Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNOGORSKI ZATVORI U VRIJEME KORONE: Rešetke i za kovid

Objavljeno prije

na

Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija navode da među zatvorenicima nije bilo smrtnih slučajeva i da trenutno nemaju zatvorenika oboljelih od korona virusa

Dok broj oboljelih i preminulih od kovida 19 iz dana u dan ruši rekorde, iza bedema spuških zatvora, sudeći po podacima koje smo dobili, kovidu je zabranjen ulaz.

Tako je od marta ove godine, tačnije od početka epidemije izazvane korona virusom, u Upravi za izvršenja krivičnih sankcija (UIKS) registrovano sedam slučajeva infekcije kod lica lišenih slobode.

Virus je tek u julu „probio” zatvorske rešetke. Tada je testiranjem utvrđeno da su dva službenika UIKS-a pozitivna. Iako je zatvorska uprava, uz konsultaciju sa Institutom za javno zdravlje (IJZ), preduzela mjere u cilju sprečavanja daljeg širenja koronavirusa, testiranjem je kovid19 tada potvrđen kod još nekoliko zatvorskih policajaca koji su bili u kontaktu sa kolegama.

U odgovorima, koji su u srijedu Monitoru dostavljeni iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, navodi se da među zatvorenicima nije bilo smrtnih slučajeva i da trenutno nemaju zatvorenika oboljelih od korona virusa. „Niko od lica lišenih slobode inficiran kovid virusom nije imao težu kliničku sliku koja je zahtijevala bolničko liječenje. Sva lica su liječena u zatvorskim uslovima“, piše u odgovorima.

Iz UIKS-a u svom dopisu pojašnjavaju i kako postupaju sa pritvorenim i zatvorenim licima kod kojih se utvrdi virus.

„Kada je u pitanju infekcija korona virusom kod lica lišenih slobode, takva lica se izdvajaju iz kolektivnog smještaja i smještaju u samoizolaciji uz konstantan nadzor i pružanje zdravstvene pomoći od strane medicinskog osoblja Sektora za zdravstvenu zaštitu UIKS-a, uz konsultaciju Instituta za javno zdravlje Crne Gore. Takođe, vrši se trijaža kontakata u cilju izolovanja istih i sprečavanja daljeg širenja virusa“, saopšteno je iz zatvorske ustanove.

Dodaju i da je u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija u Sektoru za zdravstvenu zaštitu, zaposleno 11 ljekara i to: doktora medicine, psihijatrije, hirurgije, urologije, interne medicine, fizijatrije, radiologije i 24 medicinska tehničara. Sve ovo, po njihovoj ocjeni, ukazuje da postoje uslovi za efikasno pružanje medicinske zaštite licima lišenim slobode.

Koordinator programa Ljudska prava i pravde NVO Građanske alijanse Zoran Vujičić u razgovoru za Monitor kaže da su zatvorene institucije za vrijeme kovida 19 posebno ranjive, jer su lica koja se nalaze u njima zavisna od službenika koja rade u njima a koja imaju kontakt sa spoljnjim svijetom.

„Kada je zatvorski sistem u pitanju, dodatnu težinu daje prenatrpanost“, kaže Vujićić objašnjavajući da se „kod nas popunjenost zatvorskih kapaciteta kreće oko 90 odsto. To se, po međunarodnim standardima a posebno kriterijumima Evropskog komiteta za prevenciju torture i nehumanog ili degradirajućeg tretmana ili kazni (CPT), smatra za prenatrpanost“.

Prema zvaničnim podacima, trenutno se na izdržavanju kazne zatvora u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija nalazi 505 zatvorenika. „Kada su u pitanju lica kojima je određena mjera pritvora, u Istražnom zatvoru Podgorica je broj pritvorenih lica nešto malo veći (oko 20 lica) u odnosu na standardom određeni smještajni kapacitet. Trenutno se u pritvorskim jedinicama UIKS-a u Podgorici i Bijelom Polju nalazi 328 pritvorenih lica“, kazali su Monitoru iz UIKS-a.

Vujičić tvrdi da pojedine prostorije za izdržavanje kazne zatvora ne ispunjavaju kriterijum od četiri kvadrata po osobi, što može predstavljati problem sa aspekta širenja virusa.  „Iako je nedavno Crna Gora usvojila još jedan u nizu Zakona o amnestiji – a povod za usvajanje tog Zakona upravo je bila potreba da se zbog epidemije korona virusa smanji broj zatvorske populacije, nije došlo do značajnijeg poboljšanja“, objašnjava naš sagovornik, i dodaje „da bi zatvorski sistem funkcionisao optimalno, neophodno je značajnije korišćenje alternativnih sankcija kao i da sistem resocijalizacije bude mnogo efikasniji jer trenutno na izdržavanju kazne imamo skoro 50 posto povratnika“.

S druge strane, iz UIKS-a tvrde da smještajni kapaciteti odgovaraju broju lica koja se nalaze kod njih. „Broj zatvorenika koji se nalaze na izdržavanju kazne zatvora u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, već duži vremenski period je znatno manji u odnosu na raspoložive smještajne kapacitete, što govori da isti zadovoljava potrebe smještaja osuđenih lica“, tvrde iz Zatvora.

Svoje zatvorske ćelije, osuđenici opremaju zavisno od toga kako je ko u mogućnosti, što naravno isključuje izvođenje građevinskih radova. To su nam potvrdili i iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.

„Zatvorenik može opremiti zatvoreničku sobu sa svojim stvarima i to: radio prijemnikom, dvd uređajem, uređajem za ventilaciju, frižiderom, ormarićem za garderobu, stolom i stolicama. Sve sobe u kojima borave lica na izdržavanju kazne zatvora su opremljene navedenim stvarima“, dodaju u odgovorima.

Vujičić dodaje i da je pitanje uređenja same prostorije u kojima lica izdržavaju kaznu regulisano Kućnim redom. „U njemu se jasno kaže da zatvorenička soba mora biti opremljena krevetom, dušekom, posteljinom (jastuk, jastučnica, dva čaršava i odgovarajući broj ćebadi, u skladu sa klimatskim prilikama), ormarićem za garderobu, stolom i stolicama. U slučaju da ih opremi dodatnim aparatima koji koriste struju, zatvorenik je dužan da plaća mjesečnu naknadu za utrošak električne energije, čiji iznos rješenjem utvrđuje lice koje rukovodi zatvorom, kaže koordinator za ljudska prava GA.

On objašnjava i da u slučaju da se prostorije opremaju „dodatnom“ opremom koju ne prepoznaje kućni red, za to bi morala da postoji posebna dozvola. „Ukoliko ne postoji posebna dozvola rukovodioca sa zakonskim obrazloženjem, to povlači disciplinsku odgovornost koja mora da se utvrdi i da se odgovorna lica za to kazne“, zaključuje Vujičić.

Nije mali broj zatvorenika koji zbog teške finansijske situacije u kojoj se nalaze nijesu u stanju da opreme svoju zatvorsku sobu na način na koji bi željeli. Opet, ima i onih koji su svoje mjesto prinudnog boravka  pretvorili u sobe nalik apartmanima. Još se priča kako je Duško Šarić, tokom boravka u bjelopoljskom zatvoru, od prvog do posljednjeg dana pritvora imao tretman kao da je VIP gost nekog luksuznog hotela, a ne pritvorenik optužen za pranje narko novca.

Kako su tada pisali mediji, on se najprije postarao da ćeliju u kojoj boravi preuredi po svojim standardima i ukusu, pa je komplentno renovirana, naravno njegovim novcem, od poda do plafona.

„Sve je prekrečeno, zamijenjene su pločice, WC je kompletno zamijenjen, uključujući i novu WC šolju, luksuzunu tuš-kabinu i lavabo. Kada je sve bilo gotovo, njegova ćelija je više ličila na holetsku sobu nego na zatvorsku ćeliju“, pisali su mediji ističući da nije oskudijevao ni u tehnici ni u hrani.

Postoji priča i da je mlađi Šarić, jednog dana, rekao svojim stražarima da ne može više da ih gleda u tim uniformama, pa je organizovao da se, navodno, za njih donesu skupocjena Armanijeva odijela!? „Za praznike, pokazao je svoje zadovoljstvo tretmanom koji ima, tako što je osoblju Zatvora darivao poklone. Redovno je odlazio i kod upravnika Zatvora u kancelariju, a nekada je i svoje posjetioce vodio kod njega“, pisali su mediji, ali takve tvrdnje nikada zvanično nijesu potvrđene. Ali ni demantovane.

Mlađi brat Darka Šarića, podsjetimo, uhapšen je 15. novembra 2010, dok je njegov prijatelj Jovica Lončar uhapšen u maju 2011. godine. Obojica su bjelopoljski zatvor u kojem su se nalazili zbog optužbe da su prali novac napustili u aprilu 2014. godine. Kasnije su oslobođeni svih optužbi pa je država zbog neosnovanog hapšenja mora da im isplati paprenu odštetu. Ne zna se da li je u taj iznos uračunat i novac uložen u poboljšanje uslova stanovanja u bjelopoljskom zatvoru.

A da neki osuđenici u zatvoru znaju i da pretjeraju u pokušaju da okruženje prilagode potrebi da se osjećaju kao kod kuće, svjedoči priča stara više od 12 godina. Podsjetimo, te 2008. godine je dio zatvorenika u Spužu stupio u štrajk glađu tražeći, između ostalog, da im se omogući i igranje igrica u ćelijima.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo