Povežite se sa nama

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA:  Jesu li potonuli snovi o prosperitetu

Objavljeno prije

na

Nova parlamentarna većina trebala bi osjećati obavezu i empatiju prema građanima koji su ih glasali nakon decenija vlasti jedne partije. Glasali su ih siromašni, diskriminisani, ukratko ljudi željni pravde. Vlada u uslovima ekonomske i zdravstvene krize se morala što prije konstituisati kako bi preuzela odgovornost

 

MONITOR: Sjednica na kojoj će se glasati za mandatarov predlog vlade, odložena je za  decembar. Kako vidite  odlaganje formiranja nove vlasti, imajući u vidu da su izbori bili prije skoro tri mjeseca?

PEJOVIĆ: Smatram da smo već morali  da imamo vladu, i da je novi ministar finansija već trebao da  posjeti  Brisel i Vašington kako bi sa administracijom EU, SAD-a i MMF-a pregovarao o eventualnom paketu pomoći, refinansiranju javnog duga, održanju budžetske potrošnje ali i o mogućim investicijama. Nova parlamentarna većina trebala bi osjećati obavezu i empatiju prema građanima koji su ih glasali nakon decenija vlasti jedne partije. Glasali su ih siromašni, diskriminisani, ukratko ljudi željni pravde. Vlada u uslovima ekonomske i zdravstvene krize se morala što prije konstituisati kako bi preuzela odgovornost, i nametnula neophodni autoritet u sprovođenju epidemioloških mjera, kao i da bi pripremila budžet za narednu godinu.

MONITOR: A kako ocjenjujete cjelokupni proces formiranja vlade, i sve ono što je uslijedilo nakon 30. avgusta?

PEJOVIĆ: U izbornoj noći moj prijatelj građanski aktivista Boris Marić  kazao je istinu, „valja nam se kao društvu pogledati u ogledalo“. Kao što sam u jednom od prethodnih intervjua kazao –  DPS-u je uvijek u opoziciji više odgovarala jaka desnica, nego snažne građanske partije. Forsiranjem identitetskih podjela, trebali smo biti taoci režima, jer bi eventualna promjena značila „kraj“ Crne Gore. Mada su tri lidera Krivokapić, Bečić i Abazović Sporazumom o saradnji odagnali ove slutnje, činjenica je da je na prethodnim izborima došlo do političke promjene kroz jačanje  desnice, dovodi do turbulencija u formiranju izvršne vlasti, usljed postojanja političkih razlika. Isto kao što smo se u izbornoj noći „pogledali u ogledalo“, valja nam se „oglednuti“ ponovo u kontekstu kapaciteta dosadašnje opozicije, sada nove parlamentarne većine, da formira vladu, od koje očekujemo   prosperitet. Ili su snovi o prosperitetu poslije političke „tuče“ koju smo svjedočili prethodna dva mjeseca već potonuli, poput mjeseca iza brda.

MONITOR: Da li ste zadovoljni mandatarovom ponudom? 

PEJOVIĆ: Mandatar je taj koji predlaže sastav vlade. Očekivao sam u predlogu za članove nove vlade više imena sa javne scene, koji su se kvalifikovali kako kritikama postojećeg stanja, tako i konstruktivnim prijedlozima za unapređenje politika. Takođe očekivao sam i  kandidate za ministre  iz korpusa manjinskih naroda.  Ne mogu suditi o sposobnosti  većine predloženih članova vlade budući da mi nisu poznati njihovi kapaciteti.  Postavlja se pitanje zašto se nagomilavaju resori pod jednu „kapu“. Zar kultura nije jedan od najbitnijih resora, nauka takođe. Ukoliko to znači da vlast nije svjesna značaja kulture u  društvu, onda sam zabrinut. Društvo kao i čovjek treba da koristi i lijevu racionalnu kao i desnu kreativnu, maštovitu stranu „mozga“… Što se tiče  kritika na pojedina kadrovska rješenja  uvaženi mandatar bi trebao biti svjestan da bi neoprezne izjave ili radnje, koje bi otvorile identitetska pitanja mogle dovesti Crnu Goru na ivicu sukoba. Takođe neuspjeh ekonomskih politika mogao bi vratiti DPS prilično brzo na vlast. Navedeno spada u domen odgovornosti gospodina Krivokapića.

No, činjenica da predložena  imena većine budućih članova vlade, uključujući samog mandatara, nijesu figurirala u politici do prije par mjeseci, govori o vakuumu legitimiteta političke scene. Ovaj manjak proizilazi iz svojevrsne „kulturne revolucije“ na političkoj sceni Crne Gore, u kojoj  su bivši režim i (sada vrlo glasni) desničarski lideri, poput Mao ce Tunga u Kini prošlog vijeka, protjerali sa političke scene Crne Gore, većinu ljudi sa kapacitetom za ozbiljno bavljenje politikom. Pitanje je da  li politička scena Crne Gore može da doživi kadrovsku obnovu?

MONITOR: Vjerujete li da će nova vlast moći da se izbori sa svim nasljeđem tridesetogodišnje vladavine DPS-a i ispuni obećanja u narednom periodu?

PEJOVIĆ: Visok javni dug, nediverzifikovana privreda, siromaštvo, korupcija, organizovani kriminal, slabe institucije, divlja gradnja, narkomanija…zaista nameće se pitanje odakle krenuti. No i ako se naprave mali pomaci u pravcu funkcionisanja institucija u opštedruštvenom interesu, vjerujem da ćemo do rezultata doći. Takođe bitno je i Skupštini Crne Gore vratiti ustavni kapacitet, koji je derogiran od strane prethodne vlasti. Skupština bi trebala kroz parlamentarne istrage izvršiti reviziju nad onim što se dešavalo, ali i vršiti efektivnu kontrolu nove izvršne vlasti. Za poslanike koji su svjesni misije parlamenta, biće podjednako izazova i aktivnosti kao i pred ministrima u novoj vladi.

MONITOR: A sa ekonomskom krizom? 

PEJOVIĆ: U domenu ekonomije zavisićemo od pomoći evroatlanskih partnera. Ovdje mislim na pomoć u reprogramiranju dugova, kao i na podršku u realizaciji tekuće budžetske potrošnje. Vlada bi trebala da formira ekspertske timove koji bi za projekte iz oblasti energetike, malih i srednjih preduzeća, politika smanjenja nezaposlenosti, poljoprivrede, ekologije i drugih oblasti,  povlačili bespovratna sredstva iz fondova EU. Takođe trebalo bi promovisati mogućnosti za strane direktne investicije u Crnu Goru. Uz podršku u  refinansiranju duga i snažnim investiranjem, možemo očuvati nivo tržišne tražnje neophodan za generisanje privrednih aktivnosti i konsekventno tome održivi nivo životnog standarda.

MONITOR: Zdravstvenom?

 PEJOVIĆ: Što se tiče zdravstvene krize odlukom NKT –a  da se prihvati održavanje izbora u vremenu epidemije, odobrena je i dinamika dešavanja koje izbori po sebi nose u smislu političkih skupova. Dok su jedni slavili, drugi su organizovali „patriotske skupove“, što je sve dovelo do gubljenja kontrole nad epidemiološkom situacijom. NKT je izgubio autoritet i to je prije svega  odgovornost ovog tijela. Smatram da novoj vlasti neće biti lako da uspostavi kontrolu nad epidemiološkom situacijom. No nadajmo se skoroj vakcini.

MONITOR: Kako komentarišete sahranu mitropolita Amfilohija, u kontekstu epidemiološke krize, ali i političkih poruka?  

PEJOVIĆ: Izražavam žalost zbog smrti mitropolita Amfilohija, takođe žalim i naše sugrađane koji svakodnevno umiru od posjedica infekcije izazvane korona virusom. Smatram da je mitropolit trebao biti sahranjen u krugu velikodostojnika crkve, bez prisustva javnosti.

Sugerisao bih predstavnicima najviših državnih funkcija, da se na javnim mjestima ne identifikuju sa vjerskim zajednicama, i obredima. Svakako to je njihovo intimno pravo, ali oni su takođe predstavnici i građana drugih konfesija. U javnim nastupima, njegujmo ustavno načelo sekularizma.

MONITOR: Nova vlast obećala je da će raditi na pomirenju, a ne podjelama, poput prethodne. Čini li Vam se da se tenzije i podjele smiruju ili je obratno?

PEJOVIĆ: Paravan podjela je od strane prethodne vlasti postavljen, da bi se iza njega izvršila preraspodjela društvenog bogatstva. Trebaju nam politike za izlazak iz siromaštva i smanjenje regionalnih razlika u stepenu ekonomskog razvoja. Politike pomirenja treba doživjeti kao vaspitani i tolerantni dijalog o identitetskim pitanjima uz stepen mogućeg konsenzusa.

MONITOR: Kako vidite Crnu Goru u budućnosti? 

PEJOVIĆ: Ipak bih se osvrnuo na sadašnji trenutak. Ljudi su preplašeni, čak i anksiozni. S pravom se plaše epidemije, koja odnosi živote. Plaše se za održivost svojih prihoda. Valjda se naše političke elite neće odnijeti prema građanima po onoj „sit gladnom ne vjeruje“, već naprotiv pružiti građanima i privredi osjećanje sigurnosti i kakvog takvog prosperiteta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo