Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNOGORSKI ZATVORI U VRIJEME KORONE: Rešetke i za kovid

Objavljeno prije

na

Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija navode da među zatvorenicima nije bilo smrtnih slučajeva i da trenutno nemaju zatvorenika oboljelih od korona virusa

Dok broj oboljelih i preminulih od kovida 19 iz dana u dan ruši rekorde, iza bedema spuških zatvora, sudeći po podacima koje smo dobili, kovidu je zabranjen ulaz.

Tako je od marta ove godine, tačnije od početka epidemije izazvane korona virusom, u Upravi za izvršenja krivičnih sankcija (UIKS) registrovano sedam slučajeva infekcije kod lica lišenih slobode.

Virus je tek u julu „probio” zatvorske rešetke. Tada je testiranjem utvrđeno da su dva službenika UIKS-a pozitivna. Iako je zatvorska uprava, uz konsultaciju sa Institutom za javno zdravlje (IJZ), preduzela mjere u cilju sprečavanja daljeg širenja koronavirusa, testiranjem je kovid19 tada potvrđen kod još nekoliko zatvorskih policajaca koji su bili u kontaktu sa kolegama.

U odgovorima, koji su u srijedu Monitoru dostavljeni iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, navodi se da među zatvorenicima nije bilo smrtnih slučajeva i da trenutno nemaju zatvorenika oboljelih od korona virusa. „Niko od lica lišenih slobode inficiran kovid virusom nije imao težu kliničku sliku koja je zahtijevala bolničko liječenje. Sva lica su liječena u zatvorskim uslovima“, piše u odgovorima.

Iz UIKS-a u svom dopisu pojašnjavaju i kako postupaju sa pritvorenim i zatvorenim licima kod kojih se utvrdi virus.

„Kada je u pitanju infekcija korona virusom kod lica lišenih slobode, takva lica se izdvajaju iz kolektivnog smještaja i smještaju u samoizolaciji uz konstantan nadzor i pružanje zdravstvene pomoći od strane medicinskog osoblja Sektora za zdravstvenu zaštitu UIKS-a, uz konsultaciju Instituta za javno zdravlje Crne Gore. Takođe, vrši se trijaža kontakata u cilju izolovanja istih i sprečavanja daljeg širenja virusa“, saopšteno je iz zatvorske ustanove.

Dodaju i da je u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija u Sektoru za zdravstvenu zaštitu, zaposleno 11 ljekara i to: doktora medicine, psihijatrije, hirurgije, urologije, interne medicine, fizijatrije, radiologije i 24 medicinska tehničara. Sve ovo, po njihovoj ocjeni, ukazuje da postoje uslovi za efikasno pružanje medicinske zaštite licima lišenim slobode.

Koordinator programa Ljudska prava i pravde NVO Građanske alijanse Zoran Vujičić u razgovoru za Monitor kaže da su zatvorene institucije za vrijeme kovida 19 posebno ranjive, jer su lica koja se nalaze u njima zavisna od službenika koja rade u njima a koja imaju kontakt sa spoljnjim svijetom.

„Kada je zatvorski sistem u pitanju, dodatnu težinu daje prenatrpanost“, kaže Vujićić objašnjavajući da se „kod nas popunjenost zatvorskih kapaciteta kreće oko 90 odsto. To se, po međunarodnim standardima a posebno kriterijumima Evropskog komiteta za prevenciju torture i nehumanog ili degradirajućeg tretmana ili kazni (CPT), smatra za prenatrpanost“.

Prema zvaničnim podacima, trenutno se na izdržavanju kazne zatvora u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija nalazi 505 zatvorenika. „Kada su u pitanju lica kojima je određena mjera pritvora, u Istražnom zatvoru Podgorica je broj pritvorenih lica nešto malo veći (oko 20 lica) u odnosu na standardom određeni smještajni kapacitet. Trenutno se u pritvorskim jedinicama UIKS-a u Podgorici i Bijelom Polju nalazi 328 pritvorenih lica“, kazali su Monitoru iz UIKS-a.

Vujičić tvrdi da pojedine prostorije za izdržavanje kazne zatvora ne ispunjavaju kriterijum od četiri kvadrata po osobi, što može predstavljati problem sa aspekta širenja virusa.  „Iako je nedavno Crna Gora usvojila još jedan u nizu Zakona o amnestiji – a povod za usvajanje tog Zakona upravo je bila potreba da se zbog epidemije korona virusa smanji broj zatvorske populacije, nije došlo do značajnijeg poboljšanja“, objašnjava naš sagovornik, i dodaje „da bi zatvorski sistem funkcionisao optimalno, neophodno je značajnije korišćenje alternativnih sankcija kao i da sistem resocijalizacije bude mnogo efikasniji jer trenutno na izdržavanju kazne imamo skoro 50 posto povratnika“.

S druge strane, iz UIKS-a tvrde da smještajni kapaciteti odgovaraju broju lica koja se nalaze kod njih. „Broj zatvorenika koji se nalaze na izdržavanju kazne zatvora u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, već duži vremenski period je znatno manji u odnosu na raspoložive smještajne kapacitete, što govori da isti zadovoljava potrebe smještaja osuđenih lica“, tvrde iz Zatvora.

Svoje zatvorske ćelije, osuđenici opremaju zavisno od toga kako je ko u mogućnosti, što naravno isključuje izvođenje građevinskih radova. To su nam potvrdili i iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.

„Zatvorenik može opremiti zatvoreničku sobu sa svojim stvarima i to: radio prijemnikom, dvd uređajem, uređajem za ventilaciju, frižiderom, ormarićem za garderobu, stolom i stolicama. Sve sobe u kojima borave lica na izdržavanju kazne zatvora su opremljene navedenim stvarima“, dodaju u odgovorima.

Vujičić dodaje i da je pitanje uređenja same prostorije u kojima lica izdržavaju kaznu regulisano Kućnim redom. „U njemu se jasno kaže da zatvorenička soba mora biti opremljena krevetom, dušekom, posteljinom (jastuk, jastučnica, dva čaršava i odgovarajući broj ćebadi, u skladu sa klimatskim prilikama), ormarićem za garderobu, stolom i stolicama. U slučaju da ih opremi dodatnim aparatima koji koriste struju, zatvorenik je dužan da plaća mjesečnu naknadu za utrošak električne energije, čiji iznos rješenjem utvrđuje lice koje rukovodi zatvorom, kaže koordinator za ljudska prava GA.

On objašnjava i da u slučaju da se prostorije opremaju „dodatnom“ opremom koju ne prepoznaje kućni red, za to bi morala da postoji posebna dozvola. „Ukoliko ne postoji posebna dozvola rukovodioca sa zakonskim obrazloženjem, to povlači disciplinsku odgovornost koja mora da se utvrdi i da se odgovorna lica za to kazne“, zaključuje Vujičić.

Nije mali broj zatvorenika koji zbog teške finansijske situacije u kojoj se nalaze nijesu u stanju da opreme svoju zatvorsku sobu na način na koji bi željeli. Opet, ima i onih koji su svoje mjesto prinudnog boravka  pretvorili u sobe nalik apartmanima. Još se priča kako je Duško Šarić, tokom boravka u bjelopoljskom zatvoru, od prvog do posljednjeg dana pritvora imao tretman kao da je VIP gost nekog luksuznog hotela, a ne pritvorenik optužen za pranje narko novca.

Kako su tada pisali mediji, on se najprije postarao da ćeliju u kojoj boravi preuredi po svojim standardima i ukusu, pa je komplentno renovirana, naravno njegovim novcem, od poda do plafona.

„Sve je prekrečeno, zamijenjene su pločice, WC je kompletno zamijenjen, uključujući i novu WC šolju, luksuzunu tuš-kabinu i lavabo. Kada je sve bilo gotovo, njegova ćelija je više ličila na holetsku sobu nego na zatvorsku ćeliju“, pisali su mediji ističući da nije oskudijevao ni u tehnici ni u hrani.

Postoji priča i da je mlađi Šarić, jednog dana, rekao svojim stražarima da ne može više da ih gleda u tim uniformama, pa je organizovao da se, navodno, za njih donesu skupocjena Armanijeva odijela!? „Za praznike, pokazao je svoje zadovoljstvo tretmanom koji ima, tako što je osoblju Zatvora darivao poklone. Redovno je odlazio i kod upravnika Zatvora u kancelariju, a nekada je i svoje posjetioce vodio kod njega“, pisali su mediji, ali takve tvrdnje nikada zvanično nijesu potvrđene. Ali ni demantovane.

Mlađi brat Darka Šarića, podsjetimo, uhapšen je 15. novembra 2010, dok je njegov prijatelj Jovica Lončar uhapšen u maju 2011. godine. Obojica su bjelopoljski zatvor u kojem su se nalazili zbog optužbe da su prali novac napustili u aprilu 2014. godine. Kasnije su oslobođeni svih optužbi pa je država zbog neosnovanog hapšenja mora da im isplati paprenu odštetu. Ne zna se da li je u taj iznos uračunat i novac uložen u poboljšanje uslova stanovanja u bjelopoljskom zatvoru.

A da neki osuđenici u zatvoru znaju i da pretjeraju u pokušaju da okruženje prilagode potrebi da se osjećaju kao kod kuće, svjedoči priča stara više od 12 godina. Podsjetimo, te 2008. godine je dio zatvorenika u Spužu stupio u štrajk glađu tražeći, između ostalog, da im se omogući i igranje igrica u ćelijima.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo