Analogno onome što premijer Milo Đukanović i njegova vladajuća Demokratska partija socijalista sada uporno traže među prosrpskim političkim korpusom – podobnog Srbina, već su, ne računajući socijaldemokrate Ranka Krivokapića, pronašli u procrnogorskim političkim vodama – podobnog Crnogorca: Andriju Popovića. Trofejni bivši vaterpolista, na čelu Liberalne partije, tu je kad god zatreba: da, bez obzira na minornost partije – važna je simbolika, kriminalne rabote vlasti začini onim liberalna sa prizvukom Liberalnog saveza, da izrecituje crnogorsku himnu, podigne kažiprst i palac, pa konačno usklike – eviva.
Prije neki dan, osjetivši da su zbog narečenih razloga medijski potrebni za predstojeću kampanju, javili su se liberali iz podgoričkog ogranka Popovićeve stranke. Bliže se lokalni izbori, valja potpomognuti. U saopštenju stoji da su već počeli razgovori sa koalicionim partnerom sa kojim je u prethodne četiri godine vršena vlast u Glavnom gradu. Riječ je, zna se, o DPS-u. Kažu: ,,Imajući u vidu postignute rezultate konstatovano je da je koaliciona saradnja ostvarena na zadovoljavajućem nivou i u skladu sa programskim ciljevima proklamovanim na početku mandata.”
Idilično zvuči argumentacija Popovićeve partije, u susret ponovnom zagrljaju sa Đukanovićem na lokalu: liberalima je prihvatljiv građanski model koalicije u kojoj će članice zadržati specifičnost, a ujedno raditi na rješavanju najvažnijih pitanja za dobrobit građana; pa – neophodno je da,. na sebi svojstven liberalno-demokratski način, donosimo vizionarske i hrabre odluke kojima će se nastaviti reforme uvažavajući koalicione strane; pa – podgoričkim liberalima Podgorica je uvijek bila važnija od ličnih i partijskih interesa; pa – ovaj grad ne zaslužuje eksperimentalne probe, već ozbiljne provjerene ljude koji u teškim vremenima mogu da urade nešto za njega; konačno – stoga je naš osnovni cilj da učinimo sve kako bi Podgorica imala sigurnu i pouzdanu vlast. Shvatili smo: šifra DPS.
U međuvremenu – u pauzi između dva izborna ciklusa (od predsjedničkih izbora do danas), dok su, očigledno, nepotrebni i istrošeni liberali bili skrajnuti – kočoperio se Popović. Precizno: prošle godine, nakon predsjedničkih izbora, nakon što je utihnula propagandna mašinerija i sleglo se tlo, Liberalna partija požalila se da nije dobila ono što joj je u političkoj trgovini sa DPS-om obećano. Nije Popović dobio što je tražio, iako mu je sve izgledalo bajkovito prilikom potpisivanja koalicionog sporazuma.
Više puta je Popović upozoravao, narod bi kazao – kumio, koalicionog partnera Đukanovića da ispuni obećano. Jednom: ,,Ukoliko vladajuća koalicija ne ispoštuje politički sporazum koji je potpisala postoji mogućnost da LP izađe iz vlasti”… Onda su se, maja protekle godine, liberali odlučili na potez, koji će ostati zabilježen kao kuriozitet: Popović je ,,privremeno prekinuo učešće” u koaliciji sa DPS-om, na državnom nivou, zbog, kako je rečeno, nerealizacije koalicionog sporazuma dviju stranaka, od 13. septembra 2012. godine.
Prvi čovjek stranke Popović napisao je i otvoreno pismo Đukanoviću u kojem mu je ukazao da su istekli čak i svi dodatni, zajednički usaglašeni rokovi za realizaciju koalicionog sporazuma, a da LP nije ušla u izvršnu vlast na državnom nivou. Tom prilikom Popović (jedini predstavnik LP u parlamentu) i sam je mazohistički konstatovao da se ,,ništa spektakularno neće desiti”. Upućenima je bilo jasno: Popovića je mučilo, muči, što nije postavljen za šefa Uprave za sport i mlade.
Onda se, shvativši da je izigran, pravdao: ,,Napominjem, da su osnovni motivi LP-a za ulazak u vladajuću koaliciju bili: preuzimanje odgovornosti za budući razvoj Crne Gore, a ne ukrašavanje dekora”… Altruista.
A tako je dao sebe Đukanovićevoj kampanji. Recimo, oktobra 2012. godine, tokom izborne konvencije u Bijelom Polju, ushićeno je govorio o tome kako je koalicija ,,Evropska Crna Gora izuzetan okvir za djelovanje u sljedećem četvorogodištu crnogorskog razvoja, na svim poljima. ,,Zato sam uvjeren da nas od 15. oktobra poslije očekivane pobjede čeka da zasučemo rukave, ispravimo brojne devijacije u našem društvu i marljivo radimo. Nije mu se dalo.
Onda je, u Đukanovićevom maniru štancovanja podjela, osuo po opoziciji: ,,Naši politički protivnici su izmislili najlakši i najunosniji posao na svijetu: kritikovanje sa tribina. Kritikuju bez mjere i to neprimjereno i ponižavajuće. Uglavnom protiv vlastite države, a ne protiv vlasti, u najprovidnijem partijskom interesu, a ne u interesu građana vlastite države Crne Gore.”
Nastavio je, u istom stilu, i u Podgorici, na završnoj konvenciji. Tu je bio poetičniji: ,,Naročito je izražena potreba za pojačanim patriotizmom u ovim danima kada se tamni oblak nadvio nad našom državom, u vidu očekivane poslijeizborne koalicije opozicionih stranaka i ljudi koji nikako ne mogu da prebole što danas nijesmo dio susjedne prijateljske zemlje, kao i čudne mješavine pojedinih značajnih medija, nevladine organizacije, novoosnovane partije koji se vode iz istog centra, a mjera okupljanja im nije ljubav prema Crnoj Gori već zavist i ljubomora prema vlasti i ljudima koji je presonifikuju. Eviva. Dobio je gromoglasan aplauz, ali to, očito, nije bilo dovoljno za šefovu milost u vidu željene funkcije.
Onda su na red došli predsjednički, aprilski izbori. Tokom te kampanje Popović se spustio još niže, pa se poslužio neistinama. Tako, pokazala je analiza u okviru projekta Istinomjer, ć nije govorio istinu kada je kazao da će podržati kandidaturu Filipa Vujanovića samo ako do izbora promijeni stavove koji se tiču identitetskih pitanja. Malo kasnije, iako Vujanović suštinski nije promijenio stavove, Glavni odbor LP većinom glasova odlučio je da stranka podrži kandidata Vujanovića.
Bez obzira na sve rečeno, Popović i njegovi nijesu raskinuli odnose sa DPS-om. Sada su krenuli u razgovore na lokalu, u Podgorici, sa istim DPS-om. To što ih je Đukanović prevario na državnom nivou, ne važi na lokalnom.
Popović, koji sebe i koaliciju sa DPS-om kiti perjem Liberalnog saveza (političku karijeru započeo u LSCG kao koordinator; nakon raskola u stranci povodom afere Trsteno , 2004 ., napušta LSCG), prema riječima lidera LSCG-a Slavka Perovića, čitavo vrijeme ,,kuca i otkucava” za Udbu, koja je, kako je rekao, i osnovala LP. Popović je odgovorio da ne želi detaljno da komentariše Perovićevu izjavu, ali je kazao: ,,Sve što kaže, on je u pravu. Nemjerljive su njegove zasluge za sam projekat demokratizacije Crne Gore.”
U jednom intervjuu, dok je govorio o predizbornim aktivnostima i mogućim koaliranjima uoči oktobarskih parlamentarnih izbora 2012. godine kazao je: ,,Tu je počela priča nećete valjda sa četničkim vojvodama”. To je bilo za moj krug prijatelja i porodice nešto neshvatljivo. Sa druge strane bio je dio, koji je mnogo manji, koji je rekao epa nećete valjda sa mafijašima”.
Liberalna partija koja, prema tvrdnji Popovića, teži da bude moderna, evropska, liberalna partija, građanskog profila, izabrala je drugu varijantu.
Andrija Popović: crvena ikebana mafije. U boji crnogorske zastave.
Marko MILAČIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
FOKUS3 sedmice