Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN BULATOVIĆ, GITARISTA: Pratiti sopstvenu intuiciju i viziju

Objavljeno prije

na

Dr Srđan Bulatović počeo je da svira gitaru sa osam godina u klasi nastavnika Miodraga Ćupića, kod koga je završio nižu muzičku školu, i koji ga usmjerava na profesionalno bavljenje gitarom. Diplomirao je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi prof. Srđana Tošića, potom magistrirao i doktorirao na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Vere Ogrizović. Prvi je diplomirani gitarista i magistar gitare u Crnoj Gori, a potom i prvi doktor izvođačkih umjetnosti-oblast klasična gitara.

Kao prvi diplomirani gitarista u Crnoj Gori, 1994. osniva klasu gitare u okviru srednje muzičke škole Vasa Pavić u Podgorici. Inicirao je i otvaranje studijskog programa za gitaru na Muzičkoj akademiji na Cetinju 2000.

Nastupao je kao solista i u raznim kamernim sastavima u zemlji i inostranstvu. Objavio je više solo albuma, sa flautistom Borisom Nikčevićem snimio je CD Caffe, a u koautorstvu sa Darkom Nikčevićem izdao je četiri kompakt diska.

Jedan je od osnivača prvog festivala klasične gitare u Crnoj Gori Bar Guitar Festa i umjetnički direktor Guitar art Summer Festa u Herceg Novom.

MONITOR: Kada ste počeli da se zanimate za gitaru i muziku, i koji su vam bili uzori na samom početku?
BULATOVIĆ: Nisam imao nekog konkretnog uzora na početku. Više je to bilo vezano za ljubav prema muzici uopšte. Kada govorim o tom vremenu mislim na kraj 70-ih i početak 80-ih, kada je muzika bila izuzetno kvalitetna sa puno vrhunskih interpretatora i instrumentalista. Značajno mjesto zauzimala je gitara, posebno u pop i rock muzičkim pravcima u kojima sam prvi put čuo gitaru i odmah je zavolio.

MONITOR: Kroz gitarski duo sa vašim kolegom Darkom Nikčevićem postali ste popularni. Često su ljudi u zabludi da je klasična gitara samo za školske i institucionalne okvire. Ali, koliko je važna ta komercijalna strana bavljenja klasičnom gitarom?
BULATOVIĆ: Izuzetno je bitna komercijalna strana. Bez nje nema popularizacije i opstanka instrumenta. Muzika za gitaru je mnogo širok pojam. Ako realno sagledavamo stvari, najautentičnija i najprepoznatljivija muzika za gitaru je u oblasti pop-rock muzike. Tu je i flamenko, karakterističan isključivo u gitarskom izrazu. Najviše u klasičnoj muzici gitara gubi svoju autentičnost, i tu je dodatno treba komercijalizovati i dodatno popularizovati. Naravno, sve u granicama da sa jedne strane ne uđe u vode banalnosti, a sa druge ne izgubi na atraktivnosti i prepoznatljivosti.

MONITOR: Vi ste prvi doktor i diplomirani gitarista u Crnoj Gori. Šta zapravo to predstavlja kada je gitara u pitanju?
BULATOVIĆ: To znači da sam je prvi školovani gitarista u istoriji crnogorske muzike, koji je završio studije klasične gitare van Crne Gore, a zatim se vratio u rodnu Podgoricu, te osnovao odsjek gitare u srednjoj muzičkoj školi Vasa Pavić davne 1994. godine. Od tada do danas iz moje klase su izašli gotovo svi gitaristi i profesori gitare koji žive i rade u Crnoj Gori i van nje. Kasnije sam kao prvi diplomirani gitarista postao i prvi magistar, a zatim i prvi doktor iz oblasti klasične gitare.

MONITOR: Da li pratite muziku u Crnoj Gori i da li vas nešto posebno privlači? Kako vidite budućnost muzike kod nas?
BULATOVIĆ: Oduvijek pratim razvoj muzike, što me inspiriše i usmjerava ka onom što trenutno radim ili dobijam smjernice šta novo raditi. Crna Gora je malo područje koje je specificno i gdje ima vrlo interesantnih pojedinaca. Pričam generalno o muzici. Ima puno potencijala, ali to nije dovoljno. Za dobar rezultat potrebno je veliko odricanje i posvećenost sopstvenim idejama. Onaj ko to posjeduje napraviće rezultat. U posljednjih tridesetak godina muzika se mnogo promijenila. Danas, više nego ikad, vrijeme je folka i elektronske muzike. Volio bih da se vrate stare, prave vrijednosti, tj. kvalitetna nova muzika, novi autori, inspirativni izvođači.

MONITOR: Veliki ste borac za popularizaciju gitare i muzike. Tu je i Gitar fest. Šta možemo od tih i sličnih projekata očekivati?
BULATOVIĆ: Ono lijepo što se desilo posljednjih par godina jeste da je Podgorica dobila jedan mali ali vrlo značajan festival Dani gitare u Podgorici. Ove godine u martu održaće se njegovo treće izdanje. Misija toga festivala je velika i značajna iz više razloga. Da pruži šansu crnogorskim gitaristima da se predstave, da popularizuje gitarsku muziku u širem smislu dovodeći interesantne izvođače na atipičnim instrumentima, da što širi auditorijum čuje te koncerte. S druge strane, noviji razvoj gitare u Crnoj Gori počeo je upravo iz Podgorice osnivanjem odsjeka u srednjoj muzičkoj školi 1994. godine, pa nekako Podgorici odavno pripada jedan ovakav festival.

MONITOR: Napravili ste jedan od nevjerovatnih koncerata, to je nastup u Njujorku, u Karnegi holu. Kako se sve to desilo i kako sad gledate na to?
BULATOVIĆ: To je za mene do sada nesto najznačajnije što mi se desilo od kada se bavim muzikom. Na tako značajan svjetski muzički podijum odvela me je moja i Darkova originalna autorska muzika. Još uživam u pomisli da smo se predstavili isključivo sobom i svojom autorskom muzikom na koncertnom podijumu na kom su predstavljali sopstvenu muziku najveći i najznačajniji kompozitori iz cijelog svijeta u proteklih 125 godina.

MONITOR: Kako ocjenjujete status vašeg posla u Crnoj Gori, s obzirom da ste nastupali svuda po svijetu?
BULATOVIĆ: Sve ima prednosti i mane. S jedne strane, prednost življenja u Crnoj Gori je svoja zemlja prepuna prirodnih ljepota i u kojoj niste stranac. Svoj ste na svome. S druge strane, velike zemlje vam omogućavaju veća tržišta, ozbiljan marketing, velike izdavačke kuće, neuporedivo bolju povezanost sa cijelim svijetom.

MONITOR: Šta bi bila vaša poruka mlađima koji bi eventualno krenuli vašim stopama?
BULATOVIĆ: Ljubav prema instrumentu bez kalkulacija, veliki rad i upornost, ne osvrtati se na druge i pratiti sopstvenu intuiciju i viziju.

Đorđije NJUNJIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo