Povežite se sa nama

MONITORING

Snimak u oku

Objavljeno prije

na

Odavno događaji nijesu bili ovako zgusnuti. Tokom samo jedne sedmice vlast je uspjela da napravi festival razaranja preostalih tragova pravne države. Isturena odjeljena Demokratske partije socijalista u Ustavnom i Upravnom sudu, kao i filijala te stranke u tužilaštvu utukli su slova zakona, skupštinska većina zamijenila je kvazidemokratsku masku golom silom. U školi se uči: za moderni despotizam nije karakteristično odsustvo pravnih pravila, nego njihova beznačajnost pred voljom despota.

U dva dana su dvije uvažene sudske visine presudile i pravu i zdravoj pameti. Ustavni sud je odlučio da Filip Vujanović nije već dva puta bio predsjednik Crne Gore. Osim istrošene priče da se prvi mandat ne računa jer je Crna Gora tada bila dio državne zajednice Srbija i Crna Gora, nijesu se ni potrudili da objasne šta je Vujanović bio od referenduma do 2008. Što je rupa od dvije godine. Upravni sud dva puta je odlučivao da vlast u Andrijevici nije formirana zakonito. Treći put, iako je sve bilo isto, presudili su da ja sve u redu. Sudbina.

Onda je odjeknuo Snimak. Dan je objavio tonski zapis sa sjednice Savjeta DPS uoči parlamentarnih izbora u oktobru 2012. Najprecizniji je bio poslanik Zoran Jelić: ,,Pripremajući se za predstojeće izbore, u Zavodu za zapošljavanje pokrenuli smo nekoliko projekata… Kroz ove projekte zaposlićemo prije svega članove DPS-a”.

Poslije se pojavio i snimak sa sjednice Glavnog odbora DPS-a iz maja prošle godine, na kojoj je analizirana situacija nakon lokalnih izbora u Tivtu i Herceg Novom. Direktori javnih preduzeća prozvani su, ne zato što ne rade dobro svoj posao, nego zato što se ponašaju ,,kao vanstranački direktori”, ,,ni sami nemaju osjećaj pripadnosti partiji, pa time i ne šire takvu klimu među zaposlenim radnicima”. Ima da se preispita njihov radi i ,,stvori prostor za povećanje broja naših članova i simpatizera”. Sav potencijal tu je iskazala Daliborka Pejović.

Dan je objavio i dopis direktorice nikšićke Pošte u kojem

od predsjednika odbora Demokratske partije socijalista u Nikšiću Veljka Zarubice traži mišljenje i saglasnost za zapošljavanje tri pripravnika. ,,U očekivanju korisnih sugestija molimo za Vašu saglasnost”.

Zasad je stigao još i transkript razgovora sa sjednice Glavnog odbora DPS-a s kraja prošle godine gdje je tadašnji politički direktor partije Branimir Gvozdenović ukazao kako je nevažeće listiće trebalo pretvoriti u glasove za njegovu partiju kako bi osvojili 40. poslanički mandat.

Odgovor DPS-a zasad se svodi na pokušaje minimiziranja cijele stvari. Daliborka Pejović pokušala je da objasni kako je objavljivanje snimka dokaz otvorenosti partije. Premaz nije izdržao ni petnaest minuta. Mnogo je uvjerljivije izgledala pri kraju gostovanja u TVCG kad je najavila kako će se Partija ,,posebno pozabaviti” pitanjem otkud snimak.

Prema svemu što se zna, snimak potiče iz regularne partijske arhive. On nije mogao iz partije izaći, a da neko ne procijeni kako petosatni materijal sadrži i nekoliko razornih minuta. Neko je dovoljno moćan, odlučio da preko druge ili treće ruke snimak doturi do javnosti. Činjenica da nije ,,iscurio” samo jedan snimak govori da se taj neko nije prepao.

,,Afera Snimak nije uzdrmala DPS, a unutar stranke nema istrage ko je medijima dostavio audio zapis sa partijskih sjednica”, kazao je politički direktor partije Tarzan Milošević. Malo mu je ko povjerovao.

Da stanje u Partiji, njenim raznim klanovima i rukavcima, nije najsjajnije, govore i problemi oko postavljanja direktora Uprave policije. Vladan Joković, šef tajne policije kratkog roka, otišao je nakon afere Listing. Njegovo, donedavno izvjesno postavljenje, pod velikim je znakom pitanja.

Zapisnicima je DPS dočarao kako djeluje dobro organizovano kriminalno udruženje. Ustav ove zemlje propisuje da su svi pred zakonom jednaki. Zabranjena je neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu. Ni za vrijeme ratnog stanja ne mogu se uvoditi ograničenja po osnovu pola, nacionalnosti, rase, vjere, jezika, etničkog ili društvenog porijekla, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja ili bilo kakvog drugog ličnog svojstva. Ništa od svega toga, pokazao je DPS, ne važi. Ako su članovi DPS-a ,,ispred svih”, ostali moraju biti iza. Onaj ko je unaprijed smješten ,,iza” – diskriminisan je. Ako se programi zapošljavanja plaćaju iz budžeta, a DPS taj novac pretače u svoje glasove, očigledno je da njegovi zvaničnici zloupotrebljavaju položaj.

Po našem Ustavu, prava i slobode ostvaruju se na osnovu Ustava i potvrđenih međunarodnih sporazuma. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka propisuje: ,,Niko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju” i ,,Svako ima pravo da na ravnopravnoj osnovi stupa u javnu službu u svojoj zemlji”. Onaj ko zna da će samo tako dobiti posao i preživjeti suštinski je primoran da pripada DPS-u. U javnu službu stupa se uz njihov amin.

Lider PZP-a Nebojša Medojević, inicirao je da se pred Ustavnim sudom pokrene procedura za zabranu rada DPS-a, zbog masovnog kršenja ljudskih prava. Inicijativu je dostavio ministrima unutrašnjih poslova i ljudskih prava Rašku Konjeviću i Suadu Numanoviću i ombudsmanu Šućku Bakoviću. Odćutali su.

Šef Delegacija Evropske unije u Podgorici Mitja Drobič kazao je kako ne komentarišu pojedinačne događaje, što ne znači da ih ne prate. Bezbroj puta su evropski posmatrači, na primjedbe oko regularnosti izbora, primijetili kako se ne može optuživati bez dokaza. Dokument podgoričkog DPS-a o radu partijskih sekcija za zapošljavanje i socijalnu pomoć, nije ih se osobito dojmio. Nakon snimaka sa DPS-ovih sastanaka, od posmatrača se samo traži da – čuju.

Oči su bile uprte u Državno tužilaštvo. Vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić, koliko odmah, objavila je kako ,,nijedan učesnik sjednice svojom izjavom nije ostvario elemente bića ni jednog krivičnog djela koje predviđa Krivični zakonik Crne Gore”.

Biće krivičnog djela je drugdje, ne u izjavama – zna Ranka Čarapić, samo je plaćena da priča drugačije.

Predstavnici opozicionih partija najavili su kako će se u petak, kad ovaj Monitor bude na kioscima, sastati i razmotriti situaciju. Demokratski front pomenuo je kako će tražiti da Ranka Čarapić ode i napustiti rad u Ustavnom odboru. Sve i da vrhovna Čarapićka odstupi, a neće, to bi samo potaklo da se u DPS-ovim katakombama formira red za zauzimanje njenog mjesta. Napustiti rad u Ustavnom odboru, od kojeg direktno zavise formalni koraci Crne Gore ka Evropi, bio bi ozbiljan potez kada bi vlast bila zaista zainteresovana za taj put. Pošto ovu vlast zanima samo vlast, istupanje opozicije samo iz Ustavnog odbora poslužilo bi DPS-u da proglasi krivca za podmetanje klipova pod točkove evropskih integracija.

Opozicija je otrpjela i dva poniženja vladajuće većine u Skupštini Crne Gore. Poslanici DPS-ove koalicije odbacili su najprije da održe vanrednu sjednicu i razmotre predloge antikriznih zakona Demokratskog fronta. Ograničavanje zarada lokalnih funkcionera, oporezivanje visokih zarada, ograničavanje beskrajnog rada na određeno – samo su neki od prijedloga koji nijesu interesovali vlast. Po istom scenariju, ni do dnevnog reda nije stiglo ni vanredno zasijedanje parlamenta koje je tražila Pozitivna.

Poslanik Miodrag Vuković objasnio je da je sve to u cilju zaštite predsjedničkog kandidata Rada Bojovića. Nijesu, kaže,

suspendovane inicijative opozicije nego je suspendovana loša namjera da se preko parlamenta dovode u neravnopravan položaj oni koji ne mogu parlamentarnu govornicu da koriste u svojoj predizbornoj kampanji. ,,Mi imamo dva predsjednička kandidata, koji imaju svoje poslanike. A šta je sa trećim koji ih nema”. Fascinantno.

Za 1. mart zakazana je sjednica parlamenta kojoj će na Cetinju prisustvovati predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a Rikardo Miljori. Fina prilika za udaljavanje od lopovske družine, kao i za cvjetne aranžmane. Stvar je izbora.

Tu im može pomoći objašnjenje bivšeg funkcionera DPS-a dr Iva Đurišića, zašto prekoredno zapošljavanje jednog čovjeka ne vuče četiri glasa za DPS već mnogo više. ,,Vuče to 20 do 25 glasova. Učestvovao sam ja u svemu tome. Kupovali smo lične karte, pravili smo unaprijed spremne listiće na kojima je zaokružen DPS. Ucjenjivali smo ljude, za posao, kupovali penzionere.” Đurišić je za Monitor potvrdio da ga niko od državnih organa nije zvao da provjeri je li to tačno. A i šta bi s istinom.

Miloš BAKIĆ

Zavod za zamajavanje

Naslov Zavod za zamajavanje u našem listu objavljen lani, u novembru, nakon afere Snimak, dobio je puno značenje. Skandal u vezi sa partijskim zapošljavanjem u državnim službama baca novo svjetlo na podatke koje smo tada objavili u vezi sa Zavodom za zapošljavanje. Bez demantija.

Otkrili smo, uz pomoć izvora, stručnjaka iz oblasti jednog od najvažnijih ekonomskih indikatora – nezaposlenosti, koji je insistirao na anonimnosti, da je stopa nezaposlenosti Zavoda krivotvorena, sa ciljem prikazivanja znatno niže stope od one realne. No i pored ozbiljnih sumnji i optužbi ta institucija nastavlja obmanjivanje javnosti.

Zavod, na čijem čelu se nalazi Vukica Jelić (na tom mjestu naslijedila supruga Zorana, koji je ostao u Zavodu, kao njen savjetnik) nastavlja sedmično obračunavanje stope nezaposlenosti, mimo svjetske, opšteprihvaćene prakse! Profesionalni skandal, tvrdi naš sagovornik. Ne samo to. Izvor Monitora precizno je izračunao da Zoran Jelić godinama krivotvori stopu nezaposlenosti, umanjujući je za 30 – 40 odsto!

Objavili smo konkretne podatke na osnovu preciznih analiza, koristeći svjetski priznatu metodologiju i zvanične podatke Monstata iz mjesečnog statističkog biltena: ,,U prvom mjesecu 2010. stvarna stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori bila je 15,2 procenata, a ne 11,5 odsto, kako stoji u zvaničnom Jelićevom izvještaju. To znači da je stvarna stopa nezaposlenosti bila veća za 32 procenta. U januaru 2011. stvarna stopa nezaposlenosti bila je 17,2 odsto, a ne 12,3, što znači da je bila veća od Zavodove za 39 odsto. U januaru 2012. stopa nezaposlenosti bila je 16,3, a ne 11,7 odsto, kako je prikazano u Jelićevom dokumentu. Veća za nevjerovatnih 40 odsto!”

I Evropska komisija je – očigledno makon pažljivog uvida u izvještaje o napretku Crne Gore za prethodnih pet godina – ,,provalila” friziranje i falsifikovanje Zavoda za zapošljavanje. Kako je vrijeme odmicalo postajali su svjesniji ,,manjkavosti” Zavodove statistike, pa su je na koncu i odbacili.

M. MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo