Povežite se sa nama

Reagovanja

Umjetnost će spasiti svakodnevicu

Objavljeno prije

na

Umjetnost će spasiti svakodnevicu
(Borba za opstanak, Monitor, br. 1565)

 

Kao pokretač Kulturne baze Kunst u najboljoj vjeri i namjeri prihvatila sam da komentarišem uticaj COVID-19 virusa na crnogorsku kulturnu scenu i odnos krovnih institucija prema umjetnicima u ovim okolnostima. Ipak, moj komentar je u objavljenom tekstu neprikladno skraćen i ne odražava suštinu onoga što sam željela da poručim. Izostavljen je bio koji sam željela da naglasim, zbog sebe i Kulturne baze Kunst  koja okuplja razne umjetnike iz različitih sfera, raznih nacionalnosti, vjera, političkih, seksulanih i drugih  proifilacija. Navela sam da je ,,apsurd situacije još naglašeniji jer se autorima koji stvaraju nevezano za finansijski priliv, mnogo toga i nije promijenilo što se tiče samog stvaralaštva ali je problem u nemogućnosti komuniciranja sa publikom, gledaocima, slušaocima, konzumentima uopste’’. Te da su ,,nakon prvog talasa autori koji su bili na birou ili su imali NVO ili firme mogli da se prijave na konkurs MK i dobiju sredstva i realizuju projekte i budu pokriveni neko vrijeme. Većina nas je taj konkurs iskoristila za realizaciju samog projekta, tako da novca za metaboličke procese nismo imali. Bilo bi sjajno da se odredi paket mijera pomoći autorima iz svih branši’’.

Zahvaljujem se, s porukom da će umjetnost, koliko god žvakali ovaj pojam, spasiti svakodnevicu.

Ivana Stanić, slikarka

Komentari

Reagovanja

Ništa nisu demantovali, najvažnije prećutali 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa nisu demantovali, najvažnije prećutali 
(Neistine o sudiji Grdiniću, Monitor br. 1570)

 

Mladen Grdinić, potpredsjednik podgoričkog Osnovnog suda, junački je odgovorio na naš tekst o njemu i njegovom djelu, pod naslovom Štiteći interes Žugića i Medenice do unaprjeđenja i privilegija. Umjesto sebe, ispod štiva je potpisao portparolku tog suda Ivanu Becić. Tako je sudija Grdinić, nehotično, mnogo rekao i o „nezavisnosti“ Osnovnog suda u Podgorici kao institucije, čija funkcija, koliko se zna, nije izigravanje štita potpredsjednika suda od kritike.  Monitor u tom tekstu nije dovodio u pitanje rad kompletnog Osnovnog suda u Podgorici, već isključivo profil jednog njegovog sudije. Mladena Grdinića. Njegovim slučajem smo se bavili, zato što je praktično postao „specijalista” za sudske procese u kojima se kao učesnik pojavljuje guverner Centralne banke Crne Gore (CBCG) Radoje Žugić. 

Sudija Grdinić, kroz glasnogovornicu, u reagovanju komentariše slučaj Ivana Jovića, koji je CBCG i guvernera Žugića tužio za diskriminaciju, tvrdnjom da se „o pravnoj valjanosti odluke suda odlučuje u Žalbenom postupku, a ne na ulici ili u novinama“. Radi se o jednom od tri slučaja protiv guvernera Žugića i/ili CBCG koja su „slučajnom dodjelom“ pripala Grdiniću u jako kratkom periodu od izbora na sudijsku funkciju.

O pravnoj valjanosti odluke sudije Grdinića u tom slučaju govori ishod žalbenog postupka – nakon više od tri godine, odlukama viših instanci slučaj Ivana Jovića vraćen je sudiji Grdiniću na ponovno suđenje. Monitor je upravo ukazao da je poništena odluka sudije Grdinića kojom je on u cjelosti odbio tužbeni zahtjev Jovića kao neosnovan. Tu i takvu presudu sudije Grdinića je djelimično ukinuo Viši sud u Bijelom Polju, a potom Vrhovni sud u cjelosti.

Vrhovni sud Crne Gore je Rješenjem od 26.02.2020. godine jasno ukazao da nezakonitost presude sudije Grdinića u slučaju Ivana Jovića, u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu kojim je traženo ponišenje spornih aneksa, povlači i nezakonitost presude u onom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacije. Navodi iz reagovanja Grdinićeve portparolke su u potpunosti neosnovani, jer je Vrhovni sud Crne Gore analizirajući drugostepenu presudu Višeg suda u Podgorici cijenio da li je prvostepeni sud pravilno donio svoju odluku u pogledu diskriminacije i utvrdio da odluka nije zakonita.

Kako je Viši sud u Bijelom Polju vezan ovakvim ukidnim razlozima Vrhovnog suda Crne Gore, prvostepena presuda sudije Grdinića je novim rješenjem drugostepenog suda ukinuta i u preostalom dijelu, jer je zahvaćena istim ukidnim razlozima kao i u dijelu koji se tiče poništaja aneksa.

Drugi predmet guvernera Žugića, dodijeljen potpredsjedniku podgoričkog Osnovnog suda Grdiniću, odnosio se na guvernerove duševne patnje nastale povredom ugleda zbog teksta čiji je naslov Žugić doktorirao na nepostojećem studiju objavljenom u dnevnom listu Dan. Iako je, kao što i piše u našem tekstu, presudom odbio tužbeni zahtjev Žugića, portparolka sudije Grdinića u regovanju ne negira ono što je uvidom u spise predmeta i sadržaj presude i laiku kristalno jasno – da je interes guvernera zaštitio na način što je iz presude izopštio i u cjelosti marginalizovao u sudskom postupku pribavljene materijalne dokaze da institucija u vlasništvu Atlas banke, koja je Žugiću dodijelila doktorat, nije imala akreditaciju za izvođenje doktorskih studija. Portparolka sudije Grdinića takođe u reagovanju ne negira da spise predmeta o spornom doktoratu guvernera Žugića sudija Grdinić nije uputio tužilaštvu na postupanje po službenoj dužnosti.

I u slučaju bivše viceguvernerke CBCG Irene Radović, koji je takođe „slučajnom dodjelom“ dopao sudiji Grdniću u kratkom periodu od izbora na tu funkciju, dokaze o brojnim nezakonitostima pod okriljem guvernera Žugića, Grdinić je izbjegao da, po službenoj dužnosti, proslijedi tužilaštvu. Iako se radi o hitnom radnom sporu, Grdinić je na zakazivanje prvog ročišta čekao skoro pet mjesecičime je ostavljen prostor da se inscenira smjena Radovićeve i podnese krivična prijava da je navodno podnijela uz tužbu za mobing i diskriminaciju protiv guvernera Žugića povjerljiv dokument i odala tajnu sudu – sudiji Grdiniću.

Grdinić je postupak po tužbi Radovićeve vodio tako da su punomoćnici Radovićeve tražili njegovo izuzimanje zbog pristrasnosti. Posebno je frapantan stav sudije Grdinića da za presudu da li je bilo diskriminacije Radovićeve, nije bilo od značaja da se angažovani vještak izjasni oko diskrepance u primanjima viceguvernerke Radović i viceguvernera Nikole Fabrisa, uprkos nespornim materijalnom dokazima.

Da je slučaj Radovićeve velika mrlja za državu i pravosuđe svjedoči izvještaj Freedom House-a za 2020. godinu, u kom je slučaj Irene Radović zavrijedio pažnju u segmentima koji se odnose na nezavisnost sudstva i vladavinu prava.

O zahtjevu za izuzeće potpredsjednika suda Grdinića zbog pristrasnosti odlučivala je predsjednica Osnovnog suda Željka Jovović, koja u pravosudnim krugovima slovi za jako blisku saradnicu Vesne Medenice, u čijem je mandatu i izabrana za predsjednicu suda. Brojni mediji su u više navrata ukazali da se radi o kumi Medenice, a reagovanja Osnovnog suda koja demantuju te navode do sada nije bilo.

No, mnogo su važniji navodi koje sudija Grdinić, nije ni pokušao da ospori – da ga u pravosudnim krugovima vezuju za Vesnu Medenicu, koja je sa ocem sudije Grdinića blisko sarađivala godinama tokom karijere.

Portparolka sudije Grdinića pokušala je da ospori i navode Monitora koji se tiču munjevitog napredovanja Grdinića do pozicije potpredsjednika Osnovnog suda u Podgorici, stana po povoljnim uslovima od Sudskog savjeta, dva plaćena Upravna obora i višestrukog uvećanja imovine od sredine 2019 godine. Nije uspjela. Upravo uvidom u dokumentaciju Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kako portparolka sudije Grdinića velikodušno savjetuje, Monitor je ustanovio da je, samo godinu ranije, Grdinić bio bez nepokretnosti, bez članstava u upravnim odborima i sa svega 1100 eura na tekućem računu, kako to jasno pokazuje Izvještaj o prihodima i imovini ASK-a od 14.03.2018. Izvještaji ASK-a su dostupni javno i lako provjerljivi.

Prema imovinskom kartonu od 17.09.2019, sudija Grdinić ostvaruje novčani priliv u iznosu 31.300 eura, bez prijavljivanja osnova po kojem je prihod ostvaren, iako u reagovanju na članak Monitora javnost obavještava da je u pitanju poklon od majke. Oko dva mjeseca kasnije, kao uvećanje imovine veće od pet hiljada eura prijavljuje ASK-u vozilo „pežo 508 1.6. HDI“, bez navođenja koji iznos je u pitanju.

Sporna su i članstva Grdinića u upravnim odborima. U imovinskom kartonu podnešenom ASK-u, samo dan kasnije nakon što je prijavio vozilo, Grdinić prijavljuje i članstvo u Upravnom Odboru Komisije za implementaciju Projekta promocije instituta pružanja pravne pomoći po mjeri djeteta, s apanažom od 375 eura. Na sajtu ASK-a i dalje nema izvještaja nakon što je Grdinić imenovan na predlog Sudskog savjeta i u članstvo u Upravnom odboru Centra za posredovanje s mjesečnom apanažom, iako su od imenovanja na novu funkciju odlukom Vlade Crne Gore protekla četiri mjeseca.

U nečemu ćemo se složiti sa portparolkom sudije Grdinića – Osnovni sud u Podgorici niti može, niti smije izbjegavati i bagatelisati opravdane kritike. Dokumentovane, opravdane i utemljene – poput iznesenih u tekstu iz 1569. broja Monitora. Nesporno smo dokumentovano ukazali na brojne sporne aspekte koji okružuju postupanje sudije Grdinića u tri slučaja, kojima se devalvira sudijska funkcija.

Dužnost je medija da pisanjem pomognu stvranje ambijenta kako bi sudije sudile nezavisno i nepristrasno, u skladu sa Ustavom Crne Gore. Postupanje i donošenje presuda radi zaštite interesa moćnika, mora biti pod lupom javnosti. Tako se doprinosi ugledu crnogorskog pravosuđa. To je svrha Monitorovog teksta o slučaju sudije Mladena Grdinića.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Neistine o sudiji Grdiniću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neistine o sudiji Grdiniću
(Štiteći interes Žugića i Medenice do unapređenja i privilegija. Monitor br.1569)       

 

TXT: Očigledno bez pravnog znanja, autor teksta u prethodnom broju “Monitora”, pod naslovom “Štiteći interes Žugića i Medenice do unapređenja i privilegija” je krenuo putem istraživačkog novinarstva i javnosti je ponudio svoju “studiju slučaja” koji se po tužbi Ivana Jovića vodi protiv Centralne banke Crne Gore, u kojem se tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tužilac bio žrtva diskriminacije od strane svog poslodavca. U tom poduhvatu, autor svoju analizu gotovo isključivo temelji na mišljenju samog tužioca. Svakako, gospodin Jović ima pravo da slobodno izrazi svoje mišljenje o pitanju koje je za njega lično značajno, pa i putem medija, ali uvažavajući njegovu slobodu, kao i poziciju koju ima u postupku u kojem odlučuje sudija Grdinić, a koji postupak je još uvijek u toku, uzdržaćemo se od komentarisanja teksta u dijelu u kojem je prenijeto njegovo mišljenje. Međutim, protiv svake odluke suda stranka ima pravo da izjavi žalbu, a o pravnoj valjanosti odluke suda odlučuje se u žalbenom postupku pred sudovima viših stepena, a ne na ulici ili u novinama. Ipak, ako novinar već želi da komentariše presudu koja nije pravosnažna, logika i minimalno poštovanje profesionalnih standarda bi podrazumijevao da se u tekstu uz iznošenje svojih komentara i mišljenja stranke, javnosti prenese makar dio obrazloženja presude koja se komentariše, kako bi čitaoci mogli biti upoznati o razlozima zbog kojih je sud donio svoju odluku i tako možda bili u prilici da sami donesu zaključke. Međutim, Monitor se tim stvarima nije želio zamarati. Zapravo, Monitor ni ne pominje da je pročitao sadržinu odluke koju komentariše, ali zato navodi “da je Monitor imao uvid u presudu Vrhovnog suda, u kojoj se konstatuje da je sudija Grdinić prvostepenu presudu donio uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka i izostanka razloga o odlučnim činjenicama”. I zapravo, u analizi slučaja kojim se Monitor bavi, ovo je jedini dokument iz predmeta na koji se poziva u svom tekstu. Problem Monitora je što ni ta jedna informacija nije istinita. Jer Vrhovni sud nije ukinuo prvostepenu presudu! Vrhovni sud u svojoj odluci uopšte nije cijenio da li je prvostepeni sud pravilno donio svoju odluku! Vrhovni sud je cijenio isključivo valjanost presude Višeg suda u Bijelom Polju! Da li je Monitor o ovoj činjenici istinito informisao javnost, veoma je lako provjeriti uvidom u rješenje Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br.1142/19 od 26.02.2020. godine, koje je dostupno na sajtu Vrhovnog suda. Koji je motiv Monitora da tekst o nepravosnažno presuđenom predmetu bazira isključivo na mišljenju jedne strane u sporu, da ignoriše razloge zbog kojih je sud donio odluku koja se komentariše i da obmane javnost da u rješenju Vrhovnog suda piše nešto čega nema? Ako neko može da napiše da je pročitao nešto što ne postoji, logično je da misli da i drugi rade kako im je rečeno.

Činjenica je da je sudija Mladen Grdinić u svojoj karijeri postupao u više hiljada predmeta. Među njima su i tri predmeta, od kojih je gospodin Radoje Žugić u jednom bio tužilac (protiv osnivača Dnevnih novina “Dan”), u drugom je tuženi zajedno sa Centralnom bankom Crne Gore (po tužbi gospođe Irene Radović), dok je u trećem Centralna banka Crne Gore sama na strani tuženog (po tužbi gospodina Ivana Jovića). Prvi postupak je pravosnažno okončan, dok su druga dva i dalje u toku. Kao i u bilo kojem drugom predmetu, i u tim predmetima sud je svoju odluku donio na osnovu činjenica koje je utvrdio u postupku, brižljivom ocjenom svih dokaza, savjesnom primjenom prava i na osnovu svog slobodnog sudijskog uvjerenja. Presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev gospodina Radoja Žugića donijeta je upravo na osnovu istrajavanja postupajućeg sudije da se pribave svi relevantni dokazi i presudom koja je donijeta u tom predmetu zaštićena je sloboda govora i pravo novinara Dnevnih novina “Dan” da rade svoj posao. Sudija Grdinić prilikom došenja presude nije vodio računa o poziciji koju gospodin Radoje Žugić zauzima u društvu, kojoj politici pripada i ko mu je prijatelj. Ni u situaciji kada je odbio njegov tužbeni zahtjev, a ni u drugim predmetima. Istovremeno, svoje odluke sudija neće donositi ni da bi stekao naklonost javnosti, medija, čitalaca ili bilo koje politike, niti da bi sebe zaštitio od bilo čije kampanje. Da li je sudija Grdinić donošenjem ove presude štitio interese onog čiji je tužbeni zahtjev odbio, javnost može procijeniti uvidom u samu presudu Osnovnog suda u Podgorici P.br.1171/14 od 08.07.2016. godine, koja je dostupna na sajtu ovoga suda.

Ipak, Monitor u jednom jeste u pravu. Profesionalna je privilegija biti sudija i zamjenik predsjednika Osnovnog suda u Podorici. Ali to je privilegija kojom vas uvaže kolege i koju Monitor teško može razumjeti, jer ta priviligija ni formalno ne predstavlja napredovanje u karijeri, a još manje osnov da na osnovu nje stekne materijalna dobit. Zbog toga je indikativno da je Monitor propustio da informiše javnost o činjenici da sudija koji obavlja funkciju zamjenika predsjednika suda, osim dodatnih obaveza, nema pravo na uvećanje zarade ili na umanjenje redovne norme, niti je propisano da se ta okolnost uopšte cijeni prilikom ocjenjivanja sudija, pa samim tim ni prilikom njegovog napretka u višu instancu.

Što se tiče angažovanja sudije Mladena Grdinića u Komisiji za implementaciju Projekta promocije instituta pružanja pravne pomoći po mjeri djeteta, sa kojim se Monitor takođe bavio, upoznajemo javnost sa činjenicom da se radi o projektu čiji su nosioci Advokatska komora Crne Gore i UNICEF, te da se radi o projektu koji je veoma sadržajan i koji traje već duže od godinu dana, a po kojem osnovu je sudiji Grdiniću do danas u dva navrata isplaćen iznos od po 375,00 € (u novembru 2019. godine i julu 2020. godine), a kako se radi o prihodima koji su ispod 5.000,00 € isti se evidentiraju u redovnim godišnjim izvještajima koji se dostavljaju Agenciji za sprječavanje korupcije. Netačni su navodi Monitora i da sudija Mladen Grdinić Agenciji za sprječavanje korupcije nije dostavio podatke o visini naknade koju ostvaruje kao član Upravnog odbora Centra za alternativno rješavanje sporova, budući da je to sudija učinio neposredno nakon što mu je isplaćena prva mjesečna naknada koju ostvaruje po tom osnovu u iznosu od 140,00 €.

Posebno zlonamjernima smatramo navode u tekstu kojim autor pokušava dovesti u vezu postupanje sudije Mladena Grdinića u određenim predmetima sa povećanjem njegove imovine. S tim u vezi, upoznajemo javnost sa činjenicom da imovinu sudije Mladena Grdinića čini jedno vozilo marke “Pežo 508” i stan površine 48 m2 u Podgorici. Navedeni stan sudija Grdinić je kupio 2019. godine, istovremeno kada i preko stotinu drugih sudija, službenika i namještenika radno angažovanih u sudovima sa teritorije Glavnog grada. Ovu imovinu sudija Grdinić je kupio od sopstvenih sredstava, podizanjem kredita kod NLB banke i od iznosa koji je dobio na poklon od majke. Novac koji je sudiji Grdiniću poklonila majka u iznosu od 31.300 €, ista je prethodno dobila prodajom neokretnosti – stana u Kolašinu, a koji je prije prodaje izdavala u zakup, dok je samo zakupnina uplaćivana na žiro račun sudije Grdinića. Zbog toga, netačni su navodi Monitora da je sudija Grdinić 2019. godine stekao 31.300 € bez prijavljivanja porijekla tog novca, jer se prostim uvidom u izvještaj koji je dostupan na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije može utvrditi da se radi o novcu koji je sudija Grdinić stekao po Ugovoru o poklonu Ov.br.632/19 od 06.09.2019. godine. Za sve navedeno Agenciji za sprječavanje korupcije dostavljeni su izvještaji zajedno sa svim dokazima koji prate sticanje imovine, uključujući i sticanje imovine majke sudije Grdinića iz koje je učinila poklon prema njemu (ugovore o kupoprodaji nepokretnosti, ugovor o poklonu, ugovor o kreditu, ugovor o kupoprodaji vozila…).

Svi navedeni podaci i dokazi dostupni su uvidom u dokumentaciju Agencije za sprječavanje korupcije. Ustalom, da je stvarni cilj pisanja teksta bilo objektivo informisanje javnosti, sve informacije i dokazi bi bili dostupni autoru da se udostojio zatražiti ih od sudije o kojem se potrudio da napiše tekst.

Osnovni sud u Podgorici, niti smije, niti može izbjegavati opravdane kritike na svoj rad. Sudije, još manje mogu očekivati da kvalitet njihovih odluka ne budu predmet ispitivanja. Ali postoje granice pristojnosti u kojima se to može činiti i što je još važnije, zakoniti okvir u kojem svaka nezadovoljna stranka može da inicira ispitivanje zakonitosti odluke suda. Pokušaj da se donošenje sudskih odluka iz sudnice premjesti na ulicu, da se donosioci sudskih odluka omalovažavaju iznošenjem optužbi koje nisu argumentovane provjerljivim i tačnim činjenicama, za konačnu posljedicu, bez obzira šta je bio osnovni cilj, mogu imati samo dodatnu devalvaciju vrijednosti izgovorene riječi novinara. Na kraju predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović nije kuma predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici o čemu je javnost više puta informisana.

Sudija portparol Osnovnog suda u Podgorici
Ivana Becić
(Odgovor naše novinarke u narednom broju Monitora)

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Nismo partijski obojeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nismo partijski obojeni
(Reagovanje na tekst Kad porastem biću DPS, Monitor, br. 1559)

Studentski parlament Univerziteta Crne Gore demantuje sve neistine koje pojedinci željni medijske pažnje plasiraju javnosti, sa željom da se promovišu i iznošenjem lažnih informacijama diskriminišu krovnu studentsku instituciju najveće ustanove visokog obrazovanja u našoj državi. Na navode iz teksta u kojem su sagovornici pojedinci čiji je kredibilitet da pričaju o navedenim temama u najmanju ruku – upitan, odgovorićemo činjenicama i preciznim podacima, kao i uvijek do sada! Isto važi i za jednog od samoproklamovanih studentskih lidera koji je u posljednje vrijeme sve više prisutan u medijima, vjerovatno u želji da iskoristi aktuelni trenutak za iznošenje neprovjerenih informacijama, koje idu u prilogu njemu ili onima čije stavove zastupa. Naime, o tome da su izbori bili netransparentni i da studenti nijesu bili informisani o istim, pričaju upravo oni koji su učestvovali na njima! Učestvovali su, ali nijesu dobili i povjerenje da zastupaju interese studenata i upravo je to ključni problem onih koji su za Vaš medij, kompetentni sagovornici na teme koje se tiču Studentskog parlamenta. Kolega Mato Kankaraš, koji je na izborima za predstvnika godine na Prirodno-matematičkom fakultetu dobio samo tri glasa! U sličnom kontekstu prenešena je i izjava kolege Lazara Vulevića, koji je bio jedan od kandidata za studenta povjerenika na Fakultetu političkih nauka, u martu ove godine. Vulević je učestvovao u fer i demokratkom nadmetanju, tokom kampanje imao je priliku da na debati predstavi svoj program, kao i njegov protivkandidat, te dva posmatrača tokom izbornog dana. Na izborima je izgubio za tri glasa (154:151), a potvrda da je sve proteklo uz poštovanje propisa i principa transparentnosti, je činjenica da su njegovi posmatrači potpisali zapisnik bez ijedne iznešene primjedbe! Brojke su neumoljive – na izborima za nove studentske predstavnike koji su održani na svih 19 organizacionih jedinica Univerziteta, pravo glasa iskoristilo je oko 3.500 studenata. Toliko o tome da su isti bili skriveni, a njihov ishod unaprijed poznat… Davno je rečeno da ko gubi, ima pravo da se ljuti. Ono što nije korektno je da se javnost dezinformiše i prenose neprovjerene informacije. I naš stav je da su studenti inertni posljednjih godina i da bi bilo dobro da imamo više kandidata na izborima za studentske predstavnike. Na to su zvanični predstavnici studenata i ukazivali tokom prethodnog mandata. Ali takođe, mislimo i da ovakve i slične obmane javnosti imaju sebične i niske pobude, te da nijesu primjerene akademskim građanima. Kada je u pitanju finansijsko poslovanje Studentskog parlamenta, navedena družina kao i u slučaju osvrta na izbore za studentske predstavnike, ponovo iznosi netačne i zlonamjerne navode. Naime, već nekoliko godina u javnosti se plasiraju laži da je budžet koji Studentski parlament dobija od Univerziteta veći od 1.000.000 eura. Istina je sljedeća – osnovni budžet naše organizacije za 2019. godinu, odnosno iznos sredstava koji je opredijeljen od strane Univerziteta iznosi 87.000 €. Osim navedenog, Univerzitet opredjeljuje dodatna sredstva za razvoj sporta i kulture, odnosno realizaciju aktivnosti i projekata iz navedenog segmenta vannastavnih aktivnosti studenata, i to u iznosu od po 30.000 €. Za finansiranje rada studentskih organizacija u regionu izdvajaju se značajno veća sredstva, a imajući u vidu broj studenata. Od godišnjeg budžeta Studentskog parlamenta, finansiraju se naknade za studentske predstavnike, budžeti studentskih organizacija na 19 fakulteta, projekti drugih organizacija od značaja za studente, te aktivnosti i projekti koje sprovodi naša organizacija, pa se može zaključiti da se isti u cjelosti, na godišnjem nivou, koristi u svrhu realizacije onoga što je u interesu studenata. Dakle, u javnosti se prikazuju milionski iznosi koji stvaraju impulsivni psihološki momenat kod čitalaca, ne bi li se Studentski paralment diskreditovao. Istina i u pogledu organizacije izbora za studentske predstavnike i za finansiranje rada naše organizacije i za to da smo partijski „obojeni“ je, dakle, onakva kako smo prethodno naveli. Tome u prilog idu činjenice i zvanični podaci, koji će za nas, kao i do sada, ostati jedini argument sa kojim izlazimo pred crnogorsku javnost i one čije interese zastupamo. Konačno, ističemo da se o ovim pitanjima i sa ovim kolegama neće ulaziti u polemiku i u dalju raspravu, i da se tim povodom nećemo oglašavati.

Studentski parlament Univerziteta Crne Gore

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo