Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Radun Bakić

Objavljeno prije

na

Radun Bakić osamnaestogodišnji je influenser iz Podgorice i jedan je od najangažovanijih modela u Crnoj Gori

Kako je biti influenser u Crnoj Gori?

Postoje dvije strane bavljenja tim poslom. Prva je ona ljepša, jer radim ono što volim i predstavljam sebe ljudima onakvim kakav jesam, bez obzira na tuđe standarde i kriterijume. Druga strana se odnosi na to koliko je ovaj posao isplativ i prihvaćen u Crnoj Gori. Prednosti influensinga su što sami organizujete sopstveno radno vrijeme i što imate svu slobodu da budete kreativni u prikazivanju svog lika i djela publici. Sa druge strane, sve što vodi ka uspjehu, obično bude propraćeno hejtom i negativnim komentarima. Trudim se da to ne prihvatam lično, već da mi posluži kao vjetar u leđa. Predrasuda sa kojima se influenseri u Crnoj Gori najviše susreću je da posao koji obavljaju nije pravi posao, već ‘slikanje za društvene mreže’. Volio bih da ljudi razumiju koliko je influensing u svijetu uzeo maha i da ima onih, većinom mladih, koji putem Instagrama vrlo pristojno zarađuju i izdržavaju sebe.

Kako ste odlučili da baš influensing bude Vaš životni poziv?

Ljubav prema umjetnosti gajim još od malih nogu, kada su talenat za slikanje prepoznale moje sestre. Međutim, s obzirom na to koliko je teško izdržavati se radeći kao umjetnik, shvatio sam da mi je potrebno nešto komercijalnije. Tako sam sa 13 godina krenuo da se bavim modelingom i učestvovao sam u svim većim modnim događajima i kampanjama u Crnoj Gori. U početku sam mislio da je sve što radim perfektno, ali sada, kada vratim film unazad, uviđam koliko sam se promijenio, i fizički i psihički, i napredovao. Sada to više i ne smatram poslom, već načinom života. Postepeno, javila mi se želja da se pozabavim društvenim mrežama kao što su Instagram i TikTok i da svojim pratiocima prikažem životni stil koji je još uvijek neobičan za ovu sredinu. Osim toga, na tu odluku me podstaklo i veliko interesovanje za fotografiju. Moj trud su prepoznali mnogi ljudi koji se bave društvenim mrežama i šou biznisom i podržali su me. Pored svega toga, moj poziv mi omogućava i da se bavim humanitarnim radom. Tako sam učestvovao u raznim projektima iz te oblasti i smatram da to, s obzirom na okolnosti u kojima živimo, treba da bude fokus ljudima koji imaju veću publiku na društvenim mrežama.

Kako se izboriti sa neprihvatanjem različitosti?

Mogu da kažem da sam primjer osporavanja sredine. Kada bih krenuo da nabrajam koliko su me puta privatno, ali i poslovno omalovažavali i vrijeđali, potrajalo bi. Smatram da je najvažnije imati jasan cilj i viziju sebe. Greška je misliti da su ljudi u Crnoj Gori pod uticajem tradicije ograničeni i netolerantni prema onima koji se ne uklapaju u masu. Prije bih rekao da se radi o nekoj vrsti straha. Doživio sam sajber nasilje, i u toj, nimalo bezazlenoj situaciji, uvidio sam koliko ima onih koji me razumiju i koji su mi pružili podršku. Ako je nekome svrha da drugog obezvrijedi da bi sebe uzdigao, neka. Svako se bori kako umije. Tu realnost moramo prihvatiti.

Kako planirate da razvijate karijeru u budućnosti?

Želim da nastavim da radim na modnim revijama kao i prije izbijanja pandemije virusa COVID19 i da putujem. U daljoj budućnosti volio bih da se razvijam u pravcu modnog dizajna, za šta se i školujem. Važno mi je samo da na tom putu ostanem srećan.

Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Irena Vujović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Irena Vujović rođena je 1996. godine na Cetinju. Studira biologiju na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. U slobodno vrijeme najčešće planinari i crta. Biljke nas, kako kaže, opominju da je sve dio ciklusa

 

U čemu se sve ogleda ljepota crnogorske flore?

Ogleda se u originalnosti boja, oblika i prilagođenosti. Ako biste obratili pažnju na sve ono što se nalazi na običnoj livadi, ta livada za vas više ne bi bila tako obična. Tačnije, otkrili biste čitav jedan novi univerzum, čiji se članovi rađaju, razvijaju i nestaju nezavisno od nas.

Koja je biljka građanima malo poznata, a ne bi trebalo da bude? Zbog čega?

Sjećam se da sam na jednom od prvih terena ugledala paśi zub (Erithronium dens-canis) i odmah sam se zaljubila. Razlog je čisto estetski – očarale su me njegove blijedoroze, izdužene latice koje prkose gravitaciji.

U slobodno vrijeme volite da planinarite. Koji predjeli su Vam se pokazali kao najzanimljiviji za istraživanje biljaka i zbog čega?

Kao rođena Cetinjanka, ja moram da kažem Lovćen. Njegovim stazama se uvijek rado vraćam i svaki put otkrijem nešto novo. Ali, da budem fer, Crna Gora je puna čuda i đe god da pođete čeka vas neko iznenađenje.

Šta Vam je najdraže u procesu traženja i izučavanja biljaka?

Najdraže mi je što svaki put kad provodim vrijeme u prirodi ona me uči kako o različitim bićima oko mene, tako i o meni samoj. Biljke su voljne da nas opomenu kako je sve dio ciklusa, da nema žurbe niđe, jer sve što počne mora se i završiti. A i ako posjetite isto mjesto u različitim periodima godine, uvijek će vas dočekat drugačije vrste, što čini istraživanje zanimljivim.

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Na koje sve načine bismo to bogatstvo mogli da koristimo?

Biljke se od pamtivijeka prije svega koriste u medicini, bilo kao čajevi, bilo za proizvodnju ljekova. Takođe, u periodu karantina mnogi ljudi su se ‘vratili’ prirodi i sve je popularniji avanturistički turizam. S tim u vezi, od cijele te raznovrsnosti može se napraviti i lijepa turistička priča. Ipak, voljela bih viđeti veći nivo zaštite naših prirodnih dobara, prije nego se odlučimo za njihovo korišćenje.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Milan Mikan Medenica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Milan Mikan Medenica je jedan od osnivača NVO Natura, a njen je  izvršni direktor od samog osnivanja 2002. Pored toga učestvovao je u mnogim drugim aktivnostima – jedan je od osnivača Društva prijatelja Kolašina i manifestacije Udahni Kolašin, jedan je od organizatora Sinjavinskog zimskog maratona, kao i Ljetnjeg biciklističkog maratona, logistika svim značajnijim manifestacijama u Kolašinu – od Tango kampa, preko pozorišnog festivala Korifej, Košarkaškog kampa…

 

Grupa od dvadesetak građana koja je podnijela inicijativu da Vi dobijete  ovogodišnju Plaketu Opštine Kolašin, navela je da  – svojim djelovanjem i svojim ličnim primjerom pokazujete kako se vole svoj grad i svoja država. Kako se voli grad i država?

U svom životu se nijesam mirio sa činjenicom da ne mogu ništa da promijenim, pokušao sam da se ne krijem iza političkih partija, velikih firmi, državnoga posla. Pokušavam da kao pojedinac, svojim djelovanjem dam doprinos razvoju svog grada i svoje države. Moj manir nikada nije bio da samo kritikujem. Pokušavam da to pravo – pravo da se kritikuje i dijele savjeti – i zaslužim. Nijesam sklon da svaljujemo krivicu na nekog drugog i očekujemo da probleme riješi neko drugi. Potrebno je preuzeti dio odgovornosti da bi se stvari mijenjale nabolje. Nema revolucionarnih rješenja i ne može se preko noći doći do promjena koje su potrebne, ali malim koracima, koliko god se činili malim, može se mnogo učiniti. Ako više ljudi napravi više malih koraka promjena će biti vidljiva.

Veoma često me ljudi pitaju – a gdje je tu tvoj interes, posebno kada se realizuju volonterske akcije. Onda im kažem – moj interes je ogroman, ako mom gradu, mojoj zajednici, mojoj državi bude makar malo bolje, time će biti bolje i meni i svim ostalima.

Ja sam u djelovanju kroz nevladin sektor, koji nije ni dio neke zvanične politike, niti neki privredni subjekt, našao sebe u tom pokretanju procesa od samog početka, pa do kraja. Radim ono što volim i na taj način ispunjavam i neke lične potrebe i ambicije. Mnogi ljudi traže hobije  kako bi svoj život učinili bogatijim. Ovaj moj rad, koji sam kreiram i volim, čini i moj život smislenijim – to onda više nije posao, već je to način života koji smatram privilegijom.

Sa druge strane tu postoji ogromna neizvjesnost i nema sigurnosti. U pitanju je stalna borba ali za mene su to novi i novi izazovi.

Prije dvadeset godina osnovali ste NVO Natura. Što ste sve uspjeli da uradite tokom ove dvije decenije?  

NVO Natura je formirana 2002. godine od strane grupe entuzijasta i ljubitelja prirode. Projekte NVO Natura između ostalih su podržali: UNDP, USAID, Američka ambasada, Evropska delegacija u Crnoj Gori, WWF, Rokfeler brothers fondacija, SNV, Caritas, lokalne uprave, razna ministarstva u Vladi Crne Gore. Svi rezultati Nature su posljedica rada velikog broja entuzijasta – od osnivača do volontera.

U prethodnih 20 godina u saradnji sa Upravom za šume i ekološkim sekcijama osnovne i srednje škole, kao i volonterima, zasađeno je preko 30.000 sadnica na obroncima Bjelasice, Sinjavine i Komova.

Izuzetna saradnja je ostvarena sa Zavodom za zapošljavanjem Crne Gore – Biroom rada Kolašin. Od samog početka postojanja NVO Natura realizuje republičke i lokalne javne radove, kojima podršku pruža i lokalna uprava, a bavi se i aktivnostima koje se tiču podsticanja zapošljavanja teže zapošljivih grupa sa evidencije Biroa rada Kolašin. Na taj način na određeno vrijeme je zaposleno više stotina lica, a realizuju se ekološke aktivnosti.

Upravo je završen projekat Ljekovito bilje – povezivanje nauke, prirode i biznisa koji su finansirali Evropska unija i Vlada Crne Gore. Projekat je realizovan u saradnji sa Biotehničkim fakultetom Univerziteta Crne Gore. U okviru projekta su izvršena brojna istraživanja, nabavljena je oprema, objavljena knjiga o ljekovitom bilju, organizovane studijske posjete, mini sajam, kamp za studente.

Ponosni smo na ogledne parcele lincure i drugog ljekovitog bilja u Rasadniku Uprave za šume u Trebaljevu kraj Kolašina. Rad na oglednim parcelama traje već nekoliko godina. Određeni broj sadnica lincure vraćamo u prirodu. Takođe poklanjamo sadnice lincure kako bi se ljudi zainteresovali da je uzgajaju i time ostvaruju određeni prihod. Sa druge strane time se smanjuje pritisak na samoniklu populaciju ove zaštićene biljke.

Otvaranje auto-puta mijenja život u Vašem gradu. Kako vidite budućnost Kolašina?
Od samog početka veoma sam pozitivno određen prema ideji auto-puta. Moj utisak je čak i bolji sada kada je otvoren. Za Kolašin i za Crnu Goru je značajno da se auto-put nastavi i nadam se da će se za to pronaći snage i sredstava. Benefiti su već vidljivi. Naravno, uvijek postoje izazovi – prilikom nastavka izgradnje i ovog i ostalih velikih infrastrukturnih projekata mora se više voditi računa o zaštiti životne sredine kako bi se minimizirali negativni uticaji.

Otvaranjem auto-puta interesovanje za razvoj Kolašina je povećano, ali tu moramo biti oprezni da ne doživi sudbinu nekih primorskih gradova, da ne bismo došli u situaciju da se prekomjernom izgradnjom izgubi onaj duh grada zbog koga je uvijek bio interesantan za posjetioce.

A kako budućnost na papiru ekološke nam države?

Crna Gora, da bi stvarno bila ekološka država mora da pokaže mnogo više odlučnosti – i to od strane i države i svakog pojedinca. Nijesmo mnogo toga uradili svih ovih godina, ali smatram da šansa nije nepovratno izgubljena i da još imamo vremena.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Marija Pešić

Objavljeno prije

na

Objavio:

Marija Pešić mlada je crnogorska novinarka i feministkinja. Kako kaže, borba protiv govora mržnje i diskriminacije je teška i kompleksna, ali akcenat treba staviti na obrazovanje i vaspitanje, posebno u oblasti ljudskih prava

 

Koja je najveća zabluda o feminizmu u Crnoj Gori i kako je prevazići?

Najveća zabluda je da je feminizam pokret kojim žene traže nešto što im ne pripada i da one mrze muški rod. Poražavajuće je da taj narativ još uvijek postoji u Crnoj Gori, a možemo ga prevazići samo obrazovanjem i vaspitanjem. Važno je djecu od malena učiti da je feminizam borba za ravnopravnost žena i muškaraca koja teži da rodna diskriminacija izumre. Važno je učiti i znati da feminizam nije ideal koji ide u korist samo ženama, već i muškarcima koji su u našoj sredini okovani lancem patrijarhata i često se grče u nametnutim rodnim ulogama. Moramo međusobno o tome razgovarati, sa roditeljima, prijateljima, poznanicima i komšijama i pobijediti stigmu koja obavija feminizam u Crnoj Gori.

Šta nam slučaj nesankcionisanog govora mržnje advokata Velibora Markovića govori o našem društvu?

On još jednom dokazuje povlašćenu poziciju muškaraca od uticaja i javnih funkcionera. Dokazuje da su žene u Crnoj Gori marginalizovane. Vrijeđanje žena na rodnoj osnovi je postalo normalno, prihvaćeno i svakodnevno što je poražavajuće za jednu zemlju koja se deklarativno zalaže za građanske vrijednosti i ravnopravnost. Takođe, ovaj slučaj je dobar pokazatelj prepreka i problema sa kojim se žene susreću u javnom prostoru baveći se bilo kojom vrstom javnih poslova. Na kraju, Marković je pokazao da pojedinci uprkos obrazovanju, moći i pažnji javnosti još uvijek boluju od toksičnog maskuliniteta i obesmišljvaju ljudska prava što ne samo da je tužno, već i opasno.

Gdje su ranjive kategorije društva među prioritetima političkih elita u Crnoj Gori?

Na samom dnu. Ranjive grupe su političkim elitama sredstvo za prikupljanje političkih poena i alatka pomoću koje sjedaju u fotelje. Situacija je nešto bolja kada je u pitanju finansijski status djece i žena, uvođenjem naknada i dodataka. Uprkos tome, nacionalne, rasne, vjerske i seksualne manjine su još uvijek ostavljene da svoju borbu vode same. Uprkos tome što neki od njih imaju „svoje” predstavnike u pomenutim političkim elitama koji se najčešće preko njihovih leđa bore za lične interese.

Nedavno se dogodio još jedan femicid, ovoga puta u Herceg Novom. Kako Vam se čini izvještavanje medija o ovim temama, a kakva je reakcija nadležnih?

Moje mišljenje je da je izvještavanje medija, makar onih koji su kod građana najpopularniji, većinom u skladu sa etičkim načelima. Problem prave društvene mreže na kojima se danas nalazi javno mnjenje pa tim putem građani, uz medijski tekst, dijele privatne i nepotrebne informacije o žrtvi i počiniocu zločina pa tako slučaj postaje javan. Na taj način su novinari, oni u pravom smislu te riječi, u problemu budući da se od njih očekuje da pišu o temama koje nijesu u skladu sa profesionalnim standardima ali su, nažalost, javne zahvaljujući društvenim mrežama. Na tom mjestu je presudno iskustvo i znanje novinara i urednika koji će odlučiti šta je javni interes, a šta ne. Naravno, izuzetak su tabloidi i senzacionalističke platforme koje ne volim ni da svrstavam u pojam medij, jer u potpunosti obesmišljavaju novinarsku profesiju.

Pitanje abortusa u Americi, na primjer, pokrenulo je zapaljivu retoriku i govor mržnje i kod nas, posebno na društvenim mrežama. Kako se sa time izboriti?

Od pojave društvenih mreža slušamo kako su one mač sa dvije oštrice i to važi još uvijek. S jedne strane su dobro oruđe za dijeljenje važnih i korisnih poruka i širenje pravilnog narativa. S druge strane, isti efekat imaju i sa negativnim konotacijama i govorom mržnje. Borba protiv toga je jako teška i kompleksna, ali ću opet staviti akcenat na obrazovanje i vaspitanje, posebno u oblasti ljudsksih prava. Crna Gora, a i cio Balkan, je podložna vesternizaciji, pa je zbog toga važno razvijati kritičko mišljenje. Mediji igraju veliku ulogu u svemu tome, posebno kada su u pitanju informacije i dešavanja iz svijeta, te je važno da se informišemo iz pravih izvora i suzbijemo političku propagandu koja dolazi sa zapada. Svjedoci smo da i naše propagande imamo previše, ne treba nam još i tuđa.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo