Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Radun Bakić

Objavljeno prije

na

Radun Bakić osamnaestogodišnji je influenser iz Podgorice i jedan je od najangažovanijih modela u Crnoj Gori

Kako je biti influenser u Crnoj Gori?

Postoje dvije strane bavljenja tim poslom. Prva je ona ljepša, jer radim ono što volim i predstavljam sebe ljudima onakvim kakav jesam, bez obzira na tuđe standarde i kriterijume. Druga strana se odnosi na to koliko je ovaj posao isplativ i prihvaćen u Crnoj Gori. Prednosti influensinga su što sami organizujete sopstveno radno vrijeme i što imate svu slobodu da budete kreativni u prikazivanju svog lika i djela publici. Sa druge strane, sve što vodi ka uspjehu, obično bude propraćeno hejtom i negativnim komentarima. Trudim se da to ne prihvatam lično, već da mi posluži kao vjetar u leđa. Predrasuda sa kojima se influenseri u Crnoj Gori najviše susreću je da posao koji obavljaju nije pravi posao, već ‘slikanje za društvene mreže’. Volio bih da ljudi razumiju koliko je influensing u svijetu uzeo maha i da ima onih, većinom mladih, koji putem Instagrama vrlo pristojno zarađuju i izdržavaju sebe.

Kako ste odlučili da baš influensing bude Vaš životni poziv?

Ljubav prema umjetnosti gajim još od malih nogu, kada su talenat za slikanje prepoznale moje sestre. Međutim, s obzirom na to koliko je teško izdržavati se radeći kao umjetnik, shvatio sam da mi je potrebno nešto komercijalnije. Tako sam sa 13 godina krenuo da se bavim modelingom i učestvovao sam u svim većim modnim događajima i kampanjama u Crnoj Gori. U početku sam mislio da je sve što radim perfektno, ali sada, kada vratim film unazad, uviđam koliko sam se promijenio, i fizički i psihički, i napredovao. Sada to više i ne smatram poslom, već načinom života. Postepeno, javila mi se želja da se pozabavim društvenim mrežama kao što su Instagram i TikTok i da svojim pratiocima prikažem životni stil koji je još uvijek neobičan za ovu sredinu. Osim toga, na tu odluku me podstaklo i veliko interesovanje za fotografiju. Moj trud su prepoznali mnogi ljudi koji se bave društvenim mrežama i šou biznisom i podržali su me. Pored svega toga, moj poziv mi omogućava i da se bavim humanitarnim radom. Tako sam učestvovao u raznim projektima iz te oblasti i smatram da to, s obzirom na okolnosti u kojima živimo, treba da bude fokus ljudima koji imaju veću publiku na društvenim mrežama.

Kako se izboriti sa neprihvatanjem različitosti?

Mogu da kažem da sam primjer osporavanja sredine. Kada bih krenuo da nabrajam koliko su me puta privatno, ali i poslovno omalovažavali i vrijeđali, potrajalo bi. Smatram da je najvažnije imati jasan cilj i viziju sebe. Greška je misliti da su ljudi u Crnoj Gori pod uticajem tradicije ograničeni i netolerantni prema onima koji se ne uklapaju u masu. Prije bih rekao da se radi o nekoj vrsti straha. Doživio sam sajber nasilje, i u toj, nimalo bezazlenoj situaciji, uvidio sam koliko ima onih koji me razumiju i koji su mi pružili podršku. Ako je nekome svrha da drugog obezvrijedi da bi sebe uzdigao, neka. Svako se bori kako umije. Tu realnost moramo prihvatiti.

Kako planirate da razvijate karijeru u budućnosti?

Želim da nastavim da radim na modnim revijama kao i prije izbijanja pandemije virusa COVID19 i da putujem. U daljoj budućnosti volio bih da se razvijam u pravcu modnog dizajna, za šta se i školujem. Važno mi je samo da na tom putu ostanem srećan.

Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Luka Boljević

Objavljeno prije

na

Objavio:

Luka Boljević mladi je i perspektivni pjesnik iz Podgorice. Pjesme su mu objavljivane u zbornicima Raspoloženi za ptice, Ili je već neko to isplanirao, Rješenje zagonetke, Čegarske vatre, u časopisu za jezik i knjiženost SCRIPT i studentskom časopisu Filološkog fakulteta u Beogradu VESNA

 

Meso jezika je Vaš pjesnički prvijenac. O čemu govori?

Meso jezika je zbirka pjesama nastala tokom godina stvaranja kroz Forum mladih pisaca, čiji sam član, ali i samostalno, sa ciljem da stvari koje su mi bile značajne tokom tog perioda uobličim u jezičku formu kojom najlakše komuniciram sa društvom. Tu su teme poput ljubavnih odnosa, pozicije muškarca – žene u tim odnosima, odnosa pojedinca i društva prema bogu i religiji, ali i pojedinca prema porodici, društvu i prirodi. Takođe, zbirka obuhvata i teme koje su na mene ostavile utiske (najčešće negativne) kao što je stradanje Jevreja u Novom Sadu 1942. godine ili bombardovanje Podgorice 1999. godine. Sve one su složene u cikluse, kako bih pjesme tematski ili idejno zaokružio.

Šta Vas inspiriše?

Inspiracija je svuda i u svemu. Ne vjerujem u inspiraciju kao momenat koji nailazi neočekivano, iznutra ili s neba, već kao proces rada. Tačno je da neke pjesme dolaze odjednom, ali treba imati na umu da se nekim temama bavim nedeljama i mjesecima prije nego uđu u poeziju. Da bi se došlo do odgovora na pitanje, neophodan je temeljan rad, koji se, u najvećem dijelu, ogleda u čitanju čitanju i čitanju, kako to kaže programska pjesma koja i otvara zbirku. Gotovo je nezamislivo imati dobrog pisca, ako nije pasionirani čitalac.

Šta znači biti pisac?

Pisac je, kao i svaki umjetnik, pojedinac sa senzibilitetom da osjeća društvo i dešavanja oko sebe, čak i kada to nije prijatno, a najčešće nije.

Koliko je mladim piscima (pjesnicima) teško da pronađu put do publike u Crnoj Gori?

S jedne strane, pozicija bilo kojeg umjetnika je izuzetno teška, s obzirom na to da je gotovo nemoguće da živi od svog rada i siguran sam da to ni na koji način nije motivišuće za mlade ljude. Osim toga, kada mladi pisac i želi da stvara, nalazi se u poziciji da ne vjerovatno ne zna kome da se obrati za savjet, kritiku, preporuku šta da čita i tako luta u krug, ograničen ličnim istraživanjem. S druge strane, živimo u vremenu kada je gotovo svaka osoba na svijetu na par klikova od nas i ako zaista želite da dođete do savjeta, poslaćete mejlove ili poruke i siguran sam da ćete naći i pomoć i savjet i preporuku. Takođe, umjetost i kultura uveliko zavise od države, koja je kod nas zaboravila da umjetnost postoji zahvaljujući umjetnicima, da je umjetnost jako važna za društvo i da ima ogroman uticaj u ,,vaspitanju” jednog društva, ali i da umjetnici moraju da žive od nečega. Država treba i mora da ih čuva. U mom slučaju, ali i mojih kolega iz Foruma, podrška KIC-a Budo Tomović bila je, a i danas je, od posebnog značaja i takve inicijative treba cijeniti, čuvati, održavati ali i pospješivati, s obzirom na to da je značaj Foruma mladih pisaca već potvrđen učešćem pjesnika na festivalima i konkursima.

Šta želite čitaocima da poručite kroz Vaše pjesme?

Ništa i sve. Ne vjerujem da će poezija napraviti veliki uticaj, ali se i ne trudim da ostvarim neku apostolsku poruku. Ali, nadam se da postoje mikrouticaji i da će poezija moći da ostvari uticaj na svijet pojedinca. Ljudi su ti koji čine promjene, a zbirka može samo da pokrene pitanja ili da proba da ih objasni, svakako nikad do kraja.

Šta planirate u budućnosti?

Neću odustati od poezije kao načina da komuniciram sa društvom i ,,glasno” govorim o stvarima koje prepoznam kao značajne. Ipak, o temama, jeziku i interesovanjima je rano govoriti, još čekam da se slegne ova zbirka, prije nego otvorim nove teme i pokrenem sebe da iste preispitujem.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Željka Perović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željka Perović iz Bijele kod Herceg Novog bavi se kreiranjem i izradom ženskih torbi svih oblika, veličina i boja od pletenih pamučnih traka, često sa dodacima u vidu kožnih detalja za svaku priliku… Mašte pri izradi joj ne fali

 

Kako i zbog čega ste se odlučili da počnete sa ručnom izradom torbi?

Oduvijek volim ručni rad i igru boja. Odluka je nekako došla sama po sebi, nametnula se prvo kao ideja, a nedugo potom sam krenula i u njenu realizaciju. Kupila sam materijal, sjela i isplela prvu torbu…

Kako izgleda proces pravljenja jedne torbe?

Jedna od važnih osobina koju treba da ima neko ko se bavi ručnom izradom bilo čega, možda i najvažnija, jeste da voli to što radi. Ideju i inspiraciju za izradu torbi uglavnom pronalazim u bojama. Ponekad i dok pletem, do samog kraja ni sama ne znam kako će izgledati finalni proizvod. Dok se nabavi materijal, koji je svuda u regionu nadohvat ruke (osim kod nas) i do konačnog izgleda torbice, nekad može da prođe i po desetak dana. Trudim se da uvijek imam dovoljno materijala za izradu kod sebe, ali je to prosto nemoguće. Uvijek nešto zafali. Sama izrada može da traje od jednog do tri dana, zavisno od slobodnog vremena koje mi je na raspolaganju i trenutne inspiracije.

Sa kakvim sve materijalima radite?

Torbe izrađujem od pamučnih traka ili pamučnog konca, koji se može naći u svim željenim bojama. Trudim se da imam kožne dodatke, jer mi je jako zanimljiv taj spoj materijala. U svoju ponudu ručnih radova od skora sam uvrstila i dekice, koje se pletu od puffy (pufnaste) vunice koja je izuzetno mekana i topla. Te dekice se pletu prstima, odnosno rukama, bez korišćenja igala. Po reakcijama, vidim da se ljudima dopadaju.

Koliko je teško ženama preduzetnicama da plasiraju svoje proizvode na tržište u Crnoj Gori?

Jako teško, rekla bih nemoguća misija. Srećom, živimo u eri društvenih mreža koje se mogu odlično iskoristiti u marketinške svrhe. Hvala i svim dobrim ljudima koji su uvijek spremni da me podrže, pohvale i podijele moj rad sa drugima.

Šta očekujete od naredne godine, da li imate u planu proširenje biznisa?

Planova, naravno, imam i oni se polako, ali sigurno realizuju. Vremena su takva da je nemoguće i teško planirati dugoročno. Idem korak po korak, pa gdje stignem.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Bojana Lalatović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojana Lalatović iz Nikšića, trenutno na doktorskim studijama Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, nedavno je izabrana za jednu od mladih evropskih veleposlanica koje će predstavljati Crnu Goru u svijetu. Smatra da je za individualni razvoj, pored formalnog, neophodno i neformalno obrazovanje

Šta za Vas znači imenovanje za mladu evropsku ambasadorku?

Ulogu koja mi je dodijeljena doživljavam kao svojevrsno priznanje za dosadašnji rad. Posebno me raduje što mi ovaj program nudi mogućnost da pohađam seriju obuka u različitim oblastima koje će mladim ambasadorima pomoći da steknu ili unaprijede „meke” vještine efektivnog prenošenja poruka u online sferi. Imaću priliku da prisustvujem raznim konferencijama, kulturnim događajima i putovanjima širom EU i Zapadnog Balkana. Budući da sam već godinama aktivista, želja mi je da kroz svoj rad doprinesem približavanju ideja koje su utkane u srž Evropske unije kao jedinstvenog mirovnog projekta, kako mladima, tako i ostatku društva.

Kako će izgledati Vaš angažman?

Moja misija će biti da podstaknem mlade da budu sami kreatori pozitivnih promjena u društvu. Važnost neformalnog obrazovanja, omladinskih razmjena i interkulturalnog dijaloga, kojima nažalost formalni sistemi obrazovanja ne posvećuju potrebnu pažnju, je ključna kako za individualni razvoj i napredak, tako i za kreiranje dobrosusjedskih odnosa na Balkanu, na kom etničku distancu među različitim grupama produbljuju etnički narativi i stereotipi koje mladi ljudi često nekritički prihvataju. Sve to ima snažan uticaj na ukupnu socijalnu koheziju u crnogorskom društvu. Ključna posljedica „neprilagođenosti” ovih društava potrebama mladih je sveprisutan trend odlaska mladih ljudi sa prostora Zapadnog Balkana. U fokusu mog djelovanja biće mladi i teme koje su dominantno u fokusu mojih doktorskih studija – tranformativni procesi EU integracija i ljudska prava.

Koliko su Vaša akademska dostignuća doprinijela tome da budete izabrani za EU ambasadorku?

Značajno. Među onima koje smatram posebno važnim u tom pogledu su master akademske studije prava evropskih integracija, na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Riječ je o internacionalnom i interdisciplinarnom programu tokom kog sam imala priliku da učim o pravnom, političkom i ekonomskom ustrojstvu Evropske unije, pri čemu su moji predavači bili eminentni stručnjaci u ovim oblastima, kako iz našeg regiona i iz više zemalja Evropske unije. U fokusu mog istraživanja na doktorskim studijama je zajednička spoljna i bezbjednosna politika, sa posebnim osvrtom na procese jačanja demokratije i vladavine prava na Zapadnom Balkanu. Nedavno sam objavila naučno-istraživački rad pod nazivom The new methodology of negotiating with the candidate countries in the context of Macron’s reshaping of European Union, kao i zbirku članaka sa fokusom na EU pravni i politički aspekt pod nazivom EU and Comparative Law Issues and Challenges Series – ECLIC 2020, koja je indeksirana u Heinoline i na Naučnoj mreži (Web of Science). Rezultate tog istraživanja sam predstavila na međunarodnoj naučnoj konferenciji u septembru 2020. godine na Pravnom fakultetu Josip Juraj Strossmayer Univerziteta u Osijeku. Zbog rezultata ostvarenih tokom školovanja vise puta sam nagrađivana. Samo kontinuiran rad mladih na unapređenju sopstvenih znanja i vještina i njihova aktivna uloga u društvu mogu voditi ka kreiranju ambijenta koji je podoban za sveukupan razvoj i napredak.

Koliko su mladi ljudi u Crnoj Gori svjesni da svojim djelovanjem mogu da doprinesu promjenama u društvu?

Po prirodi stvari, mladi okupljeni oko progresivnih ideja kao što su one koje su utkane u srž Evropskog projekta, jesu i trebalo bi da budu pokretačka snaga razvoja društva. Svijest o ovom potencijalu, ma koliko okolnosti nekada izgledale demotivišuće, je prvi korak ka njegovoj realizaciji. Zato mladima koji imaju nedoumice savjetujem da se zapitaju šta je ono što im se naročito ne sviđa u zajednicama u kojima žive i da identifikuju način na koji bi moglo doći do boljitka.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo