Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZGRADA  ZA NAJSIROMAŠNIJE KOLAŠINCE  NEZAVRŠENA I POSLIJE 13 GODINA: Urnisane pare, vrijeme i nade

Objavljeno prije

na

Nezavršenih stanova, namijenjenih najugroženijima, u Kolašinu je na desetine. Još je više onih koji na njih čekaju. Rekorder je zgrada u Ulici Dunje Đokić, čija je gradnja počela još 2007. godine. Iz Opštine su nedavno obznanili da nema ni građevinsku ni upotrebnu dozvolu

 

Skoro milion eura i 13 godina je potrošeno, a zgrada u Ulici Dunje Đokić, namijenjena za stanovanje najsiromašnijih Kolašinaca, još nije završena. Tačnije, prije sedam godina, useljeno je samo 20 stanova. Navodno, stanove su na korišćenje dobili  „oni kojima su najpotrebniji“, iako o tome nije donešena opštinska odluka. Javnosti nijesu bili poznati ni kriterijumi prema kojim je raspodjela obavljena.

Polovina zgrade još je nedovršena. Prema podacima iz Plana socijalnog stanovanja, to je jedan od 12 objekata u Kolašinu, namijenjenih toj vrsti stanovanja, koji je nelegalan. Nije formalno još ni opštinsko vlasništvo.  Zgrada nema građevinsku ni upotrebnu dozvolu, a kako piše u Planu, ni rješenja o lokaciji, urbanističke uslove, projekte…

Tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković podijelio je ključeve stanova u nelegalnog objektu, krajem ljeta 2013. godine. Obećao je da će „uskoro, uz pomoć države, biti i ostali stanovi spremni za useljenje“. Od tada se dva puta mijenjala vlast u Kolašinu, a obećanja su pala u zaborav. Sada, iz lokalne uprave, tvrde da je  „inicijativa za nastavak radova stalno prisutna“.

„Svjesni smo važnosti rješavanja stambenih pitanja sugrađana, koji su u stanju socijalne potrebe. Prema našim sadašnjim budžetskim mogućnostima, jedini način da se nastave radovi je uključenje nadležnih državnih institucija. Sa pozicije lokalne uprave, mi ćemo nastaviti sa inicijativama da se što prije nastave radovi na toj zgradi“, kažu u kabinetu predsjednika Opštine Milosava Bulatovića.

Novca za nastavka gradnje nije bilo ni svih minulih godina. Niti objašnjenja kako je trošen novac namijenjen za taj objekat.

Gradnja je 2007. godine povjerena preduzeću T&M gradnja iz Podgorice. Do 2010, prema djelimičnoj dokumentaciji, koju je moguće naći u lokalnoj upravi, tom preduzeću je isplaćeno više od 745.000 eura. Za te pare, tokom dvije godine, završeni su samo „grubi“ radovi i postavljen krov. Pred parlamentarne izbore 2012. godine, Ministarstvo rada i socijalnog staranja dalo je 30.000, a opština Kolašin dodatnih 70.000 eura za nastavak radova. Naredne godine, iz državnog budžeta opredijeljeno je još 45.000 eura. Zahvaljujući tome, polovina stanova  konačno su osposobljeni za stanovanje.

Iz ugovora između izvođača radova i Opštine, vidi se da su se tadašnji lokalni čelnici odlučili da se naknadno dograde dva sprata, što je koštalo oko 400.000 eura. Zbog toga su na temeljima, planiranim za objekat sa 24, izgrađena 42 stana.

Bivša predsjednica opštine Željka Vuksanović više puta je izjavljivala kako je, prije svega, neophodno procijeniti sigurnost te zgrade, odnosno,  električne, vodovodne i kanalizacione priključe.

„Sve što je bilo sumnjivo oko izgradnje te zgrade poslato je Specijalnom državnom tužiocu. Još nemamo povratnu informaciju“ – rekla je ona dok je bila na čelu lokalne izvršne vlasti. Na odgovore iz SDT još se čeka.

Njene sumnje u kvalitet radova potvrdio je i ekološki incident prije tri godine. Tada su stanari otkrili da odvod za kanalizaciju objekta nije priključen na mrežu. Godinama su se otpadne vode skupljale ispod temelja, a potom i izbile na površinu i prodrle u prizemlje. Oštetile su nekoliko useljenih stanova, izlille se u rijeku Svinjaču, poplavile dvorište… Zbog nepodnošljivog smrada jedna korisnica stana u potkrovlju odselila se i ponovo potražila podstanarsku sobu. Koliko štete je naneseno temeljima niko do sada nije ni pokušao da ustanovi.

„Ponekad pomislim da je bolje bilo da nikada nijesam dobila stan u ovoj zgradi. Podstanarski život je bio „pjesma“, pri ovome. Ne znamo šta nas sve može zadesiti ni sa strujom ni sa vodovodnom kanalizacijom…“ , kazala je jedna od korisnica stana oštećenog izlijevanjem fekalija.

Međutim, na desetine najsiromašnijih kolašinskih porodica željno čekaju završetak preostalih stanova u tom objektu. Prije svih, korisnici privremenog nužnog smještaja u Doma učenika u Smajlagića Polju. U tijesnim sobama tog objekta, skoro četiri godine nema struje, isključene zbog duga od oko 40.000 eura. Neki od stanara u tom smještaju su više od deceniju. Gotovo svima su im, tvrde, obećani stanovi u zgradi u Ulici Dunje Đokić.

Program socijalnog stanovanja, kao i Odluku o rješavanju stambenih potreba po osnovu prava na socijalno stanovanje, lokalni parlament je usvojio tokom minulih mjeseci. Ni u jednoj od ta dva dokumenta ne postoje podaci o broju onih koji bi u Kolašinu mogli da koriste ta prava.

Nema ni rokova za realizaciju planiranih aktivnosti. U Bulatovićevom kabinetu kažu da su „ti dokumenti doneseni sa ciljem da se dođe do optimalnih i pravednih rješenja“.

No, prema izjavama predsjednika SO Milana Đukića, od prije nekoliko mjeseci, jasno je da svi u vladajućoj kolašinskoj koaliciji ne dijele to mišljenje.

„Poslove u oblasti socijalnog stanovanja u opštini Kolašin trebalo je završavati mnogo ranije i mnogo efikasnije, a ne neposredno pred parlamentarne izbore. Neću podržati nijedan postupak nezakonite, partijske ili institucionalne zloupotrebe u rješavanju stambenih potreba, po osnovu prava na socijalno stanovanje“, kazao je ljetos on.

Đukić je, u ime svoje Grupe birača (GB), tada pozvao  Bulatovića „da uz pomoć lokalnih i državnih organa, utvrdi kako je ostvareno stanarsko pravo u zgradama u vlasništvu Opštine“. Takođe i po kom osnovu su ti stanovi useljeni. Istovremeno, rekao je Đukić, Opština mora imati preciznu evidenciju svih potreba i zahtjeva za socijalnim „sindikalnim“ ili „kadrovskim“ stanovanjem, kako bi rješavala ta pitanja što prije.

Đukićev kritički ton je, u međuvremenu, utihnuo, bar kad je riječ o oblasti socijalnog stanovanja. Od ljetos, ako se izuzme usvajanje par obaveznih odluka i tradicionalna predizborna obećanja, nijedna aktivnost nije napravljena. Gradnja stanova, namijenjenih socijalnom stanovanju, u zgradi u Ulici Dunje Đokić, kao i objekata u Mojkovačkoj ulici, započela je dok su na čelu SO i Opštine bili upravo lideri GB Mile Šuković i Mileta Bulatović.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADA NEVJERNIH TOMA: Klimavo    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki će se nadati a neki strahovati da buduća vlada, na klimavim nogama podrške nezadovoljnih, neće trajati dovoljno dugo

 

Sljedeće sedmice u (petak) imaćemo vladu. Vjerovatno. Sljedećeg mjeseca  (27. decembar) imaćemo budžet za 2021. godinu. Možda. A naredne godine u ovo doba… Ne, nećemo biti milioneri. Tako nešto jedva da je pošlo za rukom proslavljenoj braći Troter iz BBC-evog serijala Mućke (Only Fools and Horses) i to tek petnaest godina nakon emitovanja prve epizode.

Mi ćemo za 12 mjeseci imati mnogo jasniju predstavu o dometima prve višestranačke vlade u Crnoj Gori koju nije formirao DPS. I (ponovo možda) osnovna saznanja o ekonomskoj cijeni njihove vladavine duge tri decenije. Ne računajući četiri države, tri rata, ubijene, ranjene, silovane, opljačkane, izbjegle, raseljene, deportovane, protjerane, osiromašene…

Bude li kako je najavljeno, Zdravko Krivokapić će, kao mandatar, pred poslanike izaći u srijedu 2. decembra. Tri mjeseca nakon izbora i, zamalo, puna dva mjeseca od kako mu je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović 8. oktobra povjerio mandat. Nakon što su ga za premijera predložili svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo koje u Skupštini imaju neophodnu većinu (41:40).

Da li je vladu i njen program trebalo pripremiti brže – jeste. Zdravstvena, ekonomska, politička, bezbjednosna kriza sa kojom se suočavamo zahtijevala je hitriju reakciju i preuzimanje odgovornosti. Drugo je pitanje da li je to bilo moguće u postojećim uslovima.

Mandatar se pohvalio, a mediji su to prihvatili i proširili, citirajući Krivokapića i pozivajući se na arhive i sjećanje aktera prethodnih izbora, kako bi buduća vlada još prije formalnog izbora mogla postati najtransparentnija koju pamtimo.  Zaista, mi u ovom trenutku i zvanično znamo imena 10 od najavljenih 12 ministara/ministarki. Nepoznanice su samo osobe koje će se naći na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva odbrane i makar jedan potpredsjednik Vlade.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVNI STAV VESNE MEDENICE DA SUDOVI NE MOGU PRESUĐIVATI O ODLUKAMA SKUPŠTINE PROTIV TVORACA: Formula za smjenu DPS kadrova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko se „ukorijeni“, pravni stav Vesne Medenice mogao bi se kao bumerang obiti o glavu upravo onima koji su ga i osmislili u ratu protiv kritičara –  DPS-u. To može biti model kako da se nova vlast riješi DPS kadrova u nezavisnim tijelima i savjetima imenovanih u Skupštini. Tako bi se pravno nasilje prethodne većine okrenulo protiv svog tvorca

 

Osnovni sud u Podgorici poništio je ovog mjeseca odluku Skupštine kojom je izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković razriješena sa mjesta članice  Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije (ASK). Direktorica MANS-a razriješena je sa te pozicije u parlamentu u julu 2018. godine glasovima tadašnje vladajuće koalicije. Njeno razrješenje bilo je jedno u nizu uklanjanja predstavnika civilnog sektora i kritičara vlasti sa pozicija u važnim državnim institucijama, čime je vlast u stvari obavljala  čistku „nepodobnih“ kadrova. Na isti način, je ranije, pred kraj 2017,  u parlamentu smijenjen i dio članova Savjeta RTCG koji su bili kritički orijentisani: Goran Đurović i Nikola Vukčević.  Takođe, u julu 2018, glasovima većine, sa funkcije viceguvernerke Centralne banke razriješena je i Irena Radović.

Svi oni su potražili sudsku pomoć. Osnovni sudovi nerijetko su odlučivali u njihovu korist. No, vlast je uzvratila. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica  27. juna 2019.  iznijela je  pravni stav – da se odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati  u upravnom sporu niti u parničnom postupku. Taj stav doveo je do toga da su više sudske instance počele da vraćaju na ponovno suđenje presude u korist razriješenih.

Da je pravni stav Medenice, odnosno Vrhovnog suda, sporan ukazala je i Evropska komisija. U izvještaju EK o napretku Crne Gore  iz 2020. navodi se da „pravna situacija koju je izazvao načelni pravni stav Vrhovnog suda zabrinjava jer uskraćuje pravnu zaštitu protiv odluka Skupštine i ugrožava pravo na djelotvoran pravni lijek“. Tako je i Evropska komisija potvrdila stavove dijela ovdašnjih pravnih stručnjaka i civilnog sektora – da je stav Medenice suprotan Ustavu,  i međunarodnoj praksi i konvencijama.

U najnovijoj presudi u slučaju Vanje Ćalović i sutkinja Zekić ponovila je isti stav i odbila kao neosnovan prigovor o nenadležnosti suda u slučajevima koji se odnose na razrješenja i odluke Skupštine. Ona je istakla da preispitivanje zakonitosti odluka Skupštine ni u kom slučaju ne može predstavljati miješanje sudske grane vlasti u autonomna ovlašćenja zakonodavne vlasti već da je riječ o odnosu vlasti, koji počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli.

Advokat Siniša Gazivoda za Monitor ponavlja da je stav Vrhovnog suda prema kojem se odluke Skupštine o razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati pred sudom „suprotan i shvatanjima Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOGOVORI TUŽILACA SA OPTUŽENIMA MIMO PREPORUKA EK: Mnogo više sporazuma nego lani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorska osnovna i viša tužilaštva su za 11 mjeseci ove godine sklopila gotovo isti broj sporazuma o priznanju krivice koliko sva tužilaštva prošle godine

 

Od tužilačkog procesuiranja porodice Marović i pripadnika njihove organizovane kriminalne grupe, pa do suđenja za pokušaj terorizma, poznatijeg kao „državni udar“,  u javnosti postoje oprečna mišljenja oko upotrebe pravnog instituta sporazuma o priznanju krivice u našem pravosuđu. Dok su tužioci i advokati često isticali da je institut ostvario svoju svrhu bržeg i efikasnijeg rješavanja sudskih sporova, uz smanjenje troškova postupka, mnogi pravni eksperti smatraju da se ovaj institut zloupotrebljava kako bi se nekima pomoglo, a nekima odmoglo.

Upotreba ovog pravnog instituta, koji podrazumijeva dogovor tužioca i optuženog o kazni, koji se pred sudom formalizuje u vidu sporazuma, sve češće se primjenjuje u crnogorskim tužilaštvima. To je primijetila i Evropska komisija (EK), na šta je ukazala u nekoliko posljednjih izvještaja o napretku Crne Gore u pregovaračkim poglavljima. U posljednjem takvom dokumentu, jedna od preporuka za Poglavlje 24 (pravda, sloboda i bezbjednost) bila je da se „preduzmu konkretne mjere kako bi se ograničila upotreba sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve, kako bi se unaprijedila transparentnost i kredibilitet pravosudnog odgovora na organizovani kriminal kroz odvraćajuću i konzistentniju kaznenu politiku“. Na isti način preporučuju da se smanji upotreba sporazuma u slučajevima korupcije.

„Cjelokupni pravosudni sistem mora postati učinkovitiji, operativniji i odvraćajući, uključujući način na koji se predmeti organizovanog kriminala vode na sudovima. Sudski su postupci pretjerano dugi zbog čestih odlaganja ročišta. Ta duga kašnjenja, ali i nedostatak povjerenja između tužilaštva i sudova, nakon nekih kontroverznih oslobađajućih presuda posljednjih godina, dovela su do široke upotrebe sporazuma o priznanju krivice od strane tužilaštva. Osumnjičeni kriminalci, koji u istrazi postanu svjedoci saradnici, izuzeti su iz 46 pravnih postupaka, bez obzira na težinu krivičnog djela. Kao rezultat toga, uprkos nekim primjetnim izuzecima, pravosudni odgovor čini se uopšteno blagim, a kazne, novčane kazne i oduzimanje imovine nesrazmjerno su niski u poređenju sa težinom krivičnog djela“, navodi se u izvještaju.

Istraživanje Monitora pokazuje da se broj sporazuma u crnogorskim tužilaštvima, prema zvaničnim podacima, drastično uvećava. Tokom 2020. godine samo u osnovnim i višim tužilaštvima sklopljeno je, prema podacima do kojih je došao Monitor, 365 sporazuma o priznanju krivice. To je, prema izvještaju Tužilačkog savjeta za prošlu godinu, malo manje od ukupnog broja sklopljenih sporazuma u svim tužilaštvima u 2019. godini (371), a ostalo je više od mjesec do kraja godine.

Na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva objavljeno je 15 sporazuma o priznanju krivice, dok je, prema nezvaničnim informacijama, u toj instituciji sklopljeno mnogo više. Prošle godine je ovo tužilaštvo, koje je i bacilo kontroverzu na institut sporazuma o priznanju krivice, sklopilo 49 takvih sporazuma. Ove godine je, prema nezvaničnim informacijama, sklopljeno znatno više.

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici potpisalo je ove godine 200 sporazuma o priznanju krivice, što je duplo više u odnosu na prošlu godinu, kada ih je bilo stotinu. Sporazumi su najčešće zaključivani za krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti.

Od 200 potpisanih sporazuma, osnovni sudovi u Podgorici i Danilovgradu prihvatili su 179. Tih 21 odbijenih, i još jedan na Cetinju, jedini su sporazumi od 365 sklopljenih, koje su odbili sudovi. Pasivna uloga sudija, koji rutinski prihvataju ponuđene sporazume, glavna je zamjerka pravnih eksperata.

Ove godine su sudije samo tri osnovna suda, gdje se vode postupci za lakša krivična djela, odbili da prihvate sporazume koje su ponudili tužioci. Sudije viših sudova u Podgorici i Bijelom Polju, u kojima se sudi za najteža krivična djela, prihvatili su sve sporazume koje su im ponudili tužioci. Na primjer, Viši sud u Podgorici prihvatio je svih 122 sporazuma o priznanju krivice, koje su ponudili tužioci Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Od tih 122, u 113 slučajeva riječ je bila o krivičnom djelu neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.

„Najviše sporazuma o priznanju krivice, nih 113 zaključeno je zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, sa kaznama zatvora u rasponu od šest mjeseci do dvije i po godine, a većina sporazuma sadrži i novčanu kaznu kao sporednu, koja je iznosila do 10.000 eura“, navodi se u odgovoru podgoričkog Višeg tužilaštva.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo