Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZGRADA  ZA NAJSIROMAŠNIJE KOLAŠINCE  NEZAVRŠENA I POSLIJE 13 GODINA: Urnisane pare, vrijeme i nade

Objavljeno prije

na

Nezavršenih stanova, namijenjenih najugroženijima, u Kolašinu je na desetine. Još je više onih koji na njih čekaju. Rekorder je zgrada u Ulici Dunje Đokić, čija je gradnja počela još 2007. godine. Iz Opštine su nedavno obznanili da nema ni građevinsku ni upotrebnu dozvolu

 

Skoro milion eura i 13 godina je potrošeno, a zgrada u Ulici Dunje Đokić, namijenjena za stanovanje najsiromašnijih Kolašinaca, još nije završena. Tačnije, prije sedam godina, useljeno je samo 20 stanova. Navodno, stanove su na korišćenje dobili  „oni kojima su najpotrebniji“, iako o tome nije donešena opštinska odluka. Javnosti nijesu bili poznati ni kriterijumi prema kojim je raspodjela obavljena.

Polovina zgrade još je nedovršena. Prema podacima iz Plana socijalnog stanovanja, to je jedan od 12 objekata u Kolašinu, namijenjenih toj vrsti stanovanja, koji je nelegalan. Nije formalno još ni opštinsko vlasništvo.  Zgrada nema građevinsku ni upotrebnu dozvolu, a kako piše u Planu, ni rješenja o lokaciji, urbanističke uslove, projekte…

Tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković podijelio je ključeve stanova u nelegalnog objektu, krajem ljeta 2013. godine. Obećao je da će „uskoro, uz pomoć države, biti i ostali stanovi spremni za useljenje“. Od tada se dva puta mijenjala vlast u Kolašinu, a obećanja su pala u zaborav. Sada, iz lokalne uprave, tvrde da je  „inicijativa za nastavak radova stalno prisutna“.

„Svjesni smo važnosti rješavanja stambenih pitanja sugrađana, koji su u stanju socijalne potrebe. Prema našim sadašnjim budžetskim mogućnostima, jedini način da se nastave radovi je uključenje nadležnih državnih institucija. Sa pozicije lokalne uprave, mi ćemo nastaviti sa inicijativama da se što prije nastave radovi na toj zgradi“, kažu u kabinetu predsjednika Opštine Milosava Bulatovića.

Novca za nastavka gradnje nije bilo ni svih minulih godina. Niti objašnjenja kako je trošen novac namijenjen za taj objekat.

Gradnja je 2007. godine povjerena preduzeću T&M gradnja iz Podgorice. Do 2010, prema djelimičnoj dokumentaciji, koju je moguće naći u lokalnoj upravi, tom preduzeću je isplaćeno više od 745.000 eura. Za te pare, tokom dvije godine, završeni su samo „grubi“ radovi i postavljen krov. Pred parlamentarne izbore 2012. godine, Ministarstvo rada i socijalnog staranja dalo je 30.000, a opština Kolašin dodatnih 70.000 eura za nastavak radova. Naredne godine, iz državnog budžeta opredijeljeno je još 45.000 eura. Zahvaljujući tome, polovina stanova  konačno su osposobljeni za stanovanje.

Iz ugovora između izvođača radova i Opštine, vidi se da su se tadašnji lokalni čelnici odlučili da se naknadno dograde dva sprata, što je koštalo oko 400.000 eura. Zbog toga su na temeljima, planiranim za objekat sa 24, izgrađena 42 stana.

Bivša predsjednica opštine Željka Vuksanović više puta je izjavljivala kako je, prije svega, neophodno procijeniti sigurnost te zgrade, odnosno,  električne, vodovodne i kanalizacione priključe.

„Sve što je bilo sumnjivo oko izgradnje te zgrade poslato je Specijalnom državnom tužiocu. Još nemamo povratnu informaciju“ – rekla je ona dok je bila na čelu lokalne izvršne vlasti. Na odgovore iz SDT još se čeka.

Njene sumnje u kvalitet radova potvrdio je i ekološki incident prije tri godine. Tada su stanari otkrili da odvod za kanalizaciju objekta nije priključen na mrežu. Godinama su se otpadne vode skupljale ispod temelja, a potom i izbile na površinu i prodrle u prizemlje. Oštetile su nekoliko useljenih stanova, izlille se u rijeku Svinjaču, poplavile dvorište… Zbog nepodnošljivog smrada jedna korisnica stana u potkrovlju odselila se i ponovo potražila podstanarsku sobu. Koliko štete je naneseno temeljima niko do sada nije ni pokušao da ustanovi.

„Ponekad pomislim da je bolje bilo da nikada nijesam dobila stan u ovoj zgradi. Podstanarski život je bio „pjesma“, pri ovome. Ne znamo šta nas sve može zadesiti ni sa strujom ni sa vodovodnom kanalizacijom…“ , kazala je jedna od korisnica stana oštećenog izlijevanjem fekalija.

Međutim, na desetine najsiromašnijih kolašinskih porodica željno čekaju završetak preostalih stanova u tom objektu. Prije svih, korisnici privremenog nužnog smještaja u Doma učenika u Smajlagića Polju. U tijesnim sobama tog objekta, skoro četiri godine nema struje, isključene zbog duga od oko 40.000 eura. Neki od stanara u tom smještaju su više od deceniju. Gotovo svima su im, tvrde, obećani stanovi u zgradi u Ulici Dunje Đokić.

Program socijalnog stanovanja, kao i Odluku o rješavanju stambenih potreba po osnovu prava na socijalno stanovanje, lokalni parlament je usvojio tokom minulih mjeseci. Ni u jednoj od ta dva dokumenta ne postoje podaci o broju onih koji bi u Kolašinu mogli da koriste ta prava.

Nema ni rokova za realizaciju planiranih aktivnosti. U Bulatovićevom kabinetu kažu da su „ti dokumenti doneseni sa ciljem da se dođe do optimalnih i pravednih rješenja“.

No, prema izjavama predsjednika SO Milana Đukića, od prije nekoliko mjeseci, jasno je da svi u vladajućoj kolašinskoj koaliciji ne dijele to mišljenje.

„Poslove u oblasti socijalnog stanovanja u opštini Kolašin trebalo je završavati mnogo ranije i mnogo efikasnije, a ne neposredno pred parlamentarne izbore. Neću podržati nijedan postupak nezakonite, partijske ili institucionalne zloupotrebe u rješavanju stambenih potreba, po osnovu prava na socijalno stanovanje“, kazao je ljetos on.

Đukić je, u ime svoje Grupe birača (GB), tada pozvao  Bulatovića „da uz pomoć lokalnih i državnih organa, utvrdi kako je ostvareno stanarsko pravo u zgradama u vlasništvu Opštine“. Takođe i po kom osnovu su ti stanovi useljeni. Istovremeno, rekao je Đukić, Opština mora imati preciznu evidenciju svih potreba i zahtjeva za socijalnim „sindikalnim“ ili „kadrovskim“ stanovanjem, kako bi rješavala ta pitanja što prije.

Đukićev kritički ton je, u međuvremenu, utihnuo, bar kad je riječ o oblasti socijalnog stanovanja. Od ljetos, ako se izuzme usvajanje par obaveznih odluka i tradicionalna predizborna obećanja, nijedna aktivnost nije napravljena. Gradnja stanova, namijenjenih socijalnom stanovanju, u zgradi u Ulici Dunje Đokić, kao i objekata u Mojkovačkoj ulici, započela je dok su na čelu SO i Opštine bili upravo lideri GB Mile Šuković i Mileta Bulatović.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

ŠTA JE VLAST OBEĆALA I MOGLA, A NIJE HTJELA DA URADI: Ogledalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović, Katnić, Žugić, Jovanić… na istom su mjestu gdje ih je ostavio DPS nakon gubitka vlasti. Zato su pravosuđe, tužilaštvo, Ustavni sud, izvršna i zakonodavna vlast u svojevrsnom v.d. stanju. Bolje rečeno – u nokdaunu. A obećali su da ,,ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”

 

U jutarnjim vijestima slušali smo optimistične najave da bi dionica auto-puta Smokovac – Mateševo mogla biti otvorena za saobraćaj do kraja godine. Poslije podne stigla je slika konvoja skupocjenih automobila sa službenim tablicama kako jezdi nezavršenim drumom. Iako je to, navodno, zabranjeno do završetka saobraćajnice.

Upućeni su objavili  da se u vozilima nalazio premijerov sin Miloš Krivokapić sa službenom pratnjom. Putovao je za Mojkovac gdje se, već nekoliko dana, nalaze njegove sestre  Jelena i Milena. Takođe korisnice državnih vozila i službene pratnje.  Tamo svi skupa, ako je vjerovati saopštenjima mojkovačkog odbora DPS-a, agituju za listu Ne damo Mojkovac, uoči lokalnih izbora zakazanih za prvu nedjelju decembra.

Premijer Zdravko Krivokapić nije se oglašavao ovim povodom. Jeste DF. Ljuti što je za v.d. direktora Monteputa Vlada imenovala Milana Ljiljanića, a ne njihovog kandidata, shodno dogovoru o podjeli vlasti po dubini, iz DF-a su saopšili da je ,,odlazeći premijer Zdravko Krivokapić već po ko zna koji put prekršio koalicioni sporazum parlamentarne većine imenujući za direktora Monteputa izvjesnog Milana Ljiljanića, koji bi trebalo da pojača redove stranke u formiranju koju ovih dana ubrzano konstituišu ministar (Milojko) Spajić i djeca Zdravka Krivokapića”.

Potom su čelnici najjače koalicije unutar vlasti malo i priprijetili. ,,Formiranje nove Vlade i nezavisnog tužilaštva biće prava prilika da saznamo ko je u Vladi učestvovao u švercu cigareta, ko je, i za koji iznos, upropastio akciju hapšenja rekordne isporuke kokaina, da li je neko, i za koji iznos, dodijelio politički azil Telmanu Ismailovu, da li je neko u aktuelnoj Vladi, ili nečija djeca, trgovao ekonomskim državljanstvima, da li su neki ministri i direktori državnih sistema učestvovali u namještanju tendera, da li su nečija djeca vozilima ANB-a putovala na ljetovanje u Grčku, za čijeg sina je klan iz Granda specijalno otvorio auto-put, kao i još hiljade pitanja koje ćemo tek da otvorimo”.

Eto slike i prilike današnjih izvršnih i zakonodavnih vlasti u Crnoj Gori. I još jednog povoda da se prisjetimo obećanja izrečenog u septembru prošle godine, neposredno nakon što su Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović potpisali (još važeći?) koalicioni Sporazum na osnovu koga je u decembru formirana Vlada: ,,Ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”.  Krivokapić je dodao ,,ako nas uhvatite u korupciji prijavite nas”.

Kome? Ako i DF, skoro petnaest mjeseci nakon konstituisanja nove parlamentarne većine, čeka formiranje nezavinskog tužilaštva. Baš kao i potpredsjednik Vlade.  Abazović je, u nekoliko navrata, ponovio da u njegovom kabinetu postoji više pripremljenih krivičnih prijava koje čekaju promjene u tužilaštvu.  Tih promjena nema isključivo zato što članice vladajuće koalicije neće da se dogovore o pet uglednih pravnika koje Skupština treba da imenuje kao članove Tužilačkog savjeta.

„Upravo sam proglasio novi Tužilački savjet. Tim činom, automatski je prestao mandat dosadašnjem Tužilačkom savjetu”, pohvalio se predsjednik parlamenta Aleksa Bečić početkom avgusta, ponavljajući da ,,nema odlučivanja Tužilačkog savjeta do izbora preostalih članova koje bira Skupština, čime se onemogućava sprovođenje eventualnih brzih, sumnjivih i nekvalitetnih procesa“. Tako smo, umjesto brzih i sumnjivih procesa dobili – ništa. Još gore – još jednu monetu za potkusurivanja u međustranačkim pregovorima članica vladajuće većine o podjeli vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA OPTUŽNICA PROTIV „KAVČANA“: Kapetan ubijen u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Visokopozicionirani član takozvanog škaljarskog klana Mile Radulović, zvani Kapetan,  čiji su telefon koristili kavčani da namame žrtve, ubijen je u Crnoj Gori

 

Od početka godine, kada je u Beogradu uhapšen vođa navijača i šef organizovane kriminalne grupe, bliske takozvanom kavačkom klanu, nije se znalo kako je tačno skončao član suprotstavljenog klana Mile Radulović. Visokorangiranog pripadnika takozvanog škaljarskog klana oteli su Belivuk i njegova kriminalna grupa na teritoriji Crne Gore. Njegov kriptovani telefon koristili su kako bi „namamili“ u klopku i ubili više ljudi bliskih suparničkoj grupi.

U optužnici, koju je protiv Belivuka, Marka Miljkovića i njihove grupe, podigao srbijanski tužilac za organizovani kriminal Mladen Nenadić piše da Radulovića nijesu odmah lišili života, već su ga koristili kako bi namamili ostale. Na taj način je u Ritopeku, gdje je ozloglašena grupa ubijala i uklanjala tijela, ubijen i Lazar Vukićević. Sve je objasnio svjedok saradnik u tom predmetu Bojan Horvatin – jedan od članova beogradske ćelije kavčana. On je rekao da su Kapetanovu ulogu Beograđani otkrili koristeći nalog Leon na kriptovanoj Skaj aplikaciji, preko kojeg su izvlačili informacije od Stefana Mandića, osumnjičenog za pokušaj ubistva navodnog vođe kavačkog klana Radoja Zvicera.

,,U oktobru 2020. godine Veljko Belivuk – Soprano i Marko Miljković – Kratos su pisali sa Stefanom Mandićem, za koga znam da je učestvovao u pokušaju ubistva Radoja Zvicera – koji ima nadimak Born na aplikaciji Skaj, u Ukrajini. Predstavljali su se da su škaljari. Tom prilikom koristili su drugi nalog na Skaju, mislim da se zvao Leon. Tu su Veljko i Marko preko navedenog naloga pravili priču da Leon treba da nađe i riješi lice sa nadimkom Kockica. U navedenim prepiskama znam da su Marko i Velja identifikovali lice sa nadimkom Kapetan na Skaju, koji je bio škaljar i vodio je poslove oko ubistava – finansirao Šarca (Aleksandra) i Lazara Vukićevića da rade protiv Veljka i Marka Miljkovića i svih ostalih koji su sa njima”, piše u izjavi Hrvatina.

Tužiocima je ispričao da su se tada Belivuk, Miljković i Hell (Nebojša Janković) dogovorili da odu u Crnu Goru i preko osobe koja je radila “za škaljare i kavčane“ i pronađu Kapetana.

,,Ne znam mu ime, a znam da je on pomogao u lociranju Kapetana, za koga znam da je imao bradu, da je bio stariji i video sam mu samo sliku. U Crnoj Gori Veljko, Marko i Hell zajedno sa licem koje je odavalo informacije o škaljarima i bilo na vezi sa Kapetanom, otkriva im štek kuću gdje odlaze da uhapse Kapetana, kako bi preko njega mogli da navuku ostale, prije svega Šarca i Lazara Vukićevića”, ispričao je svjedok saradnik.

Taj svjedok ispričao je da su Belivuk i Miljković telefon preko kog su komunicirali sa Mandićem ostavili Marku Budimiru – Kantoni i Srđanu Laliću – Beriju. Svjedok je objasnio i kako su tada navukli obojicu, ali i da je Šarac odustao od dogovora da se nađe sa „Kapetanovim ljudima“ u Beogradu – jer je posumnjao.

Vukićević je otet, mučen i ubijen 14. oktobra 2020. godine. Prema iskazu svjedoka saradnika, njegova glava tražena je zbog saznanja da je Vukićević navodno vršio opservaciju Veljka Belivuka i Marka Miljkovića.

Istog dana, kako tvrde crnogorski i srpski istražni organi, Belivuk i Miljković u Crnoj Gori ubili su Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića, i oni su namamljeni posredstvom Radulovićevog telefona, koji je tog dana, sumnjaju u policiji i tužilaštvu, otet na teritoriji Danilovgrada. U saopštenju SDT-a navodi se da su osumnjičeni Belivuk, Miljković i Janković ubili Hodžića i Spahića, a da im je u tome pomogao Živković tako što je, u cilju realizacije kriminalnog plana, prethodno obezbijedio kuću u koju su namamljeni pa likvidirani.

Na nedavnoj konferenciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) otkriveno je da je Radulović ubijen u Crnoj Gori, a da su njegovu otmicu i ubistvo organizovali navodni šefovi kavačkog klana Slobodan Kašćelan i Igor Božović. Oni su, prema riječima specijalnog tužioca Saše Čađenovića, organizovali kriminalnu grupu koja je u oktobru prošle godine otela, a nepuna tri mjeseca kasnije i ubila Mila Radulovića zvanog Kapetan.

Postupajući tužilac saopštio je da postoji osnovana sumnja da su Kašćelan, Božović i drugi osumnjičeni prijetili Raduloviću da mora odati podatke o škaljarskom klanu, koji ih interesuju, ili će ga mučiti i ubiti. To je Kapetan i uradio, omogućivši im da preko njegovog kriptovanog mobilnog telefona i aplikacije SKY druge pripadnike škaljarskog klana namame na unaprijed pripremljene lokacije kako bi ih ubili.

„Nakon što su po svojoj procjeni od oštećenog ( Radulovića) izvukli sve informacije i podatke koje ih zanimaju, oštećenom su obećali da će ga pustiti da živi u Španiji i da ga neće ubiti, iako su znali da to neće učiniti”, rekao je Čađenović.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo