Povežite se sa nama

DRUŠTVO

HOTEL AS – UKLETI BROD NASUKAN U PERAZIĆA DOLU: Od strateške privatizacije do optužnice

Objavljeno prije

na

Privatizacija Hotela As postala je jedan od najvećih promašaja Savjeta za privatizaciju koji je budzašto i pristrasno rasprodavao vrijedne crnogorske hotele i još vrednije zemljište na obali mora kojima su hotelski kompleksi raspolagali. Njihove greške i milionske štete nanijete državi Crnoj Gori rješavaće se u dugotrajnim sudskim procesima

 

Gabaritni Hotel As sagrađen u uvali Perazića Do može ponijeti pridjev – ukleti. Njegovu izgradnju od početka osamdesetih godina prošlog vijeka do danas, pratile su brojne nedaće, sudske afere, blokade rada hotela, privatizacije i promjene vlasništva. Sve do posljednjih skandala oko lažnih garancija koje su podmetnute Vladi, odnosno Ministarstvu održivog razvoja i turizma i podizanja optužnice Specijalnog državnog tužilaštva protiv vlasnika za zloupotrebu ovlašćenja u privredi.

Osamnaestogodišnja saga o neuspjeloj privatizaciji, o graditeljskoj megalomaniji bez pokrića, o nelegalnoj rekonstrukciji i dogradnji ogromnog hotela, ružne betonske građevine koja se poput Titanika prislonila uz brdo nekada pitoresknog turističkog naselja Perazića Do, dobiće svoj epilog na sudu.

Na osnovu krivične prijave koju je početkom 2016. podnijelo Ministarstvo održivog razvoja i turizma protiv šest osoba, vlasnika i odgovornih lica crnogorsko-ruske kompanije Nega Tours Montenegro zbog otkrića da su garancije date Vladi i HTP Budvanska rivijera na iznos od 3 miliona eura bile lažne, Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Neđeljka Gardaševića, predsjednika Borda direktora kompanije Montena Invest ltd, sa Kipra. On se tereti za zloupotrebu ovlašćenja u privredi, za davanje lažne bankarske garancije od 3.000.000 eura prilikom potpisivanja Aneksa I ugovora iz 2014. godine, kojim je Vlada pokušala dati novu šansu investitoru za završetak radova na rekonstrukciji hotela, te da je za taj iznos oštetio budžet Crne Gore.

Neđeljko Gardašević uhapšen je 13. marta ove godine po nalogu SDT, ali je početkom aprila izašao iz istražnog zatvora kada je sudija Višeg suda prihvatio predlog odbrane za jemstvo u iznosu od 100.000 eura, koji je u depozit suda uplatio prijatelj Gardaševića, izvjesni Aleksandar Jovanović.

Na ročištu koje je krajem oktobra odžano u Višem sudu, branilac Miloš Vuksanović kazao je da je optužba protiv Gardaševića nepotpuna i nezakonita, da je ostala na nivou indicija, imajući u vidu činjenicu da je optuženi prilikom prvog saslušanja prezentirao dokaz o uplati provizije u iznosu od 195.000 eura u rubaljskoj protivvrijednosti brokerskoj agenciji Miraž koja je bila zadužena da prema propisima Ruske Federacije pribavi spornu garanciju. Predložio je da se optužnica vrati na doradu ili ukine postupak.

Blamaža oko falsifikovane, bezvrijedne bankarske garancije na 3 miliona eura, koju je MORT na čelu sa ministrom Branimirom Gvozdenovićem prihvatilo bez ikakve provjere, izazvala je nevjericu i podsmjeh u crnogorskoj javnosti koja je očekivala ministrovu neopozivu ostavku. Do toga nije došlo, ali je ministar Gvozdenović saslušavan na tu okolnost pred poslanicima, članovima Odbora za ekonomiju Skupštine Crne Gore. Nikakvih posljedica po Gvozdenovića nije bilo osim zaključka, da se u slučaju raskida ugovora o prodaji Hotel As ne može vratiti pod okrilje HTP Budvanska rivijera već se mora tretirati kao državna imovina.

Investitori su tada tvrdili da je garancija validna i da su moskovsku Sberbanku, koja je izdala, izabrali na predlog Vlade. Zbog lažnih garancija i nepoštovanja obaveza iz Aneksa, po nalogu Vlade HTP Budvanska rivijera podnijela je 19. oktobra 2016. tužbu Privrednom sudu za raskid ugovora. Zatražili su i uvođenje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja na nedovršeni hotel što je sud prihvatio.

Iako su se Neđeljko Gardašević i firme Montena  invest i Nega tours žalili,  sud je presudio u korist državne hotelske kompanije, pa je u katastar  upisana privremena mjera na Hotel As sa pripadajućim zemljištem, uz zabilježbu tužbe države protiv tih firmi, njihovih osnivača i direktora.

Privatizacija Hotela As postala je jedan od najvećih promašaja Savjeta za privatizaciju koji je budzašto i pristrasno rasprodavao vrijedne crnogorske hotele i još vrednije zemljište na obali mora kojima su  hotelski kompleksi raspolagali. Njihove greške i milionske štete nanijete državi Crnoj Gori rješavaće se u dugotrajnim sudskim procesima.

Među prvim privatizacijama u crnogorskom hotelijerstvu bila je prodaja Hotela As 2002. godine, za koji je Nega tours platila 5 miliona njemačkih maraka. Ugovorom zaključenim između Vlade, HTP Budvanska rivijera i ruske firme Nega tours, kupac je za taj iznos  dobio hotel površine oko 22.000 m2, 22 vile i 36.000 kvadrata zemljišta uz morsku obalu u naselju Perazića Do. Ugovorom je obećan dodatni bonus, davanje koncesije na atraktivnu plažu Crvena stijena, na ime ulaganja u uređenje pješačkog tunela između tog malog primorskog sela i Petrovca. Par mjeseci nakon potpisivanja ugovora ruska firma uknjižila se na ove nepokretnosti, koje sada država i hotelska grupa Budvanska rivijera tužbom traže nazad.

Investitor se obavezao da će izvršiti rekonstrukciju i adaptaciju oronulog hotela do nivoa od četiri hotelske zvjezdice. Otvaranja je zakazano za narednu, 2003. godinu. Vlasnici Nega toursa, Neđeljko Gardašević i njegov ruski partner  Viktor Mazanov imali su druge planove. Htjeli su veći hotel, vile, bazene, marine, heliodrome, pa su ubrzo porušili dio hotela i počeli širenje gabarita u svim pravcima, po širini i visini.

U međuvrmenu, došlo je do promjena u vlasničkoj strukturi ruske firme. U avgustu 2009. firmu Nega tours preuzima kiparska kompanija Montena Invest Ltd, u iznosu od 76,95 odsto kapitala. Kao suosnivač navodi se i kompanija Nikas Engineering Ltd, za preostalih 23 odsto. Na čelu Odbora direktora firme nalazi se optuženi Neđeljko Gardašević dok funkciju ovlašćenog zastupnika i izvršnog direktora obavlja njegov sin Dejan Gardašević.

Ugovorene obaveze oko rekonstrukcije Hotela As nisu bile ispunjene ni 12 godina kasnije, pa je Vlada odlučila da investitoru pruži drugu šansu, koja nije iskorišćena. U februaru 2014. potpisan aneks ugovora prema kome se Nega tours obavezala da će u dvije faze, do kraja 2015. godine uložiti oko 50 miliona eura i završiti radove. Za šta  su priložili  garancije moskovske Sberbanke.

Međutim, Hotel As nije završen. Osamnaest godina kasnije on je građevina nalik Skadru na Bojani, napušteni betonski skelet od 17 spratova, usječen u brdo ispod magistralnog puta za Petrovac. Kao simbol propale privatizacije, lažnih garancija i obećanja. Čitava plejada ministara turizma, od Rada Gregovića za čijeg je mandata Hotel As prodat, preko Predraga Nenezića i Predraga Sekulića pa sve do Branimira Gvozdenovića, nije dala odgovor na pitanje kako se došlo do situacije da Hotel As predstavlja graditeljsko ruglo Perazića Dola i cijele budvanske rivijere, kome se ne nazire rješenje u skoroj budućnosti.

Novi Hotel As najavljivan je kao primjer vrhunskog luksuza i ekstravagancije u hotelijerstvu. U kompleksu ekstremnio neprikladnih  gabarita sa hotelom od sedamnaest spratova koji podsjećaju na palube luksuznog kruzera ukotvljenog na pješčanom žalu, planirana je izgradnja tri heliodroma, jedan na posljednjem spratu hotela, drugi na plaži i treći na dokovima hotelske marine. Predviđeni su i veliki otvoreni i zatvoreni bazeni, sa mašinama za proizvodnju vještačkih talasa, na kojima bi gosti mogli surfovati, po uzoru na takve u Las Vegasu. Posebu atrakciju predstavljao bi podvodni restoran kakav je izgrađen u poznatom Hotelu Budž El Arab u Dubaiu. Na sve se mislilo, pa su predviđeni luksuzni apartmani za šeike sa posebnim prostorijama za njihove hareme, iz kojih se pruža predivan pogled na plavu morsku pučinu.

A onda je nastupila ekonomska kriza zbog koje su, navodno, ovi ambiciozni planovi propali.

 

AFERA ZATVORILA HOTEL

Hotel As je dobio  ime po Auto-moto savezu Jugoslavije koji ga je izgradio u saradnji sa njemačkim klubom Adoc, osnovanim za ljetovanja njemačkih turista koji na odmor odlaze svojim automobilima. Hotel je gradila beogradska stambena zadruga Komfor, koja je većinu zemljišta u Perazića Dolu kupila od mještana, na kome je sagradila atraktivno vikend naselje sa 52 vikendice, ušuškane u gustoj hrastovoj šumi. Komfor poklanja AMS parcelu za gradnju hotela i tursitički razvoj naselja. Početkom sedamdesetih izgrađen je luksuzni Hotel As sa 110 soba, opremljen brojnim sadržajima.

Kada je hotel u potpunosti dovršen, kompletiran sa vrhunskom opremom i osobljem, svečano otvaranje stopirano je zbog izbijanja čuvene afere Komfor. Bila je to prva korupcionaška afera visokog ranga u kojoj su federalne vlasti sumnjičile rukovodioce zadruge Komfor za spregu sa vlasnicima vila, koje su navodno izgrađene na teret hotela. Kupci vikendica bile su ugledne ličnosti tadašnje Jugoslavije, sudije, advokati, istaknuti Titovi saradnici, generali, glumci…Smijenjen je i uhapšen generalni sekretar AMS Laza Lotvin i mnogi drugi akteri. Hotel je ostao zatvoren punih deset godina, kada na čelo AMS dolazi Vukašin Maraš, koji početkom osamdesetih hotel predaje preduzeću Montenegroturist. Kasnije prelazi u sastav HG Budvanska rivijera, koja ga je i prodala.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo