Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, POSLANIK SNP: Država ne može opstati na bezakonju

Objavljeno prije

na

Na javnoj raspravi koja je prethodila odluci Ustavnog suda izrazio sam očekivanje da će Ustavni sud odoljeti političkim pritiscima izvršne vlasti. Na žalost to se nije dogodilo, kaže u razgovoru za Monitor poslanik Aleksandar Damjanović, jedan od predlagača osporenog zakona o majkama.
DAMJANOVIĆ: Ustavni sud je, pri tom, prekršio ustavno načelo da se ne može o istom dva puta izjasniti, jer je prije par nedelja odbio da se izjasni o inicijativi za ocjenu ustavnosti istog Zakona, proglašavajući Zakon ustavnim. Nakon par nedelja se izjasnio o inicijativi za ocjenu ustavnosti staroj dvije godine, i to o odredbama koje u vrijeme odlučivanja o inicijativi više nijesu na snazi, jer ih je krnja Skupština promijenila u decembru, na predlog Vlade. Tako je Ustavni sud izveo svojevrsni ustavni puč i svrstao se na stranu sile, a ne pravde. Odluka je objavljena bez obrazloženja, koje se, valjda, još piše, obavezujući sad Vladu da ona donese zakon i riješi pravni status korisnica.

Kako god, stečena prava su Ustavom zaštićena i bez gole sile se neće moći ukinuti.

MONITOR: Da li je ovo kraj ideje kako se političkim mjerama može podstaći natalitet?
DAMJANOVIĆ: Katastrofalni demografski trendovi i faktičko nestajanje ovog naroda u narednim decenijama nijesu u fokusu vlasti, niti su ikada bili, jer je ova vlast za proteklih četvrt vijeka naučila da razmišlja i planira svoje tzv. politike u vremenskim kategorijama od izbora do izbora. Ne samo što je pokazana surovost u sprečavanju realizacije bilo kakve ideje na planu povećanja nataliteta, odnosno zaštite mnogočlanih porodica, već je demonstrirana spremnost da se cjelokupan sistem socijalne zaštite može svakog trenutka dovesti u pitanje, kroz mehanizam Vlada-Ustavni sud, potpuno marginalizujući i onako marginalizovanu Skupštinu, samo ako Vlada procijeni da joj je to kratkoročno politički isplativo.

MONITOR: Uhapšen je dio aktera priče o izdavanju državnih garancija vlasnicima kompanije Primorka. Da li vas je iznanadilo njihovo hapšenje?
DAMJANOVIĆ: U Crnoj Gori su, samo u posljednjih pet godina ,,pale” garancije u iznosu koji bi bio dovoljan za desetogodišnju primjenu zakona u dijelu naknada za majke sa troje i više djece, pri čemu su garancije za KAP i Rudnik boksita desetinu puta vrednije od garancije za Primorku. Tako da je normalno očekivati da nas tužilaštvo, u saradnji sa Upravom policije iznenadi i sa otvaranjem drugih slučajeva nezakonitog i ekonomski neutemeljenog davanja državnih garancija, kako firmama iz privatnog, tako i iz javnog sektora. Nakon toga bi nas ove institucije mogle ,,iznenaditi” sa pokretanjem i drugih postupaka, poput zakonom propisanog krivičnog djela namjernog prouzrokovanja stečaja, pri čemu je recimo stečaj i privatizacija DKP-a, gotov predmet.

Podsjećam da je u tom slučaju Anketni odbor Skupštine , prvi i jedini put u prošlom skupštinskom sazivu, uspješno završio posao i predao Skupštini Izvještaj koji sadrži sve ono što je tužilaštvu i policiji neophodno za postupanje. Dakle, dobro je da se počelo od Primorke, ali neće biti dobro ako se tu stane, jer bi neko mogao da pomisli da se ovdje ne radi o namjeri da se primijene isti aršini na iste i slične kriminalne radnje, već da se jedna ekipa u sadašnjoj Vladi, iz njima znanih razloga, obračuna sa drugom ekipom iz bivše Vlade.

MONITOR: Očekujete, dakle, nastavak pravosudne priče o državnim garancijama?
DAMJANOVIĆ: U više navrata sam upozoravao, odnosno iskazao strahovanje da će i nakon neminovnih političkih promjena, jedan dio pravosuđa biti zadnja odbrana kriminalizovanog dijela sadašnje vlasti. Način na koji se presuđuju pojedini predmeti iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije, kroz tzv. institute sporazumnog priznanja krivice, a da o onom još savršenijem metodu obesmišljavanja pravde kroz odloženo krivično gonjenje i ne govorim, ukazuje da je nereformisano pravosuđe ostalo van fokusa rezultata ustavnih promjena i neće biti jednostavno sprovesti reforme i pravosuđe osloboditi velikog broja ,,trulih dasaka” odnosno posljednjih branilaca ,,prošlosti”. S pažnjom je neophodno pratiti postupanje i rad sudova u važnim predmetima organizovanog kriminala, imati puni medijski i politički fokus na sve pokušaje obesmišljavanja pravde, i naravno, radikalno odgovoriti na pokušaje jednog dijela ,,nedodirljivih” iz pravosuđa da čak i kriminalizuju svaki utemeljeni pokušaj kritike rada jedne od važnih državnih institucija, odnosno njeno pozicioniranje iznad zakona i Ustava.

MONITOR: Privatizacija je bila česta tema Odbora za ekonomiju. Koliko ste zadovoljni onim što ste saznali, a koliko onim što ste postigli sa informacijama koje su vam se našle u posjedu?
DAMJANOVIĆ: Nakon osam godina predsjedavanja Odborom, sa ponosom mogu da kažem da ni jedna važnija ekonomska tema nije ostala van fokusa tog parlamentarnog odbora, pa tako ni teme iz oblasti privatizacije. Svaka informacija koja se našla u posjedu Odbora, a bila je od važnosti za raspravu prezentovana je javno, jer je to bila i poslanička i građanska obaveza.

Naravno, skupštinski Odbor je, iako važan, sam po sebi segment zakonodavne vlasti sa tačno definisanim nadležnostima i sastavom koji zavisi od političke zastupljenosti u Skupštini, što znači da je svih proteklih godina većina u Odboru bila iz partija na vlasti. To je bio limitirajući faktor za neka postupanja iz nadležnosti Odbora, kako kod izbora i naimenovanja, tako i kod donošenja drugih odluka, mjera ili zaključaka, odnosno efektuiranja kontrolnih saslušanja. Zato u ozbiljnim državama neke druge institucije pažljivo osluškuju što se govori u Skupštini i na odborima i u odnosu na to se pokreću postupci, vrše određene provjere i istrage, koje često završavaju sa sudskim epilogom.

MONITOR: Kako komentarišete odluku da se poništi tender za privatizaciju Luke Bar?
DAMJANOVIĆ: Ako je motiv poništenja bio netransparentni i nezakoniti tenderski postupak, odnosno svijest da je ono što je ostalo od Luke Bar, nakon brzoplete i pogrešne privatizacije Kontejnerskih terminala, isuviše vrijedno da tako lako ode na ,,doboš” mogu da pozdravim tu odluku. Ako je cilj poništavanja tendera neke druge, neekonomske prirode, poput onog što se govori oko ustupanja dijela lučkih potencijala za vojne svrhe, a to će se brzo znati, onda smo svi u velikom problemu.

U svakom slučaju, možda je sazrelo vrijeme da se obave razgovori i o povratku Kontejnerskih terminala u državno vlasništvo, kao preduslov da se kompletni kapaciteti Luke pravilno ekonomski valorizuju. Teško da će kod ozbiljnog investitora proći ideja o dvije luke u jednoj luci. Napominjem da su Luka i pruga Beograd-Bar, nadam se u skorijoj budućnosti u potpunosti remontovana, jedinstven sistem, koji mora biti čvrsto uvezan, i koji mora ostati u državnim rukama. A upravljanje ovim sistemom, odnosno izbor mendžmenta, domaćeg ili stranog posebno je pitanje koje treba transparentno rješavati.

MONITOR: Čini sa da aktuelna vlada ima ozbiljne probleme sa pronalaženjem kreditora za planirana zaduženja. Zbog čega?
DAMJANOVIĆ: Prije svega zbog dugotrajne političke nestabilnosti koju svi ozbiljni kreditori, kao i investitori uzimaju u obzir. Uz finansijsko posrtanje u javnom sektoru, nepostojanje suštinskih reformi, nepoštovanje svojinskih prava i zbog postojanja prostorno-urbanističkog haosa, ali i zbog jačanja organizovanog kriminala i korupcije, odnosno svojevrsnog monopolisanja ključnih privrednih segmenata, nije čudo da je i zvanični kreditni rejting Crne Gore u padu. To sve rezultira da Crna Gora, sada kada je nikada više jeftinog novca u finansijskim institucijama, odnosno investicionim fondovima, sve teže i skuplje dolazi do istog.

MONITOR: Koliko je problematično zaduživanje države na domaćem finansijskom tržištu? Da li je to dodatno opterećenje ovdašnjoj privredi?
DAMJANOVIĆ: Iznuđeno zaduživanje države kod domaćih komercijalnih banaka, osim što se realizuje pod mnogo nepovoljnijim uslovima u odnosu na kredibilne međunarodne finansijske izvore, svojevrsna je konkurencija domaćem privrednom sektoru. Tako se ionako nedovoljna likvidnost još više smanjuje, a u situaciji kada su bankarski krediti našoj privredi glavni izvor sredstava, značajno poskupljuje cijenu tih kredita za privredu jer je država uvijek ,,nelojalni” konkurent. To posljedično razara onaj zdravi dio privredne supstance, jer nabujali ,,sivi” sektor ima svoju posebnu logiku poslovanja, koja uz podršku moćnih državnih struktura dodatno urušava zakonito ekonomsko poslovanje, a efekti za građane su visoke cijene roba i usluga u kojima su ugrađeni skupo zaduživanje i nelojalna konkurencija.

MONITOR: Slučaj Ramada vraćen je na početak. Nege druge koruptivne priče nijesu ni procesuirane. Da li se bezakonje isplati?
DAMJANOVIĆ: Nijedna država nije opstala na bezakonju, i to mora biti nešto o čemu svaki dobronamjerni građanin Crne Gore stalno treba da razmišlja i da se bori za vladavinu prava i jednake šanse. Ramada je paradigma onog što sam već istakao o dijelu pravosuđa. Zaista sam uvjeren da će većina građana htjeti i znati da odabere pravnu državu i vladavinu institucija kao garant normalnog života, a da će vrijeme kada se politička podrška kupovala tolerisanjem i podsticanjem šverca, poreskim dugovima, divljom gradnjom, bespravnom sječom šuma, ili neplaćanjem koncesija ostati za nama, za nauk budućim generacijama, kako su se zbog pojedinih, halapljivih finansijsko-političkih interesa doveli u pitanje sami temelji naše države.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU:  Vlada se mora izjasniti šta želi reformom Zakona o državljanstvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Male države kakva je Crna Gora moraju štititi svoj državni interes i biračko tijelo koje bi se, u slučaju „liberalizacije” ove politike, moglo rapidno povećati. Ovim bi se omogućio upliv interesa drugih država na izborni proces, uticaj na politike vlade, a u konačnom i na preispitivanje državno-pravnog statusa. Zato je važno šta je politika Vlade

 

MONITOR: Namjera Vlade da izmijeni Odluku o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva, privremeno je obustavljena, ali je podigla tenzije, i otvorila mnoga pitanja. Da li je izmjena te odluke ispravljanje nezakonitosti prethodne vlasti, kako kaže Vlada, ili „etnički inženjering”, kako tvrdi opozicija?

KOPRIVICA: Mi nemamo ništa protiv promjene Odluke u dijelu da ljudi koji stvarno i trajno žive u Crnoj Gori, bez obzira na to kako se zovu, odakle su došli ili za koga glasaju, dobiju državljanstvo. Smatramo to poštenim i neophodnim, naročito prema izbjeglicama tj. onim ljudima koji su se u Crnu Goru sklonili od ratova devedesetih. Bilo koji drugi pogledi na ovo pitanje se graniče sa šovinizmom i treba ih osuditi.

Međutim, Vlada u Odluci bespotrebno i mimo najave proširuje ovo polje i uvodi još 12 mogućih opcija za sticanje državljanstva. Pored spajanja porodice, što je razumljivo, tu su i posjedovanje nekretnine, vjerska služba, posjedovanje kompanije i još 9 različitih razloga. Ovaj dio Odluke jeste problematičan jer zaista ne mislimo da se u maloj državi uslovi za državljanstvo smiju sticati zbog npr. posjedovanja nekretnine i boravka po tom osnovu.

MONITOR: Brojkama, odnosno broju onih na koje se te odluka odnosi, trenutno se manipuliše. Jedni tvrde da se ona odnosi na desetine hiljada ljudi, drugi na manje od stotinu. Gdje je istina?

KOPRIVICA: Prvo MUP ne treba da pravi procjene već da saopšti precizne podatke – koliko na osnovu ove Odluke, sada, a koliko na primjer, u narednih 5 godina ljudi može aplicirati za crnogorsko državljanstvo.

Drugo, ovi brojevi su se trebali naći u obrazloženju Odluke. Vjerujemo da kada se sve sabere, ovih građana u ovom trenutku ima oko 20.000, a koliko će od njih  aplicirati – to nije moguće reći. Ako osim toga dodamo i preko 30.000 građana sa stalnim boravkom, radi se potencijalno o gotovo 10 posto biračkog spiska što nije mali broj.

MONITOR: EU je upozorila da se o takvim pitanjima mora povesti odgovarajuća debata. O čemu se prije izmjene te Odluke mora razgovarati?

KOPRIVICA: Ovaj proces je bio potpuno netransparentan. Neraspraviti o ovako osjetljivim  odlukama  u kojima postoji ogroman javni interes – potpuno je pogrešna politika. Takođe, ponavljam, proces je opterećen kontradiktornim izjavama, pa niko sa sigurnošću ne zna šta je Vladin cilj, tj. da li je Odluka samo prvi korak dalje „liberalizacije”.

Ovaj pristup nas je, kao članove MUP-ovog Savjeta za transparentnost, prilično iznenadio jer je ministar Sekulović vrlo korektno i profesionalno komunicirao o ranijim svojim predlozima uključujući i pitanje prebivališta. Nadam se da će doći vrijeme da nas EU ne mora svakih 10-ak dana podsjećati šta su demokratske procedure u društvu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA: I dalje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema nikakve šanse da će se Bosna i Hercegovina raspasti, niti da će se granice na Balkanu mijenjati, pa stoga nema smisla o tome raspravljati. To ne služi ničemu, izuzev tome da nacionaliste održava na vlasti i da stvarni životni problemi nikad nisu u fokusu

 

MONITOR: U intervjuima ocjenjujete da su današnja društva i državne politike u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, dominantno nacionalističke. Jedna od tih država je u EU, a druge dvije su „na putu“. Da li to znači da nas EU i obaveze iz Lisabonskog sporazuma neće izliječiti od dominacije nacionalističkog sentimenta i populističke politike koja mu podilazi?

MARKOVINA: Vjerovanje da će se ulaskom u EU riješiti svi problemi, a posebno to da će taj ulazak pomoći obračunu s nacionalizmom je dirljivo naivno i nevjerovatno je da značajan broj ljudi još u to vjeruje. To je bila iluzija i dok je Unija bila u puno boljoj ideološkoj situaciji, a kamoli danas. Da, ovdje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost, od koje je jedino gora institucionalizacija civilnog društva koje očekuje da mu međunarodni projekti ili grantovi riješe situaciju u zemlji. To se, naravno, neće dogoditi, između ostalog i zbog toga što se aktivizam pretvorio u posao, potom što svi ti fondovi uvjetuju invalidnu ideološku priču u kojoj je socijalizam zabranjen pojam, a na koncu i zato jer novo proširenje EU nije niti na vidiku, čak ni u srednjoročnoj perspektivi. Kako je nacionalizam jači nego ikada i kako treba priznati da je ljevica na duže vrijeme poražena, ostaju prosvjetiteljski rad i spremnost na poraze, partizanska etika i držanje podalje od bilo kakvih veza s vlastima i nacionalistima. Samo što na to, da se ne lažemo, nitko nije spreman.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nasilje je široko rasprostranjeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava

 

MONITOR:  Prije godinu, upozorili ste preko stranica Monitora, na opasnosti od izolacije i straha od epidemije po psihičko zdravlje ljudi. Kakvo je stanje sada?

BURDŽOVIĆ: Ono što prvo zapažamo kod građana je visok stepen zamora za koji možemo reći da je najvidljivija posljedica, sada već hronične stresne pozicije. Osim strahova za sopstveni život i život i zdravlje najbližih sad kod većine dominiraju i egzistencijalni strahovi. Povećan broj nezaposlenih, svakodnevna neizvjesnost kada je socijalna politika u pitanju, postala su dodatna okupacija naših građana. Od početne solidarnosti koju je karakterisala prva faza pandemije, sad se nekako više nalazimo u stanju gdje je postala najvažnija borba za goli opstanak.

MONITOR: Nedavno ste u autorkom članku napisali da „trpljenje“ ima svoj ograničen rok, te da su ,,posljedice pandemije, na život svakog pojedinca postale vidjive’’. U čemu se one ogledaju?

 BURDŽOVIĆ:  Povećan stepen ugroženosti kod svakog pojedinca u bilo kom njegovom životnom aspektu, lako dovodi na početku do opreza, ako ta njegova ugreženost traje, a njegova struktura ličnosti nije dovoljno oprezna, te nema adekvatne mehanizme odbrane, lako ,,sklizne” u paranoidnost,  prevedeno, patološku sumnjičavost. Pored sada već često obrađene anksioznosti, depresije, ovaj psihijatrijski entitet narušava funcionisanje velikog broja ljudi kod nas. Znamo da je u ovakvim životnim okolnostima stepen shvatanja pojedinaca značajno narušen, njihova organizacija i funcionalnost takođe, ali kad svemu tome dodamo paranoju onda zaista dobijamo kopleksne psihijatrijske poremećaje čiji oporavak nije lak.

MONITOR: Upozoravate i na to da se strah često prikriva agresijom, te da o tome svjedoči povećan broj sudsko-psihijatrijskih predmeta. Koji su najčešći i kako ih preduprijediti?

 BURDŽOVIĆ:  Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava.

Pravo i psihijatrija imaju, praktično isti zadatak: da poboljšaju čovječanstvo. To čine različitim metodama i pristupima. Pravo operiše jasno određenim kategorijama i definicijama i na praktično isti način im pristupaju. Zakonska tumačenja bi nam morala biti čista i jasna.

Jedan od brojnih uzroka nesporazuma ove dvije struke leži u tome što su pravnu nauku, zakonodavstvo i pravosudnu praksu stvarali ljudi stručnjaci, a duševne bolesti i psihičke poremećaje je stvarala priroda. Obje struke se u sudnici trude da se međusobno razumiju.

Zbog toga, psihijatri u sudnici imaju i sasvim praktične probleme. Koliko dugo traju duševni bolovi posle silovanja? Da li jednokratno pretrpljeni strah izaziva trajne posljedice i kakve? Kakav je problem retrogradnog procjenjivanja poslovne sposobnosti kod nekoga ko nije više živ? Koliko dugo može da traje jedan afekt jakog bijesa? Preciznih odgovora nema ni u jednoj literaturi, vještak mora sam to da procjenjuje u konkretnom slučaju.

Zbog toga, psihijatri i pravnici moraju imati dovoljna znanja iz obje struke, kako bi uspješno sarađivali.

predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo