Povežite se sa nama

DRUŠTVO

HOTEL AS – UKLETI BROD NASUKAN U PERAZIĆA DOLU: Od strateške privatizacije do optužnice

Objavljeno prije

na

Privatizacija Hotela As postala je jedan od najvećih promašaja Savjeta za privatizaciju koji je budzašto i pristrasno rasprodavao vrijedne crnogorske hotele i još vrednije zemljište na obali mora kojima su hotelski kompleksi raspolagali. Njihove greške i milionske štete nanijete državi Crnoj Gori rješavaće se u dugotrajnim sudskim procesima

 

Gabaritni Hotel As sagrađen u uvali Perazića Do može ponijeti pridjev – ukleti. Njegovu izgradnju od početka osamdesetih godina prošlog vijeka do danas, pratile su brojne nedaće, sudske afere, blokade rada hotela, privatizacije i promjene vlasništva. Sve do posljednjih skandala oko lažnih garancija koje su podmetnute Vladi, odnosno Ministarstvu održivog razvoja i turizma i podizanja optužnice Specijalnog državnog tužilaštva protiv vlasnika za zloupotrebu ovlašćenja u privredi.

Osamnaestogodišnja saga o neuspjeloj privatizaciji, o graditeljskoj megalomaniji bez pokrića, o nelegalnoj rekonstrukciji i dogradnji ogromnog hotela, ružne betonske građevine koja se poput Titanika prislonila uz brdo nekada pitoresknog turističkog naselja Perazića Do, dobiće svoj epilog na sudu.

Na osnovu krivične prijave koju je početkom 2016. podnijelo Ministarstvo održivog razvoja i turizma protiv šest osoba, vlasnika i odgovornih lica crnogorsko-ruske kompanije Nega Tours Montenegro zbog otkrića da su garancije date Vladi i HTP Budvanska rivijera na iznos od 3 miliona eura bile lažne, Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Neđeljka Gardaševića, predsjednika Borda direktora kompanije Montena Invest ltd, sa Kipra. On se tereti za zloupotrebu ovlašćenja u privredi, za davanje lažne bankarske garancije od 3.000.000 eura prilikom potpisivanja Aneksa I ugovora iz 2014. godine, kojim je Vlada pokušala dati novu šansu investitoru za završetak radova na rekonstrukciji hotela, te da je za taj iznos oštetio budžet Crne Gore.

Neđeljko Gardašević uhapšen je 13. marta ove godine po nalogu SDT, ali je početkom aprila izašao iz istražnog zatvora kada je sudija Višeg suda prihvatio predlog odbrane za jemstvo u iznosu od 100.000 eura, koji je u depozit suda uplatio prijatelj Gardaševića, izvjesni Aleksandar Jovanović.

Na ročištu koje je krajem oktobra odžano u Višem sudu, branilac Miloš Vuksanović kazao je da je optužba protiv Gardaševića nepotpuna i nezakonita, da je ostala na nivou indicija, imajući u vidu činjenicu da je optuženi prilikom prvog saslušanja prezentirao dokaz o uplati provizije u iznosu od 195.000 eura u rubaljskoj protivvrijednosti brokerskoj agenciji Miraž koja je bila zadužena da prema propisima Ruske Federacije pribavi spornu garanciju. Predložio je da se optužnica vrati na doradu ili ukine postupak.

Blamaža oko falsifikovane, bezvrijedne bankarske garancije na 3 miliona eura, koju je MORT na čelu sa ministrom Branimirom Gvozdenovićem prihvatilo bez ikakve provjere, izazvala je nevjericu i podsmjeh u crnogorskoj javnosti koja je očekivala ministrovu neopozivu ostavku. Do toga nije došlo, ali je ministar Gvozdenović saslušavan na tu okolnost pred poslanicima, članovima Odbora za ekonomiju Skupštine Crne Gore. Nikakvih posljedica po Gvozdenovića nije bilo osim zaključka, da se u slučaju raskida ugovora o prodaji Hotel As ne može vratiti pod okrilje HTP Budvanska rivijera već se mora tretirati kao državna imovina.

Investitori su tada tvrdili da je garancija validna i da su moskovsku Sberbanku, koja je izdala, izabrali na predlog Vlade. Zbog lažnih garancija i nepoštovanja obaveza iz Aneksa, po nalogu Vlade HTP Budvanska rivijera podnijela je 19. oktobra 2016. tužbu Privrednom sudu za raskid ugovora. Zatražili su i uvođenje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja na nedovršeni hotel što je sud prihvatio.

Iako su se Neđeljko Gardašević i firme Montena  invest i Nega tours žalili,  sud je presudio u korist državne hotelske kompanije, pa je u katastar  upisana privremena mjera na Hotel As sa pripadajućim zemljištem, uz zabilježbu tužbe države protiv tih firmi, njihovih osnivača i direktora.

Privatizacija Hotela As postala je jedan od najvećih promašaja Savjeta za privatizaciju koji je budzašto i pristrasno rasprodavao vrijedne crnogorske hotele i još vrednije zemljište na obali mora kojima su  hotelski kompleksi raspolagali. Njihove greške i milionske štete nanijete državi Crnoj Gori rješavaće se u dugotrajnim sudskim procesima.

Među prvim privatizacijama u crnogorskom hotelijerstvu bila je prodaja Hotela As 2002. godine, za koji je Nega tours platila 5 miliona njemačkih maraka. Ugovorom zaključenim između Vlade, HTP Budvanska rivijera i ruske firme Nega tours, kupac je za taj iznos  dobio hotel površine oko 22.000 m2, 22 vile i 36.000 kvadrata zemljišta uz morsku obalu u naselju Perazića Do. Ugovorom je obećan dodatni bonus, davanje koncesije na atraktivnu plažu Crvena stijena, na ime ulaganja u uređenje pješačkog tunela između tog malog primorskog sela i Petrovca. Par mjeseci nakon potpisivanja ugovora ruska firma uknjižila se na ove nepokretnosti, koje sada država i hotelska grupa Budvanska rivijera tužbom traže nazad.

Investitor se obavezao da će izvršiti rekonstrukciju i adaptaciju oronulog hotela do nivoa od četiri hotelske zvjezdice. Otvaranja je zakazano za narednu, 2003. godinu. Vlasnici Nega toursa, Neđeljko Gardašević i njegov ruski partner  Viktor Mazanov imali su druge planove. Htjeli su veći hotel, vile, bazene, marine, heliodrome, pa su ubrzo porušili dio hotela i počeli širenje gabarita u svim pravcima, po širini i visini.

U međuvrmenu, došlo je do promjena u vlasničkoj strukturi ruske firme. U avgustu 2009. firmu Nega tours preuzima kiparska kompanija Montena Invest Ltd, u iznosu od 76,95 odsto kapitala. Kao suosnivač navodi se i kompanija Nikas Engineering Ltd, za preostalih 23 odsto. Na čelu Odbora direktora firme nalazi se optuženi Neđeljko Gardašević dok funkciju ovlašćenog zastupnika i izvršnog direktora obavlja njegov sin Dejan Gardašević.

Ugovorene obaveze oko rekonstrukcije Hotela As nisu bile ispunjene ni 12 godina kasnije, pa je Vlada odlučila da investitoru pruži drugu šansu, koja nije iskorišćena. U februaru 2014. potpisan aneks ugovora prema kome se Nega tours obavezala da će u dvije faze, do kraja 2015. godine uložiti oko 50 miliona eura i završiti radove. Za šta  su priložili  garancije moskovske Sberbanke.

Međutim, Hotel As nije završen. Osamnaest godina kasnije on je građevina nalik Skadru na Bojani, napušteni betonski skelet od 17 spratova, usječen u brdo ispod magistralnog puta za Petrovac. Kao simbol propale privatizacije, lažnih garancija i obećanja. Čitava plejada ministara turizma, od Rada Gregovića za čijeg je mandata Hotel As prodat, preko Predraga Nenezića i Predraga Sekulića pa sve do Branimira Gvozdenovića, nije dala odgovor na pitanje kako se došlo do situacije da Hotel As predstavlja graditeljsko ruglo Perazića Dola i cijele budvanske rivijere, kome se ne nazire rješenje u skoroj budućnosti.

Novi Hotel As najavljivan je kao primjer vrhunskog luksuza i ekstravagancije u hotelijerstvu. U kompleksu ekstremnio neprikladnih  gabarita sa hotelom od sedamnaest spratova koji podsjećaju na palube luksuznog kruzera ukotvljenog na pješčanom žalu, planirana je izgradnja tri heliodroma, jedan na posljednjem spratu hotela, drugi na plaži i treći na dokovima hotelske marine. Predviđeni su i veliki otvoreni i zatvoreni bazeni, sa mašinama za proizvodnju vještačkih talasa, na kojima bi gosti mogli surfovati, po uzoru na takve u Las Vegasu. Posebu atrakciju predstavljao bi podvodni restoran kakav je izgrađen u poznatom Hotelu Budž El Arab u Dubaiu. Na sve se mislilo, pa su predviđeni luksuzni apartmani za šeike sa posebnim prostorijama za njihove hareme, iz kojih se pruža predivan pogled na plavu morsku pučinu.

A onda je nastupila ekonomska kriza zbog koje su, navodno, ovi ambiciozni planovi propali.

 

AFERA ZATVORILA HOTEL

Hotel As je dobio  ime po Auto-moto savezu Jugoslavije koji ga je izgradio u saradnji sa njemačkim klubom Adoc, osnovanim za ljetovanja njemačkih turista koji na odmor odlaze svojim automobilima. Hotel je gradila beogradska stambena zadruga Komfor, koja je većinu zemljišta u Perazića Dolu kupila od mještana, na kome je sagradila atraktivno vikend naselje sa 52 vikendice, ušuškane u gustoj hrastovoj šumi. Komfor poklanja AMS parcelu za gradnju hotela i tursitički razvoj naselja. Početkom sedamdesetih izgrađen je luksuzni Hotel As sa 110 soba, opremljen brojnim sadržajima.

Kada je hotel u potpunosti dovršen, kompletiran sa vrhunskom opremom i osobljem, svečano otvaranje stopirano je zbog izbijanja čuvene afere Komfor. Bila je to prva korupcionaška afera visokog ranga u kojoj su federalne vlasti sumnjičile rukovodioce zadruge Komfor za spregu sa vlasnicima vila, koje su navodno izgrađene na teret hotela. Kupci vikendica bile su ugledne ličnosti tadašnje Jugoslavije, sudije, advokati, istaknuti Titovi saradnici, generali, glumci…Smijenjen je i uhapšen generalni sekretar AMS Laza Lotvin i mnogi drugi akteri. Hotel je ostao zatvoren punih deset godina, kada na čelo AMS dolazi Vukašin Maraš, koji početkom osamdesetih hotel predaje preduzeću Montenegroturist. Kasnije prelazi u sastav HG Budvanska rivijera, koja ga je i prodala.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo