Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, POSLANIK SNP: Država ne može opstati na bezakonju

Objavljeno prije

na

Na javnoj raspravi koja je prethodila odluci Ustavnog suda izrazio sam očekivanje da će Ustavni sud odoljeti političkim pritiscima izvršne vlasti. Na žalost to se nije dogodilo, kaže u razgovoru za Monitor poslanik Aleksandar Damjanović, jedan od predlagača osporenog zakona o majkama.
DAMJANOVIĆ: Ustavni sud je, pri tom, prekršio ustavno načelo da se ne može o istom dva puta izjasniti, jer je prije par nedelja odbio da se izjasni o inicijativi za ocjenu ustavnosti istog Zakona, proglašavajući Zakon ustavnim. Nakon par nedelja se izjasnio o inicijativi za ocjenu ustavnosti staroj dvije godine, i to o odredbama koje u vrijeme odlučivanja o inicijativi više nijesu na snazi, jer ih je krnja Skupština promijenila u decembru, na predlog Vlade. Tako je Ustavni sud izveo svojevrsni ustavni puč i svrstao se na stranu sile, a ne pravde. Odluka je objavljena bez obrazloženja, koje se, valjda, još piše, obavezujući sad Vladu da ona donese zakon i riješi pravni status korisnica.

Kako god, stečena prava su Ustavom zaštićena i bez gole sile se neće moći ukinuti.

MONITOR: Da li je ovo kraj ideje kako se političkim mjerama može podstaći natalitet?
DAMJANOVIĆ: Katastrofalni demografski trendovi i faktičko nestajanje ovog naroda u narednim decenijama nijesu u fokusu vlasti, niti su ikada bili, jer je ova vlast za proteklih četvrt vijeka naučila da razmišlja i planira svoje tzv. politike u vremenskim kategorijama od izbora do izbora. Ne samo što je pokazana surovost u sprečavanju realizacije bilo kakve ideje na planu povećanja nataliteta, odnosno zaštite mnogočlanih porodica, već je demonstrirana spremnost da se cjelokupan sistem socijalne zaštite može svakog trenutka dovesti u pitanje, kroz mehanizam Vlada-Ustavni sud, potpuno marginalizujući i onako marginalizovanu Skupštinu, samo ako Vlada procijeni da joj je to kratkoročno politički isplativo.

MONITOR: Uhapšen je dio aktera priče o izdavanju državnih garancija vlasnicima kompanije Primorka. Da li vas je iznanadilo njihovo hapšenje?
DAMJANOVIĆ: U Crnoj Gori su, samo u posljednjih pet godina ,,pale” garancije u iznosu koji bi bio dovoljan za desetogodišnju primjenu zakona u dijelu naknada za majke sa troje i više djece, pri čemu su garancije za KAP i Rudnik boksita desetinu puta vrednije od garancije za Primorku. Tako da je normalno očekivati da nas tužilaštvo, u saradnji sa Upravom policije iznenadi i sa otvaranjem drugih slučajeva nezakonitog i ekonomski neutemeljenog davanja državnih garancija, kako firmama iz privatnog, tako i iz javnog sektora. Nakon toga bi nas ove institucije mogle ,,iznenaditi” sa pokretanjem i drugih postupaka, poput zakonom propisanog krivičnog djela namjernog prouzrokovanja stečaja, pri čemu je recimo stečaj i privatizacija DKP-a, gotov predmet.

Podsjećam da je u tom slučaju Anketni odbor Skupštine , prvi i jedini put u prošlom skupštinskom sazivu, uspješno završio posao i predao Skupštini Izvještaj koji sadrži sve ono što je tužilaštvu i policiji neophodno za postupanje. Dakle, dobro je da se počelo od Primorke, ali neće biti dobro ako se tu stane, jer bi neko mogao da pomisli da se ovdje ne radi o namjeri da se primijene isti aršini na iste i slične kriminalne radnje, već da se jedna ekipa u sadašnjoj Vladi, iz njima znanih razloga, obračuna sa drugom ekipom iz bivše Vlade.

MONITOR: Očekujete, dakle, nastavak pravosudne priče o državnim garancijama?
DAMJANOVIĆ: U više navrata sam upozoravao, odnosno iskazao strahovanje da će i nakon neminovnih političkih promjena, jedan dio pravosuđa biti zadnja odbrana kriminalizovanog dijela sadašnje vlasti. Način na koji se presuđuju pojedini predmeti iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije, kroz tzv. institute sporazumnog priznanja krivice, a da o onom još savršenijem metodu obesmišljavanja pravde kroz odloženo krivično gonjenje i ne govorim, ukazuje da je nereformisano pravosuđe ostalo van fokusa rezultata ustavnih promjena i neće biti jednostavno sprovesti reforme i pravosuđe osloboditi velikog broja ,,trulih dasaka” odnosno posljednjih branilaca ,,prošlosti”. S pažnjom je neophodno pratiti postupanje i rad sudova u važnim predmetima organizovanog kriminala, imati puni medijski i politički fokus na sve pokušaje obesmišljavanja pravde, i naravno, radikalno odgovoriti na pokušaje jednog dijela ,,nedodirljivih” iz pravosuđa da čak i kriminalizuju svaki utemeljeni pokušaj kritike rada jedne od važnih državnih institucija, odnosno njeno pozicioniranje iznad zakona i Ustava.

MONITOR: Privatizacija je bila česta tema Odbora za ekonomiju. Koliko ste zadovoljni onim što ste saznali, a koliko onim što ste postigli sa informacijama koje su vam se našle u posjedu?
DAMJANOVIĆ: Nakon osam godina predsjedavanja Odborom, sa ponosom mogu da kažem da ni jedna važnija ekonomska tema nije ostala van fokusa tog parlamentarnog odbora, pa tako ni teme iz oblasti privatizacije. Svaka informacija koja se našla u posjedu Odbora, a bila je od važnosti za raspravu prezentovana je javno, jer je to bila i poslanička i građanska obaveza.

Naravno, skupštinski Odbor je, iako važan, sam po sebi segment zakonodavne vlasti sa tačno definisanim nadležnostima i sastavom koji zavisi od političke zastupljenosti u Skupštini, što znači da je svih proteklih godina većina u Odboru bila iz partija na vlasti. To je bio limitirajući faktor za neka postupanja iz nadležnosti Odbora, kako kod izbora i naimenovanja, tako i kod donošenja drugih odluka, mjera ili zaključaka, odnosno efektuiranja kontrolnih saslušanja. Zato u ozbiljnim državama neke druge institucije pažljivo osluškuju što se govori u Skupštini i na odborima i u odnosu na to se pokreću postupci, vrše određene provjere i istrage, koje često završavaju sa sudskim epilogom.

MONITOR: Kako komentarišete odluku da se poništi tender za privatizaciju Luke Bar?
DAMJANOVIĆ: Ako je motiv poništenja bio netransparentni i nezakoniti tenderski postupak, odnosno svijest da je ono što je ostalo od Luke Bar, nakon brzoplete i pogrešne privatizacije Kontejnerskih terminala, isuviše vrijedno da tako lako ode na ,,doboš” mogu da pozdravim tu odluku. Ako je cilj poništavanja tendera neke druge, neekonomske prirode, poput onog što se govori oko ustupanja dijela lučkih potencijala za vojne svrhe, a to će se brzo znati, onda smo svi u velikom problemu.

U svakom slučaju, možda je sazrelo vrijeme da se obave razgovori i o povratku Kontejnerskih terminala u državno vlasništvo, kao preduslov da se kompletni kapaciteti Luke pravilno ekonomski valorizuju. Teško da će kod ozbiljnog investitora proći ideja o dvije luke u jednoj luci. Napominjem da su Luka i pruga Beograd-Bar, nadam se u skorijoj budućnosti u potpunosti remontovana, jedinstven sistem, koji mora biti čvrsto uvezan, i koji mora ostati u državnim rukama. A upravljanje ovim sistemom, odnosno izbor mendžmenta, domaćeg ili stranog posebno je pitanje koje treba transparentno rješavati.

MONITOR: Čini sa da aktuelna vlada ima ozbiljne probleme sa pronalaženjem kreditora za planirana zaduženja. Zbog čega?
DAMJANOVIĆ: Prije svega zbog dugotrajne političke nestabilnosti koju svi ozbiljni kreditori, kao i investitori uzimaju u obzir. Uz finansijsko posrtanje u javnom sektoru, nepostojanje suštinskih reformi, nepoštovanje svojinskih prava i zbog postojanja prostorno-urbanističkog haosa, ali i zbog jačanja organizovanog kriminala i korupcije, odnosno svojevrsnog monopolisanja ključnih privrednih segmenata, nije čudo da je i zvanični kreditni rejting Crne Gore u padu. To sve rezultira da Crna Gora, sada kada je nikada više jeftinog novca u finansijskim institucijama, odnosno investicionim fondovima, sve teže i skuplje dolazi do istog.

MONITOR: Koliko je problematično zaduživanje države na domaćem finansijskom tržištu? Da li je to dodatno opterećenje ovdašnjoj privredi?
DAMJANOVIĆ: Iznuđeno zaduživanje države kod domaćih komercijalnih banaka, osim što se realizuje pod mnogo nepovoljnijim uslovima u odnosu na kredibilne međunarodne finansijske izvore, svojevrsna je konkurencija domaćem privrednom sektoru. Tako se ionako nedovoljna likvidnost još više smanjuje, a u situaciji kada su bankarski krediti našoj privredi glavni izvor sredstava, značajno poskupljuje cijenu tih kredita za privredu jer je država uvijek ,,nelojalni” konkurent. To posljedično razara onaj zdravi dio privredne supstance, jer nabujali ,,sivi” sektor ima svoju posebnu logiku poslovanja, koja uz podršku moćnih državnih struktura dodatno urušava zakonito ekonomsko poslovanje, a efekti za građane su visoke cijene roba i usluga u kojima su ugrađeni skupo zaduživanje i nelojalna konkurencija.

MONITOR: Slučaj Ramada vraćen je na početak. Nege druge koruptivne priče nijesu ni procesuirane. Da li se bezakonje isplati?
DAMJANOVIĆ: Nijedna država nije opstala na bezakonju, i to mora biti nešto o čemu svaki dobronamjerni građanin Crne Gore stalno treba da razmišlja i da se bori za vladavinu prava i jednake šanse. Ramada je paradigma onog što sam već istakao o dijelu pravosuđa. Zaista sam uvjeren da će većina građana htjeti i znati da odabere pravnu državu i vladavinu institucija kao garant normalnog života, a da će vrijeme kada se politička podrška kupovala tolerisanjem i podsticanjem šverca, poreskim dugovima, divljom gradnjom, bespravnom sječom šuma, ili neplaćanjem koncesija ostati za nama, za nauk budućim generacijama, kako su se zbog pojedinih, halapljivih finansijsko-političkih interesa doveli u pitanje sami temelji naše države.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo