Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Bušenje Gorice

Objavljeno prije

na

Dok je mirno saopštavao da se kroz brdo Goricu mora probiti tunel, čime bi bila uništena pluća glavnog grada Crne Gore, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pozivao se na sebe i svoje odluke. Kao na Ustav.

,,Na osnovu kojih dokumenata ste uvrstili plan izgradnje tunela kroz brdo Goricu? Na osnovu kojih ekonomskih, ekoloških i tako dalje dokumenata”, pitao je gradonačelnika, tokom ovonedjeljne javne rasprave o prostorno-urbanističkom planu Podgorice, Zoran Bojović iz Udruženja ljubitelja prirode i Gorice.

,,Samo podsjećam da mi imamo studiju za saobraćaj”, odgovorio je, ne trepnuvši, Mugoša.

,,Vi znate da je Gorica jedina park šuma koja proizvodi kiseonik u ovom gradu?”, nije odustajao Bojović.

Ali ni Mugoša. Pa opet o studiji: ,,Treba da se uradi posebna studija izvodljivosti koja će imati svoje podstudije, a na prvom mjestu će biti studija o zaštiti životne sredine i drugih elemenata. Smatramo da je gradu potreban jedan takav saobraćajni objekat baš tu gdje smo ga planirali”.

,,Nakon javne rasprave jasno je da gradonačelnik nema ekološku i ekonomsku studiju za tunel kroz Goricu. Taj projekat nije zakonski validan. Sada on pokušava da to divlje ugura u Prostorni plan”, kaže za Monitor Bojović.

Što je najgore, kad gradonačelnik planira, makar i na divlje, ne odustaje lako. Zeleno svjetlo da probuši još jedan od simbola grada dobio je krajem prošle godine. Skupština glavnog grada je tada usvojila petogodišnji Strateški plan razvoja Podgorice. Time je pored mora od 170 projekata, odobren i tunel kroz Goricu.

Plan su podržali odbornici DPS-a, Liberalne partije i Bošnjačke stranke i, tradicionalno, Slaviša Guberinić iz Narodne stranke. SDP je bio uzdržan. Guberinić je kazao da će kao Zagoričanin glasati za plan, jer je od strateškog značaja za Zagorič da ima ovaj tunel koji niko nema pravo da im uskrati.

Šef kluba odbornika uzdržanog SDP-a Đorđe Suhih je kazao da je tunel skup za izgradnju i održavanje i da postoje drugi načini da se poboljša saobraćaj do Zagoriča. ,,Dajte da izađemo iz tunela. Mi smo nekoliko godina u tunelu”, kazao je Suhih ne obazirući se na to što njegova partija za svoj i DPS-ov račun već deceniju naplaćuje putarinu za taj tunel.

Tunel kroz Goricu koštao bi građane devet miliona eura. A još se ne zna, sa sigurnošću, gdje će tunel u Goricu da ulazi, a gdje će da izlazi.

Da li je moguće da gradonačelnik misli da je devastiranje Gorice, jedine preostale zelene oaze u blizini centra grada, vrijedno nekoliko minuta za koliko bi Zagoričani prije stizali u centar, ili je priča o tunelu kroz Goricu storija o namještanju unosnog posla poznatom izvođaču, samo Mugoša zna. Kao mnogo puta do sada on od svog nauma ne odustaje.

Nenavikao da mu građani pružaju otpor, pa ma koliko njegove ideje i strategije o razvoju grada bile besmislene, gradonačelnik se grdno naljutio na građansko okupljanje u Udruženju ljubitelja prirode i Gorice.

To Udruženje prikuplja glasove za peticiju protiv bušenja Gorice.

,,Suviše je uprošćeno i vulgarno svoditi sve naše planove i programe samo na tunel. Iako smo taj projekat ranije predstavljali javnosti u mnogim dokumentima, i iako datira od prije 34 godine, nikada nije bilo toliko interesovanja i srdžbe koja se kreira iz nekih novoformiranih tzv. nevladinih organizacija, samozvanih ‘ljubitelja prirode’, koji nikada nijesu zasadili ni travku na Gorici, a puna su im usta Gorice. To je van pameti! Očigledno, njihov prevashodni cilj je novac i ništa ih drugo ne interesuje”, u svom stilu im je odgovorio Mugoša u Pobjedi.

A i nije navikao da se građani organizuju na vrijeme i mimo njegovog interesa . Rušio je Mugoša kino Kulturu, sjekao lipe i parkove, nagrdio Ulicu Slobode, obrušen je i hotel Crna Gora… i nikom ništa. Otpora je bilo tek po obavljenom poslu.

Jedino kada su građani uspjeli da odvrate Mugošu od njegovog nauma je kada su se organizovali Aco Đukanović, Veselin Barović i ostali stanari okolnih zgrada, nedopustivši izgradnju zgrade Maksim u parku pored zgrade Simpo. Maksim je premješten na Bulevar, a Mugoša je prvi put, što se tiče gradskih poslova, kapitulirao.

Da se ne bi ponovo desilo da njegova volja posustane pred voljom građana, Mugoša je oko tunela već počeo da povlači konkretne poteze.

Nedavno je u medijima objavljeno da je Glavni grad trampio zemljište sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom. Kao pravi feudalac koji neprikosnoveno vlada svojom latifundijom, gradonačelnik se lako dogovorio sa crkvom da umjesto nastavka maratonskih sporova oko prava vlasništva naprave nagodbu. Gradu je pripalo zemljište na kojem su bili srušeni teniski tereni ispod Gorice, preko puta crkve Svetog Đorđa, a Mitropolija u zamjenu dobija teren iza hrama, na kojem je bila Mala pijaca.

Atraktivni prostor ispod Gorice glavnom gradu je neophodan za gradnju pristupnog puta za tunel kroz Goricu.

Što se tiče tunelogradnje, gradonačelniku kao da nije bila dovoljna opomena – podzemni prolaz na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, kod zgrade Maksim. Prolaz, koji je sa liftovima koštao 1,2 miliona dolara, uskoro nakon otvaranja 2008. postao je tunel. Skoro niko ni dan danas ga ne koristi.

Prošle godine su Ženskom košarkaškom klubu Budućnost u podzemnom prolazu data na besplatno korišćenje dva poslovna prostora. Samo da ga održavaju i čiste.

Mugoša je otvarajući prolaz u novembru 2008. godine priznao da mu je žao što projekat podzemnog prolaza nije apsolutno realizovan: „Nije se ostvario u našoj želji da bude i pješački i za automobile”. Žali bože.

ZORAN BOJOVIĆ, UDRUŽENJE LJUBITELJA PRIRODE I GORICE
Referendum za pluća grada

„U toku je akcija koju sprovodimo u saradnji sa svim opozicionim odborničkim klubovima, izuzev NOVE, u Skupštini Podgorice. Cilj nam je da skupimo preko 18.000 potpisa i izdejstvujemo zaštitu Gorice, odnosno referendum o tom pitanju. Prvi put bi se tako građani pitali za jedno od ključnih pitanja za život u ovom gradu. Nećemo dozvoliti da se nakon Kina Kultura i hotela Crna Gora opet desi da se uništi još jedan od simbola grada.

U toku javne rasprave predložili smo da, ako je tolika nužda da se Zagorič bolje poveže sa centrom, proširi Ulica Vaka Đurovića. Neće ni da čuju o tome. Očigledno da je u pitanju privatni interes, vrijeme će pokazati čiji, koji je opet izdignut iznad interesa građana i jedine fabrike kiseonika u centru grada”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo