Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVO BAKIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U BEOGRADU: Građanska energija se ponovo probudila

Objavljeno prije

na

MONITOR: Na ulicama gradova Srbije su studenti, radnici, nastavnici, penzioneri, vaspitačice… Prvog maja, što je nemalo iznenađenje, protestovali su i naučnici. Pod sloganom ,,Marš za nauku” oni su rekli da brane svoje pravo na rad, dostojanstven život i položaj nauke. Zar je dotle došlo?
BAKIĆ: Da, položaj nauke je zaista rđav, jer država izdvaja tek 0,3 osto budžeta za nju, što je među najmanjim izdvajanjima za nauku u Evropi. Naučnici u institutima nalaze se u teškom materijalnom položaju, a uslovi za rad su im neretko vrlo loši.

MONITOR: Čime objašnjavate to da na demonstracijama ima malo univerzitetskih profesora i zašto proteste akademska zajednica uglavnom prati ćutanjem?
BAKIĆ: Mogu samo da pretpostavim da su masovno našli sinekure, koje neretko zavise od volje vlasti. Neki su, razočarani ishodom petooktobarskih promena, napustili poziv intelektualca, posvećujući se u potpunosti profesiji i porodici. Ipak, ima među univerzitetskim profesorima i onih koji su se pokrenuli na otpor. Mislim da će ih biti još više u nekim sledećim protestima, jer autoritarna vlast pravi nesnosno zagušljivu atmosferu, a intelektualac ne može na nju pristati.

MONITOR: Šta motiviše intelektualce da se angažuju u politici?
BAKIĆ: Intelektualac bi, po definiciji, trebalo da se bavi pitanjima javnog dobra. Dakle, u teoriji je intelektualac nezavisan od posebnih interesa političkih stranaka, već se bavi odbranom javnog interesa. Njega zanima opšte dobro umesto posebnog interesa stranaka, nacija, plemena, porodica ili klika. Razume se, u praksi se neretko dešava ,,izdaja intelektualaca”, pa se oni bave nacionalizmom, koji neretko prikriva njihove lične ili posebne (stranačke, porodične, klikaške) interese.

MONITOR: Nedavno ste rekli na protestima u Beogradu da je Srbiju porobila mafija i da je prva dužnost onih koji protestuju da oslobode zemlju od mafije! Zašto je to prioritetno?
BAKIĆ: Kada državu zarobi mafija, onda ne može doći do istinskog napretka društva, jer je država u službi interesa mafije, tj. unapređuje njen umesto opšteg interesa. Osim toga, mafija potkupljuje jedan broj građana, pa nastaje moralna trulež koja nagriza društvo, a u krajnjem slučaju ga može i sasvim uništiti.

MONITOR: I kakva je budućnost protesta? Mnogi nisu optimisti da će se njima nešto postići zato što postoji aktivizam ali bez organizatora i strategije. Šta Vi na to kažete?
BAKIĆ: Ako se misli na neki konkretan uspeh, koji bi bio u kratkom roku ostvaren, sasvim je izvesno da ga neće biti. No, mnogo je važniji uspeh ponovnog buđenja građanske energije, prvi put nakon 5. oktobra 2000. godine. Ta energija će, možda, dovesti do dugoročnog uspeha.

MONITOR: Kako biste definisali Vučićevu politiku? I proevropski je, i proruski, i, kako on za sebe kaže – prosrpski političar?
BAKIĆ: On je prevashodno autoritaran političar, autoritarni vođ jedne mlade oligarhije. Njegova spoljna politika je pragmatična, a unutrašnja je okrenuta odbrani interesa mafije, te kako međunarodnog tako domaćeg krupnog kapitala.

MONITOR: Da li su u pravu oni koji tvrde da su za većinu stanovnika Srbije rezultati tranzicije katastrofalni? Privreda je uništena privatizacijom, siromaštvo je veliko, najsposobniji napuštaju zemlju, samo bogati mogu da uživaju u dobrom životnom standardu…
BAKIĆ: Jamačno je tako.

MONITOR: U Srbiji, BiH i Hrvatskoj jača nacionalizam, u BiH je moguće stvaranje trećeg entiteta i raspad države BiH, odnosi između Hrvatske i Srbije su zategnuti… Šta se iz svega toga može izroditi?
BAKIĆ: Kao i uvek, kada su odnosi na Balkanu u pitanju, najviše će zavisiti od volje velikih sila i njihovih međusobnih odnosa. Domaći nacionalisti im, skoro bez izuzetka, služe kao korisni idioti.

MONITOR: Da li aktuelni sukobi u Makedoniji mogu uticati na pogoršanje stanja u ove tri države?
BAKIĆ: Albanski nacionalizam je izvojevao velike pobede u poslednjih četvrt veka (može se reći da su hrvatski i albanski nacionalizam izašli kao pobednici iz razaranja Jugoslavije), a s obzirom na to da se radi o većinski muslimanskoj naciji koja prema SAD-u gaji nepodeljeno oduševljenje, pa i idolopoklonstvo prema pojedinim političarima, može se pretpostaviti da bi u budućnost moglo dolaziti do destabilizacije nekih država u kojima Albanci predstavljaju znatniju manjinu.

MONITOR: I u Evropi su u toku razna politička previranja. Čemu to vodi?
BAKIĆ: Svašta je u istoriji moguće. Ako bi došlo do daljeg jačanja radikalne desnice, mogli bi se očekivati sukobi s muslimanskim manjinama, pa i masovni progoni muslimana, čemu doprinose i teroristički napadi koje radikalni islamisti povremeno preduzimaju protiv država članica EU.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo