DRUŠTVO
Slušno na djelu
Niko od korisnika telefona u Crnoj Gori ne treba da bude siguran da ne može biti predmet prisluškivanja. Naš policijski izvor objašnjava da to vlasnicima mobilnih telefona ne može garantovati ni česta promjena brojeva telefona.
„To što neko promijeni broj ne znači ništa. Iako prislušne tehnike u Crnoj Gori daleko zaostaju sa svjetskim trendovima u tom pogledu, ipak je i to što se posjeduje na ovim prostorima sasvim dovoljno da se prati svaki telefonski broj po potrebi”, kaže Monitorov dobro obaviješteni izvor.
On dodaje da je još teže sačuvati privatnost kada je u pitanju elektronska komunikacija, odnosno računari. „Nijedan kompjuter nije bezbjedan uz današnju tehniku. Prema tome nijedna osoba ne može biti sigurna da joj neko neće ući u ličnu kompjutersku arhivu i pokupiti sve podatke. To je i naš, ali i globalni problem”, kaže ovaj izvor.
Kada je riječ o telefonskoj komunikaciji i privatnosti, naš izvor skreće pažnju na činjenicu da još uvijek nije otkriveno kako i pod kojim okolnostima je nestao sistem jaguar, koji je u svrhu prisluškivanja koristila bivša vojska državne zajednice SCG. Ovaj sistem za prisluškivanje, neposredno prije nego mu se misteriozno izgubio svaki trag, bio je u posjedu petog vojno obavještajnog centra vojske Srbije i Crne Gore, sa sjedištem u Podgorici.
Monitorov policijski izvor kaže da je jaguar u Crnu Goru stigao iz Hrvatske početkom ratnih dešavanja devedesetih godina. Jaguar se do tada nalazio negdje u Hrvatskoj. Sa povlačenjem tadašnje jugoslovenske vojske donešen je Podgoricu i smješten u komandi korpusa, u kasarni u Maslinama. Vojska ga je od tada koristila za praćanje svega što im je bilo interesantno na ovim prostorima.
„Sistem za prisluškivanje jaguar na ovom mjestu je bio sve do referenduma o crnogorskoj nezavisnosti. Neposredno poslije toga je nestao pod misterioznim okolnostima. Vojska Crne Gore negira da ga je našla kada je naslijedila kasarnu”, kaže naš izvor. Prema njegovim riječima sasvim je sigurno da jaguar nije napustio teritoriju Crne Gore. Prema njegovim riječima mogao ga je uzeti samo neko ko je znao da ovaj sistem tamo postoji i neko ko je znao da ga koristi.
„To su mogle biti kriminalane grupe, ali isto tako i političke grupacije”.
Prislušni sitem jaguar je britanskog porijekla i može da prati pet hiljada telefonskih razgovora u minuti sa daljine i do sto kilometara. Sa njim se može slušati sva žična i bežična telefonska komunikacija. Taj sistem može da locira lice koje je predmet praćenja u krugu od pet metara.
Postoje i noviji sistemi, kaže naš sagovornik, ali prednost ovog sistema je u tome što je veličine putne torbe i što može da se izmješta vrlo lako, pa je zgodan za teren. Radi na baterije. Sa njim je lakše pratiti onoga koga hoćete da pratite, nego da mu postavljate takozvane ,,bubice”. Kao stvoren je za kriminalce ili druge grupacije koje žele da prate svoju konkurenciju.
„Mi možemo samo da nagađamo šta se dogodilo sa jaguarom koji je bio u Podgorici. Ako se nalazi u rukama kriminalaca, onda oni mogu pratiti sistem cijele bezbjednosti. Nema te osobe koja ne može biti predmet praćenja. Protiv njega jednostavno nema zaštite. Riječ o prenosivom vojnom sistemu, kojih ima više vrsta, do najsavremenijih. Treću i četvrtu generaciju jaguara koristi britanska specijalna formacija SAS”, naglašava naš policijski izvor. Ova izvor je ranije za Monitor objasnio da je sistem koji posjeduje crnogorska Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) mnogo savršeniji od jagura. To je američko-izraleski sitem kobra kojim može da se prisluškuje dvadeset sedam hiljada telefonskih razgovora u minuti. Koliki je domet ovog sitema – tajna je. Poznato je da može da locira lice koje se prati praktično u milimetar, i u tom pogledu je potpuno savršen. Za razliku od jaguara, koji može čak i lako da se kupi, kobra je mnogo skuplja, složenija i veća i u Crnoj Gori je nema niko osim ANB.
Tehnike prisluškivanja i tajne komunikacije odavno su odomaćene u kriminalnim krugovima na našim prostorima, a obični građani nijesu svjesni na koje sve načine mogu biti „na meti” takvih uređaja, i na koji način njihova privatnost može biti dovedena u pitanje. Dobro obaviješteni izvor iz crnogorske policije tvrdi da prislušnu tehniku imaju i pojedine kriminalne organizacije u Crnoj Gori, prije svega u cilju praćenja konkurentskih grupacija.
Prema njegovim riječima postoji veliki repertoar jednostavne i jeftine opreme za prisluškivanje, koja se vrlo lako može nabaviti kod određenih ljudi na prostorima bivše Jugoslavije, prvenstveno kod starih obavještajaca. Jednostavna oprema za prisluškivanje se, recimo, u Zagrebu može nabaviti za svega sto eura. „Mobilni telefoni se prisluškuju putem softvera, blututa ili centrale. Već je poznato da se mobilni telefoni mogu prisluškivati kako u vrijeme razgovora, tako i kada nijesu aktivni”, kaže policijski izvor.
Monitor je ranije opisao još čitav niz prislušnih uređaja, iz čega se vidi da građanska privatnost može biti ugrožena svuda, na svakom mjestu i na svakom koraku. Jedan od lidera Demokratskog fronta, Nebojša Medojević imao je zbog toga pravo kada je povodom pitanja bez odgovora – šta se desilo sa sitemom jaguar, izjavio da mogućnost da ovaj sitem koristi neko ko to ne bi smio, ugrožava ustavni poredak i elementarna građanska prava i slobode.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini