Povežite se sa nama

MONITORING

Snimak u oku

Objavljeno prije

na

Odavno događaji nijesu bili ovako zgusnuti. Tokom samo jedne sedmice vlast je uspjela da napravi festival razaranja preostalih tragova pravne države. Isturena odjeljena Demokratske partije socijalista u Ustavnom i Upravnom sudu, kao i filijala te stranke u tužilaštvu utukli su slova zakona, skupštinska većina zamijenila je kvazidemokratsku masku golom silom. U školi se uči: za moderni despotizam nije karakteristično odsustvo pravnih pravila, nego njihova beznačajnost pred voljom despota.

U dva dana su dvije uvažene sudske visine presudile i pravu i zdravoj pameti. Ustavni sud je odlučio da Filip Vujanović nije već dva puta bio predsjednik Crne Gore. Osim istrošene priče da se prvi mandat ne računa jer je Crna Gora tada bila dio državne zajednice Srbija i Crna Gora, nijesu se ni potrudili da objasne šta je Vujanović bio od referenduma do 2008. Što je rupa od dvije godine. Upravni sud dva puta je odlučivao da vlast u Andrijevici nije formirana zakonito. Treći put, iako je sve bilo isto, presudili su da ja sve u redu. Sudbina.

Onda je odjeknuo Snimak. Dan je objavio tonski zapis sa sjednice Savjeta DPS uoči parlamentarnih izbora u oktobru 2012. Najprecizniji je bio poslanik Zoran Jelić: ,,Pripremajući se za predstojeće izbore, u Zavodu za zapošljavanje pokrenuli smo nekoliko projekata… Kroz ove projekte zaposlićemo prije svega članove DPS-a”.

Poslije se pojavio i snimak sa sjednice Glavnog odbora DPS-a iz maja prošle godine, na kojoj je analizirana situacija nakon lokalnih izbora u Tivtu i Herceg Novom. Direktori javnih preduzeća prozvani su, ne zato što ne rade dobro svoj posao, nego zato što se ponašaju ,,kao vanstranački direktori”, ,,ni sami nemaju osjećaj pripadnosti partiji, pa time i ne šire takvu klimu među zaposlenim radnicima”. Ima da se preispita njihov radi i ,,stvori prostor za povećanje broja naših članova i simpatizera”. Sav potencijal tu je iskazala Daliborka Pejović.

Dan je objavio i dopis direktorice nikšićke Pošte u kojem

od predsjednika odbora Demokratske partije socijalista u Nikšiću Veljka Zarubice traži mišljenje i saglasnost za zapošljavanje tri pripravnika. ,,U očekivanju korisnih sugestija molimo za Vašu saglasnost”.

Zasad je stigao još i transkript razgovora sa sjednice Glavnog odbora DPS-a s kraja prošle godine gdje je tadašnji politički direktor partije Branimir Gvozdenović ukazao kako je nevažeće listiće trebalo pretvoriti u glasove za njegovu partiju kako bi osvojili 40. poslanički mandat.

Odgovor DPS-a zasad se svodi na pokušaje minimiziranja cijele stvari. Daliborka Pejović pokušala je da objasni kako je objavljivanje snimka dokaz otvorenosti partije. Premaz nije izdržao ni petnaest minuta. Mnogo je uvjerljivije izgledala pri kraju gostovanja u TVCG kad je najavila kako će se Partija ,,posebno pozabaviti” pitanjem otkud snimak.

Prema svemu što se zna, snimak potiče iz regularne partijske arhive. On nije mogao iz partije izaći, a da neko ne procijeni kako petosatni materijal sadrži i nekoliko razornih minuta. Neko je dovoljno moćan, odlučio da preko druge ili treće ruke snimak doturi do javnosti. Činjenica da nije ,,iscurio” samo jedan snimak govori da se taj neko nije prepao.

,,Afera Snimak nije uzdrmala DPS, a unutar stranke nema istrage ko je medijima dostavio audio zapis sa partijskih sjednica”, kazao je politički direktor partije Tarzan Milošević. Malo mu je ko povjerovao.

Da stanje u Partiji, njenim raznim klanovima i rukavcima, nije najsjajnije, govore i problemi oko postavljanja direktora Uprave policije. Vladan Joković, šef tajne policije kratkog roka, otišao je nakon afere Listing. Njegovo, donedavno izvjesno postavljenje, pod velikim je znakom pitanja.

Zapisnicima je DPS dočarao kako djeluje dobro organizovano kriminalno udruženje. Ustav ove zemlje propisuje da su svi pred zakonom jednaki. Zabranjena je neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu. Ni za vrijeme ratnog stanja ne mogu se uvoditi ograničenja po osnovu pola, nacionalnosti, rase, vjere, jezika, etničkog ili društvenog porijekla, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja ili bilo kakvog drugog ličnog svojstva. Ništa od svega toga, pokazao je DPS, ne važi. Ako su članovi DPS-a ,,ispred svih”, ostali moraju biti iza. Onaj ko je unaprijed smješten ,,iza” – diskriminisan je. Ako se programi zapošljavanja plaćaju iz budžeta, a DPS taj novac pretače u svoje glasove, očigledno je da njegovi zvaničnici zloupotrebljavaju položaj.

Po našem Ustavu, prava i slobode ostvaruju se na osnovu Ustava i potvrđenih međunarodnih sporazuma. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka propisuje: ,,Niko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju” i ,,Svako ima pravo da na ravnopravnoj osnovi stupa u javnu službu u svojoj zemlji”. Onaj ko zna da će samo tako dobiti posao i preživjeti suštinski je primoran da pripada DPS-u. U javnu službu stupa se uz njihov amin.

Lider PZP-a Nebojša Medojević, inicirao je da se pred Ustavnim sudom pokrene procedura za zabranu rada DPS-a, zbog masovnog kršenja ljudskih prava. Inicijativu je dostavio ministrima unutrašnjih poslova i ljudskih prava Rašku Konjeviću i Suadu Numanoviću i ombudsmanu Šućku Bakoviću. Odćutali su.

Šef Delegacija Evropske unije u Podgorici Mitja Drobič kazao je kako ne komentarišu pojedinačne događaje, što ne znači da ih ne prate. Bezbroj puta su evropski posmatrači, na primjedbe oko regularnosti izbora, primijetili kako se ne može optuživati bez dokaza. Dokument podgoričkog DPS-a o radu partijskih sekcija za zapošljavanje i socijalnu pomoć, nije ih se osobito dojmio. Nakon snimaka sa DPS-ovih sastanaka, od posmatrača se samo traži da – čuju.

Oči su bile uprte u Državno tužilaštvo. Vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić, koliko odmah, objavila je kako ,,nijedan učesnik sjednice svojom izjavom nije ostvario elemente bića ni jednog krivičnog djela koje predviđa Krivični zakonik Crne Gore”.

Biće krivičnog djela je drugdje, ne u izjavama – zna Ranka Čarapić, samo je plaćena da priča drugačije.

Predstavnici opozicionih partija najavili su kako će se u petak, kad ovaj Monitor bude na kioscima, sastati i razmotriti situaciju. Demokratski front pomenuo je kako će tražiti da Ranka Čarapić ode i napustiti rad u Ustavnom odboru. Sve i da vrhovna Čarapićka odstupi, a neće, to bi samo potaklo da se u DPS-ovim katakombama formira red za zauzimanje njenog mjesta. Napustiti rad u Ustavnom odboru, od kojeg direktno zavise formalni koraci Crne Gore ka Evropi, bio bi ozbiljan potez kada bi vlast bila zaista zainteresovana za taj put. Pošto ovu vlast zanima samo vlast, istupanje opozicije samo iz Ustavnog odbora poslužilo bi DPS-u da proglasi krivca za podmetanje klipova pod točkove evropskih integracija.

Opozicija je otrpjela i dva poniženja vladajuće većine u Skupštini Crne Gore. Poslanici DPS-ove koalicije odbacili su najprije da održe vanrednu sjednicu i razmotre predloge antikriznih zakona Demokratskog fronta. Ograničavanje zarada lokalnih funkcionera, oporezivanje visokih zarada, ograničavanje beskrajnog rada na određeno – samo su neki od prijedloga koji nijesu interesovali vlast. Po istom scenariju, ni do dnevnog reda nije stiglo ni vanredno zasijedanje parlamenta koje je tražila Pozitivna.

Poslanik Miodrag Vuković objasnio je da je sve to u cilju zaštite predsjedničkog kandidata Rada Bojovića. Nijesu, kaže,

suspendovane inicijative opozicije nego je suspendovana loša namjera da se preko parlamenta dovode u neravnopravan položaj oni koji ne mogu parlamentarnu govornicu da koriste u svojoj predizbornoj kampanji. ,,Mi imamo dva predsjednička kandidata, koji imaju svoje poslanike. A šta je sa trećim koji ih nema”. Fascinantno.

Za 1. mart zakazana je sjednica parlamenta kojoj će na Cetinju prisustvovati predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a Rikardo Miljori. Fina prilika za udaljavanje od lopovske družine, kao i za cvjetne aranžmane. Stvar je izbora.

Tu im može pomoći objašnjenje bivšeg funkcionera DPS-a dr Iva Đurišića, zašto prekoredno zapošljavanje jednog čovjeka ne vuče četiri glasa za DPS već mnogo više. ,,Vuče to 20 do 25 glasova. Učestvovao sam ja u svemu tome. Kupovali smo lične karte, pravili smo unaprijed spremne listiće na kojima je zaokružen DPS. Ucjenjivali smo ljude, za posao, kupovali penzionere.” Đurišić je za Monitor potvrdio da ga niko od državnih organa nije zvao da provjeri je li to tačno. A i šta bi s istinom.

Miloš BAKIĆ

Zavod za zamajavanje

Naslov Zavod za zamajavanje u našem listu objavljen lani, u novembru, nakon afere Snimak, dobio je puno značenje. Skandal u vezi sa partijskim zapošljavanjem u državnim službama baca novo svjetlo na podatke koje smo tada objavili u vezi sa Zavodom za zapošljavanje. Bez demantija.

Otkrili smo, uz pomoć izvora, stručnjaka iz oblasti jednog od najvažnijih ekonomskih indikatora – nezaposlenosti, koji je insistirao na anonimnosti, da je stopa nezaposlenosti Zavoda krivotvorena, sa ciljem prikazivanja znatno niže stope od one realne. No i pored ozbiljnih sumnji i optužbi ta institucija nastavlja obmanjivanje javnosti.

Zavod, na čijem čelu se nalazi Vukica Jelić (na tom mjestu naslijedila supruga Zorana, koji je ostao u Zavodu, kao njen savjetnik) nastavlja sedmično obračunavanje stope nezaposlenosti, mimo svjetske, opšteprihvaćene prakse! Profesionalni skandal, tvrdi naš sagovornik. Ne samo to. Izvor Monitora precizno je izračunao da Zoran Jelić godinama krivotvori stopu nezaposlenosti, umanjujući je za 30 – 40 odsto!

Objavili smo konkretne podatke na osnovu preciznih analiza, koristeći svjetski priznatu metodologiju i zvanične podatke Monstata iz mjesečnog statističkog biltena: ,,U prvom mjesecu 2010. stvarna stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori bila je 15,2 procenata, a ne 11,5 odsto, kako stoji u zvaničnom Jelićevom izvještaju. To znači da je stvarna stopa nezaposlenosti bila veća za 32 procenta. U januaru 2011. stvarna stopa nezaposlenosti bila je 17,2 odsto, a ne 12,3, što znači da je bila veća od Zavodove za 39 odsto. U januaru 2012. stopa nezaposlenosti bila je 16,3, a ne 11,7 odsto, kako je prikazano u Jelićevom dokumentu. Veća za nevjerovatnih 40 odsto!”

I Evropska komisija je – očigledno makon pažljivog uvida u izvještaje o napretku Crne Gore za prethodnih pet godina – ,,provalila” friziranje i falsifikovanje Zavoda za zapošljavanje. Kako je vrijeme odmicalo postajali su svjesniji ,,manjkavosti” Zavodove statistike, pa su je na koncu i odbacili.

M. MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo