Povežite se sa nama

DRUŠTVO

HOTEL AS – UKLETI BROD NASUKAN U PERAZIĆA DOLU: Od strateške privatizacije do optužnice

Objavljeno prije

na

Privatizacija Hotela As postala je jedan od najvećih promašaja Savjeta za privatizaciju koji je budzašto i pristrasno rasprodavao vrijedne crnogorske hotele i još vrednije zemljište na obali mora kojima su hotelski kompleksi raspolagali. Njihove greške i milionske štete nanijete državi Crnoj Gori rješavaće se u dugotrajnim sudskim procesima

 

Gabaritni Hotel As sagrađen u uvali Perazića Do može ponijeti pridjev – ukleti. Njegovu izgradnju od početka osamdesetih godina prošlog vijeka do danas, pratile su brojne nedaće, sudske afere, blokade rada hotela, privatizacije i promjene vlasništva. Sve do posljednjih skandala oko lažnih garancija koje su podmetnute Vladi, odnosno Ministarstvu održivog razvoja i turizma i podizanja optužnice Specijalnog državnog tužilaštva protiv vlasnika za zloupotrebu ovlašćenja u privredi.

Osamnaestogodišnja saga o neuspjeloj privatizaciji, o graditeljskoj megalomaniji bez pokrića, o nelegalnoj rekonstrukciji i dogradnji ogromnog hotela, ružne betonske građevine koja se poput Titanika prislonila uz brdo nekada pitoresknog turističkog naselja Perazića Do, dobiće svoj epilog na sudu.

Na osnovu krivične prijave koju je početkom 2016. podnijelo Ministarstvo održivog razvoja i turizma protiv šest osoba, vlasnika i odgovornih lica crnogorsko-ruske kompanije Nega Tours Montenegro zbog otkrića da su garancije date Vladi i HTP Budvanska rivijera na iznos od 3 miliona eura bile lažne, Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Neđeljka Gardaševića, predsjednika Borda direktora kompanije Montena Invest ltd, sa Kipra. On se tereti za zloupotrebu ovlašćenja u privredi, za davanje lažne bankarske garancije od 3.000.000 eura prilikom potpisivanja Aneksa I ugovora iz 2014. godine, kojim je Vlada pokušala dati novu šansu investitoru za završetak radova na rekonstrukciji hotela, te da je za taj iznos oštetio budžet Crne Gore.

Neđeljko Gardašević uhapšen je 13. marta ove godine po nalogu SDT, ali je početkom aprila izašao iz istražnog zatvora kada je sudija Višeg suda prihvatio predlog odbrane za jemstvo u iznosu od 100.000 eura, koji je u depozit suda uplatio prijatelj Gardaševića, izvjesni Aleksandar Jovanović.

Na ročištu koje je krajem oktobra odžano u Višem sudu, branilac Miloš Vuksanović kazao je da je optužba protiv Gardaševića nepotpuna i nezakonita, da je ostala na nivou indicija, imajući u vidu činjenicu da je optuženi prilikom prvog saslušanja prezentirao dokaz o uplati provizije u iznosu od 195.000 eura u rubaljskoj protivvrijednosti brokerskoj agenciji Miraž koja je bila zadužena da prema propisima Ruske Federacije pribavi spornu garanciju. Predložio je da se optužnica vrati na doradu ili ukine postupak.

Blamaža oko falsifikovane, bezvrijedne bankarske garancije na 3 miliona eura, koju je MORT na čelu sa ministrom Branimirom Gvozdenovićem prihvatilo bez ikakve provjere, izazvala je nevjericu i podsmjeh u crnogorskoj javnosti koja je očekivala ministrovu neopozivu ostavku. Do toga nije došlo, ali je ministar Gvozdenović saslušavan na tu okolnost pred poslanicima, članovima Odbora za ekonomiju Skupštine Crne Gore. Nikakvih posljedica po Gvozdenovića nije bilo osim zaključka, da se u slučaju raskida ugovora o prodaji Hotel As ne može vratiti pod okrilje HTP Budvanska rivijera već se mora tretirati kao državna imovina.

Investitori su tada tvrdili da je garancija validna i da su moskovsku Sberbanku, koja je izdala, izabrali na predlog Vlade. Zbog lažnih garancija i nepoštovanja obaveza iz Aneksa, po nalogu Vlade HTP Budvanska rivijera podnijela je 19. oktobra 2016. tužbu Privrednom sudu za raskid ugovora. Zatražili su i uvođenje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja na nedovršeni hotel što je sud prihvatio.

Iako su se Neđeljko Gardašević i firme Montena  invest i Nega tours žalili,  sud je presudio u korist državne hotelske kompanije, pa je u katastar  upisana privremena mjera na Hotel As sa pripadajućim zemljištem, uz zabilježbu tužbe države protiv tih firmi, njihovih osnivača i direktora.

Privatizacija Hotela As postala je jedan od najvećih promašaja Savjeta za privatizaciju koji je budzašto i pristrasno rasprodavao vrijedne crnogorske hotele i još vrednije zemljište na obali mora kojima su  hotelski kompleksi raspolagali. Njihove greške i milionske štete nanijete državi Crnoj Gori rješavaće se u dugotrajnim sudskim procesima.

Među prvim privatizacijama u crnogorskom hotelijerstvu bila je prodaja Hotela As 2002. godine, za koji je Nega tours platila 5 miliona njemačkih maraka. Ugovorom zaključenim između Vlade, HTP Budvanska rivijera i ruske firme Nega tours, kupac je za taj iznos  dobio hotel površine oko 22.000 m2, 22 vile i 36.000 kvadrata zemljišta uz morsku obalu u naselju Perazića Do. Ugovorom je obećan dodatni bonus, davanje koncesije na atraktivnu plažu Crvena stijena, na ime ulaganja u uređenje pješačkog tunela između tog malog primorskog sela i Petrovca. Par mjeseci nakon potpisivanja ugovora ruska firma uknjižila se na ove nepokretnosti, koje sada država i hotelska grupa Budvanska rivijera tužbom traže nazad.

Investitor se obavezao da će izvršiti rekonstrukciju i adaptaciju oronulog hotela do nivoa od četiri hotelske zvjezdice. Otvaranja je zakazano za narednu, 2003. godinu. Vlasnici Nega toursa, Neđeljko Gardašević i njegov ruski partner  Viktor Mazanov imali su druge planove. Htjeli su veći hotel, vile, bazene, marine, heliodrome, pa su ubrzo porušili dio hotela i počeli širenje gabarita u svim pravcima, po širini i visini.

U međuvrmenu, došlo je do promjena u vlasničkoj strukturi ruske firme. U avgustu 2009. firmu Nega tours preuzima kiparska kompanija Montena Invest Ltd, u iznosu od 76,95 odsto kapitala. Kao suosnivač navodi se i kompanija Nikas Engineering Ltd, za preostalih 23 odsto. Na čelu Odbora direktora firme nalazi se optuženi Neđeljko Gardašević dok funkciju ovlašćenog zastupnika i izvršnog direktora obavlja njegov sin Dejan Gardašević.

Ugovorene obaveze oko rekonstrukcije Hotela As nisu bile ispunjene ni 12 godina kasnije, pa je Vlada odlučila da investitoru pruži drugu šansu, koja nije iskorišćena. U februaru 2014. potpisan aneks ugovora prema kome se Nega tours obavezala da će u dvije faze, do kraja 2015. godine uložiti oko 50 miliona eura i završiti radove. Za šta  su priložili  garancije moskovske Sberbanke.

Međutim, Hotel As nije završen. Osamnaest godina kasnije on je građevina nalik Skadru na Bojani, napušteni betonski skelet od 17 spratova, usječen u brdo ispod magistralnog puta za Petrovac. Kao simbol propale privatizacije, lažnih garancija i obećanja. Čitava plejada ministara turizma, od Rada Gregovića za čijeg je mandata Hotel As prodat, preko Predraga Nenezića i Predraga Sekulića pa sve do Branimira Gvozdenovića, nije dala odgovor na pitanje kako se došlo do situacije da Hotel As predstavlja graditeljsko ruglo Perazića Dola i cijele budvanske rivijere, kome se ne nazire rješenje u skoroj budućnosti.

Novi Hotel As najavljivan je kao primjer vrhunskog luksuza i ekstravagancije u hotelijerstvu. U kompleksu ekstremnio neprikladnih  gabarita sa hotelom od sedamnaest spratova koji podsjećaju na palube luksuznog kruzera ukotvljenog na pješčanom žalu, planirana je izgradnja tri heliodroma, jedan na posljednjem spratu hotela, drugi na plaži i treći na dokovima hotelske marine. Predviđeni su i veliki otvoreni i zatvoreni bazeni, sa mašinama za proizvodnju vještačkih talasa, na kojima bi gosti mogli surfovati, po uzoru na takve u Las Vegasu. Posebu atrakciju predstavljao bi podvodni restoran kakav je izgrađen u poznatom Hotelu Budž El Arab u Dubaiu. Na sve se mislilo, pa su predviđeni luksuzni apartmani za šeike sa posebnim prostorijama za njihove hareme, iz kojih se pruža predivan pogled na plavu morsku pučinu.

A onda je nastupila ekonomska kriza zbog koje su, navodno, ovi ambiciozni planovi propali.

 

AFERA ZATVORILA HOTEL

Hotel As je dobio  ime po Auto-moto savezu Jugoslavije koji ga je izgradio u saradnji sa njemačkim klubom Adoc, osnovanim za ljetovanja njemačkih turista koji na odmor odlaze svojim automobilima. Hotel je gradila beogradska stambena zadruga Komfor, koja je većinu zemljišta u Perazića Dolu kupila od mještana, na kome je sagradila atraktivno vikend naselje sa 52 vikendice, ušuškane u gustoj hrastovoj šumi. Komfor poklanja AMS parcelu za gradnju hotela i tursitički razvoj naselja. Početkom sedamdesetih izgrađen je luksuzni Hotel As sa 110 soba, opremljen brojnim sadržajima.

Kada je hotel u potpunosti dovršen, kompletiran sa vrhunskom opremom i osobljem, svečano otvaranje stopirano je zbog izbijanja čuvene afere Komfor. Bila je to prva korupcionaška afera visokog ranga u kojoj su federalne vlasti sumnjičile rukovodioce zadruge Komfor za spregu sa vlasnicima vila, koje su navodno izgrađene na teret hotela. Kupci vikendica bile su ugledne ličnosti tadašnje Jugoslavije, sudije, advokati, istaknuti Titovi saradnici, generali, glumci…Smijenjen je i uhapšen generalni sekretar AMS Laza Lotvin i mnogi drugi akteri. Hotel je ostao zatvoren punih deset godina, kada na čelo AMS dolazi Vukašin Maraš, koji početkom osamdesetih hotel predaje preduzeću Montenegroturist. Kasnije prelazi u sastav HG Budvanska rivijera, koja ga je i prodala.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo