Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZGRADA  ZA NAJSIROMAŠNIJE KOLAŠINCE  NEZAVRŠENA I POSLIJE 13 GODINA: Urnisane pare, vrijeme i nade

Objavljeno prije

na

Nezavršenih stanova, namijenjenih najugroženijima, u Kolašinu je na desetine. Još je više onih koji na njih čekaju. Rekorder je zgrada u Ulici Dunje Đokić, čija je gradnja počela još 2007. godine. Iz Opštine su nedavno obznanili da nema ni građevinsku ni upotrebnu dozvolu

 

Skoro milion eura i 13 godina je potrošeno, a zgrada u Ulici Dunje Đokić, namijenjena za stanovanje najsiromašnijih Kolašinaca, još nije završena. Tačnije, prije sedam godina, useljeno je samo 20 stanova. Navodno, stanove su na korišćenje dobili  „oni kojima su najpotrebniji“, iako o tome nije donešena opštinska odluka. Javnosti nijesu bili poznati ni kriterijumi prema kojim je raspodjela obavljena.

Polovina zgrade još je nedovršena. Prema podacima iz Plana socijalnog stanovanja, to je jedan od 12 objekata u Kolašinu, namijenjenih toj vrsti stanovanja, koji je nelegalan. Nije formalno još ni opštinsko vlasništvo.  Zgrada nema građevinsku ni upotrebnu dozvolu, a kako piše u Planu, ni rješenja o lokaciji, urbanističke uslove, projekte…

Tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković podijelio je ključeve stanova u nelegalnog objektu, krajem ljeta 2013. godine. Obećao je da će „uskoro, uz pomoć države, biti i ostali stanovi spremni za useljenje“. Od tada se dva puta mijenjala vlast u Kolašinu, a obećanja su pala u zaborav. Sada, iz lokalne uprave, tvrde da je  „inicijativa za nastavak radova stalno prisutna“.

„Svjesni smo važnosti rješavanja stambenih pitanja sugrađana, koji su u stanju socijalne potrebe. Prema našim sadašnjim budžetskim mogućnostima, jedini način da se nastave radovi je uključenje nadležnih državnih institucija. Sa pozicije lokalne uprave, mi ćemo nastaviti sa inicijativama da se što prije nastave radovi na toj zgradi“, kažu u kabinetu predsjednika Opštine Milosava Bulatovića.

Novca za nastavka gradnje nije bilo ni svih minulih godina. Niti objašnjenja kako je trošen novac namijenjen za taj objekat.

Gradnja je 2007. godine povjerena preduzeću T&M gradnja iz Podgorice. Do 2010, prema djelimičnoj dokumentaciji, koju je moguće naći u lokalnoj upravi, tom preduzeću je isplaćeno više od 745.000 eura. Za te pare, tokom dvije godine, završeni su samo „grubi“ radovi i postavljen krov. Pred parlamentarne izbore 2012. godine, Ministarstvo rada i socijalnog staranja dalo je 30.000, a opština Kolašin dodatnih 70.000 eura za nastavak radova. Naredne godine, iz državnog budžeta opredijeljeno je još 45.000 eura. Zahvaljujući tome, polovina stanova  konačno su osposobljeni za stanovanje.

Iz ugovora između izvođača radova i Opštine, vidi se da su se tadašnji lokalni čelnici odlučili da se naknadno dograde dva sprata, što je koštalo oko 400.000 eura. Zbog toga su na temeljima, planiranim za objekat sa 24, izgrađena 42 stana.

Bivša predsjednica opštine Željka Vuksanović više puta je izjavljivala kako je, prije svega, neophodno procijeniti sigurnost te zgrade, odnosno,  električne, vodovodne i kanalizacione priključe.

„Sve što je bilo sumnjivo oko izgradnje te zgrade poslato je Specijalnom državnom tužiocu. Još nemamo povratnu informaciju“ – rekla je ona dok je bila na čelu lokalne izvršne vlasti. Na odgovore iz SDT još se čeka.

Njene sumnje u kvalitet radova potvrdio je i ekološki incident prije tri godine. Tada su stanari otkrili da odvod za kanalizaciju objekta nije priključen na mrežu. Godinama su se otpadne vode skupljale ispod temelja, a potom i izbile na površinu i prodrle u prizemlje. Oštetile su nekoliko useljenih stanova, izlille se u rijeku Svinjaču, poplavile dvorište… Zbog nepodnošljivog smrada jedna korisnica stana u potkrovlju odselila se i ponovo potražila podstanarsku sobu. Koliko štete je naneseno temeljima niko do sada nije ni pokušao da ustanovi.

„Ponekad pomislim da je bolje bilo da nikada nijesam dobila stan u ovoj zgradi. Podstanarski život je bio „pjesma“, pri ovome. Ne znamo šta nas sve može zadesiti ni sa strujom ni sa vodovodnom kanalizacijom…“ , kazala je jedna od korisnica stana oštećenog izlijevanjem fekalija.

Međutim, na desetine najsiromašnijih kolašinskih porodica željno čekaju završetak preostalih stanova u tom objektu. Prije svih, korisnici privremenog nužnog smještaja u Doma učenika u Smajlagića Polju. U tijesnim sobama tog objekta, skoro četiri godine nema struje, isključene zbog duga od oko 40.000 eura. Neki od stanara u tom smještaju su više od deceniju. Gotovo svima su im, tvrde, obećani stanovi u zgradi u Ulici Dunje Đokić.

Program socijalnog stanovanja, kao i Odluku o rješavanju stambenih potreba po osnovu prava na socijalno stanovanje, lokalni parlament je usvojio tokom minulih mjeseci. Ni u jednoj od ta dva dokumenta ne postoje podaci o broju onih koji bi u Kolašinu mogli da koriste ta prava.

Nema ni rokova za realizaciju planiranih aktivnosti. U Bulatovićevom kabinetu kažu da su „ti dokumenti doneseni sa ciljem da se dođe do optimalnih i pravednih rješenja“.

No, prema izjavama predsjednika SO Milana Đukića, od prije nekoliko mjeseci, jasno je da svi u vladajućoj kolašinskoj koaliciji ne dijele to mišljenje.

„Poslove u oblasti socijalnog stanovanja u opštini Kolašin trebalo je završavati mnogo ranije i mnogo efikasnije, a ne neposredno pred parlamentarne izbore. Neću podržati nijedan postupak nezakonite, partijske ili institucionalne zloupotrebe u rješavanju stambenih potreba, po osnovu prava na socijalno stanovanje“, kazao je ljetos on.

Đukić je, u ime svoje Grupe birača (GB), tada pozvao  Bulatovića „da uz pomoć lokalnih i državnih organa, utvrdi kako je ostvareno stanarsko pravo u zgradama u vlasništvu Opštine“. Takođe i po kom osnovu su ti stanovi useljeni. Istovremeno, rekao je Đukić, Opština mora imati preciznu evidenciju svih potreba i zahtjeva za socijalnim „sindikalnim“ ili „kadrovskim“ stanovanjem, kako bi rješavala ta pitanja što prije.

Đukićev kritički ton je, u međuvremenu, utihnuo, bar kad je riječ o oblasti socijalnog stanovanja. Od ljetos, ako se izuzme usvajanje par obaveznih odluka i tradicionalna predizborna obećanja, nijedna aktivnost nije napravljena. Gradnja stanova, namijenjenih socijalnom stanovanju, u zgradi u Ulici Dunje Đokić, kao i objekata u Mojkovačkoj ulici, započela je dok su na čelu SO i Opštine bili upravo lideri GB Mile Šuković i Mileta Bulatović.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo