INTERVJU
SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Radnici su većinom najmanici

MONITOR: Prošlogodišnji Prvi maj protekao je u znaku konstatacije da položaj radnika u Crnoj Gori nije bio nikad gori. Je li se u međuvremenu što primijenilo nabolje ili se i ovog Prvog maja to isto moglo reći?
KEKOVIĆ: Od prošlog Prvog maja ništa se nije desilo u vezi poboljšanja položaja radnika. Štaviše, ne nazire se kraj jednog apokaliptičkog višedecenijskog perioda u kojem smo zatvorili fabrike, izgleda nepovratno izgubili desetine hiljada radnih mjesta u privredi, stvorili armiju nezaposlenih u kojoj, nažalost, prednjače mladi ljudi, razvili sivu ekonomiju i rad na crno…
MONITOR: Kakav je ukratko danas socio-ekonomski položaj zaposlenih u Crnoj Gori?
KEKOVIĆ: Ogroman broj radnika danas se bori za golu egzistenciju. Prosječna zarada iznosi nešto malo više od polovine prosječne potrošačke korpe neophodne za minimalne troškove četvoročlane porodice, a prema statistici prosječan broj zaposlenih u četvoročlanoj porodici je 1,2 do 1,3 zaposlena. Mnogi su podstanari što dodatno komplikuje njihov položaj. Zbog takve situacije većina njih primorana je da radi dodatne poslove kako bi zadovoljili potrebe porodice s obzirom na visoke cijene kirije, struje, komunalija, brojne poreze i takse, da ne govorimo o kućnom inventaru, odjeći i hrani.
MONITOR: Zašto u sindikatima nema više radnika?
KEKOVIĆ: Po nama tu postoji nekoliko faktora od kojih je prvi nestabilan radni odnos (ugovori o radu na određeno vrijeme, agencijski ugovori, blanko sporazumni raskid radnog odnosa, rad na crno, itd.) koji dovodi radnike u položaj da se zbog straha od gubitka posla ne učlanjuju u sindikate. Drugi faktor svakako je još neizgrađena svijest o nužnosti sindikalnog organizovanja u kapitalističkim društvima. Ipak, i ovom prilikom želim da potenciram da je za bolje uslove rada i standard zaposlenih jedina opcija što masovnije uključivanje u sindikate. Kao dokaz tome su skandinavske države u kojima je visoka stopa sindikalnog organizovanja (čak i do 70 odsto), zbog čega su njihovi uslovi rada i standard zaposlenih najveći u Evropi.
MONITOR: U kojoj je djelatnosti položaj radnika najgori?
KEKOVIĆ: Najgori položaj radnika definitivno je u trgovačkoj i uslužnoj djelatnosti u kojoj imamo preko 40.000 radnika, koji rade u malim i srednjim preduzećima i koji nijesu sindikalno organizovani, pa samim tim nijesu zaštićeni kolektivnim ugovorima kod poslodavca i, po pravilu, su izloženi brojnim kršenjima njihovih prava iz rada i po osnovu rada.
MONITOR: Poznato je i da se mnogim zaposlenim dio zarade isplaćuje na ruke i da primaju tzv. minimalac, pa će na kraju radnog vijeka biti kažnjeni minimalnom penzijom… Zašto to tolerišu Vlada, Inspekcija rada i ostali nadležni državni organi?
KEKOVIĆ: Isplata dijela zarade je veoma izražena pojava, zbog koje su na gubitku ne samo radnici već i budžet i socijalni fondovi, pa je neshvatljivo da se to i dalje toleriše od strane države. Najčešće razmišljanje je da je u pitanju otvaranje prostora tajkunima za brzo namicanje profita ili strah države da će suzbijanjem ove pojave doći do otpuštanja zaposlenih čime bi se mogao ugroziti socijalni mir.
MONITOR: Ima li Unija slobodnih sindikata podatak koliko radnika radi na crno?
KEKOVIĆ: Prema nekim najnovijim anketama trenutno više od 40.000 radnika radi na crno.
MONITOR: USS je dao primjedbe na Vladin Nacrt programa ekonomskih reformi. Šta su Vaše najbitnije primjedbe i kakva je sudbina tog programa?
KEKOVIĆ: Ključna primjedba USSCG je da Vladina ekonomska politika mora biti okrenuta u korist radnika i građana, što nije bio slučaj sa mjerama iz programa ekonomskih reformi. Od Vlade zahtijevamo da naplati poreski dug i obezbijedi redovnost u naplati poreza, da oporezuje ekstra profit, da oporezuje luksuz i višak stambenog prostora, da sankcioniše korupciju i kriminal, da suzbije rad na crno i sivu ekonomiju, i tako poveća standard radnika i građana.
MONITOR: USS je protiv ukidanje beneficiranog radnog staža, koji imaju policija, vojska, rudari, radnici u metalskoj industriji. Zašto ste protiv i da li po Vašem mišljenju još neko treba da ima beneficirai radni staž. Nekad su ga imali i novinari.
KEKOVIĆ: Beneficirani staž je uveden zbog otežanih uslova rada karakterističnih za određene profesije, gdje se radna snaga više troši i koji su opasniji po život i zdravlje radnika. Ako smo to već jednom prepoznali kao ispravno, naše pitanje je zašto bi to sada ukidali.
MONITOR: Zašto se radnici u Crnoj Gori teško odlučuju na to da svoja prava ostvaruju kroz sudske postupke?
KEKOVIĆ: Zato što je, u slučaju kada radnik pokrene sudski postupak za zaštitu svojih prava, najčešći odgovor poslodavca otkaz ili neki drugi vid šikane prema njemu.
MONITOR: Predstavnici USS su sa ovogodišnjeg prvomajskog protesta poručili Vladi da USS neće dozvoliti da se budžetske krize rješavaju, kako su kazali, zavlačenjem ruke u već osiromašene džepove građana, da zaposleni i dalje budu tranzicioni gubitnici, da se objavi ko su najbogatiji pojedinci u Crnoj Gori, da se naplati poreski dug i oporezuje ekstra profit, luksuz i višak stambenog prostora… Jeste li optimista da će Vlada efikasno postupiti po tim zahtjevima?
KEKOVIĆ: USSCG je uputila jasnu poruku i naša očekivanja od Vlade. Svakako da ćemo pratiti kako se Vlada odnosi prema našim zahtjevima. Međutim, mislim da smo svi svjesni činjenice da će ove, ali i sve druge zahtjeve, Vlada ozbiljnije shvatiti i raditi na njihovoj implementaciji ukoliko iza njih stane veliki broj radnika i građana. U tom smislu, USSCG će u predstojećem periodu raditi na tome da izgradi što masovniju podršku našim zahtjevima od strane članstva i radnika.
MONITOR: Na prvomajskim protestima čulo se da radnik danas nije radnik već najamnik, jer on od svoga rada ne može da obezbijedi najosnovnije uslove za život i da su najgori za radnike biznismeni iz 90-ih. Šta Vi mislite o tome?
KEKOVIĆ: Kako da danas nazovemo većinu radnika nego najamnicima kada znamo da su oni primorani da rade po nestabilnim ugovorima o radu i pod blanko sporazumnim raskidom radnog odnosa, da rade po 50 i više sati sedmično a da im nije plaćen prekovremeni rad, da su uskraćeni za nedjeljni i godišnj odmor, da rade za minimalnu zaradu (193 eura) a u najboljem slučaju dio zarade dobijaju na ruke, da nemaju pravo na slobodan praznični dan, da su sindikalno diskriminisani. Zato je moto ovogodišnjeg protesta bio Vratite nam dostojanstveni rad sa ciljem da pozovemo institucije sistema da insistiraju na poštovanju zakona, ali i da pozovemo radnike da se zajedno borimo protiv ovih devijacija i izgradimo uslove za dostojanstven rad i život svakog radnika.
Država na strani tajkuna
MONITOR: Često se može čuti da su radnici prepušteni sami sebi jer država vodi mnogo više računa o interesima poslodavaca, koji su na razne načine privilegovani i ne žele da vode socijalni dijalog sa zaposlenim. Vaš komentar?
KEKOVIĆ: Činjenica je da je u periodu tranzicije društva iz socijalizma u kapitalizam država bila na strani kapitala, bolje reći domaćih i stranih tajkuna. O tome svjedoče brojne loše privatizacije, te raslojavanje društva na šačicu ekstremno bogatih i veliki broj siromašnih, nestanak srednjeg staleža koji u svim razvijenim državama čine prosvjetni i zdravstveni radnici, državni činovnici i mnogi drugi. Taj trend se i dalje nastavlja, jer ekonomska politika koju su vodile prethodne, a evo i sadašnja Vlada, nikako da bar dio tereta svih ekonomskih promašaja i kriza prebaci na vlasnike kapitala. Vlada se i dalje ponaša po onoj Sulinoj “kome je Bog dao, dao mu je i Sula”.
Otkaz potpisuju unaprijed
MONITOR: Mnogi zaposleni imaju unaprijed potpisan blanko sporazum o raskidu radnog odnosa, iako imaju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, što poslodavci zloupotrebljavaju. Kako to spriječiti i šta u tom smislu može sindikat da uradi?
KEKOVIĆ: USSCG je polovinom 2015. godine pokrenuo kampanju protiv blanko sporazumnih raskida radnog odnosa, odmah nakon što smo saznali za prisutnost i izraženost ove pojave. Zaista je porazno saznanje da čak i neke nazovi renomirane kompanije uslovljavaju svoje radnike da im unaprijed potpišu blanko sporazumni raskid radnog odnosa, prije nego što im daju ugovore o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Ali, još je poraznija činjenica da se nadležne institucije uopšte ne bave ovom pojavom. Upravo zato, kroz kampanju koju smo pokrenuli, USSCG pokušava da motiviše i pokrene nadležne institucije da počnu da istražuju i sankcionišu ovu pojavu, kako bi radnicima omogućili dostojanstvene uslove rada. Jer, radnik koji je sam sebi unaprijed potpisao otkaz ne smije da traži nijedno svoje pravo i izložen je izrabljivanju.
Strah od protesta
MONITOR: Zašto nema masovnijih protesta i štrajkova radnika iako većinom rade i žive u uslovima nedostojnim čovjeka?
KEKOVIĆ: Zaista nije jasno zbog čega zaposleni masovnije ne iskažu nezadovoljstvo postojećim statusom. Mnogi to pravdaju strahom od gubitka radnog mjesta ukoliko se pojave na protestima ili u štrajku, u čemu djelimično ima istine, jer u današnjim uslovima gubitak radnog mjesta jeste fatalna stvar za zaposlenog i porodicu. Drugi kažu da je kod zaposlenih zavladala apatija, u smislu da je stanje nepromjenjivo te da se ni protestima i štrajkovima ništa ne može promijeniti. Kako god, istina je u tome da se zaposleni moraju sami izboriti za svoja prava i što to prije shvatimo, prije ćemo doći do boljeg standarda i dostojanstvenog života.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje
MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?
KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.
Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.
Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.
Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.
Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.
Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.
MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?
KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.
Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.
Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.
Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.
Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.
Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške
MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?
LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG) biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.
SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.
MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?
LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.
MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?
LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi
MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?
KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.
Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.
MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?
KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DUHANKESA3 sedmice
Zašto smo na zemlji?