Izdvojeno
ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak
Objavljeno prije
1 godinana
Objavio:
Monitor online
Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone
Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.
Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.
Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine budžetskih prihoda.
Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.
Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.
Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih, da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.
Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.
Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.
Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?
Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).
Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.
Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.
Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?
Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.
Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.
Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto. Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.
Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.
“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.
Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca, najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.
Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.
Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima
-
Odisej u Gazi
-
SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku
-
KONGRES, REFORMA DPS-A I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik
-
MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama
-
Koncentraciona vlast
FOKUS
PADAJU OPTUŽNICE: Prekrupne ribe za nereformisano pravosuđe
Objavljeno prije
4 danana
24 Jula, 2026
Kadrovi starog režima, veting kog nema, i dalje politički kontrolisano pravosuđe, i bezbjednosni sektor, samo su neki od razloga zbog kojih pola decenije nakon pada DPS, a tik na ulazu u Evropu, Crna Gora i dalje kuburi sa vladavinom prava i nedostatkom elementarnog povjerenja u institucije i pravosuđe. Ne čudi otuda što svi ćute dok optužnice u predmetima koji su trebali da pokažu da se stvari mijenjaju, padaju jedna za drugom
Serija oslobađajućih, mahom pravosnažnh presuda u procesima protiv tzv. krupnih riba prošla je uz gromko ćutanje vlasti. Otćutala ih je i opozicija. Pa i javnost.
Višegodišnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, protiv koje se vodi više procesa pred crnogorskim sudstvom, pravosnažno je krajem prošle sedmice oslobođena u jednom od njih. Radi se o procesu u kom je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti da je zloupotrijebila službeni položaj i spriječila suspenziju nekadašnjeg sudije u Rožajama Milosava Zekića, kada se protiv njega vodio krivični postupak.
Medenica je u tom slučaju prvostepeno osuđena 4. novembra 2024, na šest mjeseci zatvora. Sada je Apelacioni sud Crne Gore preinačio tu odluku i izrekao Medenici oslobađajuću presudu.
Kako je saopšteno, Apelacioni sud je uvažio žalbu odbrane Vesne Medenice i preinačio presudu Višeg suda, jer, po njihovim nalazima, nije dokazano da je izvršila krivično djelo za koje je optužena. “Ovaj sud je zaključio da tokom postupka nije na nesumnjiv način dokazano da je okrivljena prekoračila granice svojih službenih ovlašćenja, niti da je propustila izvršenje službene dužnosti čije je preduzimanje bilo propisano zakonom i koje bi se nalazilo u okviru njenih ovlašćenja kao predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore”, navodi se u saopštenju tog suda.
Medji su objavili da je bivša predsjednica Vrhovnog suda sa suzama u očima slušala presudu. “Srećna sam što ima još sudija koji nijesu na prodaju”, kazala je Medenica nakon što je sudija Apelacionog suda Predrag Tabaš saopštio zbog čega ju je tročlano vijeće oslobodilo krivice preinačivši presudu sutkinje Višeg suda u Podgorici Sonje Keković koja je bivšu šeficu pravosuđa, u dva navrata, osudila na šestomjesečni zatvor.
Medenica je decenijama bila na čelnim pozicijama u politički kontrolisanom pravosuđu, u vrijeme Đukanovićevog režima. Njene prepiske sa nekim od sudija koje su dospjele u javnost, samo su djelići slagalice o tome kolika je bila njena moć u to vrijeme. I koliko je sudija “bilo na prodaju”. No, pravosuđe, pet godina nakon pada DPS, to nije uspjelo i da dokaže.
U druga dva procesa koji se vode protiv Medenice, osuđena je tek prvostepeno. Pošto procesi još njesu stigli do institucionalnog kraja, obrti su takođe mogući. Krajem prošle godine, 2. decembra, Medenica je osuđena na godinu i devet mjeseci zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja putem podstrekavanja. Viši sud je proglasio krivom jer je kao predsjednica Vrhovnog suda uticala na sutkinju Privrednog suda Milicu Vlahović Milosavljević da donese odluku u predmetu u korist njenog kuma Rada Arsića, a na štetu jedne ruske kompanije. Cilj, tvrdi tužilaštvo, je bio da se spriječi naplata 400.000 eura potraživanja ruske kompanije od Arsića.
Osim Medenice, i sutkinja Vlahović Milosavljević je osuđena za zloupotrebu položaja na šest mjeseci zatvora. Iz SDT su tada saopštili da su zadovoljni presudom, ali ne i visinom kazne.
U trećem, javno najeksponiranijem slučaju, Medenica je osuđena u januaru ove godine na 10 godina zatvora, kao i njen sin Miloš, koji je u bjekstvu. Osuđena je zbog nezakonitog uticaja, primanja mita i uticanja na sudske odluke, dok je oslobođena optužbi za stvaranje kriminalne organizacije. protivzakoniti uticaj, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
Njen sin Miloš, označen kao šef kriminalne grupe, je na dan iziricanja osuđujuće presude uspio da pobjegne nadležnima. Zbog njegovog bjekstva niko nije odgovarao. Kako god, od kada je u bjekstvu, on ili njegova virtuelna verzija, redovno objavljuje teško provjerljive i osjetljive podatke putem društvenih mreža , u kojima mahom kompromituje predstavnike bezbjednosnog sektora u Crnoj Gori i ovdašnje vlasti. Te objave, kao i njegov bijeg, otvaraju ozbiljna pitanja o tome ko stoji iza trenutno najpoznatijeg domaćeg bjegunca, i šta su im stvarne namjere. Vlast na ta pitanja nema odgovor.
Ustavni sud Crne Gore odbio je kao neosnovanu ustavnu žalbu Vesne Medenice na rješenja o određivanju pritvora nakon osuđujuće presude, a kao jedan od razloga sudovi su naveli upravo to što je njen sin u bjekstvu, te da postoji realna mogućnost da joj pruži pomoć u skrivanju. Otkako je pokrenut proces protiv Medenice i njenog sina, koji je godinama tapkao u mjestu, dio stručne javnosti je upozoravao da bi epilog mogao biti upravo bjeksto Miloša Medenice.
Bivša predsjednica Vrhovnog suda nije jedina koja je pravosnažno oslobođenja protekle sedmice. Apelacioni sud je imao posla. Potvrdio je presudu Višeg suda u Podgorici kojom je biznismen Duško Knežević oslobođen optužbe da je, zajedno sa nekadašnjim čelnicima Atlas banke Markom Nikolićem i Dijanom Zečević, oštetio Aerodrome Crne Gore za tri miliona eura.
“Apelacioni sud Crne Gore je odbio kao neosnovane žalbe Specijalnog državnog tužilaštva i punomoćnika oštećenog privrednog društva ‘Aerodromi Crne Gore’ AD Podgorica i potvrdio presudu Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici, kojom su optuženi Duško Knežević, Marko Nikolić, Dijana Zečević i optuženo pravno lice Atlas banka AD Podgorica u stečaju oslobođeni od optužbe”, saopšteno je iz tog suda.
Specijalno tužilaštvo je protiv Kneževića podiglo tri optužnice – za organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi. U vrijeme kada su optužnice podignute, 2019. godine, na čelu SDT bio je danas uhapšeni bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić. Novo rukovodstvo SDT ostalo je, međutim, pri tim optužbama.
Knežević nije oslobođen samo u slučaju Aeroromi. On je , skupa sa bivšim gradonačelnikom Podgorice Slavoljubom Stijepovićem i ostalim optuženima u slučaju Koverta, proljetos oslobođen krivice u ponovljenom postupku. Apelacioni sud je početkom marta ukinuo prvostepenu oslobađajuću presudu u tom slučaju i predmet vratio Višem sudu.
Takva presuda, saopštio je sudija Nenad Vujanović koji ju je donio, ne dovodi u pitanje događaje za koje je sveukupna javnost saznala nakon što je Knežević, u januaru 2019, objavio tajno snimljeni kućni video na kome je zabilježeno kako Stijepoviću uoči izbora 2016, predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS. Događaj su potvrdili i ostali akteri. Problematična je u stvari bila interpretacija tog događaja od strane Katnićevog SDT, jer je u aferi koverta njegovo tužilaštvo “prepoznalo” krivična djela koja nije moglo okazati, ili nijesu počinjena, na šta je dio stručne javnosti od početka ukazivao. Katnića je, u međuvremenu, na mjestu glavnog specijalnog tužioca zamijenio Vladimir Novović, ali je optužnica SDT-a ostala neizmijenjena. I – pala.
Oslobađajuću presudu je ovih dana ubilježio i crnogorski kontroverzni biznsmen Veselin Barović. Ni to nije posebno iznenađenje. Osnovni sud u Podgorici oslobodio je Barovića optužbe da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.
Barović je uhapšen u februaru ove godine, u seriji hapšenja koja su uslijedila nakon bjekstva Miloša Medenice, a koja su tumačena upravo kao reakcija bezbjednosnog sektora na skandal sa bjekstvom sina Vesne Medenice. Tada su pretreseni brojni objekati u Barovićevom vlasništvu u više gradova, a ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je tokom te akcije saopštio: “Ovo lice se sumnjiči za vršenje određenih krivičnih djela iz oblasti ekonomskog kriminaliteta. Znamo da se radi o licu koje je dugi niz godina jedan od najbližih intimusa Mila Đukanovića, ključnog i odgovornog za ovakvo zatečeno stanje”.
Nakon hapšenja Barovića izdato je i saopštenje Uprave policije: “Službenici Sektora za borbu protiv kriminala – Odsjeka za borbu protiv korupcije, ekonomskog kriminala, sprovođenja finansijskih istraga i suzbijanja ekološkog kriminala su u koordinaciji sa Osnovnim državnim tužilaštvom u Podgorici, a uz podršku Poreske uprave Crne Gore, nakon sprovedenih sveobuhvatnih ciljanih aktivnosti procesuirali V.B zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo utaja poreza i doprinosa”.
Od ekonomskog kriminaliteta Barovića – ništa. Osnovno državno tužilaštvo podnijelo je optužni predlog zbog toga što Barović navodno nedozvoljeno posjeduje oružje. Ispostavilo se ove sedmice – i od toga ništa.
Nereformisano pravosuđe, kadrovi starog režima još moćni u sistemu, veting kojeg nema, politički kontrolisano pravosuđe, i bezbjednosni sektor, samo su neki od razloga zbog kojih pola decenije nakon pada DPS, a tik na ulazu u Evropu, Crna Gora i dalje kuburi sa vladavinom prava i nedostatkom elementarnog povjerenja u institucije i pravosuđe.
Evropa nam se raduje.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
AERODROMI I DALJE BEZ KONCESIONARA: Koreanci odustali, Vlada ne zna šta će
Objavljeno prije
4 danana
24 Jula, 2026
Prije nego napravi izbor opcije kojom će okončati, prekinuti ili iznova započeti već prilično kompromitovan postupak, bilo bi dobro da Vlada preispita iz kojih razloga i sa kojim očekivanjima je država ušla u posao izdavanja koncesije za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. Na osnovu te analize da odluči šta i kako dalje
Dugogodišnja priča o pokušaju izdavanja u zakup (30-godišnja koncesija) aerodroma u Podgorici i Tivtu dobila je novi zaplet. On nas dodatno udaljava od završetka postupka započetog prije, bezmalo, osam godina. U avgustu 2018.
Iz Vlade je saopšteno da se, na tenderu prvorangirani, južnokorejski konzorcijum koji predvodi Incheon International Airport Corporation (Inčon u daljem tekstu) povukao iz daljeg učešća u postupku za dodjelu koncesije za Aerodrome Crne Gore. Razlozi za donošenje takve odluke javnosti nijesu predočeni.
Umjesto činjenica i elaboracije narednih Vladinih poteza, saopštenje tima premijera Milojka Spajića pruža uvid u njihova glasna razmišljanja.
„Ukoliko pojedini zainteresovani investitori u bilo kojem trenutku procijene da nijesu u mogućnosti da ispune visoke standarde koje ovaj proces podrazumijeva, to ne mijenja čvrsto opredjeljenje Vlade da ni u ovom, ni u bilo kojem budućem postupku neće prihvatiti rješenja koja ne garantuju punu zaštitu vitalnih interesa Crne Gore”, navodi se u saopštenju.
Nastavak je u istom stilu. „Uzimajući u obzir činjenicu da Aerodromi Crne Gore bilježe izuzetne poslovne rezultate, naš cilj nije niti smije biti zaključivanje poslovnih aranžmana po svaku cijenu, već isključivo pod uslovima koji obezbjeđuju najbolje moguće benefite za državu i stvaraju pretpostavke za dugoročni infrastrukturni razvoj kompanije“. A ovo bi trebalo da je zaključak: „Vlada ostaje otvorena za dijalog i kvalitetne investicione prijedloge svih kredibilnih partnera koji mogu ponuditi model saradnje u skladu sa interesima države, ne odstupajući od principa transparentnosti, održivosti i zaštite javnog interesa…“. Što god to značilo.
Pred Vladom su tri mogućnosti. Da poništi višegodinji postupak i raspiše novi tender; da odustane od ideje davanja aerodroma u zakup, koju je promovisala još Vlada Duška Markovića, i posveti se njihovom razvoju i modernizaciji o trošku i za račun države Crne Gore; konačno, nezavršenu priču sa Inčonom Vlada može nastaviti sa drugorangiranim ponuđačem. Oni su i dalje zainteresovani.
Nakon vijesti o povlačenju Južnokoreanaca, iz američko-luksemburške korporacije Corporación América Airports (CAAP) stiglo je saopštenje u kome se ističe da CAAP ostaje „u potpunosti posvećen ulaganju u Crnu Goru kroz ovaj koncesioni postupak i spreman je da nastavi svoje učešće u skladu sa važećim pravnim okvirom i odlukama nadležnih institucija, kao kredibilan, pouzdan i dugoročan partner“.
U suprotnom, iako se to ne navodi u pristiglom saopštenju, ostaje otvorena mogućnost da se CAAP za svoje pravo upravljanja nad crnogorskim aerodromima bori na sudu. Kao što su to i najavili nakon kontroverznog bodovanja prispjelih finalnih ponuda. Nakoliko mjeseci nakon što su sličan (sudski) epilog tendera za aerodrome najavili i njihovi konkurenti iz francusko-turskog konzorcijuma Aeroports de Paris TAV .
Podsjetimo se, iako su od početka tenderskog procesa nezvanično slovili za favorite, ADP-TAV su na samom kraju višegodišnjeg postupka odustali od podnošenja finalne ponude. Odluku su, u pisanoj formi, obrazložili nezadovoljstvom odlukama Vlade, odnosno Tenderske komisije koju je predvodio potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj, da u minut do 12 izmijene neke od ključnih zahtjeva, procedura i pravila za ponuđenu koncesiju. I, između redova, najavili mogućnost pokretanja sudskog postupka. „Tokom cijelog procesa dosljedno smo ukazivali na naše zabrinutosti putem formalne komunikacije, te izričito zadržavamo sva svoja prava u tom pogledu”.
Iz CAAP-a su se suda dosjetili nekoliko mjeseci kasnije, ali ni njihovi argumenti nijesu za potcjenjivanje. Na drugoj strani, iz perspektive Spajićeve Vlade, to nijesu jedini problemi koji su se ispriječili pred priželjkivanom finalizacijom dugogodišnjeg posla.
Još u aprilu Vlada je parlamentu predložila usvajanje odluke kojom će Milojka Spajića ovlastiti da sa Inčonom potpiše ugovor o tridesetogodišnjoj koncesiji za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. To će, tvrdili su, državi donijeti „najmanje milijardu eura” tokom koncesionog perioda. Andrija Mandić tri mjeseca nije taj prijedlog stavio na dnevni red pa, kako stvari stoje, poslanici neće ni raspravljati o ponuđenom koncesionom ugovoru sa Južnokoreancima. Koliko god je to mogla biti zanimljiva piča.
Vlada je uz predloženi koncesioni ugovor prezentovala računicu po kojoj će Crna Gora od njega imati korist veću od milijardu eura. Prema kratkom objašnjenju, 100 miliona trebala je donijeti jednokratna koncesiona naknada, dodatnih 300 najavljene investicije u rekonstrukciju i izgradnju novih kapaciteta na oba aerodroma (sve to bi, po isteku koncesije, postalo državno vlasništvo), dok je prihod od varijabilne naknade u visini od 35 odsto prihoda sa oba aerodroma u procijenjena na makar još 600 miliona eura.
Da li su predočene brojke i približno tačne, pitao se Monitor u aprilu, nakon što je ozvaničen Vladin naum. Na njega ni danas nemamo valjan odgovor, iako su iznijete tvrdnje dovedene u pitanje sa više strana.
Prvo je predloženi koncept problematizovao nesuđeni koncesionar. Iz Incheona su problematizovali Vladin naum da jednokratnu koncesionu naknadu od 100 miliona naplati u roku od mjesec nakon potpisivanja ugovora, prije nego se steknu islovi za njegovu realizaciju. Naime, iako je još Master planom razvoja aerodroma Crne Gore iz 2011. godine konstatovano da neriješeni imovinsko pravni odnosi (potreba eksproprijacije zemljišta u priobalnom području) stoje na putu planiranog proširenja aerodroma u Tivtu, taj problem do danas nije riješen. Pa se moglo desiti da koncesionar fizički ne bude u mogućnosti da realizuje svoje planove. Uprkos datom novcu i dobrim namjerama. To bi u probleme dovelo i njega i državu Crnu Goru.
Nezvanično, taj nesporazum mogao bi biti jedan od razloga za Inčonovo odustajanje od dogovaranog posla. Dodatno se spekuliše i sa njihovim eventualnim nezadovoljstvom dužinom pregovaračkog postupka ali i sa činjenicom da je državna kompanija iz Seula u međuvremenu promijenila upravu i, kao što to zna da bude s novom upravom, promijenila poslovne planove o širenju u Evropu.
Listanje predloženog koncesionog ugovora dovodi u pitanje i najavljenih 300 miliona „direktnih finansijskih efekata za državu” kroz investicije u aerodrome u Podgorici i Tivtu. Inicijalni investicioni program koji je bio dio neusvojenog ugovora sa Inčonom obavezivao je koncesionara na investicije vrijedne 132 miliona. Ostalo je, uglavnom, bio spisak želja jedne i druge strane. I zgodan materijal za prezentacije po modelu koji preferira Spajićeva Vlada: velike slike sa malo teksta (obavezujućih podataka).
Najproblematičniji dio obećane milijarde bio je onaj koji se odnosio na tvrdnju da će država ubirati 35 odsto koncesionarovih bruto prihoda sa oba aerodroma. To je nerealno visok procenat ugovorene koncesione naknade. Opet, najavljeni prihod po tom osnovu – 600 miliona za 30 godina – djelovao je nesrazmjerno mali u odnosu na najavljeni procenat. Zapravo, tih 20 miliona (bruto) dobiti od aerodroma, Crna Gora bi mogla imati već ove poslovne godine. Ili u narednih godinu-dvije, u nekom manje optimističnom scenariju.
Dok su izvršne i zakonodavne vlasti ćutale tim povodom, analiza predloženog ugovora koju je uradio Miloš Vuković (Fideliti konsalting) ukazala je na moguće razrješenje rebusa. „Definicija bruto prihoda iz člana 1.1 nije dostupna u priloženom dijelu Nacrta, pa se mora posebno provjeriti“, konstatuje Vuković. To znači da možda ni ne znamo šta je sve uključeno u bruto prihod od koga nam pripada 35 odsto!? Odnosno, još važnije – šta može biti izuzeto iz tog iznosa. Ili nam je neko namjerno pokušao uskratiti tu informaciju?
Vuković predlaže da se taj dio ugovora precizira tako što bi kao dio bruto prihoda, bez izuzetka, trebalo taksativno uključiti avionske i neavionske prihode aerodroma (takse, naknade za korišćenje terminala, tzv. ground hendling, prihodi od izdavanja prostora, parkinga, mjenjačnica, hotela…), kao i prihode od zakupa aerodromskih lokacija trećim licima, zajedničkih ulaganja, osiguranja… „Isključenja se moraju eksplicitno navesti i biti minimalna“, zaključuje.
Koliko je Vuković bio na dobrom tragu pokazale se medijske najave da je jedan od prvih poteza Inčona nakon preuzimanja crnogorskih aerodroma trebalo biti izdvajanje (outsorsovanje) radne jedinice koja se bavi zemaljskim opsluživanjem aviona, što predstavlja jedan od većih prihoda svakog aerodroma. Na taj bi se način umanjio formalni bruto prihod aerodroma, a novac bi išao nekoj drugoj firmi pod Inčonovom kontrolom. Izuzet od koncesione naknade koja bi pripala Crnoj Gori.
Pošto je to samo jedna od 15-20 crvenih i žutih primjedbi na sadržaj ugovora koje je konstatovao Vuković, očito je da u eventualnom nastavku koncesione priče na taj dio posla treba obratiti dodatnu pažnju. Koliko god da se taj naum ne bi svidio premijeru i njegovoj Vladi.
Još važnije: prije nego napravi izbor opcije kojom će okončati, prekinuti ili iznova započeti već poprilično kompromitovan postupak, bilo bi dobro da Vlada preispita iz kojih razloga i sa kojim očekivanjima je država ušla u posao izdavanja koncesije za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. Da onda na osnovu te analize odluči šta i kako dalje.
Nezvanične najave ukazuju da je Vlada blizu odluke da poništi aktuelni tender. Da su promišljali, to bi uradili na početku mandata. I do danas bi, kakvu god odluku da su nakon toga donijeli – novi tender i koncesionar ili unapređenje aerodromskih usluga pod vođstvom menadžmenta koje imenuje Vlada – imali završen makar dio neophodnog posla. Ovako, izgubili smo dragocjeno vrijeme. Dobro bi bilo ako se na tome završi.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
PREDLOG ZAKONA O ZAŠTITI DJECE U DIGITALNOM PROSTORU: Rješenje ili prebacivanje odgovornosti
Objavljeno prije
4 danana
24 Jula, 2026
Crna Gora razmatra usvajanje zakona o zaštiti djece na internetu, odnosno zabrane korišćenja društvenih mreža u zavisnosti od uzrasta. Iako ima onih koji pozdravljaju ovu inciijativu, relevantne međunarodne organizacije za zaštitu prava djece ukazuju da zabrane nijesu rješenje
Djeca u Crnoj Gori mlađa od 13 godina neće moći da koriste digitalne platforme, a tinejdžeri od 13 do 16 godina samo uz saglasnost roditelja, predviđa Predlog zakona o zaštiti djece u digitalnom prostoru, koji je u skupštinsku proceduru sredinom prošlog mjeseca predala poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) Slađana Kaluđerović.
Predviđene su i velike kazne, do 40.000 eura, za digitalne platforme koje ne budu poštovale ovaj zakon.
U obrazloženju zakona Kaluđerović je kazala da djeca u Crnoj Gori sve ranije koriste internet i društvene mreže, a istovremeno su sve izloženija digitalnom nasilju, štetnim sadržajima i manipulativnim materijalima koje proizvodi vještačka inteligencija. Pozvala se na podatke koji govore da 73 odsto djece uzrasta od devet do 15 godina ima profil na društvenim mrežama, 41 odsto je vidjelo uznemirujući sadržaj, dok je 32 odsto doživjelo neki oblik digitalnog nasilja. Kaluđerović smatra da ovi podaci zahtijevaju hitnu reakciju države.
Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona bio bi u nadležnosti Agencije za audio-vizuelne medijske usluge.
Predlažu se kazne od 1.000 do 40.000 eura za preduzetnike, pravna lica i davaoce usluge digitalne platforme ukoliko dozvole korišćenje digitalnih platformi djeci mlađoj od 13 godina.
Istraživanje sprovedeno u Crnoj Gori između 2023. i 2025. godine, pokazalo je da 99 odsto djece uzrasta od 12 do 17 godina u Crnoj Gori koristi internet, 91 odsto koristi društvene mreže ili aplikacije za razmjenu poruka najmanje jednom sedmično, a 76 odsto djece igra onlajn igre najmanje jednom sedmično.
„Istraživanje je pokazalo da je 11 odsto djece koja koriste internet bilo izloženo najmanje jednom obliku seksualne eksploatacije i zlostavljanja putem tehnologije u periodu od jedne godine, što se procjenjuje na oko 4.900 djece“, navodi se u obrazloženju zakona.
Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je krajem juna u Skupštini podržao ovaj zakon. Objasnio je da je ideja je u zreloj fazi. „Mislim da će to doprinijeti snažnijem mehanizmu zaštite zloupotrebe maloljetnika, naročito u smislu konkretne teme – vrbovanju maloljetnika od organizovanih kriminalnih grupa”, kazao je Šaranović.
Objasnio je da je porastao broj maloljetnih izvršilaca krivičnih djela: „Imamo rast broja maloljetnih osoba u ukupnoj strukturi kad su u pitanju krivična djela, sa tri odsto 2021. godine na 5,5 odsto prošle godine“.
Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić ocijenila je za portal RTCG da cilj zabrane nije kažnjavanje mladih, već zaštita njihovog mentalnog zdravlja i stvaranje uslova za zdraviji razvoj. „Kao što postoji starosno ograničenje za vožnju automobila, alkohol ili kockanje smatram da bi i društvene mreže trebalo koristiti tek kada osoba dostigne određeni nivo emocionalne i kognitivne zrelosti“, istakla je ona.
Sa njom je saglasan i IT stručnjak Dejan Abazović koji ističe da je jasno da nijedna mjera ne može biti stoprocentno efikasna. „Smatram da je takva inicijativa opravdana prije svega zbog zaštite mentalnog zdravlja djece, njihove koncentracije, kognitivnog razvoja i kvaliteta socijalizacije. Posljednjih godina svjedočimo porastu problema povezanih sa prekomjernom upotrebom društvenih mreža među djecom i adolescentima – od zavisnosti od ekranâ, poremećaja pažnje i sna, do izloženosti vršnjačkom nasilju, neprimjerenim sadržajima i različitim oblicima manipulacije algoritmima“, kaže Abazović.
Psihološkinja je navela da istraživanja pokazuju da pretjerano korišćenje društvenih mreža može biti povezano sa povećanim nivoom anksioznosti, depresije, poremećajima sna, smanjenim samopouzdanjem i osjećajem usamljenosti, a to je nešto što ne želimo da naša djeca razvijaju koristeći društvene mreže od najranijeg uzrasta.
Ima i onih koji smatraju da zabrana nije adekvatna mjera za rešavanje problema.
„Takvim odlukama suštinski se ne rješava problem bezbjednosti, već se kompletna odgovornost prebacuje isključivo na djecu. Na ovaj način institucije, platforme i odrasli zapravo ‘peru ruke’ od kreiranja bezbjednog digitalnog ambijenta i budućih aktivnosti djece”, kazao je za portal Kolektiv Bojan Jušković iz Fondacije za bezbjedniji internet.
„Zabrana nikada ne može i ne smije biti efikasnije sredstvo u odnosu na edukaciju. Moramo biti svjesni da ovoj djeci planiramo da uskratimo pristup digitalnom svijetu u kojem oni žive i rastu praktično od svog rođenja. Izolovati ih iz tog okruženja je nemoguća misija. Umjesto toga, moramo im pružiti adekvatne alate, vještine i znanje da se u tom svijetu zaštite. Ključ nije u starosnoj granici, već u digitalnoj pismenosti“, izjavio je Jušković.
U februaru, povodom Svjetskog dana bezbjednosti na internetu, šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei izjavio je da same zabrane ne mogu riješiti problem, koji je sistemski. Pozvao je na jasno definisane odgovornosti države, kompanija i roditelja, kao i na jasna pravila koja zaista štite najmlađe.
UNICEF razumije zabrinutost vlada i pozdravlja činjenicu da se bezbjednost djece na internetu konačno shvata ozbiljno, iako potpuna zabrana pristupa digitalnom svijetu danas nije izdvodljiva. Djeca su svakodnevno izložena stvarnim rizicima u digitalnom okruženju, međutim, sama starosna ograničenja nijesu rješenje, poručeno je iz ove organizacije.
„Stav UNICEF-a je da su djeci potrebne tri stvari: platforme koje su bezbjedne po dizajnu, sa sadržajem prilagođenim uzrastu i odgovarajućim filterima, jasna pravila koja pozivaju društvene mreže i IT kompanije na odgovornost i sistemi koji pružaju podršku porodicama i školama. Bez toga, sav teret se prebacuje isključivo na roditelje i djecu a to nije ni pravedno ni djelotvorno”, ocijenio je Servadei.
Početkom godine i iz Evropske unije su stigle vijesti o namjerama za uvođenje minimalne starosti za društvene mreže i da više evropskih zemalja, uključujući Dansku, Francusku, Italiju, Grčku, planira zabranu upotrebe društvenih mreža za djecu do 15 ili 16 godina.
Iskustva
Velika Britanija je najavila zabranu pristupa društvenim mrežama za mlađe od 16 godina, s ciljem da zakon stupi na snagu u proljeće 2027. ako prođe parlamentarnu proceduru.
Britanskim tinejdžerima od 16. i 17. godina biće uvedeno noćno ograničenje korišćenja društvenih mreža, saopštila je ovog mjeseca, vlada Ujedinjenog Kraljevstva. To znači da bi aplikacije poput Instagrama, TikToka i Jutjuba bile automatski nedostupne između ponoći i šest ujutru.
Novi planovi uslijedili su nakon najave u junu da će mlađima od 16 godina u Velikoj Britaniji biti potpuno zabranjen pristup određenom broju platformi.
I druge zemlje uvode ili najavljuju ograničenja. U Kini već važe stroga pravila za maloljetnike. Ova zemlja je ograničenja počela da uvodi 2021. godine kada je ograničila online videoigre za maloljetnike. Nakon toga ograničeno je i korišćenje određenih digitalnih sadržaja, kao i stroža kontrola sadržaja kojima maloljetni mogu pristupiti.
U Australiji je krajem 2025. donešen zakon kojim je propisano da platforme poput Facebooka, Instagrama, TikToka, Snapchata, X-a, YouTubea i Reddita imaju obavezu da preduzmu „razumne mjere“ kako bi spriječile osobe mlađe od 16 godina da otvore ili zadrže nalog. Međutim, istraživanja sprovedena sredinom 2026. godine pokazuju da čak preko 80 odsto tinejdžera pod zabranom i dalje aktivno koristi platforme kao što su Instagram, TikTok i Snapchat.
U SAD su pojedine savezne države donijele zakone koji ograničavaju pristup društvenim mrežama maloljetnicima, ali se pravila razlikuju po državama i dio njih je osporen na sudovima.
Strožu provjeru uzrasta za korišćenje društvenih mreža uvela je Francuska, a najavile Španija i Norveška. Krajem prošle godine Danska je najavila uvođenje ograničenja pristupa internetu i društvenim mrežama za djecu mlađu od 15 godina, sa ciljem zaštite njihovog mentalnog zdravlja. Ova mjera obuhvata platforme poput Instagrama, TikToka, Snapchata i X-a, a planira se primjena kroz stroge sisteme za provjeru starosti.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

BEHIND THE PROTESTS IN KIEV: Zelensky’s game that the EU accepts and the US ignores
PADAJU OPTUŽNICE: Prekrupne ribe za nereformisano pravosuđe
AERODROMI I DALJE BEZ KONCESIONARA: Koreanci odustali, Vlada ne zna šta će
Izdvajamo
-
IN ENGLISH1 sedmicaNEW HIGHWAYS LEAD MOUNTAIN COUNTRIES TO THE GLOBAL ECONOMY: We are all closer
-
IN ENGLISH3 sedmiceMESSAGES OF THE NATO SUMMIT IN TURKEY: The transatlantic partnership is not in crisis, it is falling apart
-
DRUŠTVO3 sedmiceČETRDESET GODINA FESTIVALA GRAD TEATAR: Jubilej bez državnog vrha i bez spektakla
-
DRUŠTVO3 sedmiceNATURA 2000 U CRNOJ GORI: Važan iskorak u zaštiti prirode
-
Izdvojeno3 sedmiceRUSIJA TONE U ZAVISNOST OD VAŠINGTONA: Putin je van velike igre, ali to još nije shvatio
-
INTERVJU3 sedmiceMILOŠ VUKANOVIĆ, ISTORIČAR: Partije iz devedesetih propustile šansu da se udalje od politika na kojima su nastale
-
INTERVJU3 sedmiceDR RADIVOJE JOVOVIĆ, FAKULTET ZA PRAVNE I POSLOVNE STUDIJE DR LAZAR VRKATIĆ – UNIVERZITET UNION, NOVI SAD: Moramo ih iznenađivati i nametati tempo kakav nama odgovara
-
IN ENGLISH3 sedmiceRUSSIA IS SINKING INTO DEPENDENCE ON WASHINGTON: Putin is out of the big game, but he has not realized it yet
