Mnogi smatraju   dolazak Vilijama Bernsa prošle sedmice znakom da mnogo toga u našem regionu nije u redu.  Berns je posjetio BiH, Srbiju i Kosovo –  države van NATO saveza,  okružene zemljama članicama. U BiH i na Kosovu su objavljeni  snimci i detalji sa kime se Berns sreo i koje su bile teme razgovora.  Srbijanske vlasti nisu  zvanično ni potvrdile Bernsovu posjetu a kamoli s kim je i o čemu je razgovarao u Beogradu

Dolazak direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA) Vilijama Bernsa na zapadni Balkanu nije nešto što predstavlja uobičajenu diplomatsku aktivnost. Berns je inače bivši diplomata, ranije je bio i američki ambasador u Rusiji. Na čelu CIA-e se nalazi od januara 2021. godine i jedna je od osoba od najvećeg povjerenja predsjednika Džozefa Bajdena. Mnogi smatraju Bernsov dolazak prošle sedmice znakom da mnogo toga u našem regionu nije u redu, jer šef američkih obavještajaca stiže u vremenu opasne eskalacije sukoba na Bliskom istoku i Ukrajini. Berns je posjetio Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Kosovo – države koje su van NATO a  okružene zemljama članicama. U BiH i na Kosovu su objavljeni  snimci i detalji sa kime se Berns sreo i koje su bile teme razgovora. Posjeta Beogradu 21. avgusta je bila bez objava. Srbijanske vlasti taj dan nisu čak ni zvanično potvrdile Bernsovu posjetu, a kamoli s kim je i o čemu je razgovarao u Beogradu.

Berns je prvo stigao u Sarajevo 20. avgusta. Tamo se sastao sa direktorom BH Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Almirom Džuvom, ministrom vanjskih poslova Elmedinom Konakovićem i članovima Predsjedništa BiH, uključujući i Željku Cvijanović. Ona je na američkoj listi sankcija od kraja jula prošle godine. Radio slobodna Evropa (RSE) je citirala neimenovanog američkog zvaničnika koji je rekao da je razlog dolaska Bernsa u Sarajevo, između ostalog, zabrinjavajuća secesionistička retorika i djelovanje predsjednika BH entiteta Republika Srpska (RS) Milorada Dodika i Vlade RS-a. Cvijanovićka nakon razgovora nije iznosila detalje sastanka niti da li je i kakva poruka poslata njenom šefu Dodiku. Cvijanovićka je opisala Bernsa kao „učtivog sagovornika sa impresivnom biografijom koji uveliko odudara od raznih nadobudnih prethodnih sagovornika“ i da je sastanak sa njim bio „preozbiljan“. Idući dan, kada je Berns već bio u Beogradu, Dodik je u pomirljivom tonu na društvenoj mreži X objavio da „Republika Srpska nikada nije sporila suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine shodno Dejtonskom sporazumu i secesija nikada nije bila naša politika“. Dodik je istakao i značaj  „borbe protiv terorizma…i u tom kontekstu je značajna posjeta BiH direktora Bernsa“.

Vrh RS-a predvođen Dodikom (uz premijera, predsjednika skupštine i ministra pravde) se nalazi na crnoj listi zbog prijetnji Dejtonskom mirovnom sporazumu (kojim je okončan rat 1995.god.), integritetu i suverenitetu BiH. Okidač je bilo usvajanje u Skupštini RS-a dva antidejtonska zakona o nepoštovanju odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika. Amerika tereti Dodika i članove njegove porodice i za rasprostranjenu korupciju i potčinjavanje institucija RS-a njihovim privatnim interesima. Posljednji par godina Dodik i njegovi saradnici su intenzivirali toksičnu nacionalističku retoriku uz zvanično revidiranje istorije. To uključuje i odbacivanje ranijih nalaza Vlade RS-a o genocidu u Srebrenici. Dodik i njegovi ne kriju da je krajnji cilj kampanje priključenje RS-a Srbiji i stvaranje Srpskog sveta koji je postao novi termin za Veliku Srbiju u koju, po njima, treba ući i Crna Gora.

Bošnjački političari su pozdravili posjetu direktora Bernsa. Konaković je rekao da posjeta “jednog od ključnih ljudi američke administracije pokazuje posvećenost SAD-a… i da je BiH u samom vrhu prioriteta američke vanjske politike”. Šef OSA-e Džuvo je rekao da je Berns podržao saradnju obavještajnih agencija, „ali i državu BiH”.

(Ponovna) saradnja sa domaćom agencijom je novina jer stvari nisu ružičaste ni u Federaciji BiH. Bivši šef OSA-e Osman Mehmedagić Osmica je stavljen polovinom marta prošle godine na američku crnu listu zajedno sa narko bosom Edinom Gačaninom. Osmica i Gačanin se u objavi Stejt dipartmenta označavaju kao osobe koje su „ugrozile vladavinu prava, podrivale institucije, opstruirale ili ugrožavale Dejtonski sporazum  i materijalno doprinijele međunarodnom širenju narkotika“. Osmica se optužuje i za zloupotrebu državnih institucija u korist Stranke demokratske akcije (SDA). Osmica je bio direktor OSA-e 8 godina, sve do 23. februara prošle godine. Ovaj nekadašnji tjelohranitelj Alije Izetbegovića je negirao veze sa kriminalom i rekao da se stavlja na raspolaganje pravosudnim organima. Na crnoj listi je i bivši premijer Federacije BiH Fadil Novalić zbog zloupotrebe ličnih podataka penzionera u korist SDA pred izbore 2018. godine.

Dan nakon Sarajeva Berns se sastao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem što je on potvrdio tek dva dana nakon sastanka i odlaska Bernsa za Prištinu. Medijima je rekao da je odsustvo javnosti sa takvih sastanaka stvar dogovora sa gostima, i „obično kada razgovarate sa šefovima službi…nema nikakvih izjava ili čega već“. Vučić je rekao da su teme razgovora bile „budućnost zemlje i regiona“ i da su imali „vrlo koristan, pristojan i rekao bih važan sastanak“ i da je „to sve što po tom pitanju može da se kaže“. Međutim, jedan od predsjednikovih medijskih stubova,  tabloid Informer,  je imao puno više detalja. Tu je veliki  naslov Direktor američke obaveštajne službe vršlja po Balkanu, pravi plan rušenja Vučića sa još dva istaknuta teksta pod naslovom: Posustali organizatori Beomajdana (antilitijumski protesti) pod dodatnim pritiskom! CIA zahteva rezultate i Pakleni plan – CIA sprema atentat na Putina.

Momir Stojanović, penzionisani direktor Vojne bezbednosne agencije (VBA) u razgovoru za Glas Amerike tvrdi da ćutanje u Srbiji „ukazuje da sigurno zvaničnici u Beogradu nisu zadovoljni rezultatima tih razgovora, jer da jesu i te kako bi to podelili sa javnošću u Srbiji“. Stojanović kaže „da su najverovatnije poslate neke ultimativne poruke u pogledu krize i u BiH i na Kosovu i Metohiji“.  I drugi analitičari se slažu sa njim da je to bila jedna od glavnih tema razgovora,  uz nastojanja Amerikanaca da ograniče ruski uticaj u regionu. „Dok je Berns još bio u Beogradu, Vučić je primio ruskog ambasadora koji je  bio veoma zainteresovan da čuje šta to Amerikanci imaju da kažu na ono što se ovde naziva bratska saradnja“ kazao je vanjsko – politički komentator i novinar Boško Jakšić. Jakšić ima i razumijevanja za ćutanje medija. „Sama činjenica da predsednik Srbije razgovara sa šefom CIA-e, koja se godinama proglašava za glavnog zaverenika protiv Srbije… bila bi nepopularno primljena u značajnom delu srpske javnosti“, obasnio je on.

Analitičari i diplomatska zajednica smatraju da je glavni cilj SAD održavanje stabilnosti, tj. u ovom slučaju ukroćavanje Dodika u Bosni i držanje stvari pod kontrolom na sjeveru Kosova. SAD su posebno zainteresirane da se ne ponove krvava dešavanja iz Banjske na sjeveru Kosova prošle godine čiji akteri su bili dobro naoružani paramilitarci pod komandom narko bosa i štićenika Beograda Milorada Radoičića. Radoičić i njegov partner Zvonko Veselinović (najpoznatiji kod nas po objavljenoj u Vijestima SKY prepisci i proslavi prve milijarde sa predsjednikovim bratom) su na američkoj crnoj listi zbog organizovanog kriminala – prije svega trgovine narkoticima. Zbog iste stvari je na listu stavljen i Aleksandar Vulin, jedan od potpredsjednika Vlade Srbije i blizak prijatelj Moskve. Da li su i narko bosovi pod državnom zaštitom i transnacionalni kriminal bili teme razgovora u Beogradu ostaje nepoznato.

Dok za Radoičića, Veselinovića, Šariće i druge nema problema u Srbiji, Vulin je prije dva dana javno rekao da on stoji iza spiskova politički nepodobnih osoba iz regiona kojima je otežan ili zabranjen ulazak u Srbiju zbog „pretnje nacionalnoj bezbednosti“ ili „verbalnih delikata“ koji više ne postoje u srbijanskom zakonu. Navodno je lista napravljena dok je Vulin bio na čelu MUP-a i BIA-e. Među „opasnima“ su se našli i sarajevski glumac Feđa Štukan i hrvatska pjevačica Severina Vučković koja je satima držana na granici uz traženje da se izjasni o Srebrenici, Tuđmanu, Oluji… Štukan je vraćen sa aerodroma u Beogradu prvim letom za BiH uz obrazloženje da mu je zabranjen ulazak u zemlju zbog „nacionalne bezbednosti“. U prošlosti je viđen na jednom protestu u Beogradu. Ranije je vraćena sa beogradskog aerodroma i bivša crnogorska ministarka evropskih integracija Jovana Marović zbog kritičkih stavova o Otvorenom Balkanu. Crnogorski poslanici koji su glasali za rezoluciju o genocidu u Srebrenici su redovno  zadržavani i ispitivani na srbijanskoj granici prilikom ulaska. Slična maltretiranja su doživjeli i neki novinari.

Kada su u pitanju granice, ili njihovo  brisanje,  namjere premijera Kosova Albina Kurtija da otvori most na Ibru koji je do sada efektivno dijelio Mitrovicu po etničkim linijama, je izazvala puno kritika sa Zapada. Američki i drugi zapadni zvaničnici traže od Kurtija da ne povlači poteze koji će ugroziti krhki mir i etnički balans.

Ostaje nada da će Bernsova posjeta Balkanu doprinijeti stabilnosti i smirivanju tenzija.

Jovo MARTINOVIĆ

Zloupotreba sportista, agresivni nacionalizam i teorije zavjera kao odgovor Vučićeve vlasti na proteste . Provučićevske partije u Crnoj Gori (NSD, DNP i SNP) za sada ćute o litijumu.  Krajem avgusta će u Beogradu biti održan skup srpske dijaspore na kojima će se i oni pojaviti, kako nezvanično saznajemo. Provučićevski mediji u Crnoj Gori one koji se protive režimu i Rio Tintu nazivaju “drugosrbijanskim nadničarima”

Masovni protesti u Beogradu  protiv obnovljene dozvole anglo-australijskoj rudarskoj kompaniji Rio Tinto da rudari litijum u dolini Jadra na zapadu zemlje kao da su zatekli državne vlasti. Snimci dronom centra Beograda sa desetinama hiljada demonstranata su izazvale nervozne reakcije srbijanskih zvaničnika koji izgleda nisu računali na toliku masovnost u doba godišnjih odmora.

Formalni premijer Srbije Miloš Vučević se odmah obrušio na demonstrante nazvavši ih “raspalom bandom (koji) idu da blokiraju, ne znaju ni sami šta… da ugroze funkcionisanje normalnim ljudima”. To su za Vučevića “kukavice i lažovi…koji otvoreno i monstruozno prete smrću predsedniku”. Po ustaljenom udbaškom stilu Vučević ih je optužio da ugrožavaju Srbiju “zarad ličnih interesa koje podržavaju i  Kurti, i ustaše i strane službe“. Ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić je, nakon što je drastično umanjio broj prisutnih,  rekao da su demonstracije urađene “po receptu obojenih revolucija” aludirajući na Ukrajinu 2014. kada je svrgnuta mafio-kleptokratska vlast Viktora Janukoviča. Kazao je da su demonstranti “blokirali i železničku stanicu Prokop, najlepšu u ovom delu sveta i ponos svih građana Srbije, koju je ova vlast napravila”. Dačić je najavio i krivične i prekršajne prijave protiv onih koji su blokirali saobraćajnice dok su njih trojica ekspresno dobili kazne od 40 i 30 dana zatvora. Predsjednica Skupštine Ana Brnabić je dan prije skupa rekla da je “jedini cilj protesta nasilno svrgavanje (predsjednika Vučića i vlasti koju je narod demokratski izabrao na izborima…i otimanje države”). Za nju je “litijum bogatstvo Srbije, šansa koju bi samo neprijatelj želeo da propustimo”. Istovremeno su režimski mediji objavili da su ruske službe upozorile Predsjednika da se sprema “majdanizacija Srbije” iza koje stoje neke zapadne službe.

Da “neprijatelji Srbije” vrebaju sa svih strana, poručio je i dan nakon protesta predsjednik Vučič. Rekao je da “razume oduševljenje u Prištini” zbog demonstracija kao i želju svih drugih “da Srbiji bude lošije” uključujući i “Zagreb, Sarajevo i zvaničnu Podgoricu”. I zbog neprijateljstva prema Srbiji iz vana “svakom normalnom čoveku” u Srbiji treba biti “jasno na kojoj strani treba da bude” – tj. njegovoj.

Predsjednika je podržala i turbo folk pjevačica Jelena Karleuša, jedan od medijskih (i duhovnih) stubova Srpske napredne stranke (SNS). Karleuša je rekla da proteste predvodi “neuspješni pjevač”, “ubica životinja i silovatelj Topalko (Milan Topalović)”. Po njenim riječima Topalko je “psiho (koji) nije mogao pobijediti ni u Zvezdama Granda a ne Vučića”. Karleuša je uputila i prostačke uvrede proslavljenoj glumici Svetlani Ceci Bojković, koja je bila jedna od govornica na protestu kao i ostalim demonstrantima. Ustvrdila je da na protestu nije bilo stručnjaka već “non-stop pijana” glumica koja “baulja i čarlija” preporučivši da joj se oduzme “pljoska iz koje cuga” a da “Topalka vežu natrag u štalu”. Po Karleuši “neuki” demonstranti trebaju prestati “da maltretiraju normalne građane” usporedivši njihovo mišljenje sa muškim genitaljama. Ova srbijanska pjevačica je nedavno bila u emisiji na Happy TV zajedno sa predsjednikom Vučićem, ministrom Dačićem i liderom Demokratske narodne partije (DNP) Milanom Kneževićem koji ju je pozvao da održi koncert u Zeti čiji gradonačelnik je iz redova njegove stranke. Emisija je bila prilika da se dva političara i turbo folk pjevačica utrkuju ko će više komplimenata i izjava lojalnosti udijeliti gospodaru Vučiću.

Međutim, ni svi u Vučićevom okruženju ne misle isto kada je u pitanju kopanje litijuma koje može imati opasne posljedice po zdravlje ljudi i okoline i po čemu je kompanije Rio Tinto do sada bila neslavna diljem planete. Poznati filmski režiser i prijatelj srpskog establišmenta Emir Kusturica je u autorskom tekstu na svom portalu Iskra izrazio rezerve prema projektu rekavši da je narod dovoljno uplašen i neće odustati od ideje Rio Tinto, Marš sa Drine. Kusturica je izrazio neslaganje sa teorijama zavjera da je taj slogan “smišljen u leglu obojenih revolucija” već su ga skovali “ljudi koji žive na Drini” i u čijoj neposrednoj blizini treba biti rudnik.

Vrh srpske crkve (SPC) je čvrsto pod kontrolom Vučića i njegovih službi, prije svega patrijarh Porfirije i Sinod (crkvena vlada). Ipak, kod par episkopa su se pojavili disonantni tonovi. Krajem jula se u svojoj besjedi mitropolit zvorničko – tuzlanski Fotije usprotivio “prekopavanju Srbije uzduž i poprijeko”. Poručio je da ako je cijena zarade “potpuno uništenje našeg naroda i naše zemlje…šta će nam onda to?” Prije nekoliko dana je episkop dizeldorfski i njemački Grigorije javno poručio da “kao hrišćanin i episkop, kao građanin i čovjek – ne podržavam iskopavanje litijuma i uništavanje plodne Doline Jadra ili bilo koje druge”. Patrijarh, koji se ranije bez problema pojavio u predizbornom spotu Vučićeve SNS pored svog gospodara, ne oglašava se i pored upornih pitanja nezavisnih medija.

Provučićevske partije u Crnoj Gori (parlamentarne NSD, DNP i SNP) za sada ćute o litijumu. Krajem avgusta će u Beogradu biti održan skup srpske dijaspore na kojima će se i oni pojaviti, kako nezvanično saznajemo. Od njih srbijanska javnost i ekološki aktivisti ne očekuju nikakvu podršku. Provučićevski mediji u Crnoj Gori one koji se protive režimu i Rio Tintu nazivaju “drugosrbijanskim nadničarima”.

Ne oglašavaju se ni srbijanski sportisti koji su imali zapažene uspjehe na Olimpijadi u Parizu i kojima je režim priredio zvanični doček po povratku. Prvo ih je primio Predsjednik i slikao se sa njima u svom uredu na Andrićevom vencu. Njihova slava je bila i njegova slava. Kasnije je pred oko 14 hiljada građana, prema nezvaničnim procjenama, priređeno, i direktno televizijski prenošeno, slavlje ispred Starog dvora. Klicalo se Srbiji, pjevala se himna, i posebno  otpjevalo Veseli se srpski rode Danice Crnogorčević. Ova pjesma u njenoj izvedbi je postala nezvanična himna (veliko)srpskog sveta i revizionističke istorije u kojoj su fašisti i zločinci postali dobri momci i obrnuto. Jedina “mrlja” režimskom i nacionalističkom veselju su bili aktivisti Kreni-promeni koji su razvili transparent “Nećeš kopati” i još uzvikivali : “Rio Tinto, marš iz Srbije”. Ubrzo su bili privedeni od strane policije zbog remećenja proslave. Istu noć kasnije su pušteni.

Ipak, Vučić je naposljetku rekao “da će razgovarati sa narodom” kako bi se odagnali strahovi od posljedica rudarenja litijuma.  U skupštini opštine Mali Zvornik organizovan je razgovor građana sa Predsjednikom jer se ta oblast nalazi u blizini predviđene zone eksploatacije. Vučić je pozvao svakoga do dođe,  I da niko  “neće biti kontrolisan”. Ponovio je da se neće ništa kopati dok struka ne kaže svoje i dok se “dobro ne odvaga”.

Ekološki aktivisti iz te opštine koji su ranije organizovali proteste odbili su doći smatrajući da je sve režirano. Jedan od njih, Duško Matejić je u izjavi N1 televiziji rekao da je razgovor je “čista farsa” i “leteći cirkus Aleksandra Vučića”. Matejić je istakao da mnogi ljudi koji prisustvuju razgovoru sa Predsjednikom nisu iz Malog Zvornika već “su sve ljudi koji su ucijenjeni,… vidio sam neke ljude koji su na funkcijama i koji su morali da dođu da bi sačuvali svoja radna mjesta“, istakao je. Aktivisti ne vjeruju u “otvoreni razgovor” zato što već imaju tri toksična zagađivača od kojih obližnji rudnik ispušta u akumulaciono jezero olovo, cink i nikl. Postrojenje glinice takođe ispušta u vodu otrovno hemikalije već duže .Prije dvije godine je bio pomor ribe u Drini. “Na sve to nikom ništa” kaže Matejić” niti se stanovništo uopšte obavještava o sadašnjoj količina otrova u okolini. Zato  aktivisti ne vjeruju ni najavljenim ekološkim mjerama.

Prije dva dana je naučni saradnik pri Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, Aleksandar Matković, prijavio da je dobio prijetnje smrću nekoliko dana nakon objavljivanja teksta o litijumu na portalu Danasa.

Na  skupu u sali Opštine Mali Zvornik doktorka Sanja Sakan, naučna savjetnica u Centru izuzetnih vrednosti životne sredine u sklopu Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju je upozorila predsjednika države, ali i širu javnost o opasnostima ne samo kopanja litijuma, već i istraživanja koje prethodi otvaranju rudnika. Vučić joj je ponudio da uđe u ekspertski tim koji je formirala država. Međutim, poručio joj je i da joj je “šef država zato što vas država plaća, izdržava vašu porodicu” i da on ne traži od nje da pogazi struku. Ali “nemojte …ako mi kažu ovi ili oni koji se bave politikom…nećemo tu da budemo…(da kažete) neću ni ja”.

Borba se nastavlja, ishod je nezvjestan.

          Jovo MARTINOVIĆ

Ne sporeći pravo MUP-u da svaki slučaj pojedinačno analizira i donese odluku na osnovu činjeničnog stanja, generalno rezonovanje  pomoćnika ministra  Radovana Popovića o stanju u Rusiji bi trebalo da zabrine i Demokrate i Vladu koja želi ulazak u EU za četiri godine. Na strani devet jednog  rješenja navodi se da su „ustavni i zakonski principi Rusije usaglašeni sa prihvaćenim standardima o ljudskim pravima…kako formalno, tako i u dijelu implementacije istih u praksi“

Da Crnogorci (ne) ljube lance je odavno poznato,  još iz doba Vladike Njegoša koji je i izgovorio tu rečenicu prilikom posjete bazilici San Pietro in Vincoli u Rimu. Posljednje  skidanje lanaca je potrajalo više od tri decenije ali je ljubav prema stegama i inostranim prijateljima donedavnog crnogorskog gospodara ostala u glavama mnogih. Monitor je pisao o tome kako je MUP koji kontrolišu Demokrate nedavno nepravosnažno odbio zahtjev za azil bjeloruskom državljaninu koji je došao na udar totalitarnog režima u Minsku zbog javne i kritike predsjednika Aleksandra Lukašenka. Pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance Radovan Popović u obrazloženju je naveo da je Bjelorusija demokratska zemlja u kojoj je život bezbjedan i prepun ekonomskih mogućnosti. Ovo nije jedino ovakvo obrazloženja koje je potpisao Popović. U rješenju broj UPI 132-23-5/4 od 1. septembra prošle godine odbijen je i LGBT ruski državljanin i možda bjegunac od vojne mobilizacije. Ne sporeći pravo MUP-u da svaki slučaj pojedinačno analizira i donese odluku na osnovu činjeničnog stanja, generalno rezoniranje pomoćnika Popovića o stanju u Rusiji u ovom rješenju bi trebalo da zabrine i Demokrate i Vladu koja želi ulazak u EU za četiri godine. Na strani devet navedenog rješenja navodi se da su „ustavni i zakonski principi Rusije usaglašeni sa prihvaćenim standardima o ljudskim pravima…kako formalno, tako i u dijelu implementacije istih u praksi“. Popović navodi kako ustav Rusije jamči sva prava svojim državljanima gdje „niko ne može biti podvrgnut mučenju, nasilju, ponižavanju ili ponižavajućoj kazni“ te da „svako lice …ima pravo na slobodu kretanja, napuštanja ili vraćanje na teritoriju Ruske Federacije“. Za pomoćnika Šaranovića, u Rusiji građani imaju „pravo da slobodno biraju svoje predstavnike“ i da se organizuju radi zaštite svojih interesa. Jedino su zabranjene „privredne aktivnosti koje imaju za cilj monopolizaciju i nelojalnu konkurenciju“. Ustav Rusije „predviđa…i nezavisnost pravosudnih organa“.

Ovakve  formulacije koje Popović navodi su postojale i u doba Sovjetskog Saveza kada je mrak progutao milione nevinih,  kao što sada hiljade nevinih stradaju  u Rusiji zbog protivljena teroru Kremlja kod kuće i prema Ukrajini. Primjera ima na pretek. Sjeverna Koreja isto ima ustav koji jamči sva prava, a država se zvanično zove Demokratska Narodna Republika Koreja pa je eto i ta zemlja i „demokratska“ i „narodna“ po rezonu MUP-a.

Demokrate imaju i  primjer vlastite zemlje u kojoj je prethodni režim prepisao sve pravne norme iz EU dok je u stvarnosti zemlja pretvorena u posjed narko kartela nekoliko porodica. Prema istom rezonu bi i Milo Đukanović trebao biti smatran demokratom kao  Vladimir Putin, Aleksandar Lukašenko i drugi. Da li pomoćnik Popović djeluje kao pritajeni Velikosrbin i/ili obožavalac Mila Đukanovića i njegovih neosovjetskih prijatelja je pitanje za Demokrate koje može imati reperkusija po evropski imidž Crne Gore.

Naravno, stvari nisu uvijek tako jednostavne. Krajem jula je osvanula vijest da je policija na Podgoričkom aerodromu uhapsila rusku državljanku Ingu Pelinjagru na osnovu Interpolove potjernice iz Moskve. Pelinjagra je doputovala iz Rima gdje je 16.08. prošle dobila status međunarodne zaštite zajedno sa svojom maloljetnom ćerkom i suprugom. Takođe je dobila i međunarodno priznatu putnu ispravu od italijanskih vlasti koji omogućavju apsolutnu slobodu kretanja i sa kojom je doputovala u Crnu Goru.  Ta međunarodna zaštita je sadržanu u Konvenciji o zaštiti izbjeglica iz 1951. god. čija je ugovorna strana i Crna Gora.

Akcija za ljudska prava (HRA) je javno poručila da osoba sa statusom izbjeglice ne smije biti izručena državi od koje joj prijeti opasnost od progona, dok je “status političke izbjeglice gospođa Pelinjagra dobila u Italiji zbog iznošenja javnih stavova i političkih mišljenja protiv režima u Rusiji“. Član 33 Konvencije zabranjuje Crnoj Gori (kao ugovornoj strani) da Pelinjagru „protjera ili vrati silom, na ma koji način to bilo, na granice teritorije gdje bi njen život ili sloboda bili ugroženi zbog … njenih političkih mišljenja”. Stoga HRA upozorava da bi Crna Gora, ekstradicijom ove osobe Rusiji, prekršila svoje međunarodne obaveze, kao i njena ljudska prava.

Uprkos tome, Viši sud u Podgorici joj je odredio ekstradicioni pritvor radi „krivičnog gonjenja zbog krivičnog djela prevare izvršene od strane grupe lica po prethodnom dogovoru u izuzetno velikom obimu“. Pritvor je određen zbog opasnosti od bjekstva. Viši sud je odbio žalbu advokata Dalibora Tomovića na pritvor. Tomović je saopštio medijima da osim informacije o potražnji preko Interpola, još nisu dobili informaciju po kom je osnovu Rusija traži. Pri odlučivanju Viši sud  nije uzeo u obzir njen izbjeglički status na osnovu Konvencije koja je obavezujuća za Crnu Goru. Ovo nije prvi put da Viši sud u Podgorici ovako rezonuje. Srbijanski državljanin Vesko Dakić stalno nastanjen u Podgorici je 2016. godine uhapšen na osnovu Interpolove potjernice iz Beograda za isto krivično djelo – prevara. Kada su stigli papiri iz Srbije ispostavilo se da se Dakić potražuje zbog neplaćenog telefonskog računa mobilnom operateru u Srbiji u iznosu od 140 eura u dinarskoj protuvrijednosti. Telefonski račun čak nije ni bio na ime nesretnog Dakića već njegovog poznanika. Iako neplaćanje telefonskog računa na tuđe ime nije ni krivično djelo ni prekršaj koji se službeno goni, a kamoli razlog da Interpol raspiše potjernicu, istražni sudija Miroslav Bašović je odredio Dakiću ekstradicioni pritvor koji je Viši sud potvrdio. Dakić je poslije dva mjeseca izručen Srbiji.

Da stvar oko Pelinjagre bude još bizarnija i konfuznija pobrinuo se crnogorski premijer. Na pitanje novinara Al Džazire Balkan Milojko Spajić je odgovorio da ukoliko se neko nađe na crvenoj listi Interpola, po bilo čijoj potjernici, obaveza je Crne Gore da tu osobu liši slobode. „Sada postoji jedna procedura i Ministarstvo pravde sagledava sve okolnosti“ pokušao je pojasniti premijer ne odgovorivši da li ovim Crna Gora krši potpisane međunarodne konvencije. Italijanska ambasada je izrazila želju da prisustvuje daljim sudskim radnjama i prati slučaj.

Pretragom na Internetu može se naći da gospođa Pelinjagra ima firmu u Budvi Montegrad – Invest osnovanu 23.10.2006. godine. U razgovoru za Monitor, Maksim Morgunov, suprug Inge, je objasnio da je Rusija izdala nalog za hapšenje 2012. a da je u novembru 2023. izdata potjernica preko Interpola. Razlog je što je ona 2008. godine u Budvi počela preko svoje kompanije izgradnju stambene zgrade. Svi ,ili skoro svi kupci stanova su bili Rusi. Međutim kako je na jesen 2008. nastupila globalna finansijska kriza Inga nije moga završiti investiciju. Ruski kupci koji su se osjetili prevarenima su predali tužbe protiv nje u Rusiji. Iz izvora u Podgorici Monitoru je rečeno da je Crna Gora ustupila slučaj ruskom pravosuđu 2011. godine i da se od tada crnogorski organi više nisu zanimali za predmet.

Po riječima Morgunova, slučaj protiv Inge je aktiviran zbog njenog opozicionog djelovanja. On tvrdi da je ona liderka Pokreta Rusija bez Putina. U razgovoru sa drugim opozicionarima koji žive u egzilu Monitoru je rečeno da za nju niko ne zna u opozicionim krugovima. Pokret Rusija bez Putina ne postoji – što se može provjeriti i jednostavnom online pretragom. Međutim, postoji Youtube kanal sa javno iznešenim političkim stavovima Perinjagre protiv Putina i agresije na Ukrajinu. Oni su dovoljni da u Rusiji zaradi dugogodišnju robiju ili let sa krova višespratnice na moskovski asfalt.

Perinjagra ima legitimni status političke izbjeglice dodijeljen od strane italijanskih vlasti koji je Crna Gora obavezana da poštuje. Čak i da izručenje Rusiji ima opravdanja zbog finansijske prevara ,sasvim je sigurno da Perinjagra u Rusiji ne može imati fer suđenje.

Juče je portal RTCG objavio i da je Crna Gora izručila dvojicu ruskih državljana, traženih zbog navodnog podmićivanja zvaničnika, saopštio je press centar ruskog Ministarstva unutrašnjih poslova. Ovakvih slučajeva će biti sve više uz vjerovatne pokušaje kriminalaca da se izvuku na račun navodnog neprijateljstva sa Kremljom. Biće i sve upitnije ponašanje MUP-a i Ministarstva pravde čije zakonito postupanje je već dovedeno u pitanje u nekoliko slučajeva davanja azila turskim i ruskim kriminalcima za vrijeme vlade Dritana Abazovića i sadašnje Spajićeve.

 Jovo  MARTINOVIĆ