Povežite se sa nama

MONITORING

Snimak u oku

Objavljeno prije

na

Odavno događaji nijesu bili ovako zgusnuti. Tokom samo jedne sedmice vlast je uspjela da napravi festival razaranja preostalih tragova pravne države. Isturena odjeljena Demokratske partije socijalista u Ustavnom i Upravnom sudu, kao i filijala te stranke u tužilaštvu utukli su slova zakona, skupštinska većina zamijenila je kvazidemokratsku masku golom silom. U školi se uči: za moderni despotizam nije karakteristično odsustvo pravnih pravila, nego njihova beznačajnost pred voljom despota.

U dva dana su dvije uvažene sudske visine presudile i pravu i zdravoj pameti. Ustavni sud je odlučio da Filip Vujanović nije već dva puta bio predsjednik Crne Gore. Osim istrošene priče da se prvi mandat ne računa jer je Crna Gora tada bila dio državne zajednice Srbija i Crna Gora, nijesu se ni potrudili da objasne šta je Vujanović bio od referenduma do 2008. Što je rupa od dvije godine. Upravni sud dva puta je odlučivao da vlast u Andrijevici nije formirana zakonito. Treći put, iako je sve bilo isto, presudili su da ja sve u redu. Sudbina.

Onda je odjeknuo Snimak. Dan je objavio tonski zapis sa sjednice Savjeta DPS uoči parlamentarnih izbora u oktobru 2012. Najprecizniji je bio poslanik Zoran Jelić: ,,Pripremajući se za predstojeće izbore, u Zavodu za zapošljavanje pokrenuli smo nekoliko projekata… Kroz ove projekte zaposlićemo prije svega članove DPS-a”.

Poslije se pojavio i snimak sa sjednice Glavnog odbora DPS-a iz maja prošle godine, na kojoj je analizirana situacija nakon lokalnih izbora u Tivtu i Herceg Novom. Direktori javnih preduzeća prozvani su, ne zato što ne rade dobro svoj posao, nego zato što se ponašaju ,,kao vanstranački direktori”, ,,ni sami nemaju osjećaj pripadnosti partiji, pa time i ne šire takvu klimu među zaposlenim radnicima”. Ima da se preispita njihov radi i ,,stvori prostor za povećanje broja naših članova i simpatizera”. Sav potencijal tu je iskazala Daliborka Pejović.

Dan je objavio i dopis direktorice nikšićke Pošte u kojem

od predsjednika odbora Demokratske partije socijalista u Nikšiću Veljka Zarubice traži mišljenje i saglasnost za zapošljavanje tri pripravnika. ,,U očekivanju korisnih sugestija molimo za Vašu saglasnost”.

Zasad je stigao još i transkript razgovora sa sjednice Glavnog odbora DPS-a s kraja prošle godine gdje je tadašnji politički direktor partije Branimir Gvozdenović ukazao kako je nevažeće listiće trebalo pretvoriti u glasove za njegovu partiju kako bi osvojili 40. poslanički mandat.

Odgovor DPS-a zasad se svodi na pokušaje minimiziranja cijele stvari. Daliborka Pejović pokušala je da objasni kako je objavljivanje snimka dokaz otvorenosti partije. Premaz nije izdržao ni petnaest minuta. Mnogo je uvjerljivije izgledala pri kraju gostovanja u TVCG kad je najavila kako će se Partija ,,posebno pozabaviti” pitanjem otkud snimak.

Prema svemu što se zna, snimak potiče iz regularne partijske arhive. On nije mogao iz partije izaći, a da neko ne procijeni kako petosatni materijal sadrži i nekoliko razornih minuta. Neko je dovoljno moćan, odlučio da preko druge ili treće ruke snimak doturi do javnosti. Činjenica da nije ,,iscurio” samo jedan snimak govori da se taj neko nije prepao.

,,Afera Snimak nije uzdrmala DPS, a unutar stranke nema istrage ko je medijima dostavio audio zapis sa partijskih sjednica”, kazao je politički direktor partije Tarzan Milošević. Malo mu je ko povjerovao.

Da stanje u Partiji, njenim raznim klanovima i rukavcima, nije najsjajnije, govore i problemi oko postavljanja direktora Uprave policije. Vladan Joković, šef tajne policije kratkog roka, otišao je nakon afere Listing. Njegovo, donedavno izvjesno postavljenje, pod velikim je znakom pitanja.

Zapisnicima je DPS dočarao kako djeluje dobro organizovano kriminalno udruženje. Ustav ove zemlje propisuje da su svi pred zakonom jednaki. Zabranjena je neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu. Ni za vrijeme ratnog stanja ne mogu se uvoditi ograničenja po osnovu pola, nacionalnosti, rase, vjere, jezika, etničkog ili društvenog porijekla, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja ili bilo kakvog drugog ličnog svojstva. Ništa od svega toga, pokazao je DPS, ne važi. Ako su članovi DPS-a ,,ispred svih”, ostali moraju biti iza. Onaj ko je unaprijed smješten ,,iza” – diskriminisan je. Ako se programi zapošljavanja plaćaju iz budžeta, a DPS taj novac pretače u svoje glasove, očigledno je da njegovi zvaničnici zloupotrebljavaju položaj.

Po našem Ustavu, prava i slobode ostvaruju se na osnovu Ustava i potvrđenih međunarodnih sporazuma. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka propisuje: ,,Niko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju” i ,,Svako ima pravo da na ravnopravnoj osnovi stupa u javnu službu u svojoj zemlji”. Onaj ko zna da će samo tako dobiti posao i preživjeti suštinski je primoran da pripada DPS-u. U javnu službu stupa se uz njihov amin.

Lider PZP-a Nebojša Medojević, inicirao je da se pred Ustavnim sudom pokrene procedura za zabranu rada DPS-a, zbog masovnog kršenja ljudskih prava. Inicijativu je dostavio ministrima unutrašnjih poslova i ljudskih prava Rašku Konjeviću i Suadu Numanoviću i ombudsmanu Šućku Bakoviću. Odćutali su.

Šef Delegacija Evropske unije u Podgorici Mitja Drobič kazao je kako ne komentarišu pojedinačne događaje, što ne znači da ih ne prate. Bezbroj puta su evropski posmatrači, na primjedbe oko regularnosti izbora, primijetili kako se ne može optuživati bez dokaza. Dokument podgoričkog DPS-a o radu partijskih sekcija za zapošljavanje i socijalnu pomoć, nije ih se osobito dojmio. Nakon snimaka sa DPS-ovih sastanaka, od posmatrača se samo traži da – čuju.

Oči su bile uprte u Državno tužilaštvo. Vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić, koliko odmah, objavila je kako ,,nijedan učesnik sjednice svojom izjavom nije ostvario elemente bića ni jednog krivičnog djela koje predviđa Krivični zakonik Crne Gore”.

Biće krivičnog djela je drugdje, ne u izjavama – zna Ranka Čarapić, samo je plaćena da priča drugačije.

Predstavnici opozicionih partija najavili su kako će se u petak, kad ovaj Monitor bude na kioscima, sastati i razmotriti situaciju. Demokratski front pomenuo je kako će tražiti da Ranka Čarapić ode i napustiti rad u Ustavnom odboru. Sve i da vrhovna Čarapićka odstupi, a neće, to bi samo potaklo da se u DPS-ovim katakombama formira red za zauzimanje njenog mjesta. Napustiti rad u Ustavnom odboru, od kojeg direktno zavise formalni koraci Crne Gore ka Evropi, bio bi ozbiljan potez kada bi vlast bila zaista zainteresovana za taj put. Pošto ovu vlast zanima samo vlast, istupanje opozicije samo iz Ustavnog odbora poslužilo bi DPS-u da proglasi krivca za podmetanje klipova pod točkove evropskih integracija.

Opozicija je otrpjela i dva poniženja vladajuće većine u Skupštini Crne Gore. Poslanici DPS-ove koalicije odbacili su najprije da održe vanrednu sjednicu i razmotre predloge antikriznih zakona Demokratskog fronta. Ograničavanje zarada lokalnih funkcionera, oporezivanje visokih zarada, ograničavanje beskrajnog rada na određeno – samo su neki od prijedloga koji nijesu interesovali vlast. Po istom scenariju, ni do dnevnog reda nije stiglo ni vanredno zasijedanje parlamenta koje je tražila Pozitivna.

Poslanik Miodrag Vuković objasnio je da je sve to u cilju zaštite predsjedničkog kandidata Rada Bojovića. Nijesu, kaže,

suspendovane inicijative opozicije nego je suspendovana loša namjera da se preko parlamenta dovode u neravnopravan položaj oni koji ne mogu parlamentarnu govornicu da koriste u svojoj predizbornoj kampanji. ,,Mi imamo dva predsjednička kandidata, koji imaju svoje poslanike. A šta je sa trećim koji ih nema”. Fascinantno.

Za 1. mart zakazana je sjednica parlamenta kojoj će na Cetinju prisustvovati predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a Rikardo Miljori. Fina prilika za udaljavanje od lopovske družine, kao i za cvjetne aranžmane. Stvar je izbora.

Tu im može pomoći objašnjenje bivšeg funkcionera DPS-a dr Iva Đurišića, zašto prekoredno zapošljavanje jednog čovjeka ne vuče četiri glasa za DPS već mnogo više. ,,Vuče to 20 do 25 glasova. Učestvovao sam ja u svemu tome. Kupovali smo lične karte, pravili smo unaprijed spremne listiće na kojima je zaokružen DPS. Ucjenjivali smo ljude, za posao, kupovali penzionere.” Đurišić je za Monitor potvrdio da ga niko od državnih organa nije zvao da provjeri je li to tačno. A i šta bi s istinom.

Miloš BAKIĆ

Zavod za zamajavanje

Naslov Zavod za zamajavanje u našem listu objavljen lani, u novembru, nakon afere Snimak, dobio je puno značenje. Skandal u vezi sa partijskim zapošljavanjem u državnim službama baca novo svjetlo na podatke koje smo tada objavili u vezi sa Zavodom za zapošljavanje. Bez demantija.

Otkrili smo, uz pomoć izvora, stručnjaka iz oblasti jednog od najvažnijih ekonomskih indikatora – nezaposlenosti, koji je insistirao na anonimnosti, da je stopa nezaposlenosti Zavoda krivotvorena, sa ciljem prikazivanja znatno niže stope od one realne. No i pored ozbiljnih sumnji i optužbi ta institucija nastavlja obmanjivanje javnosti.

Zavod, na čijem čelu se nalazi Vukica Jelić (na tom mjestu naslijedila supruga Zorana, koji je ostao u Zavodu, kao njen savjetnik) nastavlja sedmično obračunavanje stope nezaposlenosti, mimo svjetske, opšteprihvaćene prakse! Profesionalni skandal, tvrdi naš sagovornik. Ne samo to. Izvor Monitora precizno je izračunao da Zoran Jelić godinama krivotvori stopu nezaposlenosti, umanjujući je za 30 – 40 odsto!

Objavili smo konkretne podatke na osnovu preciznih analiza, koristeći svjetski priznatu metodologiju i zvanične podatke Monstata iz mjesečnog statističkog biltena: ,,U prvom mjesecu 2010. stvarna stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori bila je 15,2 procenata, a ne 11,5 odsto, kako stoji u zvaničnom Jelićevom izvještaju. To znači da je stvarna stopa nezaposlenosti bila veća za 32 procenta. U januaru 2011. stvarna stopa nezaposlenosti bila je 17,2 odsto, a ne 12,3, što znači da je bila veća od Zavodove za 39 odsto. U januaru 2012. stopa nezaposlenosti bila je 16,3, a ne 11,7 odsto, kako je prikazano u Jelićevom dokumentu. Veća za nevjerovatnih 40 odsto!”

I Evropska komisija je – očigledno makon pažljivog uvida u izvještaje o napretku Crne Gore za prethodnih pet godina – ,,provalila” friziranje i falsifikovanje Zavoda za zapošljavanje. Kako je vrijeme odmicalo postajali su svjesniji ,,manjkavosti” Zavodove statistike, pa su je na koncu i odbacili.

M. MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo