Skoro deceniju i po nakon akcije Balkanski ratnik koja je raskrinkala kriminalnu grupu Darka Šarića, jasno je jedno. Da su i sami procesi protiv tog klana vođeni pod budnim okom i uticajem politike, kao što je i Šarićevo carstvo naraslo zahvaljujući istim, političkim vezama. No, priča o sprezi visoke politike i organizovanog kriminala, kako se očekivalo, nije ispričana u dokumentima pravosuđa. O njoj će ostati tek medijski arhivi da svjedoče
Mnogo se očekivalo od slučaja Šarić. Nakon što je u međunarodnoj akciji Balkanski ratnik, razotkrivena kriminalna grupa Pljevljaka Darka Šarića, koja je krijumčarila tone kokaina u Južnu Ameriku, očekivalo se da će hapšenja njega i njegovih saradnika rezultirati ne samo adekvatnim sudskim procesima i presudama već i da će se objelodaniti kako je Šarić uspio da napravi carstvo u Crnoj Gori i regionu, te tako moćnu kriminalnu strukturu. Jasno je da to nije mogao učiniti bez jakih političkih veza. O tim vezama svjedočili su rijetki mediji u Crnoj Gori i Srbiji, no one nikada nisu postale dio pravosudnih spisa.
Danas, 12 godina od akcije Balkanski ratnik, i deceniju od početka suđenja, u Beogradu je donesena pravosnažna presuda protiv narko bosa Darka Šarića. Šarić je osuđen na 15 godina zatvora zbog trgovine narkoticima. Sud je potvrdio kaznu i Šarićevom bliskom saradniku Goranu Sokoviću, kao i još jednom istaknutom članu grupe i Šarićevom rođaku Željku Vujanoviću koji je osuđen na 14 godina zatvora, dok su gotovo svim ostalim članovima grupe kazne smanjene.
U obrazloženju odluke suda koja je, kako piše beogradski KRIK, donijeta u junu ove godine, a objavljena tek nedavno, navodi se da, iako su postojale olakšavajuće okolnosti za Šarića, one nijesu mogle da utiču na smanjenje kazne. „Kao otežavajuća okolnost (uzeta je) kriminalna aktivnost kojom je ostvarena organizacija na planetarnom nivou, a koja je kroz kontinuirane aktivnosti baratala sa, kao što je tokom postupka nesporno utvrđeno, velikim količinama opojne droge kokain“, navodi se u odluci suda. KRIK konstatuje da sud nije objasnio zbog čega je čekao više od četiri mjeseca da ovo saopšti javnosti.
Ostalo je mnogo toga što javnosti nije razjašnjeno kada je u pitanju proces protiv Šarića i njegove grupe. I u Beogradu, ali i u Crnoj Gori. Odavno je jasno da i Šarićevo carstvo i sudski procesi itekako imaju veze sa politikom.
Šarić je uhapšen četiri godine nakon početka procesa u Beogradu. Predao se sam u martu martu 2014. godine, dva dana nakon vanrednih parlamentarnih izbora na kojima je pobedu odnela Srpska napredna stranka, podsjeća KRIK. Tada je saopštio da je zbog promjene „političke klime“ u Srbiji osjetio da može da ima pošteno suđenje. „Ovo je fer suđenje sada, nije Darko neprijatelj više.“
Kazna Šariću je niža od one kojoj se nadalo beogradsko tužilaštvo, koje je u završnim riječima tražilo da se Šarić osudi na 40 godina zatvora. Šarić je tokom postupka uglavnom imao primjedbe na beogradsko tužilaštvo, odnosno zamjenika tužioca Sašu Ivanića, koji je proces vodio od početka, i prije dolaska nove vlasti u Srbiji. Protiv Ivanića kampanju nije vodio samo Šarić, nego i medji bliski novom režimu.
U Crnoj Gori Šarićeva grupa nije imala razloga za nezadovoljstvo. Mnogo kasnije od ostalih zemalja u regionu, crnogorsko tužilaštvo pokrenulo je proces protiv brata Darka Šarića Duška i saradnika Jovice Lončara zbog pranja novca. Obojica su nakon dužeg procesa oslobođeni, a brojni pravnici propust su vidjeli u optužnici, postavljenoj tako da ne dokazuje porijeklo novca. Kako god, Šarićev brat danas je ugledni građanin u rodnoj zemlji. Nedavno je i firma Mat kompani, koja je bila predmet optužnice jer je navodno služila za pranje novca, počela da posluje pod drugim imenom – Level ing. Nakon preimenovanja, na čelo kompanije se poslije punih 11 godina i formalno vratio Duško Šarić, pišu Vijesti.
Šariću i Lončaru vraćene su nekretnine koje su bile u vlasništvu Mat kompani – zemljište u Pljevljima površine 6.203 kvadrata, poslovne zgrade u kojima su smještene diskoteka Municipium S, kafić Četiri sobe i benzinska stanica Mat petrol. Vraćene su im i stambene zgrade u Pljevljima ukupne površine 2.194 kvadrata, parcele površine 2.683 kvadrata i stanovi u stambenoj zgradi površine 149 kvadrata.
Prema optužnici, Mat kompani je prala novac preko Prve banke Crne Gore, u vlasništvu predsjednika države Mila Đukanovića i njegovog brata Aleksandra. Tako je presudom, i banka, odnosno braća Đukanović oslobođena odgovornosti.
Tu se vraćamo na priču o sprezi visoke politike i organizovanog kriminala, o kojoj će ostati tek medijski arhivi da svjedoče. Zato se valja prisjećati. Za sada samo je šef kabineta Ivice Dačića optužen da je davao informacije Šariću, no prisluškivani razgovori nijesu uvršteni u dokazni materijal na suđenju.
„Svaki ozbiljan organizovani kriminal se zasniva na trojstvu – droga, novac i politika“, objašnjavao je svojevremeno u intervjuu našem nedjeljniku Stevan Dojčinović, urednik beogradskog KRIK-a, koji je i napisao knjigu o Šarićevom carstvu. „Postoji indicija da je balkanski kartel u Srbiji uspostavio veze sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, koje je predvodio Ivica Dačić, lider Socijalističke partije Srbije. Šarić je bio vlasnik noćnog kluba Vanila koji se nalazio u zgradi centrale SPS-a, a postojali su i direktni kontakti Ivice Dačića, kao još minimum dva člana njegovog kabineta sa Rodoljubom Radulovićem, koji je 2012. godine optužen kao jedan od članova narko kartela“, tvrdio je.
U Crnoj Gori, kazao je tada Dojčinović, veze dosežu do Mila Đukanovića i njegovih ljudi. „Te veze je otkrila i u svojim pričama objavila moja koleginica Miranda Patrucić iz Sarajeva, a ja ih u knjizi samo prenosim. U pitanju su veze preko Prve banke, davanja garancije Šariću za državljanstvo i poslova oko fudbalskog kluba Mogren“.
Monitor je ranije pisao da je Prva banka Šarićima izdala kredit od preko pet miliona eura u vrijeme kada su joj bile zabranjene kreditne aktivnosti, a mreža istraživačkih novinara OCCRP je, pozivajući se na dokumenta Centralne banke Crne Gore, konstatovala da je ova grupa imala privilegovan položaj u banci porodice bivšeg crnogorskog premijera, te da je banka poslujući sa njima često kršila i propise i dobru bankarsku praksu
Crnogorske vlasti garantovale su Darku Šariću državljanstvo u vrijeme akcije Balkanski ratnik, iako su bezbjednosne službe zemlje bile upoznate sa aktivnostima njegovog klana. Predsjednik Đukanović u beogradskim medijima pravdao je to postulatima pravne države – niko nje kriv dok se na sudu ne dokaže. To pravilo dobro dođe u zemlji čije pravosuđe nikada nije utvrdilo odgovornost vrha vlasti i njemu bliskih ljudi u bilo kojoj aferi koja je potresala zemlju, ma kako bila dokumentovana u krivičnim prijavama najčešće civilnog sektora i medijskim napisima.
Bivši direktor srpske policije Milorad Veljović više puta je tvrdio da je na vrhu narkoklana neko mnogo moćniji od Darka Šarića. Ko, pravosuđa regiona nijesu dala odgovor.
Dvije godine nakon početka postupka Darku Šariću, Crna Gora je u američkom Forin afersu okarakterisana mafijaškom državom. Po definiciji tog uglednog časopisa, u takvim zemljama visoki zvaničnici su, u stvari, integralni igrači organizovanog kriminala, ako ne i vođe.
U takvim zemljama, i bratskim vladavinama u komšiluku, teško je očekivati da istina o moćnicima dobije sudski pečat.
Čeka se i presuda za pranje novca
I dok je Darko Šarić pravosnažno osuđen u postupku za trgovinu narkoticima, u Beogradu i dalje traje proces Šariću i njegovoj grupi za pranje više od 20 miliona evra koje je Šarić navodno zaradio švercujući i prodajući drogu.
U ovom postupku Šarić je prvi put osuđen ljetos, i to na devet godina zatvora, a presudu, trenutno, takođe razmatra Apelacioni sud u Beogradu.
Srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal zatražio je maksimalne kazne za ubacivanje „prljavog“ novca u finansijske tokove Srbije, dok je odbrana predložila oslobađajuću presudu, tvrdeći da novac Šarića potiče od legalnih poslova.
U optužnici se tvrdi da je Pljevljak novac stečen trgovinom droge investirao u kupovinu, uzimanje pod zakup i preuzimanje pojedinih preduzeća, poljoprivrednog zemljišta i drugih nepokretnosti, uglavnom na području Vojvodine. To je radio, tvrdi Tužilaštvo, koristeći of šor kompanije, koje je osnovao u Americi, i njegove firme u Crnoj Gori. Pri tome je, navodi se, njegov identitet ostajao skriven i poslove je rijetko zaključivao lično.
Postupajući tužilac je bio Saša Ivanić. Odbrana je tražila njegovo izuzeće tvrdeći da nije nepristrasan.
Milena PEROVIĆ