Povežite se sa nama

MONITORING

SRETEN RADONJIĆ ODLUČIO DA MIRJANA DRAŠKOVIĆ NIJE ZVIŽDAČ: Agencija pomaže korupciju

Objavljeno prije

6 godina

na

sreten

Sistem funkcioniše. A Agencija za sprječavanje korupcije pod komandom Sretena Radonjića radi kako je planirano. Teško je, samo, procijeniti – jesu li to dobre ili loše vijesti za građane Crne Gore.

Krajem prošle godine Agencija je odbila zahtjev Mirjane Drašković, glavne veterinarske inspektorke, da joj se dodijeli status zviždača i pruži odgovarajuća zaštita, pošto joj je „onemogućeno napredovanje zbog zviždačkih aktivnosti u prethodnom periodu, a sada se planira raspoređivanje na niže radne rasporede”.

Uz detaljnu elaboraciju nepravilnosti na koje je ukazivala tokom prošle godine (tokom epidemija kvrgave kože i plavog jezika), i podsjećanje na djelić onoga kroz šta je – zbog nespremnosti da šuti na uočene nezakonitosti – prošla od početka vijeka, Draškovićeva Agenciju obavještava kako Upravi za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove (UBHVFP) „treba moje znanje ali ne i moja navika da poštujem propise, posebno kada treba zaštititi zdravlje potrošača i javni interes u oblasti veterinarstva i bezbjednosti hrane…”. Istovremeno, Draškovićeva otkriva naum da se postojeća Veterinarska inspekcija kojoj je ona na čelu podijeli na inspekciju za bezbjednost hrane i veterinarsku inspekciju – kao dvije odvojene službe u dva različita sektora UBHVFP.

„Agencija za sprječavanje korupcije u ovom postupku nije utvrdila osnovanost zahtjeva za zaštitu zviždača”, stoji u Mišljenju koje je potpisao direktor Sreten Radonjić.

Obrazloženje otkriva da je Agencija provela Ispitni postupak, u suštini, tako što je razgovarala sa onima koji se – mjesecima unazad, manje ili više javno konfrontiraju sa Draškovićevom. Agencija je tako zadovoljila formu, izbjegavajući suštinu. To potvrđuje i stav da se „zahtjev za zaštitu zviždača zbog eventualnog raspoređivanja na niža radna mjesta, usljed novog zakonskog uređenja, ne može smatrati opravdanim”.

Ovo Mišljenje samo potvrđuje šta mi se sprema, piše Mirjana Drašković početkom februara, u obraćanju ministarki javne uprave Suzani Pribilović u Zahtjevu za kontrolu rada veterinarskih inspektora. Sredinom prošle godine u Crnoj Gori se utvrđuje prisustvo bolesti kvrgava koža i plavi jezik podsjeća, ili informiše, Drašković novu ministarku. „Pokušavajući da utičem na nadležni organ (UBHVFP) da blagovremeno preduzme sve preventivne mjere, nijesam uspjela jer je neko htio da se zaraze pojave. Sa skupljenim dokazima podnosim Specijalnom tužiocu za organizovani kriminal prijavu i kasnije dopunu (predmete sa graničnih prelaza iz kojih se vidi da je uvoz tekao nesmetano, iako su odgovorni iz Uprave za bezbjednost hrane i ministar poljoprivrede Patar Ivanović tvrdili da uvoza nema i da su ranije izdata rješenja za uvoz povučena)”, piše Draškovićeva.

Podsjetimo na njenu petnaestogodišnju (i dokumentovanu) borbu sa vjetrenjačama.

Crnogorski mediji su zabilježili kako se Mirjana Drašković, tada kao republički veterinarski inspektor, još u avgustu 2002. godine suprotstavila naumu moćnika da se laka zarada stavi ispred zdravlja ljudi. ,,Predlog Sektora za poljoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede da se mlijeko od grla koja su bolesna od mastitisa otkupljuje u podgoričkoj Mljekari po cijenama nižim za 10 do 20 odsto od mlijeka zdravih grla, služba Veterinarske inspekcije ne može, niti će prihvatiti”, saopštila je ona tada.

Tadašnji ministar, aktuelni potpredsjednik Vlade Milutin Simović i njegovi saradnici prećutali su bruku.

Tišina je pratila i slučaj sa firmom Vesta Nuova iz 2003. godine. Kao glavna veterinarska inspektorka, i pored protivljenja koja su stizala sa svih strana (proizvođač, uvoznik, nadležni iz Ministarstva poljoprivrede) istrajala je na primjeni propisa i vratila u Holandiju pošiljku „neupotrebljivog i nebezbjednog” sira sa isteklim rokom trajanja i bez potrebnih dokumenata, odnosno, sa falsifikovanom deklaracijom.

Bez demantija ili adekvatnog objašnjenja prošli su i navodi Mirjane Drašković iz 2004. godine o trgovini leukoznim mesom iz Ulcinja. Prema njenim tvrdnjama, Simović je dozvolio da se dio zaraženog mesa proda prerađivačima u Srbiji, dok je ostatak navodno uništen u Crnoj Gori. Potom se ispostavilo da je država vlasnicima ovdašnjih hladnjača platila preko 10 hiljada eura za čuvanje (uništenog?) leukoznog mesa.

„Tada sam počela zaobilaženja i neuključivanja u poslove za koje sam zadužena. Pošto nijesam htjela da budem na tom mjestu a da ne znam šta se uvozi i radi, podnijela sam zahtjev za razrješenje i sredinom maja 2004. sam razriješena”, informiše nedavno Mirjana Drašković ministarku Pribilović.

Raspoređena je na mjesto veterinarskog inspektora.

Uslijedila je priča o uvozu mesa iz Brazila i Argentine. Brazilsko meso je, zbog dozvoljene upotrebe GMO hrane i sporne kontrole moralo od ranije biti pod lupom. Dodatno, tokom epidemija svinjskog i ptičijeg gripa 2007. godine koje su jedno od žarišta imale i u Južnoj Americi, stekli su se i novi uslovi da se uvoz mesa zabrani. Što je konačno i učinjeno, kada je zvanično saopšteno: „ … do daljnjeg će se suspendovati saglasnosti za uvoz svih vrsta roba životinjskog porijekla iz Južne i Sjeverne Amerike…”

Suprotno javno proklamovanim principima, VU odlučuje da negira vlastitu odluku i firmi LL Korać doo dozvoljavaju uvoz 55 tona pilećeg filea. Za odluku Uprave da promijeni zvaničan stav i dozvoli uvoz mesa iz Južne Amerike inspektori VU, konkretno Mirjana Drašković, saznali su tako što su kontrolom u podgoričkim mesarama pronašli odmrznute, navodno domaće svježe pileće filete.

„Na staklenoj vitrini sa strane lijepili su stare deklaracije Agroživa ili domaćih proizvođača, i tako odmrznuti pileći file prodavali kao domaći”, navodi Drašković u krivičnoj prijavi koju je 2009. podnijela Vrhovnom državnom tužiocu, protiv direktora, glavnog veterinarskog inspektora i pravnog savjetnika direktora Veterinarske uprave (VU).

Inspektorka je o svom otkriću obavijestila nadležne u VU, Ministarstvu poljoprivrede, Upravi policije i Tužilaštvu. I svi su ignorisali njena upozorenja. Tada je odlučila da o potencijalnoj opasnosti za njihovo zdravlje obavijesti i građane Crne Gore.

Odgovorili su i zvaničnici VU. Ali ne da objasne nedoumice, već da zaprijete i presude: ,,Ograđujemo se apsolutno od svih navoda koje javnosti iznosi inspektorka Drašković…”.

Vlast ponekad i održi obećanje. Rješenje o otkazu uručeno je Mirjani Drašković u septembru 2009. U obrazloženju odluke Disciplinske komisije VU stoji kako je inspektorka ,,prekoračila ovlašćenja davanjem izjava da se brazilsko meso prodaje kao domaće”, te da je zbog toga ,,uzbuđivala javnost tokom turističke sezone”. Primjećujete da ništa od onoga što je tvrdila inspektorka nije demantovala. A ona je, očigledno, govorila istinu.

„Još prije dvije godine pokazala sam da u Crnoj Gori nema pravog sistema kontrole. Uništeno je i ono što je bilo, zbog dila nadležnih sa uvoznicima”, opominje Draškovićeva tada, u razgovoru za Monitor, „Ja nisam izgubila posao zato što ne umijem da radim, nego zato što sam pričala i ukazivala na propuste koji su se pokazali i u ovom slučaju”.

Na naše pitanje da li se mi to, možda, trujemo hranom koju jedemo odgovara kako „svijet nije bez dobrog razloga prihvatio termin bezbjednost hrane. Do skoro se govorilo o higijenskoj i zdravstvenoj ispravnosti. Evropa je davno spoznala velike rizike od prenosa bolesti – do raznih eksperimenata koji bi se mogli provoditi preko hrane. I otud taj bezbjedonosni pristup pitanju kontrole hrane. Kod nas oni koji su odgovorni za ova pitanja jedno rade, drugo pričaju a treće misle – i pune džepove”.

Pravnici su joj dali za pravo. Komisija za žalbe Vlade poništila je odluku o otkazu tražeći da se postupak ponovi. I tako četiri puta. Potom je na stranu Mirjane Drašković stao i Upravni sud. Tek potom je ona, krajem jula 2010. godine, vraćena na posao.

Četiri godine kasnije, Mirjana Drašković je ponovo imenovana za glavnu veterinarsku inspektorku. Od tada je na čelu Veterinarske inspekcije koja je radila pod okriljem Uprave za inspekcijske poslove. Jedna od „operacija” po kojima će ovdašnji potrošači pamtiti taj period jeste i kontrola korišćenja vinobrana u proizvodima od svježeg mljevenog mesa. Pokazalo se da je mnogo lakše izbrojati one koji nijesu posegnuli za ovim otrovom. U daljem postupku počinioci su, ipak, minimalnim kaznama, praktično amnestirani. Što je, pokazalo se, bio uvod u nove i opasne probleme pod pokroviteljstvom nadležnih. A sve pod parolom da je biznis važniji od (tuđeg) zdravlja.

Koliko god da vam neki detalji ove priče zvuče poznato, treba je čitati sve iznova i iznova – dok god se ne eliminišu makar očigledne opasnosti po zdravlje ljudi i životinja u Crnoj Gori.

,,Skoro dvije decenije javno ukazujem na opasnosti od bolesti životinja virusnog porijekla koje mogu biti uzrok kancerogenih oboljenja kod stanovnika Crne Gore, posebno djece”. Možda nam upozorenje Mirjane Drašković drugačije zvuči sada – nakon što smo samo u minulih 30 dana u dva navrata prikupljali novac za liječenje djece oboljele od raka. Uz informaciju da godišnje, u Crnoj Gori, od kancera oboli i više od 20-oro djece. Ili neki, poput ljudi iz Agencije za antikorupciju i njenog direktora Sretena Radonjića, misli da bi nam svima bilo lakše ako bi Mirjana Drašković i svi njoj slični zviždači ćutali o onome što vide i znaju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti

Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR 
Simbolima oboljelo društvo

Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine

I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija

Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.

 

MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija

Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Maja, 2023

Objavio:

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje

 

Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.

Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.

Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.

Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.

,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.

Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…

,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.

,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.

Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.

,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.

Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.

Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.

Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…

Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.

Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.

A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…

 

Iskustvo Hrvatske

Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.

Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.

Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo