Povežite se sa nama

MONITORING

NEPRAVDA ZA MAJKE: Kad država laže

Objavljeno prije

na

Naknade za majke sa troje i više djece razmatraće vladin ekspertski tim, žene koje su to pravo ostvarile za iduću sedmicu najavile su nove proteste. To je trenutni presjek stanja oko propisa koji je nepravedno napisan, nepravedno primijenjen i sad se nepravedno prava proistekla iz njega smanjuju, možda i ukidaju. Čitav posao je tako traljavo urađen da su se na svakom koraku nepravde samo množile. I još se množe.

Namjera je na početku, najvjerovatnije, bila dobra. Sredinom 2015. Skupština Crne Gore je usvojila izmjene Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti kojima je majkama sa troje i više djece dato pravo na doživotnu mjesečnu naknadu. U zavisnosti od toga imaju li 25 ili 15 godina radnog staža, ili su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje bile 15 godina i imaju li troje ili četvoro djece doživotna mjesečna naknada utvrđena je na iznos od 70, odnosno 40 odsto prosječne neto zarade u Crnoj Gori. U parama: 336 odnosno 192 eura. Nije bilo pravo, vrištalo je od diskriminacije. Šta sa majkama koje nijesu rodile ,,dovoljno” djece, šta sa ženama koje nijesu mogle da rode, šta sa očevima koji su djecu odgajili i tako redom. Nikad se nije čuo jasan odgovor na pitanje zašto neko ko je 15 godina jednom mjesečno govorio ,,Dobar dan” u Zavodu za zapošljavanje i kompletno svoje vrijeme mogao da posveti svojoj djeci treba da bude privilegovan u odnosu na nekoga ko skapava radeći za 300 eura i lomi se kako bi stigao da brine svojim potomcima kojih, za nevolju, ima samo dva komada.

Bližili su se izbori, jednima je dobro došlo da „velikodušni” zakon usvoje, drugima da ga gunđajući primijene. Za su glasali opozicioni i poslanici Socijaldemokratske, Bošnjačke i Liberalne partije, protiv je bila Demokratska partija socijalista. Mlako.

Ni vlast ni opozicija nijesu pokazale javnosti računicu, koliko žena će dobiti pravo na naknadu, niko nije imao pojma koliko će to da košta. Ni otprilike.

Kad su žene počele da se prijavljuju za ostvarivanje, tad već zakonom garantovanog, prava zaškripalo je na sve strane. Redovi pred centima za socijalni rad, haos u evidencijama Zavoda za zapošljavanje. Nekome je falila godina staža, nekome koji mjesec na birou, poneka od žena vajkala se što nije rodila i četvrto dijete, jer bi joj po godinama staža koje je stekla, naknada pripala sa četvoro, ali ne i sa troje djece. Najupornije su se bunile majke iz Rožaja kojima su „nestala” dokumenta iz poslovnice Zavoda za zapošljavanje.

Vlada je pripominjala da su naknade za majke prevelik teret za državni budžet, za ozbiljan korak odlučila se, naravno, tek poslije izbora.

Prema podacima Svjetske banke do kraja novembra 2016. pravo na naknadu dobilo je 21.444 že¬na. Na sajtu Ministarstva rada i socijalnog staranja objavljeno je po osnovu rođenja troje i više djece u februaru isplaćeno 4.911,603 eura.

Glanc nova Skupština, bez opozicije, usvojila je nove izmjene zakona kojima su naknade za majke sa troje i više djece, sa 336 smanjene na 264, odnosno sa 192 na 144 eura. Simpatičan detalj je da su poslanici Bošnjačke partije i Liberalne stranke glasali i za naknade i za njihovo smanjivanje.

Prošle sedmice nekoliko hiljada majki koje su ostvarile pravo na naknadu dva dana i jednu noć je ispred vlade protestvovalo tražeći ukidanje propisa kojim su naknade smanjene. Stigle su iz svih krajeva Crne Gore. Kordoni policije ponovo su bili pripravni. Snage reda u jednom trenutku oštro su se suprotstavile pokušaju da se dio žena koje su konačile pred vladom opskrbi ćebadima. Poslije su popustili. Mrvicu je, taktički, popustila i vlada pa su ženama obećali da će uskoro biti pozvane na razgovor sa predstavnicima vlade. Razišle su se.

Premijer Duško Marković u međuvremenu je poručio da će Vlada teško povući odluku o smanjenju naknada, te da će pokušati da to nadoknadi preko drugih modela socijalne politike, kao što su dječji dodatak ili posebne naknade za treće i četvrto dijete.

Za svaki slučaj, premijer je napomenuo i da protestom upravljaju poslanici Demokratskog fronta. Objašnjavajući otkud političari na njihovom skupu, predstavnice majki su kazale da su na proteste pozvale poslanike koji su zakon izglasali. Teško ovdje prolazi logika.

Protesti majki troje i više djece su tokom vikenda organizovani i u nekoliko gradova na sjeveru. Jedna od učesnica protesta u Kolašinu Darija Begović je kazala da je laž da majke organizuje DF. ,,Nećemo više trošiti energiju pravdajući se Vladi, oko toga da li nas i ko organizuje. Istina je da ste nas vi, ne poštujući Ustav i zakone Crne Gore, ujedinili i organizovali”.

Provladini mediji su pumpali priču o ekspertskom timu vlade koji se sprema da predloži, ne smanjenje, nego ukidanje naknada za majke. ,,Strani partneri” poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, kažu, insistiraju na tome. To treba da svakoga u Crnoj Gori impresionira.

Vaspitno valjda, majke su držali u neizvjesnosti do srijede, kada je sastanak sa vladinim zvaničnicima naprasno zakazan i održan. Sa predstavnicama Koordinacionog odbora majki razgovarali su potpredsjednik vlade Milutin Simović, ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić i ministar finansija Darko Radunović.Trajalo je više sati, rezultati su mršavi.

,,Ponudili smo da jedan predstavnik odbora koji predstavlja korisnice naknada uzme učešće u radnoj grupi koja je ovih dana započela rad na izmjeni Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti”, kazao je Purišić.

Predstavnica Koordinacionog odbora, Željka Savković objasnila je da bi ekspertski tim radio na ,,kategorizaciji” majki koje su ostvarile pravo na naknadu. ,,Obećavaju da naknade neće biti ukinute, ali su bili obećali i da neće biti smanjene. Sve to uzimamo s rezervom. Protesti se nastavljaju”.

Kad sad ekspertski tim krene da razvrstava majke lako se može roditi još nepravde. Cilj vlasti je jasan – „kategorizacija” treba da posluži za razbijanje ozbiljne socijalne grupacije sklone pobuni u kakvu su se majke sa troje i više djece pretvorile.

Ustavni sud nije razmotrio ni prvobitnu tužbu da je zakon diskriminatorski, niti novopristiglu da se njegovom izmjenom ukidaju stečena prava koja se ne smiju dirati.

Bio bi red da i vlast i Ustavni sud imaju na umu kako je prije nekoliko godina ta institucija proglasila neustavnim zakon prema kojem su poslanici mogli da dobiju penziju nakon „odslužena” dva mandata. Zakon je ukinut, već dodijeljene penzije su ostale.

Akcija za ljudska prava u pismu premijeru Markoviću tvrdi da je zakon koji smanjuje doživotne naknade za majke protivan Ustavu Crne Gore i međunarodnim standardima ljudskih prava. Ukazuju da se, osim što je smanjena, naknada više ne zove „doživotna”, te da njena visina više nije vezana za prosječnu zaradu, već su utvrđeni fiksni iznosi. HRA, ukazujući na praksu Evropskog suda za ljudska prava objašnjava da bi se u slučaju procjene pravičnosti smanjenja naknada uzimao u obzir i životni standard osobe koji se na ovaj način ugrožava, odnosno kvalitet njenog života. Ovako smanjene naknade od 264 eura, odnosno 144 eura, predstavljaju iznose ispod prosječne penzije od 276 eura odnosno iznos koji je neznatno viši od najnižeg iznosa penzije – 122 eura.

Finansijski sistem i fiskalnu konsolidaciju u ovoj zemlji ruši dvadesetak hiljada žena kojima je obezbijeđeno pravo da dobijaju, realno, jadne pare. Ipak, postoji još jadnija računica. Za socijalna davanja – materijalno obezbjeđenje porodice, dječije dodatke, korisnike porodiljskog odsustva, tuđu njegu i pomoć, invalidnine, putne troškove invalida, izdržavanje štićenika u domovima, korisnike materijalnog obezbjeđenja boraca pogrebne troškove korisnika materijalnog obezbjeđenja i još nekoliko manjih stavki – država je prošlog mjeseca potrošila oko pet i po mliliona eura. Za naknade za majke blizu pet. Nije lako rasporediti sirotinju.

Usput, ovih dana je objavljeno da sto privatnika za poreze duguje 63,6 miliona eura.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo