Povežite se sa nama

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Marginalna radikalna desnica teroriše Hrvatsku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Koje su dominantne karakteristike aktuelne političke scene u Hrvatskoj?
VELJAK: Ne mogu a da ne započnem s ekonomijom. Industrija je u ozbiljnoj krizi: brodogradilištima, koja su dugo bila jedan od najvitalnijih segmenata izvozne proizvodnje, prijeti zatvaranje ili radikalno smanjivanje zaposlenosti, a neizvjesna je i budućnost prehrambene industrije, uslijed toga što je ona ili u vlasništvu Agrokora ili usko vezana s tim koncernom, za kojega ćemo tek vidjeti može li i pod koju cijenu preživjeti nakon nagomilanih dugova. Poljoprivreda se teško može boriti protiv uvoznih lobija: sela se prazne (a to vrijedi i za gradove, posebno one gradove poput Siska koji su ostali ili će uskoro ostati bez industrije). Hrvatska je pod pritiskom svjetskih centara financijske moći (čija je ekspozitura Evropska unija) da izvrši ,,strukturne reforme” – a to prevedeno na običan jezik znači da se dodatno prilagodi neoliberalnim agendama. U tom kontekstu narodu se nudi radikalizacija, kako bi se pažnja skrenula na marginalna pitanja. Aktualna je rasprava o ratifikaciji Istambulske konvencije, koju konzervativni krugovi prikazuju kao crni mrak, pa će, tako se neukom svijetu tumači, nakon ratifikacije promjena spola postati takoreći obavezna, a ako neće doći baš do toga, sportaši u borilačkim sportovima će se proglašavati ženama kako bi mogli premlaćivati sportašice.

MONITOR: Dan uoči predstavljanja zaključaka Vijeća za suočavanje s prošlošću iz finalnog dokumenta na tri mjesta izbrisana je riječ ‘ustaški’. Takođe ovih dana dozvoljen je ustaški pozdrav „Za dom spremni”. Da li je to znak da u Hrvatskoj nezaustavljivo eskalira ustaštvo?
VELJAK: Ne bih rekao da je riječ o nekakvoj nezaustavljivoj eskalaciji. No, stvari ipak nisu naivne. Marginalne manjine radikalne desnice dobile su širom otvoren prostor javnog djelovanja nakon promjene na čelu HDZ-a kad je tu stranku preuzeo Tomislav Karamarko. No, ni nakon što je na čelo HDZ-a došao umiveni briselski političar Andrej Plenković radikalna desnica nije potisnuta s javne scene. Moglo bi se reći da snage koje nemaju podršku više od pet odsto stanovništva teroriziraju cijelu zemlju. To se očituje prije svega u jačanju javne prisutnosti historijskog revizionizma, i to ne samo u smislu relativizacije fašizma-nacizma-ustaštva, nego i u smjeru otvorene rehabilitacije NDH. U vezi s time historičar Ivo Goldstein napravio je nedavno zanimljivu (i zabrinjavajuću) komparaciju istupa Alojzija Stepinca i nekih današnjih hrvatskih biskupa. Dok je Stepinac u nekoliko navrata javno upozoravao Antu Pavelića na neprihvatljivost Jasenovca i općenito ustaške politike etničkog čišćenja, danas određeni krugovi Katoličke crkve jednoznačno slave ustaštvo, tražeći preispitivanje vrednovanja ustaškog pokreta, tj. njegovo uključivanje među pozitivne strane hrvatske povjesn ice.

MONITOR: Koliko je ljevica relevantan faktor u Hrvatskoj i šta ona može da učini na obuzdavanju jačanja desnih snaga?
VELJAK: U ovom trenutku teško je odgovoriti na to pitanje. Naime, najznačajnija stranka ljevice u Hrvatskoj, SDP, neupitno i nekritički prihvaća neoliberalnu agendu, a od HDZ-a se razlikuje tek po odnosu spram fašizma i antifašizma. Stoga u javnom mnijenju prolaze floskule tipa ,,svi su oni isti” i ,,zaboravimo prošlost, zaboravimo ustaše i partizane, okrenimo se budućnosti”. Afirmacija takvih stajališta pogoduje isključivo rastu desnice, pa i radikalne desnice. Grupacije autentične ljevice, koje su na prošlim gradskim izborima u Zagrebu dobile svoje predstavnike u Gradskoj skupštini te planiraju da na idućim parlamentarnim izborima steknu parlamentarni status, nude nešto malo razloga za optimizam, ali nade koje se u njih polažu bit će iznevjerene ukoliko se one ne oslobode sektaštva, dogmatizma i drugih ,,dječjih bolesti”.

MONITOR: Neki analitičari kažu da je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović jedna od najistrajnijih promotorica istorijskog revizionizma u Hrvatskoj. Jesu li u pravu?
VELJAK: Ne bih se složio s takvom tvrdnjom. Riječ je o osobi koja je apsolutno nedorasla državničkoj funkciji, tako da se slobodno mogu zanemariti njezine izjave, koje variraju od prilike do prilike i predstavljaju, uzmu li se u cjelini, jedan niz sistematskih kontradikcija. To je dakle beznačajno!

MONITOR: Član ste Hrvatskog udruženja ateista ,,Protagora”. Zašto je osnovano to društvo i kakva je situacija u pogledu sekularizacije u Hrvatskoj?
VELJAK: Činjenica je da je položaj ateista i agnostika u Hrvatskoj (kao, uostalom, i u većini tzv. tranzicijskih zemalja) nezavidan. Kažu, ugodnije je u Hrvatskoj biti musliman ili pravoslavac nego nevjernik. Danas je poželjno biti Hrvat i katolik (a tko nije katolik ne može se, tako se tvrdi, smatrati pravim Hrvatom) ako se hoće imati uspjeha u karijeri (ili čak i doći do najobičnijega radnog mjesta). Zagovornici društvene poželjnosti javnog iskazivanja vjerske pripadnosti su, zanimljivo, najčešće oni isti koji su u vrijeme komunističke vladavine bili zakleti ateisti, kako bi kao članovi Partije (gdje je ateizam bio statutarna obaveza članstva) mogli napredovati do najviših pozicija u politici i drugim sferama javnog života. Najteže je, međutim, djeci nevjernika u sredinama u kojima većina djece pohađa školski vjeronauk; ta su djeca stigmatizirana i često su žrtve vršnjačkog nasilja. Protagora nastoji mijenjati atmosferu: ponešto smo na planu promjene klime i učinili, ali čeka nas dugačak i tegoban put.

MONITOR: Kako kao univerzitetski profesor komentarišete uticaj crkve na visoko obrazovanje s obzirom na to da je nedavno Fakultet filozofije i religijskih znanosti integrisan u Sveučilište u Zagrebu?
VELJAK: Primjer koji ste naveli je promašen: Bivši Filozofski fakultet Družbe Isusove (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti) bio je od 1993. u sastavu Sveučilišta, ali u okviru tzv. Hrvatskih studija, jednoga čudovišnog projekta Franje Tuđmana, koji je na kraju izrastao u čudesnu sintezu najrigidnijeg neoliberalizma i radikalnog nacionalizma. Jezuitski studij odvojio se od takvih Hrvatskih studija upitne legalnosti, te legalizirao svoj status. A moram dodati da na tom fakultetu ne možemo sresti predstavnike onoga ustašofilskog krila Katoličke crkve koje sam ranije spomenuo.

MONITOR: U prošlogodišnjem intervjuu Monitoru rekli ste da između vladajućih elita Hrvatske i Srbije „nema nikakvih problema, one se međusobno podržavaju”. Je li dokaz za to i nedavni sastanak u Mostaru Kolinde Grabar Kitarović i Aleksandra Vučića?
VELJAK: Naravno, odgovor na ovo pitanje je potvrdan. Prije Mostara bio je njihov satanak u Zagrebu. Oni će narod zaglupljivati pričama o vjekovnim neprijateljima (Hrvatima odnosno Srbima) koji nam opet prijete i snuju o glavi, a istodobno će postizati punu suglasnost o svim bitnim pitanjima koja su, da se razumijemo, koncentirirana oko, za njih, najvažnijeg pitanja, a to je njihov opstanak na vlasti.

MONITOR: Ustaštvo jača u Hrvatskoj, četništvo u Srbiji, svi nacionalizmi u Bosni i Hercegovini, uveliko traje verbalni rat koji proizvodi neprijateljstva između Hrvatske, Slovenije, BiH i Srbije… Kakve sve opasnosti od toga prijete našem regionu?
VELJAK: Mogu reći: zasad – ne prijete nikakve opasnosti! Ali moramo imati u vidu međunarodni kontekst: desnica raste i u najrazvijenijim zemljama Zapadne Evrope. Radikalne snage koje predvode sve ove nacionalizme s nadom gledaju na budućnost, kad će opet moći ,,ispravljati vjekovne nepravde” i ,,ostvarivati tisućljetne snove”, osloboditi ili bar osvetiti Kosovo i slično. A mi ostali moramo te nade doživljavati sa strepnjom, nastojeći da njihovi nositelji ne budu kreatori javnog mnijenja.

Saradnja sa Zoranom Đinđićem

MONITOR: Ovih dana navršilo se petnest godina od ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića. Sa njim ste dugo sarađivali, a 1974. osudio vas je Okružni sud u Ljubljani na po deset mjeseci zatvora, pa je Vrhovni sud Slovenije presudu promijenio u uslovnu. U čemu se ogledala ta saradnja?
VELJAK: Neposredan povod naše osude 1974. bila je rezolucija saveza studenata tri filozofska fakulteta (Ljubljana, Zagreb, Beograd) u kojoj smo upozorili na prijeteću katastrofu, katastrofu koja će rezultirati iz konzervativnog zaokreta početkom 70-ih godina. Taj zaokret kulminirao je tzv. sječom liberala u Srbiji 1972. godine, a očitovao se isključivanjem osmoro profesora i suradnika Filozofskog fakulteta u Beogradu iz nastave, to što se neki od njih nisu baš proslavili u Miloševićevim vremenima – nema nikakve veze s opravdanošću njihova isključivanja. Kasnije sam sa Zoranom Đinđićem surađivao u okviru tzv. peticionaškog pokreta, tj. zalaganja za uspostavljanje nekih elementarnih ljudskih prava i sloboda kao što je sloboda govora; cinično bi se na to moglo dodati da neki nisu zaslužili pravo na govor, ali zabrane nisu rješenje problema nego samo njihovo odgađanje, guranje pod tepih. Rješenje je stvaranje demokratske kulture, u kojoj će građani i građanke steći otpornost na manipulacije kojima su izlagani te sposobnost razlikovanja istine od laži, smislenoga od gluposti, konačno, dobra od zla.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo