Povežite se sa nama

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA:  Jesu li potonuli snovi o prosperitetu

Objavljeno prije

na

Nova parlamentarna većina trebala bi osjećati obavezu i empatiju prema građanima koji su ih glasali nakon decenija vlasti jedne partije. Glasali su ih siromašni, diskriminisani, ukratko ljudi željni pravde. Vlada u uslovima ekonomske i zdravstvene krize se morala što prije konstituisati kako bi preuzela odgovornost

 

MONITOR: Sjednica na kojoj će se glasati za mandatarov predlog vlade, odložena je za  decembar. Kako vidite  odlaganje formiranja nove vlasti, imajući u vidu da su izbori bili prije skoro tri mjeseca?

PEJOVIĆ: Smatram da smo već morali  da imamo vladu, i da je novi ministar finansija već trebao da  posjeti  Brisel i Vašington kako bi sa administracijom EU, SAD-a i MMF-a pregovarao o eventualnom paketu pomoći, refinansiranju javnog duga, održanju budžetske potrošnje ali i o mogućim investicijama. Nova parlamentarna većina trebala bi osjećati obavezu i empatiju prema građanima koji su ih glasali nakon decenija vlasti jedne partije. Glasali su ih siromašni, diskriminisani, ukratko ljudi željni pravde. Vlada u uslovima ekonomske i zdravstvene krize se morala što prije konstituisati kako bi preuzela odgovornost, i nametnula neophodni autoritet u sprovođenju epidemioloških mjera, kao i da bi pripremila budžet za narednu godinu.

MONITOR: A kako ocjenjujete cjelokupni proces formiranja vlade, i sve ono što je uslijedilo nakon 30. avgusta?

PEJOVIĆ: U izbornoj noći moj prijatelj građanski aktivista Boris Marić  kazao je istinu, „valja nam se kao društvu pogledati u ogledalo“. Kao što sam u jednom od prethodnih intervjua kazao –  DPS-u je uvijek u opoziciji više odgovarala jaka desnica, nego snažne građanske partije. Forsiranjem identitetskih podjela, trebali smo biti taoci režima, jer bi eventualna promjena značila „kraj“ Crne Gore. Mada su tri lidera Krivokapić, Bečić i Abazović Sporazumom o saradnji odagnali ove slutnje, činjenica je da je na prethodnim izborima došlo do političke promjene kroz jačanje  desnice, dovodi do turbulencija u formiranju izvršne vlasti, usljed postojanja političkih razlika. Isto kao što smo se u izbornoj noći „pogledali u ogledalo“, valja nam se „oglednuti“ ponovo u kontekstu kapaciteta dosadašnje opozicije, sada nove parlamentarne većine, da formira vladu, od koje očekujemo   prosperitet. Ili su snovi o prosperitetu poslije političke „tuče“ koju smo svjedočili prethodna dva mjeseca već potonuli, poput mjeseca iza brda.

MONITOR: Da li ste zadovoljni mandatarovom ponudom? 

PEJOVIĆ: Mandatar je taj koji predlaže sastav vlade. Očekivao sam u predlogu za članove nove vlade više imena sa javne scene, koji su se kvalifikovali kako kritikama postojećeg stanja, tako i konstruktivnim prijedlozima za unapređenje politika. Takođe očekivao sam i  kandidate za ministre  iz korpusa manjinskih naroda.  Ne mogu suditi o sposobnosti  većine predloženih članova vlade budući da mi nisu poznati njihovi kapaciteti.  Postavlja se pitanje zašto se nagomilavaju resori pod jednu „kapu“. Zar kultura nije jedan od najbitnijih resora, nauka takođe. Ukoliko to znači da vlast nije svjesna značaja kulture u  društvu, onda sam zabrinut. Društvo kao i čovjek treba da koristi i lijevu racionalnu kao i desnu kreativnu, maštovitu stranu „mozga“… Što se tiče  kritika na pojedina kadrovska rješenja  uvaženi mandatar bi trebao biti svjestan da bi neoprezne izjave ili radnje, koje bi otvorile identitetska pitanja mogle dovesti Crnu Goru na ivicu sukoba. Takođe neuspjeh ekonomskih politika mogao bi vratiti DPS prilično brzo na vlast. Navedeno spada u domen odgovornosti gospodina Krivokapića.

No, činjenica da predložena  imena većine budućih članova vlade, uključujući samog mandatara, nijesu figurirala u politici do prije par mjeseci, govori o vakuumu legitimiteta političke scene. Ovaj manjak proizilazi iz svojevrsne „kulturne revolucije“ na političkoj sceni Crne Gore, u kojoj  su bivši režim i (sada vrlo glasni) desničarski lideri, poput Mao ce Tunga u Kini prošlog vijeka, protjerali sa političke scene Crne Gore, većinu ljudi sa kapacitetom za ozbiljno bavljenje politikom. Pitanje je da  li politička scena Crne Gore može da doživi kadrovsku obnovu?

MONITOR: Vjerujete li da će nova vlast moći da se izbori sa svim nasljeđem tridesetogodišnje vladavine DPS-a i ispuni obećanja u narednom periodu?

PEJOVIĆ: Visok javni dug, nediverzifikovana privreda, siromaštvo, korupcija, organizovani kriminal, slabe institucije, divlja gradnja, narkomanija…zaista nameće se pitanje odakle krenuti. No i ako se naprave mali pomaci u pravcu funkcionisanja institucija u opštedruštvenom interesu, vjerujem da ćemo do rezultata doći. Takođe bitno je i Skupštini Crne Gore vratiti ustavni kapacitet, koji je derogiran od strane prethodne vlasti. Skupština bi trebala kroz parlamentarne istrage izvršiti reviziju nad onim što se dešavalo, ali i vršiti efektivnu kontrolu nove izvršne vlasti. Za poslanike koji su svjesni misije parlamenta, biće podjednako izazova i aktivnosti kao i pred ministrima u novoj vladi.

MONITOR: A sa ekonomskom krizom? 

PEJOVIĆ: U domenu ekonomije zavisićemo od pomoći evroatlanskih partnera. Ovdje mislim na pomoć u reprogramiranju dugova, kao i na podršku u realizaciji tekuće budžetske potrošnje. Vlada bi trebala da formira ekspertske timove koji bi za projekte iz oblasti energetike, malih i srednjih preduzeća, politika smanjenja nezaposlenosti, poljoprivrede, ekologije i drugih oblasti,  povlačili bespovratna sredstva iz fondova EU. Takođe trebalo bi promovisati mogućnosti za strane direktne investicije u Crnu Goru. Uz podršku u  refinansiranju duga i snažnim investiranjem, možemo očuvati nivo tržišne tražnje neophodan za generisanje privrednih aktivnosti i konsekventno tome održivi nivo životnog standarda.

MONITOR: Zdravstvenom?

 PEJOVIĆ: Što se tiče zdravstvene krize odlukom NKT –a  da se prihvati održavanje izbora u vremenu epidemije, odobrena je i dinamika dešavanja koje izbori po sebi nose u smislu političkih skupova. Dok su jedni slavili, drugi su organizovali „patriotske skupove“, što je sve dovelo do gubljenja kontrole nad epidemiološkom situacijom. NKT je izgubio autoritet i to je prije svega  odgovornost ovog tijela. Smatram da novoj vlasti neće biti lako da uspostavi kontrolu nad epidemiološkom situacijom. No nadajmo se skoroj vakcini.

MONITOR: Kako komentarišete sahranu mitropolita Amfilohija, u kontekstu epidemiološke krize, ali i političkih poruka?  

PEJOVIĆ: Izražavam žalost zbog smrti mitropolita Amfilohija, takođe žalim i naše sugrađane koji svakodnevno umiru od posjedica infekcije izazvane korona virusom. Smatram da je mitropolit trebao biti sahranjen u krugu velikodostojnika crkve, bez prisustva javnosti.

Sugerisao bih predstavnicima najviših državnih funkcija, da se na javnim mjestima ne identifikuju sa vjerskim zajednicama, i obredima. Svakako to je njihovo intimno pravo, ali oni su takođe predstavnici i građana drugih konfesija. U javnim nastupima, njegujmo ustavno načelo sekularizma.

MONITOR: Nova vlast obećala je da će raditi na pomirenju, a ne podjelama, poput prethodne. Čini li Vam se da se tenzije i podjele smiruju ili je obratno?

PEJOVIĆ: Paravan podjela je od strane prethodne vlasti postavljen, da bi se iza njega izvršila preraspodjela društvenog bogatstva. Trebaju nam politike za izlazak iz siromaštva i smanjenje regionalnih razlika u stepenu ekonomskog razvoja. Politike pomirenja treba doživjeti kao vaspitani i tolerantni dijalog o identitetskim pitanjima uz stepen mogućeg konsenzusa.

MONITOR: Kako vidite Crnu Goru u budućnosti? 

PEJOVIĆ: Ipak bih se osvrnuo na sadašnji trenutak. Ljudi su preplašeni, čak i anksiozni. S pravom se plaše epidemije, koja odnosi živote. Plaše se za održivost svojih prihoda. Valjda se naše političke elite neće odnijeti prema građanima po onoj „sit gladnom ne vjeruje“, već naprotiv pružiti građanima i privredi osjećanje sigurnosti i kakvog takvog prosperiteta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo