Niko osim njih ne zna ko su službenici koji će biti podvrgnuti tom procesu, na osnovu čega su selektovani, ko i kako sprovodi proces, ko ga nadzire i kontroliše.  Krivične prijave protiv policijskih službenika koje zastupam nijesu podnešene, što dodatno pokazuje da ne postoje dokazi za optužbe koje im se stavljaju na teret. Proizilazi da je taj projekat osmišljen za uklanjanje nepodobnih kadrova i stvaranje partijske policije

MONITOR: Nakon krivične prijave protiv čelnika Uprave policije i funkcionera Demokrata, našli ste se na meti te partije, koja kontroliše bezbjednosni sektor. Između ostalog, poručili su vam da ćete „plakati“.  Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Reakcija te političke partije pokazuje da njeni funkcioneri strahuju od primjene zakona i da su svjesni da su ostavili dovoljno tragova i dokaza koji ukazuju na brojne zloupotrebe koje čine svakodnevno. Podsjećam da je u saopštenjima Demokrata navedeno da sam ja taj koji njima prijeti, a podnošenje krivične prijave kao prijetnju može doživjeti samo neko ko se boji procesuiranja i ko zna da bi ih zakonito postupanje po toj krivičnoj prijavi ne samo uklonilo iz fotelja , već i da bi ih odvelo na mjesto na koje se u državama vladavine prave nalaze oni koji zloupotrebljavaju službena ovlašćenja.

Reakcija te partije je pokazala da njeni funkcioneri na osnovane kritike odgovaraju uvijek sa pokušajem da diskredituju drugu stranu, jer ne raspolažu argumentima koji bi osporili činjenice koje pokazuju ne samo brojne zloupotrebe funkcija, već i  to da su oni trenutno najveća bezbjednosna prijetnja za Crnu Goru.

MONITOR: Podržao vas je dio civilnog sektora, na čelu sa HRA, čija se direktorica potom takođe našla na meti Demokrata.  Izostala je reakcija Advokatske komore. Je li to  neobično?

RADULOVIĆ: Direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević, kao i druge NVO, osudile su ovakvo ponašanje Demokrata, pa su se i oni našli na meti te partije. Demokrate su u slučaju g-đe Gorjanc Prelević pošle i korak dalje i prijetnje i pokušaje diskeditacije usmjerili i na članove njene porodice.

Osude ponašanja Demokrata i podrška g-đi Gorjanc Prelević i meni stigle su od specijalne izvjestiteljke UN o nezavisnosti sudija i advokata g-đe Margaret Satervejt, kancelarije UN u Podgorici i dva puta od Delegacije EU u Podgorici. Na toj podršci sam im iskreno i neizmjerno zahvalan, a posebno g-đi Gorjanc Prelević koja je prva reagovala i time sebe i svoju porodicu izložila još primitivnijim napadima.

Kada se sa pozicija vlasti i to vrha bezbjednosnog sektora uputi otvorena prijetnja advokatu da će „plakati“ zbog toga što radi svoj posao, onda je bilo očekivano da prva reakcija na to dođe od Advokatske komore. Advokatska komora je trebala da osudi prijetnje prvenstveno zbog sebe i zbog advokature. Izostanak te osude je na neki način dao legitimitet i podršku funkcionerima da nastave sa prijetnjama. Zato je ne samo neobično, nego je i poražavajuće za svakog advokata i advokaturu u Crnoj Gori da je na prijetnje upućene meni od strane političara koji vode bezbjednosni sektor reagovao civilni sektor, UN i EU, a da je profesionalna organizacija advokata ostala nijema.

MONITOR: U prijavi ste optužili funkcionere Demokrata i još nekoliko lica za kriminalno udruživanje. Šta je cilj tog udruživanja?

RAULOVIĆ: Protiv funkcionera Demokrata podnio sam dvije krivične prijave. Prva se odnosi na tzv. veting koji ta partija protivpravno, samovoljno i beskrupulozno sprovodi u bezbjednosnom sektoru. Iz dokaza na koje sam ukazao proizilazi osnovana sumnja da su prijavljeni postali članovi kriminalne organizacije koja je imala za cilj vršenje krivičnih djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna, radi sticanja nezakonite dobiti i moći u korist Demokrata i prijavljenih, a na štetu policijskih službenika i u krajnjem na štetu države Crne Gore. Svaki član organizacije imao je unaprijed određeni ili odredivi zadatak. Djelovanje organizacije je planirano na duže vrijeme ili na neograničen period, zasniva se na primjeni pravila unutrašnje kontrole i discipline članova,  primjenjuje se zastrašivanje i postoji uticaj kriminalne organizacije na političku vlast, sredstva javnog informisanja i na zakonodavnu i izvršnu vlast. Sve ovo su bitni elementi organizovanog kriminala. Cilj te organizacije se ne razlikuje od ciljeva drugih kriminalnih organizcija, a to je vršenje težih krivičnih djela radi sticanja dobiti i moći.

MONITOR: U prijavi  pominjete i obavještajni projekat Značka.  Šta je suština tog projekta?

RADULOVIĆ: Proizvoljno targetiranje određenih policijskih službenika koji Demokratama iz nekih razloga ne odgovaraju, pod izgovorom da se sprovodi veting. Crna Gora nema zakon, niti bilo koji propis koji definiše proces vetinga u bezbjednosnom sektoru. Ni Vlada  nikada nije donijela odluku da se takav veting sprovede, niti za to postoji pravni osnov. Dakle, tzv. veting sprovodi jedna politička partija, na osnovu kriterijuma samo njoj poznatih, niko osim njih ne zna ko su službenici koji će biti podvrgnuti tom procesu, na osnovu čega su selektovani, ko i kako sprovodi taj proces, ko ga nadzire i kontroliše i koje garancije za poštovanje osnovnih prava postoje.

Ti policijski službenici optužuju se za veze sa teroristima, saboterima, kriminalnim organizacijama i sve to na osnovu neprovjerenih i nepotvrđenih operativnih informacija iz izvještaja komisije koju je formirao ministar Šaranović.  Podatke za taj izvještaj komisija crpi iz posebne aplikacije u koju policijski službenici unose operativne podatke po svom nahođenju ili po nalogu starješina. Pri tome, taj izvještaj je označen stepenom tajnosti i policijskim službenicima i njihovim advokatima se ne dostavlja. Oni su dovedeni u situaciju da su optuženi da sarađuju sa kriminalnim grupama što ima karakter ozbiljne krivične optužbe, ali ne znaju od čega da se brane jer im se ne saopštava šta su, kada i sa kim konkretno uradili, niti im se daje na uvid jedini dokument koji ih „tereti“.

Krivične prijave protiv policijskih službenika koje ja zastupam nijesu podnešene, što dodatno pokazuje da ne postoje dokazi za optužbe koje im se stavljaju na teret. Zato proizilazi da je taj projekat osmišljen sa uklanjanje nepodobnih kadrova i stvaranje partijske policije.

MONITOR: Navodite i da postoje dokazi u vidu Sky prepiski koji ukazuju da su kriminalni klanovi kupovali glasove za račun Demokrata, te je ta partija nakon preuzimanja bezbjednosnog sektora vraćala te usluge. Radi se o ozbiljnim optužbama.

RADULOVIĆ:Slažem sa da su u pitanju ozbiljne optužbe. One proizilaze iz sky prepiski koje su dokaz na sudu, a imali smo prilike više puta u medijima da čitamo i slušamo kako pripadnici kriminalnih organizacija dogovaruju kupovinu glasova za Demokrate i pozivaju da svi glasaju za njih. Nije tajna da su sve kriminalne organizacije u svijetu pokušavale da uspostave vezu sa političarima. Kriminalci to ne rade iz ideoloških  motiva, već radi lakšeg ostvarenja kriminalnih planova. Ni pripadnici kriminalnih grupa koji su kupovali glasove za Demokrate i pozivali da se za njih glasa, to nijesu radili zato što im se sviđa program te partije, već su od Demokrata imali neka očekivanja, a moguće i obećanja. Zbog čega su kriminalci radili u interesu Demokrata i na koji način su im Demokrate vratile te usluge kada su došli na vlast zahvaljujući i njihovim glasovima, to treba da utvrdi tužilaštvo.

MONITOR: Kakva su vaša očekivanja kada je u pitanju sudbina ove krivične prijave?

RADULOVIĆ: Nadam se da će tužilaštvo raditi u skladu sa zakonom. Ako bude tako radilo , provjeriće navode krivičnih prijava i utvrdiće kako se sprovodi tzv. veting u bezbjednosnom sektoru, zašto se masovno krše osnovna ljudska prava i neki ljudi selektivno optužuju za teža krivična djela, ali se o tome ne obavještava tužilaštvo već se službenici suspenduju i pokreću se disciplinski postupci u kojima im se krše osnovna ljudska prava. Provjeriće kako se unose operativni podaci u aplikaciji „InfostreamV2“ sa naznakom obavještajni projekat „Značka“, kako se ti podaci mijenjaju i dopunjavaju i po čijem nalogu. Provjeriće zašto se u skladu sa zakonom u tim postupcima ne pribavlja obavezno mišljenje ANB-a, zašto se istrajavalo na sprovođenju nezakonite odluke da se nabavka službenih vozila povjeri kompaniji „škoda“, zašto i kako se u tajnom postupku posao postavljanja stacioniranog radara u Podgorici povjerio firmi sumnjivih i spornih referenci povezanoj sa Miloradom Dodikom, provjeriće šta se uradilo sa prikupljenim ličnim podacima i da li su  uništeni u skladu sa zakonom ili su dostavljeni firmi druge države.

Provjeriće nezakonita zapošljavanja u državnoj kompaniji CEDIS i u drugim državnim kompanijama u kojima rukovode funkcioneri ove partije i utvrdiće koliko je državni budžet oštećen takvim nezakonitim zapošljavanjima. Provjeriće i sve druge navode krivičnih prijava, cijeniti predložene dokaze i pribaviti i druge dokaze radi utvrđivanja istine.

MONITOR: U prijavi se takođe  konstatuje da oni koji ukazuju na nezakonitosti u upravljanju bezbjednosnim sektorom bivaju targetirani kao članovi kriminalnih klanova. Koliko je to rasprostranjena praksa?

RADULOVIĆ: To je odavno rasprostranjena praksa Demokrata. Ne sjećam se da su u posljednje dvije godine na bilo koju kritiku odgovorili  argumentovano. Svaki njihov odgovor bio je po istoj matrici –  da se svi koji ih kritikuju diskredituju, da se targetiraju kao članovi kriminalnih klanova, DPS-a, djelovi bivšeg režima i sl. Pri tome, ne ustručavaju se da otvoreno prijete i da pokušavaju da zastraše sve one koji ukažu na njihove zloupotrebe. Kada te prijetnje dolaze od organizacije za koju dokazi ukazuju da su im kriminalci kupovali glasove, onda su one ozbiljne i zahtijevaju hitnu reakciju tužilaštva.

Ovakav narativ Demokrata doprinosi ambijentu nesigurnosti i straha kod građana da neku nepravilnost ili zloupotrebu prijave jer mogu  postati meta. U takvom ambijentu nije realno očekivati da građani to čine, niti da se bilo ko javi kao zviždač.

Kada partija koja rukovodi bezbjednosnim sektorom javno zaprijeti advokatu koji najavi podnošenje krivične prijave, onda se svi moraju zapitati šta će oni doživjeti ako prijave korupciju ili bilo koje krivično djelo. Zato kažem da su Demokrate trenutno najveća bezbjednosna prijetnja u Crnoj Gori i najveća smetnja borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Milena PEROVIĆ

Stvarno nemamo godišnje 50 miliona da izradimo pet škola?! Jedan vrtić košta oko dva miliona. Ove godine je budžetom predviđeno devet miliona eura za službena putovanja i reprezentacije funkcionera, a nevjerovatnih 46 miliona za konsultanske usluge

MONITOR: Počela je školska godina – na što se roditelji najčešće žale i ima li nekih promjena, pozitivnih ili negativnih, u odnosu na prethodne godine?

MIHAILOVIĆ: Kao što je bio slučaj i prethodnih godina, roditelji su počeli tokom avgusta da nam prijavljuju probleme i situacije koje smatraju neprihvatljivim, a koje se takođe, manje-više ponavljaju u odnosu na prethodne godine. Rastavljanje pa sastavljanje odjeljenja, nepostojanje produženih boravaka, nemogućnost plaćanja privatnih boravaka koji su preskupi, promjena učiteljica, prevelike grupe u vrtićima, raspoređivanje djece iz iste porodice u različite vaspitne jedinice, problematične smjene u školama, preveliki broj smjena, ukidanje odmora između časova da bi se smjene rasporedile…Uglavnom ista problematika, koja se iz godine u godinu, nažalost, ponavlja.

MONITOR: Ima li podataka koliko roditelje u septembru košta početak besplatnog školovanja?

MIHAILOVIĆ: Troškovi zavise  od uzrasta djece i od broja djece u porodici. Udžbenici za osnovce su besplatni. Smatramo da se za ovih nekoliko godina od kada jesu, pokazalo da smo bili u pravu kada smo na tome instistirali godinama prije nego su poslanici i prihvatili. Srednjoškolci nemaju tu sreću, za njih se udžbenici i dalje kupuju ali tu postoji problem što mi udžbenika za srednje stručne škole ni nemamo, samo za gimnazije, nego se štampaju PDF izdanja. U toku akcije Podijelimo, jer zajedno možemo više računali smo da je oko 30 eura prosječno potrebno za pribor za jedno dijete. Na to dodate opremu za fizičko – patike i majice, nešto garderobe za one koji su izrasli za ova dva i po mjeseca, ako se ide na ekskurzije rate za to i džeparac koji se obezbjeđuje za djeci koja idu obično u septembru ili oktobru… sve u svemu nekoliko stotina eura.

MONITOR: Da li ima najava da će se riješiti problem prebukiranosti obrazovnih institucija u Podgorici?

MIHAILOVIĆ: Ima, ali neće skoro. Planovi su napravljeni, Strategija reforme obrazovanja od 2025-2035. godine je usvojena i predviđa i rješavanje insfrastruktunih problema, čeka se dokument koji će pokazati šta i koliko treba da se gradi… Da, potreban je veliki novac, ali mi novac trošimo. Veliki, na mnoge nebitne ili manje bitne stvari. Svjesni su svi koliki problem imamo, ali se nema dovoljno volje i da ga riješimo. Škole su građene za po oko 700 djece, u njima sada boravi oko 1800 đaka. Vrtići su ispregrađivani i sve su im prostorije, pa i hodnici, pretvoreni u učionice. To nije jedna škola ili opština. Ima ih svuda, i u centralnom dijelu i na jugu, čak i na sjeveru u pojedinim opštinama ima više učenika nego što je kapacitet objekta.

Ranije su bile procjene da je na primjer Podgorici potrebno desetak škola. Za ostale opštine nema ni procjene. Koliko je to novca koji mi ne možemo da obezbijedimo da godišnje sagradimo na nivou zemlje barem pet škola. Jedna od posljednjih škola koja je sagrađena u Podgorici, OŠ “Novka Ubović” koštala je sedam miliona. Neka bude da nam treba deset za gradnju i opremanje. Stvarno nemamo godišnje 50 miliona da izradimo pet škola?!. Jedan vrtić košta oko dva miliona. Ove godine je budžetom predviđeno devet miliona eura za službena putovanja i reprezentacije funkcionera, a nevjerovatnih 46 miliona za konsultanske usluga.

Mada nekad ni novac ne pomaže. Podsjetiću da smo peticijom 2012. godine izdejstvovali gradnju sedam novih vrtića, u pet opština. Država se zadužila kod Banke za razoj Savjeta Evrope za deset miliona eura. Znate li koliko je od tih sedam do sada, dakle 2025. godine sagrađeno – pet, jedan nije ni počet (u Ulicnju),drugi jeste nedavno u Baru.

MONITOR: Mnoga djeca su prvog dana vraćena iz vrtića zbog toga što roditelji nijesu donijeli potvrdu o vakcinaciji. Da li ima nade da se ovaj problem može riješiti?

MIHAILOVIĆ:Potvrda da je dijete spremno za vrtić, ne o vakcinaciji. Taj probem je zaista riješen prije nekoliko godina. Posebno je bio izražen u Podgorici. Ranije su roditelji morali u toku avgusta da od izabranog pedijatra dobiju tu potvrdu, za koju se nije ni radio pregled djeteta. I to je bio kratak period da svi stignu da preuzmu potvrde. Bio je preveliki pritisak i na roditelje I na ljekare.

Prije nekoliko godina smo sjeli sa predstavnicima Ministarstva prosvjete, javnih predškolskih ustanova, Ministarstva zdravlja i problem riješili na sljedeći način – da dijete koje je od početka kalendarske godine bilo na sistematskom pregledu tu potvrdu ima u elektronskom sistemu ezdravlje. Roditelji je samo odštampaju ili dođu do doma zdravlja gdje su ih čekale, a ostali da mogu da odrade pregled i uzmu potvrdu ne tik pred polazak nego i ranije. Tako da zaista ne vidimo da tu može da postoji problem. Možda se pojavio zbog neinformisanosti roditelja da  potvrdu imaju i da je donesu prvog dana vrtića. Znamo da su ih i javne predškolske ustanove obavještavale i kada su dolazili da potpišu ugovore i na svojim stranicama na društvenim mrežama. I mi smo krajem avgusta pravili posebne vizuale i podsjećali ih na tu obavezu i postupak.

MONITOR: Nedavno ste objavili Analize kaznene politike crnogorskih sudova za period od 2019. do 2024. u predmetima za krivična djela protiv polne slobode maloljetnika. Koji su ključni zaključci?

MIHAILOVIĆ:Tako je, izradili smo u saradnji sa Vrhovnim sudom, a kroz inicijativu Smart Balkans,  Analizu kaznene politike crnogorskih sudova za period od 2019. do 2024, u predmetima za krivična djela protiv polne slobode maloljetnika.

Pokazala je da su zbog krivičnih djela protiv polne slobode maloljetnika, crnogorski osnovni i viši sudovi u prethodnih pet godina donijeli 51 pravosnažnu presudu protiv 54 okrivljene osobe. Kaznena politika bila je u okvirima granica propisanih Krivičnim zakonikom – 94 odsto presuda bilo je osuđujuće, dok su okrivljeni oslobođeni optužbi u samo tri slučaja. U više od 60 odsto predmeta za krivično djelo nedozvoljene polne radnje kazne su bile samo do jedne godine zatvora, a maksimalna kazna od 15 godina izrečena je jednom, a potom i preinačena, i to u predmetu silovanja maloljetnice.

Analiza pokazuje da je i prethodnih godina nastavljena praksa da osnovni sudovi učiniocima krivičnih djela protiv polne slobode maloljetnika izriču kazne zatvora koje su blizu zakonskog propisanog minimuma.

Sva osuđena lica bila su muškog pola, 41,2 odsto njih bilo je zrelije i starije životne dobi, dok je mlađih i starijih punoljetnih lica bilo 35,3 odsto. Na osnovu podataka iz sudskih presuda može se zaključiti da su u strukturi oštećenih lica (49) dominantno bila zastupljena djeca mlađa od četrnaest godina života (67,3 odsto).

Podaci pokazuju da su u gotovo 90 odsto slučajeva žrtve bile djevojčice.

U ukupnom broju predmeta krivičnih djela protiv polne slobode, krivična djela dječja pornografija i seksualno uznemiravanje, koja su u nadležnosti osnovnih sudova, čine 31 odsto, dok se preostali dio od 69 odsto odnosi na krivično djelo nedozvoljene polne radnje. U opštoj strukturi krivičnih djela protiv polne slobode iz nadležnosti osnovnih sudova, preovladava krivično djelo nedozvoljene polne radnje iz člana 208 KZ CG. Posebno je izdvojen podatak da se u čak 60,71 odsto analiziranih slučajeva izrečene kazne zatvora kreću do jedne godine, uključujući i kraće kazne (do šest mjeseci) i one u rasponu od šest mjeseci do godinu dana. Ova činjenica ukazuje na izraženu tendenciju blage kaznene politike u sudskoj praksi kada je riječ o ovom krivičnom djelu.

Iako su kazne za sva ova krivična djela u međuvremenu  pooštrene izmjenama Krivičnog zakonika, u gotovo svim analiziranim presudama sudovi su primjenjivali odredbe starog zakonskog akta. Najčešće sankcije bile su kazne zatvora (86,2 odsto).

Predrag NIKOLIĆ

Vlast i njeni inostrani saradnici idu izokola da „legitimnim“ sredstvima smrse konce medijima koji omogućavaju slobodu govora i kritičkog mišljenja. Možemo da očekujemo: finansijske pritiske, reorganizacije, kadrovske inovacije, ali sa istim ciljem – da se istina više ne čuje

MONITOR: Snimak razgovora između direktora srpskog Telekoma-Vladimira Lučića, i direktora holandske telekomunikacione kompanije United Group-Stena Milera, za mnoge, objelodanjuje da iza februarske najave Predsjednika Srbije-da će u novembru neki na TV N1 dobiti otkaze, stoje  konkretni dogovori. Hoće li ovaj skandal otrijezniti javno mnjenje u Srbiji?

VELJANOVSKI: Slučaj razgovora direktora Telekoma Lučića i kompanije United Group Milera, sigurno nije usamljen ni u Srbiji ni u međunarodnim razmerama. Takvih razgovora ima, ali se akteri trude da se za njih ne sazna, jer su svesni da se time krše mnoga pravila i zakonska i etička i pravila korektnog poslovanja. Ovaj primer je utoliko problematilčniji što se u reakcijama na njega-koje stižu i od sagovornika koji su snimnjeni, ali i od predsednika Srbije Aleksandra Vučića, vidi potpuno beskrupolozan odnos prema javnosti i objavljivanju ovakvih mahinacija. Akteri opravdavaju ono o čemu su razgovarali, a Vučić potvrđuje da je znao šta se sprema u United Media kao delu United Group i ne uspeva da demantuje da je o tome i sam vodio razgovore sa najvišim rukovodiocima firme. Drugim rečima, vrh vlasti u Srbiji besramno potvrđuje ono što se odavno nagoveštava, da ima nameru da ugasi nezavisne profesionalne medije. Razume se da se radi o koruptivnim i nezakonitim radnjama, jer je Telekom već dobio veliku podršku srpskih banaka za kupovinu Sport Kluba, nekadašnjeg kanala SBB mreže, ali ne da bi ga eksploatisao, nego da bi ga ugasio.

MONITOR: Aleksandar Vučić, koji se na snimku izričito spominje, izjavio je da Milera ne poznaje –a da se sastao sa direktorim BC Partners-većinskim vlasnikom UG, Nikosom Stefanopulosom. Dru Salivan iz OCCRP, smatra da je ovaj kontakt Vučića i Stefanopulosa važan za dalji tok događaja. Salivan smatra i da Vučić neće odustati od pritiska na UM. Koliko će u uspjehu najavljenog „biznisa“ igrati ulogu i to što se radi o osjetljivoj oblasti medijskih sloboda i prava?

VELJANOVSKI: Vučić više otkriva time što negira ili demantuje. Niko nije toliko naivan da poveruje da sa Stefanopulosom nije razgovarao o sudbini UM u Srbiji. Vučić je glasno i jasno rekao: „Da smo hteli da ugasimo nezavisne medije, mogli smo to odavno da učinimo, ali ja to nisam želeo“. Ustvari je obrnuto. On je želeo gašenje nezavisnih medija, ali nije mogao to da uradi, jer bi čak i u jednoj autoritarnoj Srbiji to bilo suviše grubo i neprijatan presedan. Za ukidanje televizija N1 i Nova S,  nije mogao da pronađe ni jedan zakonit razlog i bez obzira što godinama ima u svojim rukama Regulatorno telo za elektronske medije (REM), to nije moglo da bude realizovano iako je napada na ove televizije bilo i od REM-a i od Vučića. Što se štampanih medija Danasa, Nove i Radara tiče, njih je još teže gasiti jer je štampa u civilizovanom svetu deregulisana, nema dozvola, pa nema ni oduzimanja dozvola. Zato vlast i njeni inostrani saradnici idu izokola da „legitimnim“ sredstvima smrse konce medijima koji omogućavaju slobodu govora i kritičkog mišljenja. Možemo da očekujemo: finansijske pritiske, reorganizacije, kadrovske inovacije, ali sa istim ciljem – da se istina više ne čuje.

MONITOR: Ima onih koji tvrde da iz objelodanjenog snimka proističe i da su prekršeni neki principi poslovne etike i zakonitog poslovanja…Snimak pokazuje da se radi i o pritisku izvršne vlasti preko državnog preduzeća, da se obave smjene u privatnom. Koliko je to omogućio i Zakon o elektronskim medijima?

VELJANOVSKI: Mnogo principa i zakonskih odredbi je prekršeno, ali Zakon o elektronskim medijima nije ništa direktno omogućio, već njegova zloupotreba. Ono što ima veze sa ovim zakonom to je odredba uneta pred samo usvajanje u oktobru 2023. po kojoj preduzeća koja u celini ili delimično imaju državni kapital mogu da budu vlasnici, odnosno osnivači medija, što je do tada bilo zabranjeno. Mi u radnoj grupi o tome uopšte nismo razgovarali, već je odredba uneta prvo u Zakon o javnom informisanju i medijima, koji je opštiji pravni akt, pa je iz njega prebačena i u Zakon o elektronskim medijima. U vreme javne rasprave procurilo je da su advokati Telekoma u vreme pripreme novih zakona obilazili Evropu tražeći primere država u kojima je moguće da državna firma može da bude osnivač medija. Našli su par primera i to je poslužilo kao argument, uz, kako se takođe čulo, indirektno odobravanje izvesnih evropskih zvaničnika. Potpuno je prenebregnuta činjenica da tamo gde ima takvih primera ima i kontrolnih mehanizama koji ne dopuštaju da se uticaj vlasti prenese preko takvih medija, što u Srbiji nije slučaj.

MONITOR: Još  nema reagovanja domaćih tužilaštava.  Dotle direktor Lučić po prorežimskim medijima naširoko plasira priču o navodnim pronevjerama direktorke Subotić i tužbama koje će Telekom pokrenuti protiv nje. Da li će i ovo proći tek dizanjem tiraža tabloida i gledanosti njihovih TV?

VELJANOVSKI: Ljudi koji su pogazili Ustav, zakone i moral ne prezaju ni od čega niti će ih zaustaviti reagovanja stručnih i javnom interesu posvećenih aktera. Izvućiće ili izmisliti sve što mogu da kompromituju nekoga ko je štitio nezavisnost i profesionalizam medija UM. Vučić, Lučić i Miler će možda malo usporiti sa realizacijom namera, ali neće odustati. Srpsko tužilaštvo ćuti, što je više očekivano nego neočekivano, a direktor Telekoma puca iz prazne puške. Ako bi slučaj bio procesuiran, više bi moglo da se očekuje od međunarodnih sudova ili neke druge vrste arbitraže. Što se tiče tabloida u Srbiji oni se pogrešno tako zovu jer su ispod nivoa onoga što se i za tabloide podrazumeva. U Srbiji je vulgarizacija, banalizacija, kriminalizacija medijskog sadržaja etablirana, zaštićena od moćnika iz vlasti. Tiraži su veštački naduvani, ali populistička i propagandistička atmosfera deluje.

MONITOR: Već je „bajata“ vijest ukidanje balkanskog servisa Al Džazire. Kao razlog su navedene finansije. Tajkuni kao Džef Bezos-koji je kupio Vašington post, imaju mogućnosti da mijenjaju ne samo poslovnu politiku već i da preko nje utiču i na uređivačku jer je nezavisnost uređivačke politike medija nedovoljno zaštićena. Po potezima Donalda Trampa, jasna je i velika moć izvršne vlasti- i u demokratskim zemljama, nad sudbinom medija. Ima li i dobrih regulativa i praksi?

VELJANOVSKI: Međunarodna situacija nije dobra. Svet je ušao u fazu kada nema ravnoteže između uskih političkih, eknomskih i ekspanzionističkih interesa s jedne i potrebe za jačanjem mira, tolerancije i dobronamernih odnosa sa druge strane. Mediji su uvek prethodnica, priprema terena za ostvarivanje namera moćnih. Zato se podstiču režimski, propagandni mediji, a gase ili suzbijaju profesionalni i objektivni. Tu ni SAD nisu dobar primer jer ih je Tramp demokratski unazadio, što se odražava i na njihove medije, a ne samo na one koji su preko raznih donatorsakih organizacija dobijali pomoć. Autoritarni moćnici kojima nije u interesu istina, uvek će naći izgovor: finansijski razlozi su najčešći. Srbija je imala u poslednjih nekoliko decenija i druge razloge: nedostatak roto papira, voda u koaksialnom kablu,  zanemarivanje nacionalnih interesa. Neki od tih „razloga“ se sada ponavljaju.

MONITOR: Više od 200 medija iz 50 zemalja udružilo se u globalnom protestu protiv ubijanja novinara u Gazi. Da li bi trebalo pokrenuti i tužbe pred Međunarodnim sudom pravde?

VELJANOVSKI: Nakažnjivost zločina nad novinarima je postalo opšte mesto sa užasavajućim trendom da se na to naviknemo. To je moralni debakl čovečanstva, institucionalno gledano, pre svega UN. Međunarodne tragične statistike pokazuju da su novinarke  većina žrtava. To se neće promeniti dok svet-odnosno pojedinačne države, ne odustanu od egoizma, teritorijalnih pretenzija, primitivizma i bezdušnosti. Tu sudovi ne pomažu.

Sprega vlasti i kapitala može da profitira, čak i kada se javno otkriju nedozvoljene radnje

MONITOR: Poslije incidenta u hotelu Bristol-kada novinarki N1 nije dozvoljeno da Stenu Mileru postavi pitanje, stiglo je saopštenje UG da je tačan snimak razgovora dvojice direktora koji je objavila holandska organizacija za istraživačko novinarstvo OCCRP, ali da je „izvučen iz konteksta“, te da Miler na snimku kaže da je tvrdio da direktorki UM, Aleksandri Subotić, neće dati otkaz. Vladimir Lučić najavljuje niz krivičnih prijava, od kojih je jedna i u vezi sa navodnim špijuniranjem Milera. Ko od dvojice direktora uspješnije „kontroliše štetu“?

VELJANOVSKI: Snimak je, dakle, autentičan, a  ništa nije izvučeno iz konteksta jer je objavljen u celini. Miler deluje u okruženju koje više mari za ugled i poslovne relacije, pa pokušava da smanji količinu blamaže za sebe i za svoju firmu-a što se tiče Lučića, za njega je vidljivo da je ponosan što je u mogućnosti da zadovolji želje i namere svog nalogodavca. Najgore je to što-u krajnjoj liniji, obojica neće imati nikakvu štetu, čak i ako ne ostvare prljave namere dogovorene sa Vučićem-a ako ih ostvare, onda će obojica imati korist, koja će, na ovaj ili onaj način, biti izražena nekim materijalnim dobitkom. Paradoks i jeste u tome što sprega centara moći, vlasti i kapitala-može da profitira, čak i kada se javno otkriju nedozvoljene radnje. Možda Subotić neće biti smenjena, ali će joj biti pridodat nekakav savetnik koji „štiti interese firme“, pa ako se ona na to ogluši štiteći nezavisnost medija, kad tad, izgubiće poziciju.

Bojim se da su očekivanja da Evropa nešto više preduzme, nerealna

MONITOR: Vašu zabrinutost da će novi medijski zakoni u Srbiji omogućiti veće pritiske na medije, nije tada dijelila EU. Ovih dana je slovenačka predsjednica, Nataša Pirc Musar, izjavila da „svim srcem“ podržava slobodu izražavanja i da kada se zatvaraju mediji „umire demokratija“. Da li je krajnje vrijeme da EU nešto preduzme-a ne samo da prati situaciju u Srbiji?

VELJANOVSKI: Medijski zakoni, i uz greške koje imaju, nisu glavni razlog aktuelne situacije u javnoj sferi Srbije. Da, bilo bi bolje da je iz Evrope bilo energičnijeg suprotstavljanja mogućnosti da se država indirektno vrati u medijsko vlasništvo, ali u praksi se to već uveliko događalo. Jednostavno, to je volja aktuelne vlasti. Nije samo Telekom primer, tu je i Tanjug, Politika i drugi mediji. To što je izjavila gospođa Musar je načelan stav koji se uvek može saopštiti za svaku konkretnu situaciju. Bojim se da su očekivanja da Evropa nešto više preduzme, nerealna. Evropa reaguje u granicama koje dopušta diplomatija i odnos prema suverenoj državi. U okolnostima kada se dešava rat na tlu Evrope i kada i među zemljama EU ima autoritarnih režima koji onemogućavaju slobodu medija-preovlađuje stabilokratija, odnosno strah da se ne prekine komunikacija sa evropskom zemljom koja onda može još više da se okrene nekim drugim uticajima.

Nastasja RADOVIĆ