Povežite se sa nama

DRUŠTVO

STRUČNJACI UPOZORAVAJU DA JADRAN POSTAJE KONTEJNER OPASNOG OTPADA: Ribe sve manje, plastike sve više

Objavljeno prije

na

Sedam od deset riba iz Jadranskog mora u sebi ima plastiku! Upravo zbog toga, Jadran je proglašen jednim od tri najzagađenija evropska mora što može imati dalekosežne posljedice i za ekonomije šest država koje zapljuskuje. Zagađenje ovim materijalom je najveća prijetnja biodiverzitetu na planeti poslije klimatskih promjena

 

Ulcinjski ribar Ivo Knežević kaže da je često zapanjen količinom otpada koji vidi na otvorenom moru, nekoliko kilometara od ušća rijeke Bojane.

„Ranije smo bili svjedoci da otpada raznih vrsta bude poslije jakog juga. Ali, više nije tako. Plastike ima svugdje“, ističe on.

Situacija se pogoršava sa prvim jesenjim kišama kada prorade bujice i potoci i do mora donesu otpad odbačen u presušenim koritima. Kada se kesa iz supermarketa ili plastična boca ne baci u kontejner, počinju nevolje za one koji žive u moru i od njega.

„Plastičnu kesu koju nijesmo bacili kako treba, na kraju jedemo. Drugim riječima, sami sebe ubijamo”, tvrdi Knežević u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo, BIRN i Monitor (CIN-CG/BIRN/Monitor).

I ulcinjski ronioci navode da se morsko dno sve teže razlikuje od odlagališta otpada na kopnu.

„Gotovo da više nema tačke na kojoj sam u našem podmorju zaronio, a da nijesam našao odbačeno smeće. To su gomile plastičnih boca, limenki, stolica, pa čak i kamionske felge”, navodi poznati ulcinjski ronilac Adi Karamanaga za CIN-CG/BIRN/Monitor.

On je uvjeren da je prijetnja od plastike svakim danom izraženija, dok je riblji fond sve manji: „Mislim da ne postoji više ni jedan organizam u moru koji plastika nije dotakla. Sve to opasno urušava naš ugled prekrasne turističke destinacije i našeg mora kao izvora kvalitetnih proizvoda iz ribarstva, ugrožavajući nas i naše lokalne zajednice koji presudno zavisimo od mora“, dodaje Karamanaga.

Otpad domaći i strani

Upravo zbog količine plastike u njemu, međunarodni tim stručnjaka u studiji objavljenoj u časopisu Marine Pollution Bulletin proglasila je Jadran jednim od tri najzagađenija evropska mora (nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora). Otpad stiže od oko četiri miliona ljudi koji žive uz jadransku obalu, a taj se broj tokom turističke sezone poveća gotovo šest puta.

Najviše otpada koji završi u Mediteranu po glavi stanovnika dolazi iz Crne Gore! Čak osam kilograma godišnje, pokazuju podaci Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN).

Ekološka aktivistkinja Azra Vuković navodi da 80–90 odsto otpada u Jadranu čini plastika.

„Vijek korišćenja jednokratne plastike je 20 minuta, dok je potrebno mnogo duže da se razgradi, ako se to ikada i dogodi. Tu, prije svega, govorimo o kesama, čašama, flašama, opušcima od cigareta, ribolovnim mrežama i priboru koji na različite načine dođe do vode, stvarajući veliki problem organizmima koji žive u moru, ali i onima na kopnu“, kaže Vuković za CIN-CG/BIRN/Monitor.

Sudeći po ambalaži, većina otpada stiže iz Albanije, rijekom Bojanom. Mnogo je i domaćeg otpada, jer Bojana otiče iz Skadarskog jezera, koje većim dijelom pripada Crnoj Gori. Svaki stanovnik Crne Gore, prema podacima organizacije Zero Waste Montenegro, u prosjeku godišnje iskoristi i odbaci više od 600 plastičnih kesa koje se ne recikliraju, pa završe u prirodi, ili na deponijama.

„Samo u zaleđu Velike plaže, bez Ade Bojane, mapirane su 22 nelegalne deponije na kojima se osim građevinskog i kabastog otpada, nalazi i plastika. Ovo prijeti da napravi trajnu štetu po razvoj turizma na ulcinjskoj rivijeri”, kaže Vuković.

Iako je more izuzetno vrijedan resurs, Crna Gora nema razrađen model praćenja i zbrinjavanja otpada u moru. I u najnovijem  Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori, upravljanje otpadom ocijenjeno je kao oblast u kojoj nije ostvaren napredak.

Ministar za održivi razvoj i turizam Pavle Radulović, koji je u međuvremenu podnio ostvaku i otišao iz Vlade zbog korupcionaškog skandala u njegovoj inspekciji, gromoglasno je najavljivao zabranu upotrebe plastičnih kesa. Iz MORT-a je, međutim, tek za narednu godinu najavljena izrada novog državnog plana upravljanja otpadom za period do 2026. godine. Od početka ove godine najavljuje se donošenje novog Zakona o upravljanju otpadom. To bi trebalo da sada bude obaveza nove vlade i Skupštine, kao što je, na primjer, Hrvatski sabor prošle godine usvojio niz zaključaka o mikroplastici u okolini.

Crna Gora se obavezala, u okviru Poglavlja 27, da reciklira 50 odsto otpada plastike, papira, metala i stakla. Država namjerava da obezbijedi recikliranje najmanje 70 odsto neopasnog građevinskog otpada, kako bi ispunili završna mjerila najzahtjevnijeg evropskog poglavlja. Tako piše u Nacrtu akcionog plana za ispunjavanje završnih mjerila u Poglavlju 27 – životna sredina i klimatske promjene, koji je bio na javnoj raspravi do kraja avgusta. Ove uslove Crna Gora bi trebalo da ispuni do 31. decembra 2030. godine.

„Posljednjih godina je sve prisutnije zagađenje plastičnim otpadom, što čini dodatni pritisak na morski ekosistem“, konstatovano je prethodno i u posljednjem javno objavljenom godišnjem Izvještaju Agencije za zaštitu prirode i životne sredine Crne Gore za 2018. godinu. Uz MORT i Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom, te primorske lokalne samouprave i Upravu za inspekcijske poslove, Agencija je najodgovornija za trenutno stanje u crnogorskom moru i domorju.

Deponije na dnu mora

Istraživanje naučnika iz država koje izlaze na Jadransko i Jonsko more (Slovenije, Italije, Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Grčke), a u okviru projekta WELCOME (WatEr LandsCapes sustainability through reuse of Marine litter), koji se finansira iz fondova Evropske unije (EU), pokazalo je da po kvadratnom kilometru u Jadranu ima prosječno 670 komada plastike, što se smatra relativno visokom gustoćom otpada.

Čak 90 odsto predmeta iz otpada napravljeno je od vještačkih materijala. Analiza jedne tone smeća na plažama i u moru pokazuje da je u njemu nešto više od polovine plastika, 30 odsto drvo, 10 odsto metali, te šest odsto tekstil.

„Otpad u moru predstavlja jednu od najvećih prijetnji morskom ekosistemu Sredozemlja sa sredinskim, ekonomskim, bezbjednosnim, zdravstvenim i kulturološkim uticajem“, kaže za CIN-CG/BIRN/Monitor viši naučni saradnik Instituta za biologiju mora u Kotoru dr Milica Mandić.

Podsjećajući da je Jadransko more poluzatvoren basen sa slabim strujanjima morske vode i dugim zadržavanjem vodenih masa, što ga čini ranjivim i veoma osjetljivim na uporna zagađenja, ona ističe da je posebno ugroženo veoma specifično i dijelom zaštićeno područje Bokokotorskog zaliva.

„Najveći krivci za sve što se u njemu nalazi su lokalno stanovništvo, turisti i, dijelom, neadekvatno upravljanje otpadom na kopnu. Oko 80 odsto otpada koji se nalazi ispod površine mora u Boki je porijeklom sa kopna. Procjene su da se na području zaliva nalazi od 160-250 kilograma otpada po kilometru kvadratnom, a na području otvorenog mora Crnogorskog primorja od 40-80 kilograma“, kaže Mandić.

Ona tvrdi da je otpad na plažama zapravo samo „vrh ledenog brijega“ u odnosu na količinu koja se nalazi ispod morske površine.

Ekspert Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita dr Pero Tutman kaže za CIN-CG/BIRN/Monitor da oko 70 odsto otpada koji sa kopna dospije u more, završi na morskom dnu i tamo se godinama gomila izvan ljudskog dohvata.

„Te količine se povećavaju na godišnjem nivou i premda nam nijesu poznate, svakako nijesu zanemarljive. Uticaj na morske organizme u najvećoj mjeri je kroz zaplitanje (npr. izgubljeni ribolovni alati, plastične kese, i slično), te gutanjem i unosom u probavni sistem. Tome su posebno izloženi veći morski organizmi poput sisavaca (tuljana, delfina i kitova) i kornjača, te morskih ptica“, naglašava dr Tutman.

Što manja plastika, veći problemi

Plastika u moru praktično nikada ne nestaje: samo se raspada u sve manje komade i ulazi u sve pore prirodne okoline. Mikroplastika (plastične čestice manje od pet milimetara) je pronađena u svim vrstama morskih organizama. Problem sa mikroplastikom je i to što se na nju može apsorbovati i velika količina teških metala, virusa i bakterija.

Na ovaj problem u Jadranu prvi put je ukazano u projektu DeFishGear kada je utvrđeno da u želucima sedam od 10 riba u našem moru postoje komadi mikroplastike! Dakle, dok jedemo jadranske specijalitete i sami konzumiramo plastiku.

Istraživanja su pokazala da se čestice plastike prisutne u srcu i ljudskom mozgu dovode u vezu sa rizikom od karcinoma mozga, a da izloženost životinja plastici može dovesti do upala, neplodnosti i karcinoma.

I u kotorskom Institutu su sproveli istaživanje koje se baziralo na analizama sadržaja želudaca kod pet različitih, komercijalno važnih vrsta ribe, srdele, šnjura, lokarde, barbuna i lista.

„Pokazalo se da se dijelovi makroplastike, veličine preko 5 milimetara, nalaze u svim pomenutim vrstama, sa manjom ili većom brojnošću. Od ukupno 235 analiziranih jedinki, makroplastika je nađena kod svake četvrte“, kaže dr Mandić.

Kese poslastica” za morske kornjače

Jedna od najugorženijih vrsta u Jadranu su morske kornjače. Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology pokazalo je da plastične kese kornjačama mirišu kao ukusna poslastica zbog bakterija i algi koje se na njima akumuliraju. Naučnici su morskim kornjačama ponudili nekoliko vrsta mirisa. Kornjače su gotovo identično reagovale na miris hrane i najlon kese, koja je prethodno bila potopljena u vodi, navodi se u tom časopisu.

„Istraživanja sprovedena do 2011. pokazala su da je od 54 pronađene uginule glavate želve (najdominantnija vrsta morske kornjače u Jadranu) kod 35 odsto u probavnim organima pronađen otpad. Što je takvog otpada više, nažalost, morske kornjače su sve više ugrožene“, kaže dr Tutman.

Jedna od od najugroženijih i najvećih vrsta morskih kornjača na svijetu, koja vrlo rijetko zalazi u Jadransko more, sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea), zapetljala se prije nekoliko godina u ribarsku mrežu kod Valdanosa, ali ju je spasio službenik patrole Opštine Ulcinj Hajrudin-Dino Šata.

Morske kornjače u moru, inače, obavljaju takozvanu bioturbaciju, uzrokujući miješanje sedimenta i kruženje nutrijenata, čime utiču na očuvanje stabilnosti složenog ekosistema mora.

Haos od plastike na plažama

U Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom, koje često organizuje akcije čišćenja kupališta, kazali su za CIN-CG/BIRN/Monitor da je, prema obavljenim analizama, dominantan otpad plastična ambalaža.

„Na svim plažama ustanovljeno je da najveći problem predstavlja plastični otpad, sa udjelom od preko 60 odsto kako u broju tako i u težini. Od ukupnog broja komada sakupljenog otpada, najveći udio pripada opušcima i filterima od cigareta. Slijede plastični komadi veličine od 2,5-50 cm, plastična ambalaža, folije, dijelovi ambalaže od slatkiša i hrane, kao i plastični čepovi i poklopci“, kaže dr Mandić.

Iz Morskog dobra je saopšteno da crnogorska Vlada priprema Programa monitoringa, koji uključuje i otpad u moru „a sve u cilju određivanja dobrog stanja životne sredine Jadranskog mora“.

“Nova zakonska regulativa mora donijeti i značajno unapređenje i bolju efikasnost lokalnih preduzeća koja su nadležna za sakupljanje i odlaganje otpada, ali i razvoj mehanizama u Crnoj Gori za reciklažu plastičnog, staklenog, metalnog i drugog ambalažnog otpada, kao i mehanizme za kontrolu i smanjenje otpada u proizvodnji kao što je zabrana plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu. Sve ovo će doprinijeti smanjenju otpada na plažama i drugim javnim površinama“, kaže za CIN-CG/BIRN/Monitor Miljan Živković iz Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.

Ipak, dr Mandić smatra da je situacija prilično zabrinjavajuća „posebno imajući u vidu činjenicu da se na konkretnom rješavanju problema ne radi mnogo, da nema zakonske regulative koja tretira pitanje otpada u moru, ali i da nema dovoljno nacionalnih fondova za fundamentalna naučna istraživanja koja bi tretirala problematiku uticaja akumulacije i transfera otpada na zdravlje morskih organizama, a posljedično i ljudi”.

S obzirom da otpad u moru prevazilazi nacionalne granice i da, u zavisnosti od strujanja, vjetrova i slično može preći značajne razdaljine za kratko vrijeme, dr Tutman kaže da o ovom problemu i njegovom rješavanju treba govoriti i raditi u koordinaciji sa ostalim zemljama „sa kojima dijelimo Jadran“.

Ministri zaštite životne sredine Hrvatske, Crne Gore i Albanije su se početkom 2018. godine u Dubrovniku dogovorili da „konkretizuju saradnju i iskoriste raspoložive evropske fondove u cilju rješavanja problema sa morskim otpadom u Jadranskom moru”.

No, u protekle dvije godine malo je toga konkretnog urađeno, baš kao što su rezultati izostali i u okviru zajedničkih sporazuma i inicijativa poput Mješovite komisije za zaštitu voda Jadranskog mora i obalnih područja, Jadranske Trilaterale i EU Strategije za jadransko-jonsku regiju.

 

CZIP: Zabraniti upotrebu kesa

„Otpad i plastika ne pogađaju samo ljude i nijesu isključivo stvar vizuelnog narušavanja prirode. Vrlo često ptice hrane svoje ptiće mikroplastikom na koju nijesu imuni ni morski sisari”, kaže se u proglasu podgoričkog Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) čiji su aktivisti pozvali građane da potpišu peticiju za zabranu plastičnih kesa i konačan sistemski obračun sa otpadom. Do sada su prikupili 6.439 potpisa.

Društvo Martin Schneider Jacoby Association je tokom ove godine organizovalo niz akcija čišćenja ulcinjskih plaža, Solane i Borove šume.

„Naši volonteri su nailazili na prave deponije plastičnog otpada. Mi smo očekivali lošu situaciju, ali ne i da će biti toliko slojeva nataloženog plastičnog otpada, preko kojeg su kiše nanijele zemlju, pa smo skoro propadali kroz plastiku dok smo čistili”, kaže predsjednica tog udruženja Zenepa Lika.

Polazeći od činjenice da se najbolji rezultati postižu edukacijom Rotari klub Ulcinj je nedavno realizovao projekat Zero Waste Promotion.

Član te organizacije Boris Marđonović kazao je za CIN-CG/BIRN/Monitor da je realizaciju ovog projekta finansijski podržala grupa turista iz Norveške koja je tokom prošle sezone prvi put boravila na ulcinjskoj rivijeri i bila očarana ljepotama grada.

„Ali, kada su vidjeli razmjere plastike odlučili su da preko Rotarija pokrenu projekat insistirajući da tu prvenstveno budu uključena djeca predškolskog uzrasta. Rješavanje ovog pitanja je pokazatelj našeg civilizacijskog razvitka“, uvjeren je Marđonović.

 

Pojedemo kreditnu karticu nedjeljno

Na globalnom nivou, od 1900. godine proizvedeno je oko osam milijardi tona plastike. Polovina od te količine je proizvedena u posljednjih 13 godina. Sa Skupštine Ujedinjenih nacija o ekologiji, održanoj u Najrobiju prošle godine, poslano je alarmantno upozorenje – svjetska mora i okeani su u „plastičnoj krizi”.

“Do sredine ovog vijeka 99 odsto morskih ptica biće zatrovano plastikom, a već sada ih zbog nje godišnje ugine više od milion”, kaže Peter Malvik iz UN-ovog programa za okolinu.

Iz te institucije je navedeno da sedmično pojedemo količinu plastike koliko sadrži jedna kreditna kartica, dok je iz Fondacije Ellen MacArthur upozoreno da će do 2050. godine u moru biti više plastike nego riba.

Evropska komisija je u januaru 2018. donijela Evropsku strategiju za plastiku u kružnoj ekonomiji. U junu prošle godine usvojena je direktiva kojom se propisuju nova pravila za smanjenje i ograničenje korišćenja plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, pribora za jelo, slamčica, štapića za uši i slično. Države članice su u obavezi da ovo prenesu u nacionalna zakonodavstva do 2021. godine. Pored sprječavanja i smanjenja uticaja plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, cilj je i da se na održiv način pređe na druge proizvode i materijale.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo