Povežite se sa nama

DRUŠTVO

STRUČNJACI UPOZORAVAJU DA JADRAN POSTAJE KONTEJNER OPASNOG OTPADA: Ribe sve manje, plastike sve više

Objavljeno prije

na

Sedam od deset riba iz Jadranskog mora u sebi ima plastiku! Upravo zbog toga, Jadran je proglašen jednim od tri najzagađenija evropska mora što može imati dalekosežne posljedice i za ekonomije šest država koje zapljuskuje. Zagađenje ovim materijalom je najveća prijetnja biodiverzitetu na planeti poslije klimatskih promjena

 

Ulcinjski ribar Ivo Knežević kaže da je često zapanjen količinom otpada koji vidi na otvorenom moru, nekoliko kilometara od ušća rijeke Bojane.

„Ranije smo bili svjedoci da otpada raznih vrsta bude poslije jakog juga. Ali, više nije tako. Plastike ima svugdje“, ističe on.

Situacija se pogoršava sa prvim jesenjim kišama kada prorade bujice i potoci i do mora donesu otpad odbačen u presušenim koritima. Kada se kesa iz supermarketa ili plastična boca ne baci u kontejner, počinju nevolje za one koji žive u moru i od njega.

„Plastičnu kesu koju nijesmo bacili kako treba, na kraju jedemo. Drugim riječima, sami sebe ubijamo”, tvrdi Knežević u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo, BIRN i Monitor (CIN-CG/BIRN/Monitor).

I ulcinjski ronioci navode da se morsko dno sve teže razlikuje od odlagališta otpada na kopnu.

„Gotovo da više nema tačke na kojoj sam u našem podmorju zaronio, a da nijesam našao odbačeno smeće. To su gomile plastičnih boca, limenki, stolica, pa čak i kamionske felge”, navodi poznati ulcinjski ronilac Adi Karamanaga za CIN-CG/BIRN/Monitor.

On je uvjeren da je prijetnja od plastike svakim danom izraženija, dok je riblji fond sve manji: „Mislim da ne postoji više ni jedan organizam u moru koji plastika nije dotakla. Sve to opasno urušava naš ugled prekrasne turističke destinacije i našeg mora kao izvora kvalitetnih proizvoda iz ribarstva, ugrožavajući nas i naše lokalne zajednice koji presudno zavisimo od mora“, dodaje Karamanaga.

Otpad domaći i strani

Upravo zbog količine plastike u njemu, međunarodni tim stručnjaka u studiji objavljenoj u časopisu Marine Pollution Bulletin proglasila je Jadran jednim od tri najzagađenija evropska mora (nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora). Otpad stiže od oko četiri miliona ljudi koji žive uz jadransku obalu, a taj se broj tokom turističke sezone poveća gotovo šest puta.

Najviše otpada koji završi u Mediteranu po glavi stanovnika dolazi iz Crne Gore! Čak osam kilograma godišnje, pokazuju podaci Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN).

Ekološka aktivistkinja Azra Vuković navodi da 80–90 odsto otpada u Jadranu čini plastika.

„Vijek korišćenja jednokratne plastike je 20 minuta, dok je potrebno mnogo duže da se razgradi, ako se to ikada i dogodi. Tu, prije svega, govorimo o kesama, čašama, flašama, opušcima od cigareta, ribolovnim mrežama i priboru koji na različite načine dođe do vode, stvarajući veliki problem organizmima koji žive u moru, ali i onima na kopnu“, kaže Vuković za CIN-CG/BIRN/Monitor.

Sudeći po ambalaži, većina otpada stiže iz Albanije, rijekom Bojanom. Mnogo je i domaćeg otpada, jer Bojana otiče iz Skadarskog jezera, koje većim dijelom pripada Crnoj Gori. Svaki stanovnik Crne Gore, prema podacima organizacije Zero Waste Montenegro, u prosjeku godišnje iskoristi i odbaci više od 600 plastičnih kesa koje se ne recikliraju, pa završe u prirodi, ili na deponijama.

„Samo u zaleđu Velike plaže, bez Ade Bojane, mapirane su 22 nelegalne deponije na kojima se osim građevinskog i kabastog otpada, nalazi i plastika. Ovo prijeti da napravi trajnu štetu po razvoj turizma na ulcinjskoj rivijeri”, kaže Vuković.

Iako je more izuzetno vrijedan resurs, Crna Gora nema razrađen model praćenja i zbrinjavanja otpada u moru. I u najnovijem  Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori, upravljanje otpadom ocijenjeno je kao oblast u kojoj nije ostvaren napredak.

Ministar za održivi razvoj i turizam Pavle Radulović, koji je u međuvremenu podnio ostvaku i otišao iz Vlade zbog korupcionaškog skandala u njegovoj inspekciji, gromoglasno je najavljivao zabranu upotrebe plastičnih kesa. Iz MORT-a je, međutim, tek za narednu godinu najavljena izrada novog državnog plana upravljanja otpadom za period do 2026. godine. Od početka ove godine najavljuje se donošenje novog Zakona o upravljanju otpadom. To bi trebalo da sada bude obaveza nove vlade i Skupštine, kao što je, na primjer, Hrvatski sabor prošle godine usvojio niz zaključaka o mikroplastici u okolini.

Crna Gora se obavezala, u okviru Poglavlja 27, da reciklira 50 odsto otpada plastike, papira, metala i stakla. Država namjerava da obezbijedi recikliranje najmanje 70 odsto neopasnog građevinskog otpada, kako bi ispunili završna mjerila najzahtjevnijeg evropskog poglavlja. Tako piše u Nacrtu akcionog plana za ispunjavanje završnih mjerila u Poglavlju 27 – životna sredina i klimatske promjene, koji je bio na javnoj raspravi do kraja avgusta. Ove uslove Crna Gora bi trebalo da ispuni do 31. decembra 2030. godine.

„Posljednjih godina je sve prisutnije zagađenje plastičnim otpadom, što čini dodatni pritisak na morski ekosistem“, konstatovano je prethodno i u posljednjem javno objavljenom godišnjem Izvještaju Agencije za zaštitu prirode i životne sredine Crne Gore za 2018. godinu. Uz MORT i Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom, te primorske lokalne samouprave i Upravu za inspekcijske poslove, Agencija je najodgovornija za trenutno stanje u crnogorskom moru i domorju.

Deponije na dnu mora

Istraživanje naučnika iz država koje izlaze na Jadransko i Jonsko more (Slovenije, Italije, Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Grčke), a u okviru projekta WELCOME (WatEr LandsCapes sustainability through reuse of Marine litter), koji se finansira iz fondova Evropske unije (EU), pokazalo je da po kvadratnom kilometru u Jadranu ima prosječno 670 komada plastike, što se smatra relativno visokom gustoćom otpada.

Čak 90 odsto predmeta iz otpada napravljeno je od vještačkih materijala. Analiza jedne tone smeća na plažama i u moru pokazuje da je u njemu nešto više od polovine plastika, 30 odsto drvo, 10 odsto metali, te šest odsto tekstil.

„Otpad u moru predstavlja jednu od najvećih prijetnji morskom ekosistemu Sredozemlja sa sredinskim, ekonomskim, bezbjednosnim, zdravstvenim i kulturološkim uticajem“, kaže za CIN-CG/BIRN/Monitor viši naučni saradnik Instituta za biologiju mora u Kotoru dr Milica Mandić.

Podsjećajući da je Jadransko more poluzatvoren basen sa slabim strujanjima morske vode i dugim zadržavanjem vodenih masa, što ga čini ranjivim i veoma osjetljivim na uporna zagađenja, ona ističe da je posebno ugroženo veoma specifično i dijelom zaštićeno područje Bokokotorskog zaliva.

„Najveći krivci za sve što se u njemu nalazi su lokalno stanovništvo, turisti i, dijelom, neadekvatno upravljanje otpadom na kopnu. Oko 80 odsto otpada koji se nalazi ispod površine mora u Boki je porijeklom sa kopna. Procjene su da se na području zaliva nalazi od 160-250 kilograma otpada po kilometru kvadratnom, a na području otvorenog mora Crnogorskog primorja od 40-80 kilograma“, kaže Mandić.

Ona tvrdi da je otpad na plažama zapravo samo „vrh ledenog brijega“ u odnosu na količinu koja se nalazi ispod morske površine.

Ekspert Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita dr Pero Tutman kaže za CIN-CG/BIRN/Monitor da oko 70 odsto otpada koji sa kopna dospije u more, završi na morskom dnu i tamo se godinama gomila izvan ljudskog dohvata.

„Te količine se povećavaju na godišnjem nivou i premda nam nijesu poznate, svakako nijesu zanemarljive. Uticaj na morske organizme u najvećoj mjeri je kroz zaplitanje (npr. izgubljeni ribolovni alati, plastične kese, i slično), te gutanjem i unosom u probavni sistem. Tome su posebno izloženi veći morski organizmi poput sisavaca (tuljana, delfina i kitova) i kornjača, te morskih ptica“, naglašava dr Tutman.

Što manja plastika, veći problemi

Plastika u moru praktično nikada ne nestaje: samo se raspada u sve manje komade i ulazi u sve pore prirodne okoline. Mikroplastika (plastične čestice manje od pet milimetara) je pronađena u svim vrstama morskih organizama. Problem sa mikroplastikom je i to što se na nju može apsorbovati i velika količina teških metala, virusa i bakterija.

Na ovaj problem u Jadranu prvi put je ukazano u projektu DeFishGear kada je utvrđeno da u želucima sedam od 10 riba u našem moru postoje komadi mikroplastike! Dakle, dok jedemo jadranske specijalitete i sami konzumiramo plastiku.

Istraživanja su pokazala da se čestice plastike prisutne u srcu i ljudskom mozgu dovode u vezu sa rizikom od karcinoma mozga, a da izloženost životinja plastici može dovesti do upala, neplodnosti i karcinoma.

I u kotorskom Institutu su sproveli istaživanje koje se baziralo na analizama sadržaja želudaca kod pet različitih, komercijalno važnih vrsta ribe, srdele, šnjura, lokarde, barbuna i lista.

„Pokazalo se da se dijelovi makroplastike, veličine preko 5 milimetara, nalaze u svim pomenutim vrstama, sa manjom ili većom brojnošću. Od ukupno 235 analiziranih jedinki, makroplastika je nađena kod svake četvrte“, kaže dr Mandić.

Kese poslastica” za morske kornjače

Jedna od najugorženijih vrsta u Jadranu su morske kornjače. Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology pokazalo je da plastične kese kornjačama mirišu kao ukusna poslastica zbog bakterija i algi koje se na njima akumuliraju. Naučnici su morskim kornjačama ponudili nekoliko vrsta mirisa. Kornjače su gotovo identično reagovale na miris hrane i najlon kese, koja je prethodno bila potopljena u vodi, navodi se u tom časopisu.

„Istraživanja sprovedena do 2011. pokazala su da je od 54 pronađene uginule glavate želve (najdominantnija vrsta morske kornjače u Jadranu) kod 35 odsto u probavnim organima pronađen otpad. Što je takvog otpada više, nažalost, morske kornjače su sve više ugrožene“, kaže dr Tutman.

Jedna od od najugroženijih i najvećih vrsta morskih kornjača na svijetu, koja vrlo rijetko zalazi u Jadransko more, sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea), zapetljala se prije nekoliko godina u ribarsku mrežu kod Valdanosa, ali ju je spasio službenik patrole Opštine Ulcinj Hajrudin-Dino Šata.

Morske kornjače u moru, inače, obavljaju takozvanu bioturbaciju, uzrokujući miješanje sedimenta i kruženje nutrijenata, čime utiču na očuvanje stabilnosti složenog ekosistema mora.

Haos od plastike na plažama

U Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom, koje često organizuje akcije čišćenja kupališta, kazali su za CIN-CG/BIRN/Monitor da je, prema obavljenim analizama, dominantan otpad plastična ambalaža.

„Na svim plažama ustanovljeno je da najveći problem predstavlja plastični otpad, sa udjelom od preko 60 odsto kako u broju tako i u težini. Od ukupnog broja komada sakupljenog otpada, najveći udio pripada opušcima i filterima od cigareta. Slijede plastični komadi veličine od 2,5-50 cm, plastična ambalaža, folije, dijelovi ambalaže od slatkiša i hrane, kao i plastični čepovi i poklopci“, kaže dr Mandić.

Iz Morskog dobra je saopšteno da crnogorska Vlada priprema Programa monitoringa, koji uključuje i otpad u moru „a sve u cilju određivanja dobrog stanja životne sredine Jadranskog mora“.

“Nova zakonska regulativa mora donijeti i značajno unapređenje i bolju efikasnost lokalnih preduzeća koja su nadležna za sakupljanje i odlaganje otpada, ali i razvoj mehanizama u Crnoj Gori za reciklažu plastičnog, staklenog, metalnog i drugog ambalažnog otpada, kao i mehanizme za kontrolu i smanjenje otpada u proizvodnji kao što je zabrana plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu. Sve ovo će doprinijeti smanjenju otpada na plažama i drugim javnim površinama“, kaže za CIN-CG/BIRN/Monitor Miljan Živković iz Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.

Ipak, dr Mandić smatra da je situacija prilično zabrinjavajuća „posebno imajući u vidu činjenicu da se na konkretnom rješavanju problema ne radi mnogo, da nema zakonske regulative koja tretira pitanje otpada u moru, ali i da nema dovoljno nacionalnih fondova za fundamentalna naučna istraživanja koja bi tretirala problematiku uticaja akumulacije i transfera otpada na zdravlje morskih organizama, a posljedično i ljudi”.

S obzirom da otpad u moru prevazilazi nacionalne granice i da, u zavisnosti od strujanja, vjetrova i slično može preći značajne razdaljine za kratko vrijeme, dr Tutman kaže da o ovom problemu i njegovom rješavanju treba govoriti i raditi u koordinaciji sa ostalim zemljama „sa kojima dijelimo Jadran“.

Ministri zaštite životne sredine Hrvatske, Crne Gore i Albanije su se početkom 2018. godine u Dubrovniku dogovorili da „konkretizuju saradnju i iskoriste raspoložive evropske fondove u cilju rješavanja problema sa morskim otpadom u Jadranskom moru”.

No, u protekle dvije godine malo je toga konkretnog urađeno, baš kao što su rezultati izostali i u okviru zajedničkih sporazuma i inicijativa poput Mješovite komisije za zaštitu voda Jadranskog mora i obalnih područja, Jadranske Trilaterale i EU Strategije za jadransko-jonsku regiju.

 

CZIP: Zabraniti upotrebu kesa

„Otpad i plastika ne pogađaju samo ljude i nijesu isključivo stvar vizuelnog narušavanja prirode. Vrlo često ptice hrane svoje ptiće mikroplastikom na koju nijesu imuni ni morski sisari”, kaže se u proglasu podgoričkog Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) čiji su aktivisti pozvali građane da potpišu peticiju za zabranu plastičnih kesa i konačan sistemski obračun sa otpadom. Do sada su prikupili 6.439 potpisa.

Društvo Martin Schneider Jacoby Association je tokom ove godine organizovalo niz akcija čišćenja ulcinjskih plaža, Solane i Borove šume.

„Naši volonteri su nailazili na prave deponije plastičnog otpada. Mi smo očekivali lošu situaciju, ali ne i da će biti toliko slojeva nataloženog plastičnog otpada, preko kojeg su kiše nanijele zemlju, pa smo skoro propadali kroz plastiku dok smo čistili”, kaže predsjednica tog udruženja Zenepa Lika.

Polazeći od činjenice da se najbolji rezultati postižu edukacijom Rotari klub Ulcinj je nedavno realizovao projekat Zero Waste Promotion.

Član te organizacije Boris Marđonović kazao je za CIN-CG/BIRN/Monitor da je realizaciju ovog projekta finansijski podržala grupa turista iz Norveške koja je tokom prošle sezone prvi put boravila na ulcinjskoj rivijeri i bila očarana ljepotama grada.

„Ali, kada su vidjeli razmjere plastike odlučili su da preko Rotarija pokrenu projekat insistirajući da tu prvenstveno budu uključena djeca predškolskog uzrasta. Rješavanje ovog pitanja je pokazatelj našeg civilizacijskog razvitka“, uvjeren je Marđonović.

 

Pojedemo kreditnu karticu nedjeljno

Na globalnom nivou, od 1900. godine proizvedeno je oko osam milijardi tona plastike. Polovina od te količine je proizvedena u posljednjih 13 godina. Sa Skupštine Ujedinjenih nacija o ekologiji, održanoj u Najrobiju prošle godine, poslano je alarmantno upozorenje – svjetska mora i okeani su u „plastičnoj krizi”.

“Do sredine ovog vijeka 99 odsto morskih ptica biće zatrovano plastikom, a već sada ih zbog nje godišnje ugine više od milion”, kaže Peter Malvik iz UN-ovog programa za okolinu.

Iz te institucije je navedeno da sedmično pojedemo količinu plastike koliko sadrži jedna kreditna kartica, dok je iz Fondacije Ellen MacArthur upozoreno da će do 2050. godine u moru biti više plastike nego riba.

Evropska komisija je u januaru 2018. donijela Evropsku strategiju za plastiku u kružnoj ekonomiji. U junu prošle godine usvojena je direktiva kojom se propisuju nova pravila za smanjenje i ograničenje korišćenja plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, pribora za jelo, slamčica, štapića za uši i slično. Države članice su u obavezi da ovo prenesu u nacionalna zakonodavstva do 2021. godine. Pored sprječavanja i smanjenja uticaja plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, cilj je i da se na održiv način pređe na druge proizvode i materijale.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo