puta odgovarao sam na sličnu provokaciju AB-ovaca, koji su vrvjeli na Univerzitetu. Pričao sam im da je sudija izvjestilac određen od inkvizicije da prouči Kopernikov tekst koji je trebalo osuditi, tokom čitanja postao Kopernikov sljedbenik. I da mi u Monitoru vjerujemo Sokratu koji kaže da će i oni, kad nauče šta je pravo, pravo činiti.
Ubrzo se pokazalo da stvari stoje drukčije. Kad je tiraž i uticaj lista počeo da raste, verbalne provokacije zamijenila je represija. Za AB-ovce je nasilje bilo legitimno sredstvo u unutrašnjoj politici a rat za rješavanje južnoslovenskog pitanja. Monitor je od početka bio antiratni list. Kad su Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost, Monitor je tražio nezavisnost Crne Gore. U doba pohoda AB-ovaca na Dubrovnik, gađali su bombom i prostorije Monitora. Neprijateljev napad na prvu slobodnu teritoriju u Crnoj Gori pretrpio je neuspjeh. Naša želja za slobodom bila je jača od njihove sile.
Monitorov teži neprijatelj bila je i ostala suženost crnogorskog tržišta na kojem nedjeljnik kao novinska forma teško može finansijski opstati. List je preživio kao simbol Druge Crne Gore kojoj je bilo stalo da ostavi pisani trag o svom postojanju. Na spisku osnivača bilo je stotinjak imena. Do prve godišnjice pridružilo nam se više stotina, 1994. bilo nas je – skoro hiljadu. Zahvaljujući podršci stotina ljudi Monitor je opstao kao monitor našeg vremena.
Poslije osam godina AB-ovci su počeli da revidiraju. U proljeće 1997. došlo je do rascjepa u vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista. Na izborima 1997/98, frakcija koja se zalagala za odvajanje od Miloševića pobijedila je zahvaljujući podršci independista i nezavisnih medija.
Država koju smo dobili na referendumu 2006. nije ona za koju se borio Monitor. Umjesto društvenog kompromisa, pomirenja i stabilnosti, stvorena je podjela na svemoćne pobjednike i potlačene gubitnike. AB-ovci su bili i ostali mutirani postkomunistički provincijalci koji vrše vlast na ličnu korist i van zakona. Zadržali su mehanizme političkog monopola, javnu i tajnu političku policiju i prisvojili društveno bogatstvo. Umjesto parlamentarne demokratije i tržišne ekonomije, danas imamo oligarhijsku vlast i ortački kapitalizam. Umjesto pravne države, kontrolisano sudstvo i tužioce podvlasne oligarsima i vladajućoj partiji. Korupcija i organizovani kriminal proželi su sve državne strukture, od vrha do dna. Umjesto socijalne solidarnosti, imamo šezdeset odsto stanovnika na granici siromaštva i najveće socijalne razlike u Evropi. I manji nivo privredne razvijenosti nego prije dvadeset godina. Crna Gora je projektovana da bude zemlja posluge oligarha i mafijaša.
Dvadeset godina poslije 1989, godine u kojoj su pale istočnoevropske diktature, Crna Gora je zarobljena zemlja koja tek treba da doživi svoju 1989.
Monitor u kojem se vjerodostojno ogleda društveni život Crne Gore, nužan je i danas koliko je bio nužan i prije dvadeset godina. Da svjedoči, otkriva i uznemirava.
Miodrag PEROVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Količnici inteligencije

Prema izvještaju Fridom hausa za 2023. godinu, Crna Gora je nazadovala po pitanju stanja demokratije u zemlji. Od njihovih ocjenjivača zaslužili smo najnižu prosječnu ocjenu u zadnjih deset godina
Odlazeći premijer održao je, prenijeli su iz njegovog kabineta, „predavanje na Univerzitetu Oksford, najstarijem univerzitetu u anglofonskom svijetu“. Koji dan ranije, zakletvu je položio novi predsjednik države koji je, prije koju godinu, „kao stipendista britanske vlade magistrirao ekonomiju na Univerzitetu Oksford“.
Malo li je to za zemlju u kojoj je, prema posljednjem istraživanju svjetske inteligencije, prosječan količnik inteligencije nepunih 86? Na šta premijer često i rado podsjeća: „Ubiće nas IQ 86“. Prema kategorizaciji količnika inteligencije to nas, u prosjeku, svrstava u grupu fiziološki tupih. Iznad su prosječno inteligentni a u kategoriji ispod oni sa lakom duševnom zaostalošću.
Ukoliko želimo popraviti trenutno stanje, jedni preporučuju više čitanja a drugi pravilniju ishranu, pošto se „nedovoljnim uzimanjem joda količnik inteligencije smanjuje za 10–15 odsto“. Naravno, možemo uživati i u zatečenom stanju i, recimo, političarima prepustiti da nezavisno do volje građana brinu naše brige. Prema istraživanju koje je ove nedjelje predstavio CGO, takvom načinu razmišljanja sklon je skoro pa svaki dvadeseti punoljetni stanovnik Crne Gore obuhvaćen anketom. I saglasan sa stavom da „politika i odluke pripadaju političarima“. Kad su već tako pametni i toliko školovani.
Doduše, već ima onih koji spočitavaju odlazećem premijeru da nije držao predavanje na čuvenom britanskom Univerzitetu, već je promovisao svoju knjigu Kritika globalne etike u jednom od, otprilike, 400 klubova i društava koja funkcionišu pod okriljem Univerziteta Oksford. I nemaju, uvijek, direktne veze sa njim. Može biti da je tu u pitanju i neka vrsta ljubomore. Ili političkog rivalstva.
Tako nešto je mnogo teže prebaciti renomiranoj organizaciji Fridom haus. Prema njihovom izvještaju za 2023. godinu, Crna Gora je nazadovala po pitanju stanja demokratije u zemlji. Zato smo od njihovih ocjenjivača dobili i najnižu prosječnu ocjenu u posljednjih deset godina. U odnosu na 4,18 iz 2013. godine, 4,07 iz 2018, prošlogodišnjih 3,82 – sada smo stigli do 3,79. Na skali do mogućih 7 (sedam).
„Neka građani sami procijene, ne treba im Fridom haus“, prokomentarisao je Dritan Abazović izvještaj američke NVO. „Predsjednički izbori su održani kao u Švajcarskoj. Ako neko ne vidi napredak, ne znam… Naši građani uživaju veće slobode, imaju bolje zarade, turizam ide dobrim pravcem… Sve ostalo je manje važno“.
Legitiman politički stav. Baš kao i onaj od prije nepunih mjesec dana, kada je napredak Crne Gore na Svjetskom indeksu slobode medija, premijer Abazović ocijenio kao „svjetski rekord“ i krunski dokaz da kritičari njegovog odnosa prema nanaklonjenim medijima nijesu u pravu. Tada nijesmo čuli poziv građanima i novinarima da sami procijene stanje medijskih sloboda u Crnoj Gori. Živimo doba alternativnih činjenica.
A sada – stvarnost. Ili ono od čega se i kako živi. Pljevlja su ponovo u fokusu. Među četrdesetak kanidata koje je vladajuća većina u opštinskom parlamentu predložila za čelne funkcije u lokalnim javnim preduzećima nema nijednog Bošnjaka/Muslimana. Iz opozicije pretpostavljaju da nema ni Crnogoraca, ali to ne mogu da ustvrde samo na osnovu imena predloženih kandidata. Prošlog ljeta identičan slučaj imali smo u tamošnjem Rudniku uglja. Samo su brojke bile višestruko veće. I nikome ništa. Treba li nam Fridom haus da ukaže na ovu opasnu nelogičnost?
Ili je dovoljno osvrnuti se oko sebe, duboko udahnuti i zaćutati makar na minut. U danima kada se obilježava 31 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore pravo u smrt, podgoričke fasade i dalje ruže svježe ispisani grafiti tipa: „Svaki Srbin je Ratkov vojnik“. Glupost i mržnja ne pitaju za IQ. Potvrdiće vam to i u Oksfordu.
Samo ne pitajte novog predsjednika. Jakov Milatović, iako je na vrijeme pozvan na komemoraciju u Herceg Novom, nije našao za shodno da oda počast nevinim žrtvama države Crne Gore. I tako bude prvi predsjednik koji se poklonio sjenama izbjeglih ljudi koji su ovdje, umjesto utočišta, pronašli dželate i njihove šegrte. A morao je da to uradi. I zbog sebe i zbog nas. Dok mu je Murino bliže od Herceg Novog, Milatović neće biti predsjednik svih građana. Kao što nije bio ni Đukanović.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Vatrogasac

Dok smo pokušali da razaberemo motive aktera za početak najavljenih pregovora između Vlade i CPC-a o potpisivanju Ugovora, stigla je vijest da ih neće biti. Možda je ipak cilj postignut. Odnos države i dvije pravoslave crkve ponovo će se naći u fokusu javnosti. Abazović će opet biti u prilici da objašnjava kako se trošimo na prevaziđene nacionalne teme, umjesto da slijedimo evroski put
Čudni su, kažu, putevi Gospodnji. A još čudniji politički i partijski. Posebno onih što grozničavo brane vlast.
U srijedu ujutru, dok su se slijegali odjeci juriša na Državnu izbornu komisiju, u kojoj je predato čak 17 lista za predstojeće parlamantarne izbore (uglavnom u zadnji čas), iz Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) stiglo je zanimljivo saopštenje. Njime je najavljeno da će sjutradan (četvrtak), u zgradi Vlade, započeti razgovori između Vlade i CPC-a ,,u vezi sa potpisivanjem Ugovora o pitanjima od zajedničkoga interesa, u javnosti poznatoga kao temeljni ugovor”.
Te razgovore najavio je premijer Dritan Abazović još u ljeto prošle godine, dok se spremao da sa Srpskom pravoslavnom crkvom potpiše Temeljni ugovor. Po cijenu izvjesnog pada njegove, tek izabrane Vlade.
Ugovor sa SPC-om potpisan, Vladi je izglasano nepovjerenje, Ustavnom sudu je dostavljena inicijativa za preispitivanje zakonitosti Ugovora koji su potpisali crnogorski premijer i patrijarh SPC-a. U zaborav je pala priča o uređenju pitanja od zajedničkog interesa između Crnogorske pravoslavne crkve i države Crne Gore.
Monitor je nedavno podsjetio na sve to, pominjući izostanak pregovora zvaničnika Vlade i CPC-a kao jedno od neispunjenih obećanja odlazeće Vlade.
Optimisti su se ponadali konačnom pokušaju da se (re)definišu odnosi CPC-a i njene matične države. Da se tako, makar malo, popravi položaj onih građana Crne Gore koji su po nacionalnosti Crnogorci a po vjerskom izjašnjenju pravoslavni vjernici. Da i oni dočekaju da im iz bogomolja koje su gradili njihovi preci dolaze blagoslovi umjesto uvreda i prijetnji o maloj Ukrajini.
Pesimisti su najavljeni susret spremno protumačili kao jeftin pokušaj lidera URA-e da pred neželjene izbore i predaju premijerske fukcije popravi svoju poziciju među razočaranim glasačima suverenistisima. U nadi da bi ih početak pregovora i najava mogućeg sporazuma sa CPC-om mogla navesti da zaborave na preambulu Temeljnog ugovora sa SPC-om kojoj se Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori ,,priznaje pravni subjektivitet i kontinuitet od 1219. godine”. Ispalo je kako je SPC u Crnoj Gori starija nego u Srbiji. A danas i uticajnija.
Toliko da, svjedočimo i ovih dana, velikodostojnici SPC-a uredno idu na poklonjenje predsjedniku Srbije iskazujući mu prijeko potrebnu podršku u momentu kada na ulicama započinje novi krug protesta protiv poraznih rezultata njegove vladavine. Crnogorski premijer po pozivu, svakomalo svrati do Patrijaršije u Beogradu na prijateljski razgovor i konsultacije.
Bez potpisanog Temeljnog ugovora nema konsenzusa za deblokadu Ustavnog suda, govorio je Abazović prošlog ljeta. Sada, kaže, Temeljni ugovor sa SPC-om više nikome ne smeta, dok se Ustavnom sudu – ruga.
Uglavnom, dok smo pokušali da razlučimo motive aktera za početak najavljenih pregovora, u srijedu poslije podne stigla je vijest da ih neće biti. Sa iste adrese sa koje nam je, koji sat ranije, prispjela i njihova najava.
,,Crnogorska pravoslavna crkva otkazala je pregovore s Vladom Crne Gore o Temeljnom ugovoru koji su bili zakazani za sjutra u 11 časova, u zgradi Vlade, jer je uvrijeđena njenim odnosom prema mitropolitu CPC-a Mihailu i cijeloj Crkvi”, navedeno je u novom saopštenju. Uz obrazloženje da su, umjesto premijera i ministra pravde, ,,kako je bilo dogovoreno”, za pregovore od strane Vlade i ministarstva delegirana dvojica službenika, dok je zakazani sastanak iz zgrade Vlade preseljen u zgradu Ministrastva pravde. ,,Crnogorska pravoslavna crkva drži taj akt Vlade kao izrugujući, zbog čega i otkazuje pregovore”.
Možda je ipak postignut stvarno cilj najave razgovora Vlade i poglavara CPC-a. Odnos države i dvije, međusobno komfrontirane, pravoslave crkve, ponovo će naći svoje mjesto u fokusu javnosti. Abazović će biti u prilici da objašnjava kako se trošimo na prevaziđene nacionalne teme, umjesto da slijedimo evropski put. Iako je baš on, od 30. avgusta do danas, bio neizostavni dio svake priče koja je imala potencijal podizanja međunacionalnih/vjerskih tenzija u Crnoj Gori. U Srebrenici, na Cetinju, u Podgorici ili Strazburu (Savjet Evrope). Sve igrajući vatrogasca.
Čudni su, kažu, putevi Gospodnji.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Provjereni ljudi

Dragan Koprivica, pjesnik koji će rukovoditi Parking servisima, ima pojašnjenje za politička postavljenja novih podgoričkih vlasti, uprkos obećanjima da će profesionalizovati gradsku upravu: „Angažovati neprovjerene ljude na ključna mjesta, to je čisti autogol. Dakle, potrebni su provjereni ljudi“. Dakle, pljunuti DPS
Dragan Koprivica na čelu Parking servisa. Zvuči kao naslov satire, ali je ovo – nedeljna vijest. Zato bi, možda, nagradu za humor u satiri, kakvu je početkom godine dobio upravo Dragan Koprivica, profesor, književnik, aforističar i pjesnik, a uskoro i predsjednik Odbora podgoričkog javnog preduzeća Parking i servisi, trebalo uručiti i novim podgoričkim vlastima. A specijalnu nagradu Demokratskom frontu koji ga je za to mjesto predložio.
„Kvalifikovalo me je što sam vrlo fina osoba“, objasnio je Koprivica svoje novo postavljenje, dodajući da to, biti fina osoba, „nije naodmet u Crnoj Gori“. Ono, valja s manirima i osmjehom čitati bilanse i finasijske izvještaje. Imaće Koprivica pune ruke posla. Parking servis prihoduje preko 2 miliona eura godišnje, a tamo je zapošljeno svega 170 ljudi. Bogata je kuća zapala finog čovjeka.
Nego, samo da se neko fin ne prijavi i za mjesto hirurga u KBC-u.
Šta je Marinu Jočić, poslanicu DF-a, kvalifikovalo za Odbor JU Muzeji i Galerije, još nije pojašnjeno. Maniri, finoća. Dokazanost. Poslanica Demokratskog fronta ostala je upamćena po šamaru koji je, svojevremeno, zviznula poslanici suprotnog političkog tabora. O njenoj osobnosti dovoljno govori i izjava dok je bila prva predsjednica Kola srpskih sestara, ratnih devedesetih: „Za krst časni i slobodu zlatnu daćemo sve. Makar to bili naši životi, životi naše braće i naše djece”. Od tuđih života bile su joj važnije granice velike Srbije. Što se tiče iskustva rukovođenjem javnim preduzećima, Marinino je trajalo nekoliko mjeseci u Nacionalnim parkovima. Onda ju je vlada Zdravka Krivokapića smijenila, a ubrzo i Jelenu Kljajević, direktoricu tog preduzeća, nakon što je blokiran račun kompanije i konstatovano „zabrinjavajuće stanje u svim aspektima u NPCG”. Jočićeva je tada zagrmjela: „Krivokapić je izdajnička tranja”.
Ima još interesantnih vijesti. Na čelo Građanskog biroa biće postavljen Vladislav Dajković iz Slobodne Crne Gore. I on ima prigodno obrazloženje o kvalifikacijama: „Rođen sam u Podgorici, moj otac je rođen u Podgorici, moj đed je živio u Podgorici. I moj sin živi u Podgorici“. Sreća za Građanski biro.
Ima onih koji žive u Podgorici, koji su se nadali da će nove lokalne vlasti ispuniti obećanja o profesionalizaciji javne uprave, i zapošljavanju u skladu sa referencama i stručnošću, a ne partijskim pripadanjem. Uprkos već jednom iznevjerenim obećanjima većine istih političkih partija, nakon avgusta 2020. Podsjetili su ih i na Koalicioni sporazum u kom stoji da će radne biografije i stručnost biti odlučujući kriterijum prilikom kadriranja.
Dragan Koprivica, pjesnik koji će rukovoditi Parking servisima, ima pojašnjenje za politička postavljenja novih podgoričkih vlasti, uprkos obećanjima da će profesionalizovati gradsku upravu : „Angažovati neprovjerene ljude na ključna mjesta, to je čisti autogol. Dakle, potrebni su provjereni ljudi“. Dakle, pljunuti DPS.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
SUSRETI4 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI4 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS4 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO4 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom
-
FOKUS3 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti