Povežite se sa nama

REGION

SRBIJA: DEMONSTRACIJA MOĆI NOVOG PREDSJEDNIKA: Spektakl za mase

Objavljeno prije

na

Poslije dvije ceremonije Srbija je dobila novog šefa države, predsjednika Republike Aleksandra Vučića. ,,Pompezni spektakl”, kažu umjereni kritičari, a oni oštriji ,,skup, a jeftin vašar cirkuskog karaktera” za manifestaciju definitivnog Vučićevog uvođenja u dužnost. Jedni i drugi slažu se da je sve služilo demonstraciji moći i skretanju pažnje sa značajnih društveno-političkih tema.

Svečanost je imala i obilježja Sajma turizma, pošto su u svih šest salona Palate Srbija (nekada Palata federacije) bili predstavnici turističkih organizacija koji su goste upućivali u ,,prirodne ljepote i istoriju” svih regiona Srbije.

Ljude na društvenim mrežama uveseljavali su i razni detalji: to što zvanice nisu naročito obraćale pažnju na inače strogo propisan protokol pa je tako bilo dubokih dekoltea, muškaraca bez kravate, gospode (naročito jedan gospodin) u haljinama a primijećena je i žena u pantalonama. Zamjenik premijera Ivica Dačić, mimo protokola, iz sveg je glasa zapjevao O, sole mio.

Politikolog Dušan Spasojević sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu smatra da je Vučićev cilj da se o njegovom predsjedničkom mandatu priča što više i da se od toga pravi spektakl, opštenarodno veselje i zbog toga smo imali polaganje zakletve u Skupštini Srbije, pa sada i ovu drugu inauguraciju, kako se zove u javnosti. „Dakle, riječ je o političkom spektaklu kojim se ističe izborna pobjeda i jačaju pozicije za naredne izbore i političke borbe”, ocjenjuje Spasojević.

Na predsjedničkim izborima 2. aprila, Aleksandar Vučić je, kao kandidat Srpske napredne stranke (SNS) i uz podršku više drugih partija, pobijedio u prvom krugu sa preko 50 posto podrške. Svečanu zakletvu je položio 31. maja u Narodnoj skupštini, ispred koje je vladajuća stranka organizovala okupljanje nekoliko hiljada pristalica i kada su članovi obezbjeđenja SNS fizički maltretirali pojedine novinare i građane koji su protestovali protiv postavljanja Vučića na mjesto predsjednika. Istog dana Vučić je preuzeo dužnost od svog prethodnika Tomislava Nikolića, koji je pet godina ranije stupio na dužnost bez mnogo pompeznosti.

Analitičar i novinar Danasa Božidar Andrejić ceremoniju vidi kao jedan u nizu načina režima da konstantno skreće pažnju sa bitnih tema. ,,Mi već ne pričamo o slučajevima djelovanja njegovog obezbjeđenja na prvoj inauguraciji. U međuvremenu je palo opredjeljenje tužilaštva da će nešto da uradi sa slučajem Savamala. Ali, odmah je uletjela cifra od 128 poslanika za novu vladu. Dakle, postoji potreba da se permanentno drži pažnja na izmišljenim manjim ili većim krizama ili na manjim ili većim priredbama i pozorištima kao što je ovo”, ocenjuje Andrejić.

Priredbi u Palati Srbija prisustvovalo je više hiljada zvanica. Među njima komesar Evropske unije za proširenje Johanes Han, zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država za Evropu i Evroaziju Hojt Brajan Ji, kao i potpredsednik vlade Ruske Federacije Dimitrij Rogozin. Vučić je kazao da je njemačka kancelarka Angela Merkel u Beograd kao ličnog izaslanika poslala svog prethodnika Gerharda Šredera. Njemačka medijska kuća Dojče vele napisala je da se ,,nikada ne zna šta zastupa bivši kancelar Šreder – Putinovu naftu, sebe samog za dobar savjetnički honorar ili pomalo – njemačku državu.”

Na listi svjetskih zvanica su, između ostalih, bili zvaničnici Kine, Azerbejdžana, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Austrije, Italije i Grčke.

Uz visoke zvanice u koje se, osim predsjednika, premijera i ministara, računaju, na primjer, i „pomoćnici zamjenika” nekih stvarno visokih funkcionera stranih država, na svečanosti je bilo 25 visokih delegacija. Pravilo je sljedeće: što je država moćnija povećava se visina inače, po funkciji, objektivno niskog delegata.

Na najvišem nivou bile su predstavljene uglavnom zemlje koje, uprkos bizarnosti događaja, imaju interese u regionu (ili čak sasvim specifično – u Srbiji).

Politikolog Spasojević smatra da je riječ o regularnom odzivu koji ne govori više od protokolarnog gesta. ,,…To samo potvrđuje ideju da Vučić i dalje ima načelnu podršku većine centara moći koji su zainteresovani za Srbiju”, kazao je Spasojević.

Bili su prisutni i svi visoki zvaničnici iz regiona, izuzev Albanije. Iako smatra da je dolazak velikog broja zvaničnika iz svijeta i regiona pozitivna strana svečanosti, Božidar Andrejić ne misli da Vučićevi susreti s liderima iz susjednih zemalja a priori znače otopljavanje odnosa u regionu. ,,Popravljanje i kvarenje odnosa mi imamo gotovo permanentno i to zavisi od potpuno drugih stvari,,,. U regionu treba dati prostor stručnim komisijama, koje doduše vjerovatno ponešto i rade, ali znamo da tu postoji zastoj s Hrvatskom. To stvara preduslove da se odnosi poprave. A ovo je samo šminka i otvaranje nekih puteva”, kaže Andrejić. U međuvremenu zapodjela se i rasprava zašto Aleksandar Vučić početak svog mandata nije obilježio, kao njegov prethodnik, napuštanjem funkcije stranačkog lidera. Najavio je da će biti predsjednik SNS još neko vrijeme, za razliku od Tomislava Nikolića koji je stranačku funkciju napustio četiri dana nakon što je bio izabran za predsjednika države i time uveo novi demokratski manir. Novi predsjednik države tvrdi da će napustiti mjesto predsjednika stranke, ali kada to njemu bude odgovaralo. U samoj stranci, tako nešto izgleda i ne očekuju. ,,Imam još neke ideje i još neke promjene koje u svojoj političkoj stranci i na političkoj sceni mislim da sprovedem u djelo u određenom narednom periodu. Poslije toga neki drugi ljudi neka taj put nastave”, rekao je Vučić obraćajući se javnosti posljednji put kao premijer Srbije dan uoči preuzimanja dužnosti predsjednika države.

Istinomer

Na Istinomeru, internet-platformi koja provjerava iskaze srpskih političara, Aleksandar Vučić nije baš najbolje prošao. „Više od 70 odsto njegovih predizbornih obećanja nisu ispunjena”, navodi Aleksandar Gavrilović, politički direktor srpske nevladine organizacije CRTA. CRTA kontroliše istinitost iskaza srpskih političara, a izmislila je i Vučićomer. Duhovita platforma klipovima i muzikom secira obećanja koja je Vučić od 2012, kao vicepremijer ili premijer, dao narodu. Primjer: ,,Otvorio sam 55 fabrika a nisam zatvorio ni jednu jedinu”, kaže samouvjereni Vučić. Analiza je pokazala da je u pomenutom periodu potpisan 41 ugovor s investitorima. A samo polovina od toga je registrovana kao nova fabrika. Vučićomer smatra: zbog preteranih navoda o novim fabrikama, identifikujemo ovaj iskaz kao neistinu. Gavrilović ocjenjuje da se većina političara u Srbiji više ni ne trudi da zataška svoje laži i da tu ni novi šef države nije izuzetak. Istinomer, navodi da je Vučić od 143 obećanja ispunio 27, a nije ispunio 89.

Živio car!

Medijska stvarnost Srbije je mračna – pokazuje istraživanje Reportera bez granica i BIRN. Na medijskom tržištu postoji velika koncentracija, a Vučić i njegov državni vrh kao najmoćniji zakupci reklamnog prostora ili direktni poslodavci u javnim servisima imaju značajan uticaj na izvještavanje, pokazalo je upravo objavljeno istraživanje medijskog tržišta Srbije. Iz zaključaka tromjesečnog istraživanja proizlazi da su sprovedene privatizacije pogoršale situaciju. Iz dvotrećinski upodobljenih medija odjekuje – živio car, prokomentarisao je DW. Velike medijske grupe podijelile su kolač. To znači da je u Srbiji vijest ono što na televiziji, radiju ili u štampi odluči nekoliko ljudi. Novinari su slabo plaćeni, redakcije krpe kraj s krajem. Ekonomski pritisak je efikasniji od prijetnje robijom. A moćne mušterije kao što su ministarstva, državne institucije i firme, znaju kako da upodobe sumnjičavce. Nema transparentnih kriterija za trošenje javnog novca za oglašavanje, pa se zna u čijoj je ruci batina. Kikindske novine ne mogu da duguju porez, a Pink može. Država kupuje medijsku lojalnost. Izvještaj ističe poznate stvari – dvorsko i udvoričko izvještavanje u Srbiji je najrasprostranjeniji vid suočavanja s moćnom vladajućom klikom. A oni koji ne spadaju u užu ili širu dvorsku svitu (CINS, KRIK, BIRN, istinomer.rs, insajder.net, cenzolovka.rs, juznevesti.com, voice.org.rs, pescanik.net, pistaljka.rs) suočeni su s teškim difamiranjem medijskih pit-bulova aktuelne vlasti i sačekušama botova na internetu. Oni su „strani plaćenici” koje finansira Evropska unija u koju Vučić svim silama želi da uvede Srbiju. Tako se broj nezavisnih medija topi. U Srbiji je sprovedena i tzv. uspješna privatizacija medija. U stvari, svega je pola medija stvarno privatizovano, pola je zatvoreno, a 1.000 ljudi je ostalo bez posla. Od tada se za skoro šestinu medija ne zna ko im je vlasnik! No, sadržaji koji oni nude i način izvještavanja idu uz dlaku vlastima. Znači – te medije kupilo je nešto bezoblično, ali blisko vlasti.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PANDORA I U SRBIJI – ĆUTANJE NADLEŽNIH: Još jedna „zavera protiv Srbije“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Objave o srbijanskim političarima i poslovnim ljudima bliskim državnom vrhu, umiješanim u aferu Pandora, pažljivo su prećutane. Tek kad su par dana kasnije  počeli stizati demanti iz Vlade Republike Srbije saznalo se da postoje i dokumenta koja se odnose na Srbiju. Premijerka Ana Brnabić je čvrsto stala  u odbranu napadnutog joj ministra finansija i bivšeg gradonačelnika Beograda Siniše Malog

 

Kada je 3. oktobra Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa sjedištem u Vašingtonu (SAD) u saradnji sa partnerima iz 117 zemalja počeo objavljivati procurjela dokumenta o skrivenim offshore poslovanjima svjetskih političara i moćnika vijest je dospjela na naslovnice svih glavnih svjetskih medija. Ono što je nazvano Pandora papiri objavili su i režimski beogradski mediji široko citirajući dokumenta o skrivenim poslovima i imovini bivšeg britanskog premijera Tonija Blera, jordanske kraljevske porodice, češkog premijera Andreja Babiša i mnogih drugih. RTS, tabloidi i drugi provladini mediji su sa posebnom slašću izvijestili o otkrićima ICIJ-a i crnogorskog MANS-a o trustovima i firmama crnogorskog predsjednika i njegovog sina Blaža Đukanovića koje su sakrili preko Britanskih Djevičanskih Ostrva (BVI). Međutim, slične objave KRIK-a i ICIJ-a o srbijanskim političarima i poslovnim ljudima bliskim državnom vrhu su pažljivo prećutane. Tek kad su počeli par dana kasnije stizati demanti iz Vlade Republike Srbije saznalo se da postoje i dokumenta koja se odnose na Srbiju. Premijerka Ana Brnabić je na pressu izjavila da „koliko je videla podatke, to je laž ili pogrešna interpretacija, slučajna ili namerna“ time čvrsto stajući u odbranu napadnutog joj ministra finansija i bivšeg gradonačelnika Beograda Siniše Malog. Ona je pozvala nadležne „da reaguju i da istraže“ rekavši da u papirima nema ništa novo na što već ranije nije odgovoreno.

U Pandori se pojavljuje i uticajni biznismen u oblasti energetike Nikola Petrović. On je bivši direktor Elektromreže Srbije (EMS) i kum predsjednika Srbije Aleksandra Vučića čiji poslovi su procvjetali od dolaska Vučićeve Srpske napredne stranke na vlast 2012. godine. Dok je bio direktor EMS-a Petrović je bio vlasnik Arkshore International Ltd. na Britanskim Djevičanskim Ostrvima preko koje je imao otvoren bankovni račun u Švajcarskoj. Firmu nije prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije iako je to bio dužan uraditi po zakonu. Osim na Karibima, Petrović je osnovao i Fabergé Advisors, offshore firmu sa sjedištem u Luksemburgu. Sakriven iza te firme ušao je u Srbiju u unosne poslove uvoza ljekova, razvoja tehnologije za solarnu energiju i avioprijevoza što je naknadno otkrilo zajedničko istraživanje pariskog Le Mond-a, OCCRP-a i KRIK-a.

Od ljudi bliskih vlastima se pojavljuje i kontroverzni beogradski advokat Igor Isailović, dugogodišnji prijatelj i saradnik Ane Brnabić i Malog. Isailović je čest pravni zastupnik Nikole Petrovića kao i prorežimskih tabloida kao što je Srpski telegraf i Alo. Najkontroverzniji klijent Isailovića je Zvonko Veselinović, biznismen sa Kosova koga tamošnje vlaste dovode u vezu za organizovanim kriminalom i optužuju za ubistvo uticajnog srpskog kosovskog političara Olivera Ivanovića. Interesanto je i da su Nikola Petrović i supruga Veselinovića suvlasnici energetske kompanije Storenergy. Isailović je, prema podacima koje je objavio KRIK, bio vlasnik i direktor offshore New Moments Consulting na BVI koju je osnovao preko agencije Trident Trust 31. jula 2015. Sa istim Trident Trust-om je od ranije poslovao Siniša Mali. Samo 15 dana prije osnivanja offshore na BVI, Isailović je u Srbiji osnovao firmu Energy & Innovation sa premijerkom Brnabić koja je i javno izjavila da je sa Isailovićem „vremenom postala prijatelj“. Poslovanje zajedničke firme u Srbiji registrovane za inžinjerske djelatnosti je ostalo za sada nepoznato dok je firma na Karibima ugašena nepunu godinu kasnije. Brzo otvaranje i gašenje firmi na offshore destinacijama po riječima stručnjaka često može da znači da su osnovane radi obavljanja pojedinačnih sumnjivih transakcija i ubiranja provizija iz takvih poslova.

Najveća zvijezda Pandora papira je Siniša Mali. Još 2015. godine je KRIK otkrio da je Mali preko dvije offshore firme sa BVI tokom 2012. i 2013. kupio 23 luksuzna apartmana na bugarskom crnomorskom ljetovalištu Sveti Nikola. Jedan apartman je kupio na svoje ime. Prosječna veličina apartmana je bila 129m2. Ukupna vrijednost stanova je bila oko 5 miliona eura (računajući srednji vrijednost apartmana) dok su prijavljeni godišnji prihodi Malog iznosili oko 34 hiljade eura. Stanovi su najvećim dijelom kupljeni preko karipskih firmi Malog od firme Akladi iza koje je stajao Srđan Dabić, bivši direktor srbijanskog predstavništva ruske kompanije Lukoil koja je preuzela Beopetrol pumpe 2003. godine. Privatizaciju je tada u ime Republike Srbije nadzirao Siniša Mali kao direktor Centra za tendere u Agenciji za privatizaciju. Čitav proces je od Saveta za borbu protiv korupcije označen kao „nepošten i koruptivan“ kojim je Beopetrolu i Srbiji nanesena milionska šteta dok su obaveze investiranja 93 miliona eura izvrdane kroz davanje kredita ćerke firme majci koji je trebao da služi kao pokrivalo za „investicije“. Prema zvaničnim izvještajima Mali nije kontrolisao privatizacioni proces niti je Agencija za privatizaciju kaznila Lukoil zbog kršenja ugovora. Nakon što je obavelje „posao“ Mali je prešao u Beopetrol gdje je ostao do februara 2005. godine. Dok je još bio u Agenciji za privatizaciju Mali je pomogao svom ocu Borisavu i jednom porodičnom prijatelju da preuzmu lokalnog proizvođača vagona Bratstvo. Mađarska firma koja je sama bila zainteresirana za posao je optužila Malog da je odavao povjerljive informacije svome ocu i time omogućio da ponudi povoljnije uslove za Bratstvo. Nakon toga će firma biti isisana i već kao uništena biti vraćena državi nakon pet godina.

KRIK će kasnije objaviti da je 2009. godine Mali obavio interesantnu transakciju sa samim sobom. Svoju firmu Ferdi Genetics je prodao offshoru Alessio Investment Ltd. za pola miliona eura. U trenutku prodaje, direktor i vlasnik Alessio Investment Ltd. je bio niko drugo do Mali. Banka preko koje je sprovedena ova transakcija je posumnjala na pranje novca, i o tome izvijestila Agenciju za borbu protiv korupcije.  Obavještenje je proslijeđeno Višem javnom tužilaštvu u avgustu 2017. godine. Za Malog je ova transakcija završena bez ikakvih posljedica.

Mali je na vrijeme napustio Demokratsku stranku i pridružio se Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci što je vjerovatno dalo sigurnost da se nikada neće ništa loše desiti. Isti epilog se desio i kada je firma Malog dok je bio gradonačelnik Beograda prisvojila 10 hektara državne zemlje kod Vršca.

Nakon objave 2015. o kupovini stanova Mali je sazvao hitnu konferenciju za štampu gdje je sve negirao nazvavši novinarske tvrdnje „lažima“ osim stana koji je kupio na svoje ime. Tada je izjavio da „ukoliko utvrdite da sam vlasnik bilo kojeg od ovih stanova, svi su vaši, dobićete ključ istog trenutka“. Tvrdio je da je njegov kupoprodajni potpis krivotvoren i da je bugarski vještak koga je on unajmio to potvrdio. Međutim Mali nikada nije dostavio nalaze pomenutog vještaka. U odbranu Malog se uključio i lično Aleksandar Vučić koji je ranije ove godine izjavio da ima „apsolutno poverenje“ u Malog i podsjetio na „sve laži o njemu, o 24 stana u Bugarskoj,… mediji su lagali“.

Međutim, curenjem podataka iz Trident Trusta u okviru Pandora projekta će se nedvosmisleno utvrditi da su djevičanske offshore firme Brigham Holding & Finance Inc. i Etham Invest & Finance Corp. vlasništvo Siniše Malog.  Preko njih je zatim kupio dvije firme u Bugarskoj – Erma 11 i Erul 11 u čijem vlasništvu je bio dio apartmana u ekskluzivnom bugarskom ljetovalištu.

Kada su dokumenta o vlasništvu objavljena Ana Brnabić je promijenila priču izjavivši da dokumenta bez pravnog tumačenja zaista nisu dokaz bilo čega, nikada nisu ni bila, pa nisu ni sada“. Slično je izjavilo i Više javno tužilaštvo u Beogradu koje je još 2017.razmatralo izveštaj o imovini i prihodima za funkcionera Sinišu Malog“ koji je dostavila Agencija za borbu protiv korupcije, zajedno sa Upravom za sprečavanje pranja novca i Odeljenjem za suzbijanje organizovanog finansijskog kriminala. Tužilaštvo je izjavilo da je analizom izvještaja i dokumenata „utvrđeno da ne postoje dokazi koji bi ukazali da su se u radnjama Siniše Malog stekli elementi bilo kog krivičnog djela iz nadležnosti Višeg javnog tužilaštva u Beogradu.

Takođe Brnabićeva i režimski tablodi su priču prebacili na napade na Dragana Đilasa, jednog od lidera srbijanske opozicije, optuživši ga da je čitava priča oko Pandore iskonstruirana kako bi se sakrili poslovi Đilasa i da Đilasov brat „nije imao stan ili je imao jedan, a nakon političke karijere svog brata ima najmanje 29 stanova u centru grada“. Informer je nakon Pandore lansirao svoje „višemesečno istraživanje“ nazvano Veritas papiri koje se kao slučajno poklopilo sa istraživanjem ICIJ-a i po kojem je omraženog Đilasa firma Multikom u periodu od četiri i po godine ( od 2016. do 2020) isplatila preko 2 miliona eura raznim nepatriotskim novinarima, analitičarima i političarima u vidu pozajmica od kojih većina nije vraćena, a time ni registrovana za naplatu poreza.

Opet se oglasio Siniša Mali na optužbe oko 24 stana i offshore poslovanja pozivajući se na „otkrovenje“ premijerke da dokumenta bez pravnog tumačenja nisu dokaz pa je ponovio da su tvrdnje „sve laži“ i da je „prava meta, zapravo, predsednik Srbije Aleksandar Vučić“. Na kraju je Mali pozvao da se sve što se ima protiv njega iznese „nadležnim organima“ koji će, u to niko ne sumnja, posao obaviti „nezavisno“ i sa istim rezultatima kao i do sada.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

NA 26. GODIŠNJICU OLUJE: Pretihe poruke mira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Činilo se prošle godine da su  stvari pokrenute. Na 25. godišnjicu Oluje u Kninu je bio potpredsjednik Vlade iz srpske manjine Boris Milošević. Premijer Andrej Plenković išao je na komemoraciju srpskim civilnim žrtvama Oluje u Varivodama, a potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved na komemoraciju u Gruborima. Ove godine napravljen je  zastoj

 

Ovih dana blagdani u Hrvatskoj. Prisjeća se susjedna zemlja avgusta 1995. godine kada je u vojno-policijskoj akciji Oluja oslobođen Knin i ostala mjesta u Krajini, i kad je prestala da postoji samoproglašena Republika Srpska Krajina.  „Započevši 4. kolovoza, u ranim jutarnjim satima, akcija Oluja nastavila se oslobađanjem Svetog Roka i više gradova na širem okupiranom području. Petoga kolovoza, točno u podne, na kninskoj tvrđavi zavijorila se dvadesetmetarska hrvatska zastava“, stoji na veb prezentaciji Hrvatskog sabora.

Tri dana kasnije akcija Oluja je završena. Nakon 84 sata.

U  Srbiji početkom avgusta svake godine informativni prilozi u Srbiji puni su opijela za stradale u Oluji.

Nakon prošlogodišnjeg pomena „tuđih stradanja“, malo ko od hrvatskih zvaničnika pominje kolone Srba koji su napustili tu zemlju kao ni to da je proces njihovog povratka dao zanemarljive rezultate. Da novija istorija ipak proganja zvaničnu Hrvatsku pokazao je slučaj iz posljednjih dana jula. Vrhovni sud Hrvatske potvrdio je prvostepenu presudu Županijskog suda u Rijeci kojom je bivši pripadnik Hrvatske vojske osuđen na 10 godina zatvora zbog ubistva troje srpskih civila u Lici u avgustu 1995.

Na sajtu Radija Slobodna Evropa je objavljeno: „Prema podacima Državnog odvjetništva, za kaznena djela za vrijeme Oluje i nakon nje – ubojstva, pljačke i palež – osuđeno je 2.380 osoba, međutim oni su suđeni za ‘obične’ zločine, a ne za ratne zločine. Za ratne zločine nad starijim srpskim civilima u danima i tjednima nakon Oluje postoje svega dvije pravomoćne sudske presude, a niz slučajeva još je u sudskom postupku, postupak uopće nije pokrenut ili je postupak vođen, ali nitko nije osuđen za zločine“.

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava došao je do podataka da je tokom i nakon operacije Oluja, ubijeno nekoliko stotina Srba, a više od 200.000 njih je prebjeglo.

U školskim udžbenicima, traju paralelni svjetovi.  U onom za osmi razred osnovnog obrazovanja u Srbiji koji smo pronašli na stranici tamošnjeg Zavoda za udžbenike, uz podatak da je rat u Hrvatskoj okončan akcijama Bljesak i Oluja uz progon preko 200.000 Srba, stoji da je cilj Oluje prema riječima Franja Tuđmana: „Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu s ovih prostora“.

U Hrvatskoj ovako:  „…Preostali dio hrvatskog teritorija pod srpskom okupacijom oslobođen je u kolovozu 1995. u vojno redarstvenoj operaciji Oluja. Pobjeda je omogućila početak povratka prognanika i gospodarskog oporavka te prometno povezivanje Hrvatske“.

Prema popisu iz 1991. godine, u Hrvatskoj je živjelo oko 500.000 Srba. Danas ih je oko 150.000. U Hrvatsku se nakon Oluje vratilo 150.000 Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva koji su protjerani iz toga područja od 1991.

Činilo se prošle godine da su  stvari pokrenute. Na  25. godišnjicu Oluje u Kninu je bio potpredsjednik Vlade iz srpske manjine Boris Milošević. Premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Andrej Plenković išao je na komemoraciju srpskim civilnim žrtvama Oluje u Varivodama, a potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved na komemoraciju srpskim civilnim žrtvama u Gruborima.

Avgust 2021. U Donjem Skradu gdje je u utorak Srpsko narodno vijeće (SNV) održalo komemoraciju za šestoro ubijenih srpskih civila tokom i nakon Oluje nije bilo predstavnika hrvatske Vlade, a ni srpski predstavnici nijesu išli na središnju državnu proslavu u Kninu.

„Prošle godine je bilo važno. Pravi trenutak je bio lani, kad je Milošević prvi put postao potpredsjednik Vlade i kad je bilo 25 godina i ta simbolika je konzumirana“, izjavio je premijer Andrej Plenković za hrvatski Dnevnik. I Milorad Pupovac predsjenik SDSS-a se složio da ove godine komemoracija neće imati tu vrstu formata.

„Sjećat ćemo se svojeg, a nećemo zaboravljati stradanje drugog”, poručeno je. Potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, te predstavnica Documente Vesna Teršelič posjetili su i obližnje spomen obilježje trojici hrvatskih branitelja. „Želim  da ovo bude dan pomirenja“, istakao je Milošević.

Pupovac upozorava da su komemorativne politike sjećanja pretvorene u neku vrstu ratovanja, bez svijesti da pravi mir može biti postignut promjenom takvih praksi. „Umjesto da slijedimo primjere Francuske i Njemačke, Poljske i Njemačke, Jugoslavije i Njemačke, Jugoslavije i Italije, koje su već 26 godina nakon rata stvarale zajedničku Europu i otvarale prostor prijateljstvima, mi na prostorima bivše Jugoslavije, prije svega na prostorima Hrvatske, Srbije i BiH, i dalje produbljujemo rovove svojim politikama sjećanja”.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i srpsko rukovodstvo 4. avgusta u Busijama kod Batajnice gdje uglavnom žive izbjeglice iz Hrvatske i BiH su obilježili 26. godišnjicu progona Srba iz Hrvatske. Njegov megafon, Aleksandar Vulin ovaj čin je nazvao najvećim etničkim čišćenjem u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.

Vučić je ranije zahtijevao da svi ministri budu na ovom događaju. „Kome more bude preče od obeležavanja stradanja srpskog naroda, nema potrebe ni da se vraća sa odmora“, poručio je.

Na skupu je poručio da su u srpski identitet ugrađene kolone, ubistva i nečija ideja da Srba više nema u Hrvatskoj, ali i da će pružiti ruku svima koji misle da na ovim prostorima treba živjeti zajedno. Milorad Dodik je Oluju uporedio sa stradanjem biblijskih razmjera i konačnim rješenjem, prenosi portal Nova. Patrijarh Porfirije je pozvao da pamtimo stradale bližnje, ali ne zlopamtimo. „Osveta i mržnja umanjuju onoga koji su opsednuti njima“, rekao je.

Vučić je onih ratnih dana pravio rane, ali odlučne političke korake. Kao poslanik Narodne skupštine Srbije i desna ruka Vojislava Šešelja posjetio je par mjeseci prije Oluje Glinu, u Baniji. I grmio. „Nikada ovde više ustaška vlast neće moći da dođe. Nikada više oružanim putem, nikada više onako kako su namerili”. Usput je optužio Slobodana Miloševića i njegovu garnituru da u saradnji sa stranim silama pokušavaju da se otarase „vekovnih srpskih teritorija u Republici Srpskoj Krajini”.

Vučić sada tuguje nad sudbinom onih koje je sa svojim partijskim šefovioma sokolio  da krenu u boj za veliku Srbiju. Na crti – Karlobag, Karlovac, Virovitica, boj je izgubljen.  Poslije 26 godina krajiške žrtve u Srbiji nemaju status civilnih žrtava rata. U martu 2020. godine, u Srbiji je usvojen Zakon o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica, ali ni tu žrtve Oluje nisu prepoznate.

Svi pogođeni Olujom danas su nevidljive žrtve za institucije svih zemalja u regionu. Gdje god da žive nemaju materijalnu, zdravstvenu ni psihosocijalnu podršku institucija, navodi se u saopštenju podgoričkog Centra za građansko obrazovanje.

„Srbija se treba izviniti što nije učinkovitija u pronalaženju nestalih”, poručio je u srijedu izaslanik srbijanskog predsjednika za rješavanje problema nestalih s Hrvatskom Veran Matić. On je na konferenciji Oluja, nekažnjeni zločin – proces traženja nestalih sve usporeniji, rekao da prioritet treba da bude potraga za nestalima, a ne za ratnim zločincima.

Nakon 25. godišnjice Oluje za Monitor je  Žarko Puhovski i dao tmurni presjek stanja koji je i danas aktuelan. „Pravi je problem u dugogodišnjem podjednako neukusnom i konstitutivnom trijumfalizmu s hrvatske strane (‘pobjeda čista kao suza!?’), te u podjednako trajnom i neukusnom samooplakivanju sa srpske strane (‘najveće etničko čišćenje u Evropi!?’). Pri tom se hrvatska strana tradicionalno nije obazirala na stotine pobijenih srpskih civila nakon Oluje, a srpska je smatrala posve nevažnom činjenicu da je u jesen 1991, zajedničkim djelovanjem JNA i srpskih dragovoljaca, s trećine hrvatskog teritorija prognano više ljudi no 1995. iz krajinskoga područja. O uzrocima, kontekstu i, ponajprije, o odgovornosti za (sve) žrtve godinama se gotovo nigdje ni riječi nije moglo čuti“, rekao je Puhovski.

So na  ratne rane uspješno dosipa predsjednik Hrvatske.  Zoran Milanović je i  ove godine nastavio sa dijeljenjem odlikovanja spornim figurama ratova devedesetih. Lani je penzionisanom generalu HVO Zlatanu Miji Jeliću, optuženom u BiH za ratne zločine nad bošnjačkim civilima u Mostaru 1993. i 1994. godine, dodijelio priznanje za Specijalnu policiju MUP-a samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Godinu kasnije Milanović   je evo  dodijelio odlikovanja „za postrojbe Hrvatskog vijeća obrane”, i to one  koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima!  Odlikovana Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović, dobila je ime po jednom od ustaških terorista koji su izveli upad u Jugoslaviju kod Bugojna davne 1972. Analitičar Davor Gjenero ukazuje je da ovakve odluke vuku Hrvatsku u ono što je bilo najlošije u Tuđmanovoj političkoj filozofiji.

I na ovakve slučajeve se mogu odnositi riječi Milorada Pupovca da se kod pomirenja ne radi samo o jednom gestu. „Treba stvarati atmosferu, otklanjati se od ratnih politika”.

 

Haški ostali ožiljci

Posebno konfrontirane ocjene u  srpskoj i hrvatskoj javnosti izazivaju presude za zločine. Generali Ante Gotovina i Mladen Markač su u Hagu prvo jednoglasno proglašeni krivim i osuđeni na 24, odnosno 18 godina zatvora. U žalbenom postupku obojica su oslobođeni tijesnom većinom glasova. Tri naspram dva.

Ipak, naglašeno je da su tokom Oluje počinjeni brojni zločini nad srpskim civilima i da se to ne dovodi u pitanje.

U Hrvatskoj posebno ističu, da nijednom od vodećih generala (Veljko Kadijević, Blagoje Adžić) komandanata JNA koja je učestvovala u okupaciji 30 posto hrvatske teritorije nije suđeno u Hagu, niti igdje drugo.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VISOKI PREDSTAVNIK U BIH  PRESJEKAO: Ugroženo pravo na negiranje genocida i veličanje zločinaca 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slaviti zločince odavno je postala olimpijska disciplina na Balkanu. A onda je  Valentin Incko, malo prije odlaska presjekao čvor. U  vrhovima RS to je izazvalo buru

 

U BiH opet vri. U konačnici svog dvanaestogodišnjeg mandata visoki predstavnik u  BiH Valentin Incko je odlučio da nametne zakon o zabrani negiranja genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđen pravosnažnom presudom… Negatorima prijete kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina.

„Građani BiH dugo su čekali da njihovi izabrani predstavnici sami zakonski urede ovo veoma ozbiljno pitanje. Međutim, svako nastojanje da se to učini bilo je blokirano”, objašnjava razloge za  akciju Incko.

Usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida i dopuna Krivičnom zakonu predlagani su više puta. Posljednji u nizu neuspješnih pokušaja desio se početkom aprila ove godine, kada su izmjene Krivičnog zakona odbijene udruženim glasovima predstavnika hrvatskih i srpskih stranaka.

Iz RS su se svojski potrudili da ove promjene Zakona svedu na antisrpsko djelovanje Zapada. Tekst Zakona jasno pokazuje znatno širi pravac djelovanja, primjenjiv na sve u BiH. To neće da vidi samo onaj ko ne želi.

 

Kazne će usljed izmjena Krivičnog zakona, snositi i oni koji budu negirali zločine počinjene od strane pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH koji su za takva djela presuđeni. „Još jednom kažem da moja odluka nije protiv nijednog naroda. Ovdje žive tri dobra naroda, nema loših i zato nema kolektivne krivnje”, kazao je Incko za N1.

Srđan Puhalo univerzitetski profesor iz Banja Luke je  podsjetio da je zakonodavstvu Srbije zabranjeno negiranje genocida. „Braćo Srbi iz RS-a, potpišite peticiju, da oborimo ovaj nepravedni zakon u Srbiji”, poručio je. „Ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe lica ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, vjere, porijekla, državne, nacionalne ili etničke pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema takvoj grupi lica ili članu te grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravnosnažnom presudom suda u Srbiji ili Međunarodnog krivičnog suda, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina – piše u članu 387 ovog zakona kojeg je citirao Puhalo. Kazne su istovjetne kao u Inckovom zakonu.

Na crnoj listi Inckove dopune su i povelje, spomenice, nagrade, imena ulica i trgova… osobama osuđenim pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Biće posla za nadležne institucije i Kristijana Šmita, osmog po redu visokog predstavnika BiH koji na tu funkciju stupa prvog avgusta. Znakovito je danas ćutanje HDZ-a, jednako kao i njihovo ranije dizanje ruku sa kolegama sa srpske strane protiv ovakvog zakona.

Valentin Incko je podsjetio  na iskustva svoje zemlje u suočavanju sa počinjenim zločinima. Nakon II svjetskog rata u Austriji je kažnjeno 14.000 nacista, a 40 osuđenih ratnih zločinaca je strijeljano.

Od zemlje do zemlje se veoma razlikuje odnos prema onima koji negiraju holokaust. U SAD-u pravo na slobodu izražavanja pokriva i pravo na negiranje holokausta. Slično i u Velikoj Britaniji. U velikom dijelu Evrope negiranje holokausta je kažnjivo. U Francuskoj od 1990, Austriji od 1992,  u Belgiji, Luksemburgu, Češkoj i Poljskoj je kažnjivo negiranje istorije, piše Dojče Vele. U Španiji je negiranje holokausta bilo kažnjivo do 1995. da bi Ustavni sud 2007. odlučio da se to kosi sa zakonom o pravu na slobodu mišljenja.

U Njemačkoj se od II svjetskog rata, zakoni prilagođavaju situaciji na terenu.  Njemački zakon je 1994. godine proširen kako bi izričito zabranio poricanje holokausta, nakon što je savezni žalbeni sud ukinuo kaznu ekstremno desničarskom njemačkom političaru koji je organizovao predavanje opisujući ubijanje Jevreja u gasnim komorama u Aušvicu kao podvalu. Od tada su na snazi kazne do pet godina. Novo vrijeme donosi nove izazove. Neonacističke skupine koriste internet za regrutovanje i organizovanje. Njemački kazneni zakon zabranjuje negiranje holokausta i širenje nacističke propagande i putem interneta. To uključuje dijeljenje slika poput svastika, nošenje SS uniforme ili davanje izjava u znak podrške Hitleru. Zakon postavlja i stroga pravila o tome kako kompanije koje stoje iza društvenih medija moraju moderirati i prijavljivati ​​govor mržnje i prijetnje. Ti su zakoni o govoru mržnje pooštreni prošle godine, nakon što su tri teroristička napada krajnje desnice upozorila javnost na porast ekstremizma. Vlasti u Njemačkoj vjeruju da bi fašističke organizacije mogle predstavljati egzistencijalnu prijetnju. Podsjećaju kako je Hitler koristio izborni sistem da bi stekao uticaj dok nije stekao moć u potpunosti ukinuti demokratiju te zemlje.

U regionu – druga priča. Nedugo prije Inckovih intervencija, tzv. međunarodna komisija koju je formirala Vlada RS izašla je sa izvještajem kojim potire već postojeći. Izvještaj komisije koju je predvodio Izraelac Gideon Greif  zaključuje kako se u Srebrenici nije dogodio genocid. Ova Komisija formirana je prije dvije godine sa željom da se van snage stave nalazi Komisije za događaje u i oko Srebrenice od 9. do 19. jula 1995. godine koju je u decembru 2003. takođe formirala Vlada RS. Dodik je izjavio da taj dokument sadrži „lažne podatke“ i da je sastavljen pod pritiskom tadašnjeg visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, Pedija Ešdauna.

Nova komisija i izvještaj, po njemu, odražavaju pravo stanje. „Najvažnije u ovom izvještaju je činjenica da se na događaje u Srebrenici ne može primjenjivati termin genocid. Sama ta kvalifikacija genocid, upravo je dio satanizacije koja je vršena prema Srbima“, kaže Dodik.

Mnogi podsjećaju na raniji potpuno drugačiji Dodikov stav. „Ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica“, govorio je javno u Centralnom  dnevniku  2007.

Lider SNSD je posljednjih dana pojačao razne aktivnosti i prijetnje u odbrani RS-a, od zakona o zabrani negiranja genocida i ostalih teških zločina. „Srbi ovo nikada ne smiju da prihvate. Mislim da je ovo zakucan ekser u mrtvački kovčeg BiH. RS je prisiljena da krene u proces disolucije”, govorio je Dodik, pa pokrenuo peticiju protiv izglasanog zakona.

„Dodikov poziv na peticiju svim Srbima nije samo anticivilizacijski čin već ima namjeru masovno potpisanog, vaninstitucionalnog akta prihvatanja počinitelja genocida“, komentarisao je Dodikov potez režiser Dino Mustafić.

Bez obzira na razlike, lideri parlamentarnih stranaka u Republici Srpskoj ipak su se okupili oko Dodika, i ustali protiv zakona koji je propisao Inxko. Dogovorili su bojkot institucija, i udarili kontru Inxkovom djelovanju dopunom Krivičnog zakonika RS-a. Između ostalog, ko RS označi kao agresoraku i genocidnu tvorevinu ili njene narode agresorskim ili genocidnim kazniće se od 5 mjeseci do pet godina. A ko to uradi s namjerom da promijeni ustavno uređenje RS-a njenu cjelovitost ili nezavisnost (baš tako piše nezavisnost) kazna je od 3 do 15 godina.

Dodik nastavlja da se opasno igra vatrom. Najavio je da će se policija RS suprotstaviti državnoj policijskoj službi SIPA, ako bude pokušala da nekoga hapsi u RS, zbog negiranja genocida.

Željko Komšić član predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda za Buku je smireno  poručio: „Ko gubi, ima pravo da se ljuti. Odljutiće se, prije ili kasnije. Biće to u redu”, kazao je Komšić. Bakir Izetbegović je pozvao na smirivanje tenzija.

Analitičar iz Mostara Slavo Kukić smatra da je sve manje onih koji su se spremni zakačiti za priču kako je Inckova odluka uperena protiv srpskog naroda. „Sve više je građana RS-a, Srba posebice, koji vjeruju da je samoproglašeni vožd zarad spašavanja vlastite kože spreman na oltar žrtve prinijeti taj isti narod“. Kukić ukazuje kako se ne treba začuditi ako Dodika i Aleksandar Vučić pusti niz vodu.

Miješane su reakcije službenog Beograda. Aleksandar Vulin je vatrio. Vučić je predočio da nametnute odluke nijesu nikada donosile ništa dobro, ali je poručio da Srbi i Bošnjaci moraju da razgovaraju i grade dobre odnose.

Nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici u crnogorskom parlamentu Vučić je grmio. Sada objašnjava da su „pojedini pripadnici naroda, pravili stvari kojima ne moramo uvek da se ponosimo“. Incko je pozdravio Vučićevu izjavu.

Iz ambasada slične poruke. „Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH početna je tačka za konkretniji razgovor i korake koje treba da poduzmu lokalni akteri u vezi sa praktičnom provedbom”, navode iz Ambasade SAD-a u BiH. Oni naglašavaju da genocid u Srebrenici nije tema za raspravu, nego istorijska činjenica, te da ovi strašni zločini nisu odraz niti osuda cijelog jednog naroda.

U Srebrenici su se nakratko pojavili plakati sa slikama Ratka Mladića, a u Beogradu novi murali srpskog heroja. „Umesto da država Srbija donese zakon o zabrani negiranja genocida, ona i dalje podstiče veličanje ratnih zločinaca, na čelu sa Mladićem. Režim obezbeđuje javni prostor za njihovo slavljenje, ustoličujući ih kao moralne vertikale“, navela je aktivistkinja Staša Zajović.

Sankcionisanje negatora genocida, naglašava Sonja Biserko, je postavljanje temelja za normalizaciju odnosa unutar regiona. „Osim na političare, ona treba da utiče na medije, na obrazovani sistem… Ona će uticati na promenu šireg narativa koji okružuje genocid u Srebrenici“.

Prošlo je više od 25 godina propuštenih šansi za jednu civilizacijsku, zdravorazumsku odluku. Slaviti zločince odavno je postala olimpijska disciplina.  Incko je presjekao čvor u BiH. Kako god se stvari odvijale, valjalo bi naučiti nešto iz ovog primjera. Crnogorske čvorove moramo razvezivati sami.

 

Između dvije vatre

Za odluku o zakonu u zadnjem minutu svog mandata, Incko kaže da je bio  uslovljen vremenom pravosnažne presude Ratku Mladiću. Mnogi smatraju da je on iskoristio i pogodan trenutak u svjetskoj politici od dolaska Džo Bajdena na čelo SAD-a. I sam visoki predstavnik je istakao važnost novog približavanja Vašingtona, Berlina i Brisela koji garantuju nove dane za BiH. Bijela kuća je pokrenula proceduru potvrđivanja novog američkog ambasadora u BiH Majkla J. Marfija koji u svojoj biografiji ima značajan staž na Balkanu i dobro razumije ovdašnje prilike.

Ima i dejstava u suprotnom pravcu. Rusija i Kina su par dana prije Inckovog zakona u savjetu bezbjednosti UN-a predložile rezoluciju po kojoj bi visokom predstavniku prestao mandat za godinu dana, i bila mu ukinuta bonska ovlašćenja. Rusija i Kina navode da bonska ovlašćenja visokom predstavniku više nisu potrebna „s obzirom na napredak koji su postigle političke stranke”. Stručnjaci ovakve stavove dviju sila tumače kao vrhunski cinizam.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo