Povežite se sa nama

Reagovanja

Neistine o sudiji Grdiniću

Objavljeno prije

na

Neistine o sudiji Grdiniću
(Štiteći interes Žugića i Medenice do unapređenja i privilegija. Monitor br.1569)       

 

TXT: Očigledno bez pravnog znanja, autor teksta u prethodnom broju “Monitora”, pod naslovom “Štiteći interes Žugića i Medenice do unapređenja i privilegija” je krenuo putem istraživačkog novinarstva i javnosti je ponudio svoju “studiju slučaja” koji se po tužbi Ivana Jovića vodi protiv Centralne banke Crne Gore, u kojem se tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tužilac bio žrtva diskriminacije od strane svog poslodavca. U tom poduhvatu, autor svoju analizu gotovo isključivo temelji na mišljenju samog tužioca. Svakako, gospodin Jović ima pravo da slobodno izrazi svoje mišljenje o pitanju koje je za njega lično značajno, pa i putem medija, ali uvažavajući njegovu slobodu, kao i poziciju koju ima u postupku u kojem odlučuje sudija Grdinić, a koji postupak je još uvijek u toku, uzdržaćemo se od komentarisanja teksta u dijelu u kojem je prenijeto njegovo mišljenje. Međutim, protiv svake odluke suda stranka ima pravo da izjavi žalbu, a o pravnoj valjanosti odluke suda odlučuje se u žalbenom postupku pred sudovima viših stepena, a ne na ulici ili u novinama. Ipak, ako novinar već želi da komentariše presudu koja nije pravosnažna, logika i minimalno poštovanje profesionalnih standarda bi podrazumijevao da se u tekstu uz iznošenje svojih komentara i mišljenja stranke, javnosti prenese makar dio obrazloženja presude koja se komentariše, kako bi čitaoci mogli biti upoznati o razlozima zbog kojih je sud donio svoju odluku i tako možda bili u prilici da sami donesu zaključke. Međutim, Monitor se tim stvarima nije želio zamarati. Zapravo, Monitor ni ne pominje da je pročitao sadržinu odluke koju komentariše, ali zato navodi “da je Monitor imao uvid u presudu Vrhovnog suda, u kojoj se konstatuje da je sudija Grdinić prvostepenu presudu donio uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka i izostanka razloga o odlučnim činjenicama”. I zapravo, u analizi slučaja kojim se Monitor bavi, ovo je jedini dokument iz predmeta na koji se poziva u svom tekstu. Problem Monitora je što ni ta jedna informacija nije istinita. Jer Vrhovni sud nije ukinuo prvostepenu presudu! Vrhovni sud u svojoj odluci uopšte nije cijenio da li je prvostepeni sud pravilno donio svoju odluku! Vrhovni sud je cijenio isključivo valjanost presude Višeg suda u Bijelom Polju! Da li je Monitor o ovoj činjenici istinito informisao javnost, veoma je lako provjeriti uvidom u rješenje Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br.1142/19 od 26.02.2020. godine, koje je dostupno na sajtu Vrhovnog suda. Koji je motiv Monitora da tekst o nepravosnažno presuđenom predmetu bazira isključivo na mišljenju jedne strane u sporu, da ignoriše razloge zbog kojih je sud donio odluku koja se komentariše i da obmane javnost da u rješenju Vrhovnog suda piše nešto čega nema? Ako neko može da napiše da je pročitao nešto što ne postoji, logično je da misli da i drugi rade kako im je rečeno.

Činjenica je da je sudija Mladen Grdinić u svojoj karijeri postupao u više hiljada predmeta. Među njima su i tri predmeta, od kojih je gospodin Radoje Žugić u jednom bio tužilac (protiv osnivača Dnevnih novina “Dan”), u drugom je tuženi zajedno sa Centralnom bankom Crne Gore (po tužbi gospođe Irene Radović), dok je u trećem Centralna banka Crne Gore sama na strani tuženog (po tužbi gospodina Ivana Jovića). Prvi postupak je pravosnažno okončan, dok su druga dva i dalje u toku. Kao i u bilo kojem drugom predmetu, i u tim predmetima sud je svoju odluku donio na osnovu činjenica koje je utvrdio u postupku, brižljivom ocjenom svih dokaza, savjesnom primjenom prava i na osnovu svog slobodnog sudijskog uvjerenja. Presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev gospodina Radoja Žugića donijeta je upravo na osnovu istrajavanja postupajućeg sudije da se pribave svi relevantni dokazi i presudom koja je donijeta u tom predmetu zaštićena je sloboda govora i pravo novinara Dnevnih novina “Dan” da rade svoj posao. Sudija Grdinić prilikom došenja presude nije vodio računa o poziciji koju gospodin Radoje Žugić zauzima u društvu, kojoj politici pripada i ko mu je prijatelj. Ni u situaciji kada je odbio njegov tužbeni zahtjev, a ni u drugim predmetima. Istovremeno, svoje odluke sudija neće donositi ni da bi stekao naklonost javnosti, medija, čitalaca ili bilo koje politike, niti da bi sebe zaštitio od bilo čije kampanje. Da li je sudija Grdinić donošenjem ove presude štitio interese onog čiji je tužbeni zahtjev odbio, javnost može procijeniti uvidom u samu presudu Osnovnog suda u Podgorici P.br.1171/14 od 08.07.2016. godine, koja je dostupna na sajtu ovoga suda.

Ipak, Monitor u jednom jeste u pravu. Profesionalna je privilegija biti sudija i zamjenik predsjednika Osnovnog suda u Podorici. Ali to je privilegija kojom vas uvaže kolege i koju Monitor teško može razumjeti, jer ta priviligija ni formalno ne predstavlja napredovanje u karijeri, a još manje osnov da na osnovu nje stekne materijalna dobit. Zbog toga je indikativno da je Monitor propustio da informiše javnost o činjenici da sudija koji obavlja funkciju zamjenika predsjednika suda, osim dodatnih obaveza, nema pravo na uvećanje zarade ili na umanjenje redovne norme, niti je propisano da se ta okolnost uopšte cijeni prilikom ocjenjivanja sudija, pa samim tim ni prilikom njegovog napretka u višu instancu.

Što se tiče angažovanja sudije Mladena Grdinića u Komisiji za implementaciju Projekta promocije instituta pružanja pravne pomoći po mjeri djeteta, sa kojim se Monitor takođe bavio, upoznajemo javnost sa činjenicom da se radi o projektu čiji su nosioci Advokatska komora Crne Gore i UNICEF, te da se radi o projektu koji je veoma sadržajan i koji traje već duže od godinu dana, a po kojem osnovu je sudiji Grdiniću do danas u dva navrata isplaćen iznos od po 375,00 € (u novembru 2019. godine i julu 2020. godine), a kako se radi o prihodima koji su ispod 5.000,00 € isti se evidentiraju u redovnim godišnjim izvještajima koji se dostavljaju Agenciji za sprječavanje korupcije. Netačni su navodi Monitora i da sudija Mladen Grdinić Agenciji za sprječavanje korupcije nije dostavio podatke o visini naknade koju ostvaruje kao član Upravnog odbora Centra za alternativno rješavanje sporova, budući da je to sudija učinio neposredno nakon što mu je isplaćena prva mjesečna naknada koju ostvaruje po tom osnovu u iznosu od 140,00 €.

Posebno zlonamjernima smatramo navode u tekstu kojim autor pokušava dovesti u vezu postupanje sudije Mladena Grdinića u određenim predmetima sa povećanjem njegove imovine. S tim u vezi, upoznajemo javnost sa činjenicom da imovinu sudije Mladena Grdinića čini jedno vozilo marke “Pežo 508” i stan površine 48 m2 u Podgorici. Navedeni stan sudija Grdinić je kupio 2019. godine, istovremeno kada i preko stotinu drugih sudija, službenika i namještenika radno angažovanih u sudovima sa teritorije Glavnog grada. Ovu imovinu sudija Grdinić je kupio od sopstvenih sredstava, podizanjem kredita kod NLB banke i od iznosa koji je dobio na poklon od majke. Novac koji je sudiji Grdiniću poklonila majka u iznosu od 31.300 €, ista je prethodno dobila prodajom neokretnosti – stana u Kolašinu, a koji je prije prodaje izdavala u zakup, dok je samo zakupnina uplaćivana na žiro račun sudije Grdinića. Zbog toga, netačni su navodi Monitora da je sudija Grdinić 2019. godine stekao 31.300 € bez prijavljivanja porijekla tog novca, jer se prostim uvidom u izvještaj koji je dostupan na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije može utvrditi da se radi o novcu koji je sudija Grdinić stekao po Ugovoru o poklonu Ov.br.632/19 od 06.09.2019. godine. Za sve navedeno Agenciji za sprječavanje korupcije dostavljeni su izvještaji zajedno sa svim dokazima koji prate sticanje imovine, uključujući i sticanje imovine majke sudije Grdinića iz koje je učinila poklon prema njemu (ugovore o kupoprodaji nepokretnosti, ugovor o poklonu, ugovor o kreditu, ugovor o kupoprodaji vozila…).

Svi navedeni podaci i dokazi dostupni su uvidom u dokumentaciju Agencije za sprječavanje korupcije. Ustalom, da je stvarni cilj pisanja teksta bilo objektivo informisanje javnosti, sve informacije i dokazi bi bili dostupni autoru da se udostojio zatražiti ih od sudije o kojem se potrudio da napiše tekst.

Osnovni sud u Podgorici, niti smije, niti može izbjegavati opravdane kritike na svoj rad. Sudije, još manje mogu očekivati da kvalitet njihovih odluka ne budu predmet ispitivanja. Ali postoje granice pristojnosti u kojima se to može činiti i što je još važnije, zakoniti okvir u kojem svaka nezadovoljna stranka može da inicira ispitivanje zakonitosti odluke suda. Pokušaj da se donošenje sudskih odluka iz sudnice premjesti na ulicu, da se donosioci sudskih odluka omalovažavaju iznošenjem optužbi koje nisu argumentovane provjerljivim i tačnim činjenicama, za konačnu posljedicu, bez obzira šta je bio osnovni cilj, mogu imati samo dodatnu devalvaciju vrijednosti izgovorene riječi novinara. Na kraju predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović nije kuma predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici o čemu je javnost više puta informisana.

Sudija portparol Osnovnog suda u Podgorici
Ivana Becić
(Odgovor naše novinarke u narednom broju Monitora)

Komentari

Reagovanja

Neistinite informacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neistinite informacije
(Kad tužilaštvo radi i Nigdje nebom nema sačme kao iznad Crne Gore, Monitor br. 1590 i 1591)

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici osuđuje iznošenje neistinitih informacija, u tekstovima objavljenim, 9. i 18. aprila 2021. godine u Nedeljniku ,,Monitor“ i „Nezavisnim novinama Vijesti“, sa naslovima „Kad tužilaštvo radi” i „Nigdje nebo nema sačme kao iznad Crne Gore”, autora Predraga Nikolića, kojim se izvještava o radu državne tužiteljke Ivane Petrušić Vukašević, time narušava njen profesionalni ugled i autoritet, ali i ugled i autoritet Tužilaštva koje predstavlja.

Naime, u tekstovima, čija je tema nezakoniti lov i ribolov u nacionalnim parkovima, navedeno je da je: „Čuvarska služba NP Skadarsko jezero nedavno uhvatila dvojicu krivolovaca sa stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena. Tužilac Ivana Petrušić Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela, napisala im prekršajnu prijavu i vraćeno im je oruđe za „rad” .. ”.

Od iznijetih navoda je jedino tačno da se državna tužiteljka Perušić Vukašević, a nakon što je, od strane policije, kao dežurni tužilac, upoznata da su 1. aprila 2021. godine u mjestu Aljov lug na Skadarskom jezeru, zatečena dva lica na čamcu, u kojem su bila, pretvarač i druga oprema, koja bi se mogla koristiti za nezakoniti ribolov, izjasnili da ne postoje osnovi sumnje da su učinila krivično djelo nezakonit ribolov. Ovo zbog toga što je radnja izvršena tog krivičnog djela u zakonu određena formulacijom  „Ko lovi ribu… ” ,što, po krivičnopravnoj teoriji i aktuelnoj sudskoj praksi, podrazumijeva da učinioci moraju aktivno preduzimati radnje u tom cilju (npr. polaganje mreža i agregata u vodu, upotreba osi, pušaka za ribolov i sl.) ili u svom posjedu u momentu kontrole imati ulovljenu ribu, kao neoboriv dokaz, a što u konkretnom nije slučaj. Naprotiv, radnje koje su preduzimale lica u momentu kontrole, po slovu zakona, nijesu radnje izvršenja krivičnog djela, već eventualno, pripremne radnje koje nijesu kažnjive. U prilog navedenog pravnog stanovišta je i činjenica da je u službenim ispravama nadzornika Službe zaštite Nacionalnog parka Skadarsko jezero (službenoj zabilješci, zapisniku o izvršenoj kontroli i potvrdi o oduzetim sredstvima) nije evidentirano postojanje, odnosno oduzimanje ulovljene ribe, niti radnje činjenja zatečenih lica koje bi predstavljale radnje krivičnog djela, pa takva odluka tužiteljke jedina pravilna i zakonita.

Stoga je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici stava da je autor neistinitih tekstova prekršio više načela propisanih Kodeksom novinarske etike, jer nije ispoštovao dužnost novinara da poštuje istinu i istrajno traga za njom i da, kada izvještava o istražnim i sudskim postupcima, uvažava pretpostavku nevinosti, a takav njegov rad zasigurno ne može doprinijeti ostvarivanju javnog interesa, što bi trebalo da je zajednički cilj novinara i Državnog tužilaštva, naročito pri činjenici da rad Državnog tužilaštva počiva na transparentnosti, a da je želio, novinar je mogao provjeriti dobijene ili dobiti tačne informacije, što je, uostalom i njegova obaveza.

Vukas Radonjić,
državni tužilac i portparol u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici

Ispravka

U tekstu, koji je objavljen na portalima Monitora, CIN-CG i Vijesti, je izvršena korekcija, jer je bilo netačno napisano da su nadzornici Nacionalnog parka Skadarskog jezera uhvatili dvojicu krivolovaca sa „stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena.“ U čamcu je bilo agregata ali nije bilo ribe, kako proizilazi i iz zapisnika nadzornika, koje nam je tužilaštvo dostavilo.

Izvinjavamo se čitaocima zbog ovog propusta.

Predrag Nikolić,
novinar Monitora

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Nije četiri, nego više od 50 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije četiri, nego više od 50 hiljada

(Za četiri godine – 4.100 eura, Adnan Čirgić, Monitor, br. 1887)

 

Evo, da probamo, na najjednostavniji mogući način, da razjasnimo oko čega je nastao spor sa dr Adnanom Čirgićem, dekanom Fakulteta za crnogorski jezik i kulturu. Ministarstvo kulture svake godine sufinansira programe i projekte – kako se to službeno kaže – od značaja za ostvarenje javnog interesa iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva. Na tim konkursima učestvovao je i Adnan Čirgić. U okviru samostalnih autorskih projekata i Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJIK) u okviru projekata izdavačkih kuća, gdje je takođe Čirgić priređivao zbornike i druga književna djela.

Čirgić u reagovanju kaže da je za četiri godine na konkursima Ministarstva kulture dobio samo 4.100 eura. Nije u pravu. Prema vjerodostojnim dokumentima u koje je Detektor imao uvid, od 2015. do 2020. godine na žiro- račun Adnana Čirgića kod ovdašnje komercijalne banke, Ministarstvo kulture je uplatilo 32.755 eura. Slovima: trideset dvije hiljade sedamsto pedeset pet eura.

Na račun FCJIK, od 2013. do  2020. godine – 54.920. eura. Slovima: pedeset četiri hiljade devesto dvadeset eura.  I to: 2013. godine – 11.000 eura;  2014. godine – 1.420 eura ; 2015 godine – 1.500 eura; 2016. godine – 4.500 eura; 2017. godine – 17.000 eura; 2018. godine – 7.500 eura; 2019. godine – 8.000 eura; 2020. godine – 4.000 eura.

Dakle, sve ukupno, 87.675 eura, na osnovu konkursa. Za četiri godine to je znatno više nego 50.000 koliko je navedeno u tekstu.

Čirgić je u reagovanju posebno naveo da 2017. godine nije dobio nikakav novac od Ministarstva kulture, iako je konkurisao. Dobio je. I to: na njegovo ime 2.500 eura na konkursu za knjigu Dijalektologija crnogorskog jezika, a 17.000 eura na konkursu za projekte u ime FCJIK.

Za neke od projekata, Adnan Čirgić i FCJIK su, za potrebe časopisa Linqua Montenegrina (Čirgić, glavni i odgovorni urednik), kod Ministarstva kulture konkurisali zajedno sa Miloradom Popovićem, i njegovim OKF i Arsom.

U tekstu nema ocjena kvaliteta projekata Adnana Čirgića, ni ocjena da li su oni kvalitetno realizovani. Posebno nijesam, ni na koji način, učestvovala u hajci protiv Čirgića, čiju posvećenost mom maternjem, crnogorskom jeziku, cijenim. Samo sam svjedočila, u kontekstu te sedmice aktuelne polemike Dragana Koprivice i Adnana Čirgića, o činjenicama koje javnost treba da zna.

 Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Za četiri godine – 4.100 eura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za četiri godine – 4.100 eura
(Apanaže, Stela O. Kovač, Monitor, br. 1586)

 

U posljednjem broju Monitora, na str. 27, u rubrici Detektor objavljen je autorski tekst Apanaže, koji potpisuje novinarka Stela O. Kovač.

U tome je tekstu izrečena bestidna laž: „Provjereno: za četiri godine od kada se pominje njegovo ime na konkursima, Adnan Čirgić je od Ministarstva kulture za projekte dobio 50.000 eura.“ Istina o tome koliko sam preko konkursa MK dobio novca za projekte (tj. za štampu knjiga) javno je dostupna, te nema sumnje da se novinarka Kovač pridružila javnoj satanizaciji i hajci koju protiv mene sprovodi Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.

Bez obzira na to što su podaci javno dostupni, navešću Vam ih i na ovome mjestu:

Za godinu 2016. dobio sam na konkursu MK 1.000,00 eura za štampu knjige Pjesme Đura Milutinovića.

Za godinu 2017. nijesam dobio ništa iako sam imao knjigu.

Za godinu 2018. dobio sam 1.000,00 za svoju knjigu Natprirodna bića u crnogorskoj tradicijskoj kulturi.

Za godinu 2019. dobio sam 1.200,00 za priređivanje usmenoknjiževne peraške rukopisne pjesmarice Andrije Balovića.

Za godinu 2020. dobio sam 900,00 za priređivanje usmenoknjiževne pjesmarice Ivana Kolovića.

Dakle, za četiri godine 4.100,00 eura.

Napominjem da su sve knjige uredno objavljene, obavezni primjerci dostavljeni Nacionalnoj biblioteci, a potonja je u štampi. Da je i ona završena, može se provjeriti preko CIP-a koji je izdala Nacionalna biblioteka na Cetinju.

S poštovanjem,

Adnan Čirgić
(Odgovor u sljedećem broju)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo