Povežite se sa nama

FOKUS

PRELAZNI ROK I PREBJEZI: Seobe

Objavljeno prije

na

Kaskamo ali pratimo. Dvadesetak godina nakon Hrvatske i Srbije, i mi dobijamo nove uhljebe tokom tranzicije vlasti, preletače iz bivše vlasti u bivšu opoziciju.  I selidbu režimskih dužnosnika na sigurnija mjesta

 

Pedeset dana poslije parlamentarnih izbora, suštinski, počinje  primopredaja vlasti u Crnoj Gori. Uz  euforiju, konfuziju, strahove i nade.

U parlamentu je formiran prvi (Administrativni) odbor na čelu sa predstavnikom nove skupštinske većine. Predsjedniku parlamenta Aleksi Bečiću pisao je poslanik i odlazeći premijer Duško Marković. On objašnjava kako se, skupa sa kolegama i koleginicama ministrima/poslanicima: Milutinom Simovićem, Melvudinom Nuhodžićem, Predragom Boškovićem, Dragicom Sekulić, Suzanom Pribilović i Nikolom Janovićem, nije svojevoljno našao u poziciji da istovremeno bude dio i izvršne i zakonodavne vlasti, suprotno Ustavu i Zakonu o sprječavanju konflikta interesa. Vlada mora, piše Marković, u tehničkom mandatu sačekati imenovanje svojih naslednika. Na to ih obavezuje Ustav. A da ne bi kršili zakon, za to vrijeme neće, kao poslanici, učestvovati u radu Skupštine.

Bečić je uzvratio da nije nadležna adresa. Znamo, to je Agencija za sprječavanje korupcije (ASK). Ako im nije teško ta se bave takvim sitnicama.

Ima nešto u  tehničkom mandatu. Iz Markovićevog kabineta objašnjavaju kako Ustav propisuje da „vlada prethodnog saziva svoj posao izvršava do izbora nove Vlade“.  Dostupni podaci, međutim, pokazuju kako odlazeća izvršna vlast koristi svaku priliku da učini svojima a oteža posao nasljednicima.

„Dok se pregovara o novoj Vladi, tehnička Vlada DPS-a sprovodi kadriranje iza kulisa, kako bi onima kojima duguje u posljednjem trenutku obezbijedila radno mjesto“, saopštili su iz pokreta URA,  navodeći da je, od izbora do kraja septembra, Ministarstvu finansija pristiglo više od 700 zahtjeva za nava zapošljavanja u javnom sektoru. „Uprava za kadrove objavljuje na desetine konkursa i oglasa za radna mjesta od kojih su neka od velike važnosti: generalnog direktora Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama, člana komisije za žalbe u Ministarstvu javne uprave, generalnog direktora Direktorata za kulturnu baštinu, direktora Zavoda za socijalnu i dječiju zaštitu, direktora Uprave za željeznice…”.

I iz SNP-a su upozorili da vlada Duška Markovića koristi tehnički mandat da bi uhljebila odane: „O kolikoj se zloupotrebi pozicije i moći radi svjedoči informacija da je za svega mjesec i po dana od izbora Vlada imenovala više od sedamdeset funkcionera na pozicije u državnim resorima i državnim preduzećima. Na taj način Marković i ekipa nastoje da zahvale svojim članovima i podržavaocima na lojalnosti koju su pokazivali svih ovih godina, ali očigledno i da zakomplikuju posao koji očekuje buduću Vladu koju će voditi nekadašnja opozicija”.

Podaci potkrjepljuju te tvrdnje. Monitor je pisao kako je ministar zdravlja Kenan Hrapović (SD) imenovao doskorašnjeg poslanika DPS Suada Numanovića za direktora Zavoda za hitnu medicinsku pomoć. Imenovanje je obavljeno nedavno, po konkursu koji je raspisan krajem predizborne kampanje. Odlazeći ministar je iskoristio priliku i da, nakon izgubljenih izbora,  kolegama – vršiocima dužnosti direktora u 24 doma zdravlja i opšte bolnice u Crnoj Gori – povjeri nove, četvorogodišnje mandate bez raspisivanja obaveznog konkursa za popunu tih radnih mjesta. Hrapoviću nije zasmetalo ni to što su među njima ima starijih od 67 godina (obavezan odlazak u starosnu penziju) a i onih kojima će to biti četvrti mandat. Iako zakon dozvoljava dva.

Član glavnog odbora URA Rade Milošević uputio je, još 25. septembra, pismeni poziv Inspekciji rada da provjeri zakonitost tih imenovanja. Do danas nema informacije da se oni išta preduzeli. Umjesto toga stižu dojave da se cijela vlada Duška Markovića prihvatila sličnog posla.

„Od 16 direktora direktorata u ministarstvima koje je Markovićev kabinet postavio od početka godine, čak 13 je imenovano u periodu od raspisivanja parlamentarnih izbora, a četvoro nakon što je DPS na parlamentarnim izborima 30. avgusta izgubio vlast“, obavještava Centar za istraživačko novinarstvo sredinom oktobra. „Do očekivanog izbora nove vlade najavljenog za prvu polovinu novembra, odlazeća bi mogla da nastavi sa postavljanjem rukovodilaca direktorata. Ministarstva su od održavanja izbora raspisala devet konkursa za ta mjesta. To su uradili resori pravde, finansija, kulture, prosvjete, vanjskih poslova, odbrane, kao i ljudskih i manjinskih prava.“

Direktori direktorata su relativno nova funkcija u crnogorskim izvršnim vlastima, nastala kao odgovor na propis kojim su pomoćnicima ministara zabranjene druge javne funkcije. Tada su, počev od Ministarstva saobraćaja, sa popisa državnih funkcionera nestali pomoćnici ministra a pojavili se direktori direktorata. Drugo pakovanje. Zvanično, oni se računaju za nepartijce, odnosno, profesionalce koji se na radno mjesto biraju nakon javnog konkursa. Stvarno, riječ je o kadrovima  partije kojoj je, prilikom podjele resora, pripalo konkretno ministarstvo. Mandat im traje pet godina,  duži je od mandata vlade koja ih bira. Posebno kad ih izabere vlada u tehničkom mandatu.

Nova vlada može naći način da se ratosilja nepoželjnih kadrova (članova sada opozicionih partija) i na ta mjesta dovede svoje. Novac potreban za tu tranziciju uzeće od građana. Iz budžeta. A opozicije (čiatj DPS) će reći: eto, šta rade.

Vlada, uz to što imenuje nove, naveliko i razrješava funkcionere. Samo na sjednici održanoj prošlog četvrtka, vlada je razriješila petnaestak direktora direktorata, sekretara sekretarijata i savjetnika ministara iz odlazeće vlade. Uglavnom, na njihov zahtjev. Među njima su i neka poznata lica poput  sekretara u Ministarstvu finansija Nemanje Katnića, sekretara u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Aleksandra Zekovića ili generalne direktorice Direktorata za organizaciju pravosuđa u Ministarstvu pravde Marijane Laković-Drašković. Dok ne nađu novi posao, a najduže 12 mjeseci, svima njima pripada plata koju su primali u vladi.

Odlazećim članovima vlade pridružili su se i neki politički prepoznatljivi kadrovi iz svijeta biznisa. U državnom vlasništvu. Prvi se na odlazak, nedugo poslije izbora, odlučio Veselin Vukotić, dugogodišnji predsjednik borda Plantaža. Plantaže samoinicijativno, zbog novonastalih okolnosti  napušta i  Verica Maraš,  nakon 12 godina provedenih na čelu kompanije.

Javnost nagađa da li bivšoj izvršnoj direktorici (bord će u petak prihvatiti njenu ostavku) pripada ugovorena otpremnina od 250 hiljada eura. Poslovna tajna. Kao manje više i sve drugo vezano za  poslovanje Plantaža. Koje je pod rukovodstvom tandema Vukotić-Maraš obilježeno brojnim kontroverzama i aferama.

Ima onih koji tu traže objašnjenje samoinicijativnog odlaska kadrova bivšeg režima za uticajnih i dobro plaćenih političkih i poslovnih funkcija. Da bi nove vlasti razriješile nekog direktora – vladinog direktorata ili državnog preduzeća – nerijetko moraju dokazati da je on  kršio zakon. Ili isplatiti otpremnine koje se mjere desetinama pa i stotinama hiljada eura. Izgleda da neki od onih koji bi se mogli naći na tapetu nijesu spremni da se suoče sa takvom  provjerom. Treba, naravno, prihvatiti i ideju da ima onih koji ne žele da ostanu na sadašnjem radnom mjestu pošto ne dijele svjetonazor dolazećih vlasti. Tim prije što se sve glasnije šapuće o partijskom naređenju da se budućim direktorima ni na koji način ne olakša preuzimanje funkcije. Za kaznu i njima i onima koji su ih glasali.

Ne idu, opet, svi grlom u jagode. I neizvjesnost. Očekuje se da Markovićeva vlada u četvrtak, po završetku ovog teksta, prihvati ostavku Jevta Erakovića direktora Kliničkog centra.  Eraković, kao poslanik DPS u Skupštini CG, ima osigurano novo radno mjesto. Uz mogućnost povratka u Klinički centar po isteku političke funkcije.

Ni priča sa poslaničkim mandatima nije jednosmjerna ulica. Uzmimo za primjer građanina Ivana Mitrovića. On je, nakon izbora, „iz moralnih razloga“ podnio ostavku na mjesto predsjednika Opštinskog odbora DPS u Nikšiću. Sada je poslanik. A u međuvremenu se snašao. I postao savjetnik Zorana Đukanovića, izvršnog direktora CEDIS-a (kompanija u vlasništvu državne Elektroprivrede CG). Ako bi se nešto u parlamentu zakomplikovalo.

Stižu brojne dojave o prelasku državnih i lokalnih funkcionera u javna preduzeća i akcionarska društva u državnom vlasništvu. Uz nove funkcije i dobre plate, bjegunce, ne rijetko, dočekuje i aneks ugovora o radu koji im garantuje bogatu otpremninu u slučaju da dolazeći nađu način da ih sklone sa posla.

Red se pozabaviti i onima pripadnicima donedavno vladajuće partije koji kreću  iz početka. Kao novi članovi neke od partija – pobjednica na minulim izborima.

Ima tu svakojakih transfera. Od lokala pa naviše. Čak je, prema saznanjim Monitora, makar jednom članu odlazeće vlade ponuđeno (ne možemo ocijeniti koliko je ta ponuda bila tvrda) da zadrži posao – samo da skine dosadašnji partijski dres. Simbol partijskih preletača u sezoni 2020/21. postao je, ipak, Baranin Miloš Fuštić. Odbornik DPS u lokalnoj skupštini objavio je, poslije izbora, da napušta  partiju i da svoj dalji „politički angažman i političko djelovanje“ nastavlja kao član Demokratske Crne Gore.

“Mislio sam da poslije toliko decenija upravo DPS, pored svih mana, ima najveću odgovornost i snagu da to sve iznese”, rekao je Fuštić na konferenciji koju su Demokrate priredile u čast njegovog dolaska. A onda je, nakon  što je shvatio da u DPS ne cijene njegov rad i trud, pogled usmjerio u budućnost.  „Za bolje sjutra svakog građanina ma koje nacije, vjere i političke pripadnosti bio, a ne za pojedince bliske bilo kojoj vlasti“.

Pridružio se i predsjednik opštinskog odbora Demokrata Bar, Dragan Tufefdžić. “Upravo mi treba da pružimo ruku našim prijateljima, komšijama, svim onim ljudima koji su časni, pošteni, a koji nisu glasali za opozicione partije”. Danas vladajuće.

Na društvenim mrežama tim povodom pojavila se fotografija: Miloš Fuštić sa prijateljima, sva šestorica u  bijelim majicama na kojima piše bolje lopov nego majmun. Društvo se tako obuklo u znak podrške Milu Đukanoviću koji je, dan ranije, na uvrede poslanika DF („Milo lopove“) uzvratio sa majmune jedan. Život.

Kaskamo ali pratimo. Evo, dvadesetak godina nakon Hrvatske i Srbije, i mi dobijamo nove uhljebe tokom tranzicije vlasti,  preletače iz bivše vlasti u bivšu opoziciju.  I selidbu režimskih dužnosnika na sigurnija mjesta. Sve čestitke srećnim gubitnicima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo