Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZGRADA  ZA NAJSIROMAŠNIJE KOLAŠINCE  NEZAVRŠENA I POSLIJE 13 GODINA: Urnisane pare, vrijeme i nade

Objavljeno prije

na

Nezavršenih stanova, namijenjenih najugroženijima, u Kolašinu je na desetine. Još je više onih koji na njih čekaju. Rekorder je zgrada u Ulici Dunje Đokić, čija je gradnja počela još 2007. godine. Iz Opštine su nedavno obznanili da nema ni građevinsku ni upotrebnu dozvolu

 

Skoro milion eura i 13 godina je potrošeno, a zgrada u Ulici Dunje Đokić, namijenjena za stanovanje najsiromašnijih Kolašinaca, još nije završena. Tačnije, prije sedam godina, useljeno je samo 20 stanova. Navodno, stanove su na korišćenje dobili  „oni kojima su najpotrebniji“, iako o tome nije donešena opštinska odluka. Javnosti nijesu bili poznati ni kriterijumi prema kojim je raspodjela obavljena.

Polovina zgrade još je nedovršena. Prema podacima iz Plana socijalnog stanovanja, to je jedan od 12 objekata u Kolašinu, namijenjenih toj vrsti stanovanja, koji je nelegalan. Nije formalno još ni opštinsko vlasništvo.  Zgrada nema građevinsku ni upotrebnu dozvolu, a kako piše u Planu, ni rješenja o lokaciji, urbanističke uslove, projekte…

Tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković podijelio je ključeve stanova u nelegalnog objektu, krajem ljeta 2013. godine. Obećao je da će „uskoro, uz pomoć države, biti i ostali stanovi spremni za useljenje“. Od tada se dva puta mijenjala vlast u Kolašinu, a obećanja su pala u zaborav. Sada, iz lokalne uprave, tvrde da je  „inicijativa za nastavak radova stalno prisutna“.

„Svjesni smo važnosti rješavanja stambenih pitanja sugrađana, koji su u stanju socijalne potrebe. Prema našim sadašnjim budžetskim mogućnostima, jedini način da se nastave radovi je uključenje nadležnih državnih institucija. Sa pozicije lokalne uprave, mi ćemo nastaviti sa inicijativama da se što prije nastave radovi na toj zgradi“, kažu u kabinetu predsjednika Opštine Milosava Bulatovića.

Novca za nastavka gradnje nije bilo ni svih minulih godina. Niti objašnjenja kako je trošen novac namijenjen za taj objekat.

Gradnja je 2007. godine povjerena preduzeću T&M gradnja iz Podgorice. Do 2010, prema djelimičnoj dokumentaciji, koju je moguće naći u lokalnoj upravi, tom preduzeću je isplaćeno više od 745.000 eura. Za te pare, tokom dvije godine, završeni su samo „grubi“ radovi i postavljen krov. Pred parlamentarne izbore 2012. godine, Ministarstvo rada i socijalnog staranja dalo je 30.000, a opština Kolašin dodatnih 70.000 eura za nastavak radova. Naredne godine, iz državnog budžeta opredijeljeno je još 45.000 eura. Zahvaljujući tome, polovina stanova  konačno su osposobljeni za stanovanje.

Iz ugovora između izvođača radova i Opštine, vidi se da su se tadašnji lokalni čelnici odlučili da se naknadno dograde dva sprata, što je koštalo oko 400.000 eura. Zbog toga su na temeljima, planiranim za objekat sa 24, izgrađena 42 stana.

Bivša predsjednica opštine Željka Vuksanović više puta je izjavljivala kako je, prije svega, neophodno procijeniti sigurnost te zgrade, odnosno,  električne, vodovodne i kanalizacione priključe.

„Sve što je bilo sumnjivo oko izgradnje te zgrade poslato je Specijalnom državnom tužiocu. Još nemamo povratnu informaciju“ – rekla je ona dok je bila na čelu lokalne izvršne vlasti. Na odgovore iz SDT još se čeka.

Njene sumnje u kvalitet radova potvrdio je i ekološki incident prije tri godine. Tada su stanari otkrili da odvod za kanalizaciju objekta nije priključen na mrežu. Godinama su se otpadne vode skupljale ispod temelja, a potom i izbile na površinu i prodrle u prizemlje. Oštetile su nekoliko useljenih stanova, izlille se u rijeku Svinjaču, poplavile dvorište… Zbog nepodnošljivog smrada jedna korisnica stana u potkrovlju odselila se i ponovo potražila podstanarsku sobu. Koliko štete je naneseno temeljima niko do sada nije ni pokušao da ustanovi.

„Ponekad pomislim da je bolje bilo da nikada nijesam dobila stan u ovoj zgradi. Podstanarski život je bio „pjesma“, pri ovome. Ne znamo šta nas sve može zadesiti ni sa strujom ni sa vodovodnom kanalizacijom…“ , kazala je jedna od korisnica stana oštećenog izlijevanjem fekalija.

Međutim, na desetine najsiromašnijih kolašinskih porodica željno čekaju završetak preostalih stanova u tom objektu. Prije svih, korisnici privremenog nužnog smještaja u Doma učenika u Smajlagića Polju. U tijesnim sobama tog objekta, skoro četiri godine nema struje, isključene zbog duga od oko 40.000 eura. Neki od stanara u tom smještaju su više od deceniju. Gotovo svima su im, tvrde, obećani stanovi u zgradi u Ulici Dunje Đokić.

Program socijalnog stanovanja, kao i Odluku o rješavanju stambenih potreba po osnovu prava na socijalno stanovanje, lokalni parlament je usvojio tokom minulih mjeseci. Ni u jednoj od ta dva dokumenta ne postoje podaci o broju onih koji bi u Kolašinu mogli da koriste ta prava.

Nema ni rokova za realizaciju planiranih aktivnosti. U Bulatovićevom kabinetu kažu da su „ti dokumenti doneseni sa ciljem da se dođe do optimalnih i pravednih rješenja“.

No, prema izjavama predsjednika SO Milana Đukića, od prije nekoliko mjeseci, jasno je da svi u vladajućoj kolašinskoj koaliciji ne dijele to mišljenje.

„Poslove u oblasti socijalnog stanovanja u opštini Kolašin trebalo je završavati mnogo ranije i mnogo efikasnije, a ne neposredno pred parlamentarne izbore. Neću podržati nijedan postupak nezakonite, partijske ili institucionalne zloupotrebe u rješavanju stambenih potreba, po osnovu prava na socijalno stanovanje“, kazao je ljetos on.

Đukić je, u ime svoje Grupe birača (GB), tada pozvao  Bulatovića „da uz pomoć lokalnih i državnih organa, utvrdi kako je ostvareno stanarsko pravo u zgradama u vlasništvu Opštine“. Takođe i po kom osnovu su ti stanovi useljeni. Istovremeno, rekao je Đukić, Opština mora imati preciznu evidenciju svih potreba i zahtjeva za socijalnim „sindikalnim“ ili „kadrovskim“ stanovanjem, kako bi rješavala ta pitanja što prije.

Đukićev kritički ton je, u međuvremenu, utihnuo, bar kad je riječ o oblasti socijalnog stanovanja. Od ljetos, ako se izuzme usvajanje par obaveznih odluka i tradicionalna predizborna obećanja, nijedna aktivnost nije napravljena. Gradnja stanova, namijenjenih socijalnom stanovanju, u zgradi u Ulici Dunje Đokić, kao i objekata u Mojkovačkoj ulici, započela je dok su na čelu SO i Opštine bili upravo lideri GB Mile Šuković i Mileta Bulatović.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo