Povežite se sa nama

INTERVJU

VERO BEGOVIĆ, DUGOGODIŠNJI UREDNIK FILMSKOG PROGRAMA U KIC- U: Treba nam kvalitet

Objavljeno prije

6 godina

na

vero

Vero Begović, decenijama je bio urednik filmskog programa u Kulturno informativnom centru Budo Tomović (KIC), a sarađivao je i sa Hercegnovskim filmskim festivalom. Sada je u penziji ali mu je film i dalje najveća strast. Sjeća se Kino Kulture u kojoj je kao dječak počeo sa radom: ,,Kino Kultura je ostala u sjećanje mnogim generacijama. Imali smo u tom bioskopu jedan hram kulture. Podgorica nije imala skoro ništa, osim pozorište koje i nije bilo baš toliko interesantno Crnogorcima. Zato je u vrijeme socijalizma i bilo pokušaja da se preko grupnih posjeta, na primjer radnika Radoja Dakića, popuni pozorišna sala. Pa se dešavalo da na predstavi pola sale spava. Bioskop je bio kultno mjesto, to je bila jedna vrsta izlaska. A tražila se karta više”.

MONITOR: Koji su filmovi bili najgledaniji?
BEGOVIĆ: I tada je bilo blokbastera, ali i znatno više umjetničkih filmova. Posebno su dobro išli domaći filmovi, oni su bili najgledaniji. Tada su svi jugoslovenski centri imali po jednu kopiju filma, i svi su mogli da imaju premijere filma koji počinje u isto vrijeme. U tom periodu imali smo indijske, kao i filmove iz nekih država čija kinematografija i distribucija nije išla dalje od sopstvenih država. Te filmove smo dobijali zahvaljujući Nesvrstanima, tako da su u Jugoslaviji bili prikazivani filmovi iz raznih kinematografija. Tada sam gledao iranske filmove, koji su i dan danas posebni.

Poslije je sve krenulo naopako, ne samo sa bioskopima. Došli smo do toga da kada je prije desetak godina Veljko Bulajić za svoj film Libertas trebao da održi premijeru u Crnoj Gori, tražio sam bioskop gdje bi to moglo da se upriliči. Jedan od predsjednika opštine odmah me je pitao o čemu se u tom filmu radi. Objasnio sam mu da je radnja smještena u 16. vijeku, vremenu Marina Držića. A on me pita a odakle su ti Držići. Što da kažem. A ništa ništa, samo pitam, reče predsjednik.

MONITOR: Titograd je imao četiri bioskopa, u Podgorici su to sveli na jedan.
BEGOVIĆ: Sada imamo samo takozvane blokbastere. Ovaj grad zaslužuje više, mora da ima bioskop. Pričao sam o tome da se ljudi stalno bore da naprave film da ti mladi talenti imaju mogućnost da se iskažu. Međutim, veoma rijetko, ili čak se uopšte ne govori o bioskopskoj mreži. A što kad napravite jedan, dva ili tri filma gdje će se to prikazivati. Prikazivačka politika je osnov, jer za koga radiš film, bez da ga neko pogleda, ocijeni, da nešto i zaradiš. Bioskopi su masovno pozatvarani. Svi centri za kulturu su nekada imali bioskope. Sada ništa. Prije desetak godina sam došao na ideju da napravim istraživanje po centrima za kulturu. Podržali su me Branko Baletić i tadašnji ministar kulture Predrag Sekulić. Obilazio sam sve centre za kulture po Crnoj Gori, od Kolašina sve do Plava. Napravio sam tehničke liste svih centara za kulturu i bioskopa u njima: u kakvom je stanju sala, kakvi su uslovi, ima li hlađenja i grijanja, u kakvom je stanju kino kabina. Uradio sam ekonomsku računicu koliko bi koštalo pojedinačno da se opet krene sa vraćanjem bioskopa.

MONITOR: I je li se tada krenulo sa oživljavanjem bioskopa?
BEGOVIĆ: Bilo je smiješnih situacija, ljudi su me tamo dočekivali sa određenim strahom. Tamo ima ljudi koji primaju plate a ne rade posao koji imaju u opisu, kao na primjer filmski urednik, a bioskop ne radi decenijama. Uplašili su se da se sada našao neko da im da posao za platu koju već primaju. Tada sam napravio programe, dotjerali smo to što se moglo uraditi da bi se počelo. I profunkcionisala je ta bioskopska mreža. Tada su bile 35-ice išlo je od grada do grada, Kolašin pa autobusom Bijelo Polje, par večeti, pa Pljevlja, do Plava. I naravno Žabljak koji ima jednu predivnu salu koju je svojevremeno poklonio Kusturica tom gradu. To je išlo jedno dvije godine, dok nijesmo dobili od glavnog grada stopiranje jer su valjda mislili da će to odmah da donosi neku dobit veliku. Objašnjavao sam tada da je vraćanje bioskopa proces, te da ne postoji bioskop od koga može nešto puno da se zaradi, da bioskop nije komercijalan a da je neprocjenjiv za kulturu. Nažalost sada ni u jednom domu kulture ne rade ti bioskopi.

Ipak ostalo je to konzervirano. Sala u Plavu je, na primjer, odlična. Dugo se nije koristila a čistila se redovno, trebala je mali servis kino kabine. To je sve ostalo, pa ako se ko sjeti može da se otvori u budućnosti. Ali se mora država, Ministarstvo kulture za to zainteresovati.

MONITOR: U to vrijeme ste i u KIC-u pokrenuli zanimljive cikluse filmova?
BEGOVIĆ: Počeo sam saradnju sa profesorom Mišom Nedeljkovićem, sa Oklahoma univerziteta, sa kojim sam sarađivao preko Američke ambasade. Pravili smo programe u saradnji sa ambasadama. Meni je bilo stalo da se prikazuju umjetnički filmovi, koji će zamisliti gledaoce. Imali smo nakon projekcija diskusije sa profesorom Nedeljkovićem, analizirali filmove. Odziv je bio odličan, dobili smo novu, mladu publiku. Usred ljeta imali smo punu veliku salu KIC-a i publika je ostajala do poslije ponoći. Uspostavili smo saradnju sa svim ambasadama. Prvo sa Francuskim kulturnim centrom, a zna se što je francuska kinematografija. Nastavili smo sa italijanskim ciklusima. Bili su interesantni i skandinavski filmovi. Tada su prikazani ciklusi velikana francuske i italijanske kinematografije, nedjelja iranskog filma, zatim Džarmuš, braća Darden, braća Koen, zatim američki film noar…

MONITOR: Već godinama pokušavate da u Podgorici otvorite još jedan bioskop. Za sada ne uspijevate u tome.
BEGOVIĆ: Važno nam je da ne ostanemo samo na tom bioskopu koji prikazuje blokbastere. Nemam ništa protiv njega, jer da njega nema potpuno bi se ugasila ta navika posjete bioskopu. Podgorica je centar Crne Gore i treba da ima bioskop koji prikazuje nešto što je kvalitet, što je edukativno. Tu ideju za bioskop Branko Baletić i ja smo prije godinu i po predstavili u razgovoru gradonačelniku Podgorice Slavoljubu Stijepoviću i sekretarki za kulturu Neli Savković. Nama je realizacija tog projekta tada i obećana. Gradonačelnik je bio oduševljen idejom, čak je i pitao gdje smo bili do sada. Ostalo je da se nađe prostor. Pokušali smo da nađemo prostor ali do toga još nije došlo. Mi ne bismo pravili veliki bioskop, 100 mjesta je dovoljno, ali treba ispuniti neke uslove visina, akustika… Zamislili smo da tu dolaze razni stučnjaci, režiseri, glumci, naši i iz okruženja da se govori i priča o filmu. Najvažnije nam je da zainteresujemo i zaintrigiramo omladinu kvalitetnim filmovima, kao i razgovorom nakon projekcije. Već imamo fond i iskustvo saradnje sa raznim ambasadama.

MONITOR: Očekujete li da se to pitanje uskoro riješi?
BEGOVIĆ: Čekamo, nadam se da će i ovaj članak podstaknuti nadležne da nas pozovu i da počnemo da to radimo partnerski. Sada je puno lakše nema 35'ca, sve ide sa video bima, moraju se tražiti prava za prikazivanje, ali kada se radi, na primjer, preko ambasada onda i dobijaš ta prava. To bi bile neke simbolične ulaznice čisto da se pokriju troškovi. Okupljali bi se tu ljudi iz kulture, stvorila se jedna atmosfera koja nedostaje ovom gradu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

1 dan

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

1 dan

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

1 dan

na

2 Juna, 2023

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo