Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, POSLANIK SNP: Država ne može opstati na bezakonju

Objavljeno prije

na

Na javnoj raspravi koja je prethodila odluci Ustavnog suda izrazio sam očekivanje da će Ustavni sud odoljeti političkim pritiscima izvršne vlasti. Na žalost to se nije dogodilo, kaže u razgovoru za Monitor poslanik Aleksandar Damjanović, jedan od predlagača osporenog zakona o majkama.
DAMJANOVIĆ: Ustavni sud je, pri tom, prekršio ustavno načelo da se ne može o istom dva puta izjasniti, jer je prije par nedelja odbio da se izjasni o inicijativi za ocjenu ustavnosti istog Zakona, proglašavajući Zakon ustavnim. Nakon par nedelja se izjasnio o inicijativi za ocjenu ustavnosti staroj dvije godine, i to o odredbama koje u vrijeme odlučivanja o inicijativi više nijesu na snazi, jer ih je krnja Skupština promijenila u decembru, na predlog Vlade. Tako je Ustavni sud izveo svojevrsni ustavni puč i svrstao se na stranu sile, a ne pravde. Odluka je objavljena bez obrazloženja, koje se, valjda, još piše, obavezujući sad Vladu da ona donese zakon i riješi pravni status korisnica.

Kako god, stečena prava su Ustavom zaštićena i bez gole sile se neće moći ukinuti.

MONITOR: Da li je ovo kraj ideje kako se političkim mjerama može podstaći natalitet?
DAMJANOVIĆ: Katastrofalni demografski trendovi i faktičko nestajanje ovog naroda u narednim decenijama nijesu u fokusu vlasti, niti su ikada bili, jer je ova vlast za proteklih četvrt vijeka naučila da razmišlja i planira svoje tzv. politike u vremenskim kategorijama od izbora do izbora. Ne samo što je pokazana surovost u sprečavanju realizacije bilo kakve ideje na planu povećanja nataliteta, odnosno zaštite mnogočlanih porodica, već je demonstrirana spremnost da se cjelokupan sistem socijalne zaštite može svakog trenutka dovesti u pitanje, kroz mehanizam Vlada-Ustavni sud, potpuno marginalizujući i onako marginalizovanu Skupštinu, samo ako Vlada procijeni da joj je to kratkoročno politički isplativo.

MONITOR: Uhapšen je dio aktera priče o izdavanju državnih garancija vlasnicima kompanije Primorka. Da li vas je iznanadilo njihovo hapšenje?
DAMJANOVIĆ: U Crnoj Gori su, samo u posljednjih pet godina ,,pale” garancije u iznosu koji bi bio dovoljan za desetogodišnju primjenu zakona u dijelu naknada za majke sa troje i više djece, pri čemu su garancije za KAP i Rudnik boksita desetinu puta vrednije od garancije za Primorku. Tako da je normalno očekivati da nas tužilaštvo, u saradnji sa Upravom policije iznenadi i sa otvaranjem drugih slučajeva nezakonitog i ekonomski neutemeljenog davanja državnih garancija, kako firmama iz privatnog, tako i iz javnog sektora. Nakon toga bi nas ove institucije mogle ,,iznenaditi” sa pokretanjem i drugih postupaka, poput zakonom propisanog krivičnog djela namjernog prouzrokovanja stečaja, pri čemu je recimo stečaj i privatizacija DKP-a, gotov predmet.

Podsjećam da je u tom slučaju Anketni odbor Skupštine , prvi i jedini put u prošlom skupštinskom sazivu, uspješno završio posao i predao Skupštini Izvještaj koji sadrži sve ono što je tužilaštvu i policiji neophodno za postupanje. Dakle, dobro je da se počelo od Primorke, ali neće biti dobro ako se tu stane, jer bi neko mogao da pomisli da se ovdje ne radi o namjeri da se primijene isti aršini na iste i slične kriminalne radnje, već da se jedna ekipa u sadašnjoj Vladi, iz njima znanih razloga, obračuna sa drugom ekipom iz bivše Vlade.

MONITOR: Očekujete, dakle, nastavak pravosudne priče o državnim garancijama?
DAMJANOVIĆ: U više navrata sam upozoravao, odnosno iskazao strahovanje da će i nakon neminovnih političkih promjena, jedan dio pravosuđa biti zadnja odbrana kriminalizovanog dijela sadašnje vlasti. Način na koji se presuđuju pojedini predmeti iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije, kroz tzv. institute sporazumnog priznanja krivice, a da o onom još savršenijem metodu obesmišljavanja pravde kroz odloženo krivično gonjenje i ne govorim, ukazuje da je nereformisano pravosuđe ostalo van fokusa rezultata ustavnih promjena i neće biti jednostavno sprovesti reforme i pravosuđe osloboditi velikog broja ,,trulih dasaka” odnosno posljednjih branilaca ,,prošlosti”. S pažnjom je neophodno pratiti postupanje i rad sudova u važnim predmetima organizovanog kriminala, imati puni medijski i politički fokus na sve pokušaje obesmišljavanja pravde, i naravno, radikalno odgovoriti na pokušaje jednog dijela ,,nedodirljivih” iz pravosuđa da čak i kriminalizuju svaki utemeljeni pokušaj kritike rada jedne od važnih državnih institucija, odnosno njeno pozicioniranje iznad zakona i Ustava.

MONITOR: Privatizacija je bila česta tema Odbora za ekonomiju. Koliko ste zadovoljni onim što ste saznali, a koliko onim što ste postigli sa informacijama koje su vam se našle u posjedu?
DAMJANOVIĆ: Nakon osam godina predsjedavanja Odborom, sa ponosom mogu da kažem da ni jedna važnija ekonomska tema nije ostala van fokusa tog parlamentarnog odbora, pa tako ni teme iz oblasti privatizacije. Svaka informacija koja se našla u posjedu Odbora, a bila je od važnosti za raspravu prezentovana je javno, jer je to bila i poslanička i građanska obaveza.

Naravno, skupštinski Odbor je, iako važan, sam po sebi segment zakonodavne vlasti sa tačno definisanim nadležnostima i sastavom koji zavisi od političke zastupljenosti u Skupštini, što znači da je svih proteklih godina većina u Odboru bila iz partija na vlasti. To je bio limitirajući faktor za neka postupanja iz nadležnosti Odbora, kako kod izbora i naimenovanja, tako i kod donošenja drugih odluka, mjera ili zaključaka, odnosno efektuiranja kontrolnih saslušanja. Zato u ozbiljnim državama neke druge institucije pažljivo osluškuju što se govori u Skupštini i na odborima i u odnosu na to se pokreću postupci, vrše određene provjere i istrage, koje često završavaju sa sudskim epilogom.

MONITOR: Kako komentarišete odluku da se poništi tender za privatizaciju Luke Bar?
DAMJANOVIĆ: Ako je motiv poništenja bio netransparentni i nezakoniti tenderski postupak, odnosno svijest da je ono što je ostalo od Luke Bar, nakon brzoplete i pogrešne privatizacije Kontejnerskih terminala, isuviše vrijedno da tako lako ode na ,,doboš” mogu da pozdravim tu odluku. Ako je cilj poništavanja tendera neke druge, neekonomske prirode, poput onog što se govori oko ustupanja dijela lučkih potencijala za vojne svrhe, a to će se brzo znati, onda smo svi u velikom problemu.

U svakom slučaju, možda je sazrelo vrijeme da se obave razgovori i o povratku Kontejnerskih terminala u državno vlasništvo, kao preduslov da se kompletni kapaciteti Luke pravilno ekonomski valorizuju. Teško da će kod ozbiljnog investitora proći ideja o dvije luke u jednoj luci. Napominjem da su Luka i pruga Beograd-Bar, nadam se u skorijoj budućnosti u potpunosti remontovana, jedinstven sistem, koji mora biti čvrsto uvezan, i koji mora ostati u državnim rukama. A upravljanje ovim sistemom, odnosno izbor mendžmenta, domaćeg ili stranog posebno je pitanje koje treba transparentno rješavati.

MONITOR: Čini sa da aktuelna vlada ima ozbiljne probleme sa pronalaženjem kreditora za planirana zaduženja. Zbog čega?
DAMJANOVIĆ: Prije svega zbog dugotrajne političke nestabilnosti koju svi ozbiljni kreditori, kao i investitori uzimaju u obzir. Uz finansijsko posrtanje u javnom sektoru, nepostojanje suštinskih reformi, nepoštovanje svojinskih prava i zbog postojanja prostorno-urbanističkog haosa, ali i zbog jačanja organizovanog kriminala i korupcije, odnosno svojevrsnog monopolisanja ključnih privrednih segmenata, nije čudo da je i zvanični kreditni rejting Crne Gore u padu. To sve rezultira da Crna Gora, sada kada je nikada više jeftinog novca u finansijskim institucijama, odnosno investicionim fondovima, sve teže i skuplje dolazi do istog.

MONITOR: Koliko je problematično zaduživanje države na domaćem finansijskom tržištu? Da li je to dodatno opterećenje ovdašnjoj privredi?
DAMJANOVIĆ: Iznuđeno zaduživanje države kod domaćih komercijalnih banaka, osim što se realizuje pod mnogo nepovoljnijim uslovima u odnosu na kredibilne međunarodne finansijske izvore, svojevrsna je konkurencija domaćem privrednom sektoru. Tako se ionako nedovoljna likvidnost još više smanjuje, a u situaciji kada su bankarski krediti našoj privredi glavni izvor sredstava, značajno poskupljuje cijenu tih kredita za privredu jer je država uvijek ,,nelojalni” konkurent. To posljedično razara onaj zdravi dio privredne supstance, jer nabujali ,,sivi” sektor ima svoju posebnu logiku poslovanja, koja uz podršku moćnih državnih struktura dodatno urušava zakonito ekonomsko poslovanje, a efekti za građane su visoke cijene roba i usluga u kojima su ugrađeni skupo zaduživanje i nelojalna konkurencija.

MONITOR: Slučaj Ramada vraćen je na početak. Nege druge koruptivne priče nijesu ni procesuirane. Da li se bezakonje isplati?
DAMJANOVIĆ: Nijedna država nije opstala na bezakonju, i to mora biti nešto o čemu svaki dobronamjerni građanin Crne Gore stalno treba da razmišlja i da se bori za vladavinu prava i jednake šanse. Ramada je paradigma onog što sam već istakao o dijelu pravosuđa. Zaista sam uvjeren da će većina građana htjeti i znati da odabere pravnu državu i vladavinu institucija kao garant normalnog života, a da će vrijeme kada se politička podrška kupovala tolerisanjem i podsticanjem šverca, poreskim dugovima, divljom gradnjom, bespravnom sječom šuma, ili neplaćanjem koncesija ostati za nama, za nauk budućim generacijama, kako su se zbog pojedinih, halapljivih finansijsko-političkih interesa doveli u pitanje sami temelji naše države.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo