Povežite se sa nama

Reagovanja

Ništa nisu demantovali, najvažnije prećutali 

Objavljeno prije

na

Ništa nisu demantovali, najvažnije prećutali 
(Neistine o sudiji Grdiniću, Monitor br. 1570)

 

Mladen Grdinić, potpredsjednik podgoričkog Osnovnog suda, junački je odgovorio na naš tekst o njemu i njegovom djelu, pod naslovom Štiteći interes Žugića i Medenice do unaprjeđenja i privilegija. Umjesto sebe, ispod štiva je potpisao portparolku tog suda Ivanu Becić. Tako je sudija Grdinić, nehotično, mnogo rekao i o „nezavisnosti“ Osnovnog suda u Podgorici kao institucije, čija funkcija, koliko se zna, nije izigravanje štita potpredsjednika suda od kritike.  Monitor u tom tekstu nije dovodio u pitanje rad kompletnog Osnovnog suda u Podgorici, već isključivo profil jednog njegovog sudije. Mladena Grdinića. Njegovim slučajem smo se bavili, zato što je praktično postao „specijalista” za sudske procese u kojima se kao učesnik pojavljuje guverner Centralne banke Crne Gore (CBCG) Radoje Žugić. 

Sudija Grdinić, kroz glasnogovornicu, u reagovanju komentariše slučaj Ivana Jovića, koji je CBCG i guvernera Žugića tužio za diskriminaciju, tvrdnjom da se „o pravnoj valjanosti odluke suda odlučuje u Žalbenom postupku, a ne na ulici ili u novinama“. Radi se o jednom od tri slučaja protiv guvernera Žugića i/ili CBCG koja su „slučajnom dodjelom“ pripala Grdiniću u jako kratkom periodu od izbora na sudijsku funkciju.

O pravnoj valjanosti odluke sudije Grdinića u tom slučaju govori ishod žalbenog postupka – nakon više od tri godine, odlukama viših instanci slučaj Ivana Jovića vraćen je sudiji Grdiniću na ponovno suđenje. Monitor je upravo ukazao da je poništena odluka sudije Grdinića kojom je on u cjelosti odbio tužbeni zahtjev Jovića kao neosnovan. Tu i takvu presudu sudije Grdinića je djelimično ukinuo Viši sud u Bijelom Polju, a potom Vrhovni sud u cjelosti.

Vrhovni sud Crne Gore je Rješenjem od 26.02.2020. godine jasno ukazao da nezakonitost presude sudije Grdinića u slučaju Ivana Jovića, u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu kojim je traženo ponišenje spornih aneksa, povlači i nezakonitost presude u onom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacije. Navodi iz reagovanja Grdinićeve portparolke su u potpunosti neosnovani, jer je Vrhovni sud Crne Gore analizirajući drugostepenu presudu Višeg suda u Podgorici cijenio da li je prvostepeni sud pravilno donio svoju odluku u pogledu diskriminacije i utvrdio da odluka nije zakonita.

Kako je Viši sud u Bijelom Polju vezan ovakvim ukidnim razlozima Vrhovnog suda Crne Gore, prvostepena presuda sudije Grdinića je novim rješenjem drugostepenog suda ukinuta i u preostalom dijelu, jer je zahvaćena istim ukidnim razlozima kao i u dijelu koji se tiče poništaja aneksa.

Drugi predmet guvernera Žugića, dodijeljen potpredsjedniku podgoričkog Osnovnog suda Grdiniću, odnosio se na guvernerove duševne patnje nastale povredom ugleda zbog teksta čiji je naslov Žugić doktorirao na nepostojećem studiju objavljenom u dnevnom listu Dan. Iako je, kao što i piše u našem tekstu, presudom odbio tužbeni zahtjev Žugića, portparolka sudije Grdinića u regovanju ne negira ono što je uvidom u spise predmeta i sadržaj presude i laiku kristalno jasno – da je interes guvernera zaštitio na način što je iz presude izopštio i u cjelosti marginalizovao u sudskom postupku pribavljene materijalne dokaze da institucija u vlasništvu Atlas banke, koja je Žugiću dodijelila doktorat, nije imala akreditaciju za izvođenje doktorskih studija. Portparolka sudije Grdinića takođe u reagovanju ne negira da spise predmeta o spornom doktoratu guvernera Žugića sudija Grdinić nije uputio tužilaštvu na postupanje po službenoj dužnosti.

I u slučaju bivše viceguvernerke CBCG Irene Radović, koji je takođe „slučajnom dodjelom“ dopao sudiji Grdniću u kratkom periodu od izbora na tu funkciju, dokaze o brojnim nezakonitostima pod okriljem guvernera Žugića, Grdinić je izbjegao da, po službenoj dužnosti, proslijedi tužilaštvu. Iako se radi o hitnom radnom sporu, Grdinić je na zakazivanje prvog ročišta čekao skoro pet mjesecičime je ostavljen prostor da se inscenira smjena Radovićeve i podnese krivična prijava da je navodno podnijela uz tužbu za mobing i diskriminaciju protiv guvernera Žugića povjerljiv dokument i odala tajnu sudu – sudiji Grdiniću.

Grdinić je postupak po tužbi Radovićeve vodio tako da su punomoćnici Radovićeve tražili njegovo izuzimanje zbog pristrasnosti. Posebno je frapantan stav sudije Grdinića da za presudu da li je bilo diskriminacije Radovićeve, nije bilo od značaja da se angažovani vještak izjasni oko diskrepance u primanjima viceguvernerke Radović i viceguvernera Nikole Fabrisa, uprkos nespornim materijalnom dokazima.

Da je slučaj Radovićeve velika mrlja za državu i pravosuđe svjedoči izvještaj Freedom House-a za 2020. godinu, u kom je slučaj Irene Radović zavrijedio pažnju u segmentima koji se odnose na nezavisnost sudstva i vladavinu prava.

O zahtjevu za izuzeće potpredsjednika suda Grdinića zbog pristrasnosti odlučivala je predsjednica Osnovnog suda Željka Jovović, koja u pravosudnim krugovima slovi za jako blisku saradnicu Vesne Medenice, u čijem je mandatu i izabrana za predsjednicu suda. Brojni mediji su u više navrata ukazali da se radi o kumi Medenice, a reagovanja Osnovnog suda koja demantuju te navode do sada nije bilo.

No, mnogo su važniji navodi koje sudija Grdinić, nije ni pokušao da ospori – da ga u pravosudnim krugovima vezuju za Vesnu Medenicu, koja je sa ocem sudije Grdinića blisko sarađivala godinama tokom karijere.

Portparolka sudije Grdinića pokušala je da ospori i navode Monitora koji se tiču munjevitog napredovanja Grdinića do pozicije potpredsjednika Osnovnog suda u Podgorici, stana po povoljnim uslovima od Sudskog savjeta, dva plaćena Upravna obora i višestrukog uvećanja imovine od sredine 2019 godine. Nije uspjela. Upravo uvidom u dokumentaciju Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kako portparolka sudije Grdinića velikodušno savjetuje, Monitor je ustanovio da je, samo godinu ranije, Grdinić bio bez nepokretnosti, bez članstava u upravnim odborima i sa svega 1100 eura na tekućem računu, kako to jasno pokazuje Izvještaj o prihodima i imovini ASK-a od 14.03.2018. Izvještaji ASK-a su dostupni javno i lako provjerljivi.

Prema imovinskom kartonu od 17.09.2019, sudija Grdinić ostvaruje novčani priliv u iznosu 31.300 eura, bez prijavljivanja osnova po kojem je prihod ostvaren, iako u reagovanju na članak Monitora javnost obavještava da je u pitanju poklon od majke. Oko dva mjeseca kasnije, kao uvećanje imovine veće od pet hiljada eura prijavljuje ASK-u vozilo „pežo 508 1.6. HDI“, bez navođenja koji iznos je u pitanju.

Sporna su i članstva Grdinića u upravnim odborima. U imovinskom kartonu podnešenom ASK-u, samo dan kasnije nakon što je prijavio vozilo, Grdinić prijavljuje i članstvo u Upravnom Odboru Komisije za implementaciju Projekta promocije instituta pružanja pravne pomoći po mjeri djeteta, s apanažom od 375 eura. Na sajtu ASK-a i dalje nema izvještaja nakon što je Grdinić imenovan na predlog Sudskog savjeta i u članstvo u Upravnom odboru Centra za posredovanje s mjesečnom apanažom, iako su od imenovanja na novu funkciju odlukom Vlade Crne Gore protekla četiri mjeseca.

U nečemu ćemo se složiti sa portparolkom sudije Grdinića – Osnovni sud u Podgorici niti može, niti smije izbjegavati i bagatelisati opravdane kritike. Dokumentovane, opravdane i utemljene – poput iznesenih u tekstu iz 1569. broja Monitora. Nesporno smo dokumentovano ukazali na brojne sporne aspekte koji okružuju postupanje sudije Grdinića u tri slučaja, kojima se devalvira sudijska funkcija.

Dužnost je medija da pisanjem pomognu stvranje ambijenta kako bi sudije sudile nezavisno i nepristrasno, u skladu sa Ustavom Crne Gore. Postupanje i donošenje presuda radi zaštite interesa moćnika, mora biti pod lupom javnosti. Tako se doprinosi ugledu crnogorskog pravosuđa. To je svrha Monitorovog teksta o slučaju sudije Mladena Grdinića.

Andrea JELIĆ

Komentari

Reagovanja

Neistinite informacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neistinite informacije
(Kad tužilaštvo radi i Nigdje nebom nema sačme kao iznad Crne Gore, Monitor br. 1590 i 1591)

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici osuđuje iznošenje neistinitih informacija, u tekstovima objavljenim, 9. i 18. aprila 2021. godine u Nedeljniku ,,Monitor“ i „Nezavisnim novinama Vijesti“, sa naslovima „Kad tužilaštvo radi” i „Nigdje nebo nema sačme kao iznad Crne Gore”, autora Predraga Nikolića, kojim se izvještava o radu državne tužiteljke Ivane Petrušić Vukašević, time narušava njen profesionalni ugled i autoritet, ali i ugled i autoritet Tužilaštva koje predstavlja.

Naime, u tekstovima, čija je tema nezakoniti lov i ribolov u nacionalnim parkovima, navedeno je da je: „Čuvarska služba NP Skadarsko jezero nedavno uhvatila dvojicu krivolovaca sa stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena. Tužilac Ivana Petrušić Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela, napisala im prekršajnu prijavu i vraćeno im je oruđe za „rad” .. ”.

Od iznijetih navoda je jedino tačno da se državna tužiteljka Perušić Vukašević, a nakon što je, od strane policije, kao dežurni tužilac, upoznata da su 1. aprila 2021. godine u mjestu Aljov lug na Skadarskom jezeru, zatečena dva lica na čamcu, u kojem su bila, pretvarač i druga oprema, koja bi se mogla koristiti za nezakoniti ribolov, izjasnili da ne postoje osnovi sumnje da su učinila krivično djelo nezakonit ribolov. Ovo zbog toga što je radnja izvršena tog krivičnog djela u zakonu određena formulacijom  „Ko lovi ribu… ” ,što, po krivičnopravnoj teoriji i aktuelnoj sudskoj praksi, podrazumijeva da učinioci moraju aktivno preduzimati radnje u tom cilju (npr. polaganje mreža i agregata u vodu, upotreba osi, pušaka za ribolov i sl.) ili u svom posjedu u momentu kontrole imati ulovljenu ribu, kao neoboriv dokaz, a što u konkretnom nije slučaj. Naprotiv, radnje koje su preduzimale lica u momentu kontrole, po slovu zakona, nijesu radnje izvršenja krivičnog djela, već eventualno, pripremne radnje koje nijesu kažnjive. U prilog navedenog pravnog stanovišta je i činjenica da je u službenim ispravama nadzornika Službe zaštite Nacionalnog parka Skadarsko jezero (službenoj zabilješci, zapisniku o izvršenoj kontroli i potvrdi o oduzetim sredstvima) nije evidentirano postojanje, odnosno oduzimanje ulovljene ribe, niti radnje činjenja zatečenih lica koje bi predstavljale radnje krivičnog djela, pa takva odluka tužiteljke jedina pravilna i zakonita.

Stoga je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici stava da je autor neistinitih tekstova prekršio više načela propisanih Kodeksom novinarske etike, jer nije ispoštovao dužnost novinara da poštuje istinu i istrajno traga za njom i da, kada izvještava o istražnim i sudskim postupcima, uvažava pretpostavku nevinosti, a takav njegov rad zasigurno ne može doprinijeti ostvarivanju javnog interesa, što bi trebalo da je zajednički cilj novinara i Državnog tužilaštva, naročito pri činjenici da rad Državnog tužilaštva počiva na transparentnosti, a da je želio, novinar je mogao provjeriti dobijene ili dobiti tačne informacije, što je, uostalom i njegova obaveza.

Vukas Radonjić,
državni tužilac i portparol u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici

Ispravka

U tekstu, koji je objavljen na portalima Monitora, CIN-CG i Vijesti, je izvršena korekcija, jer je bilo netačno napisano da su nadzornici Nacionalnog parka Skadarskog jezera uhvatili dvojicu krivolovaca sa „stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena.“ U čamcu je bilo agregata ali nije bilo ribe, kako proizilazi i iz zapisnika nadzornika, koje nam je tužilaštvo dostavilo.

Izvinjavamo se čitaocima zbog ovog propusta.

Predrag Nikolić,
novinar Monitora

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Nije četiri, nego više od 50 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije četiri, nego više od 50 hiljada

(Za četiri godine – 4.100 eura, Adnan Čirgić, Monitor, br. 1887)

 

Evo, da probamo, na najjednostavniji mogući način, da razjasnimo oko čega je nastao spor sa dr Adnanom Čirgićem, dekanom Fakulteta za crnogorski jezik i kulturu. Ministarstvo kulture svake godine sufinansira programe i projekte – kako se to službeno kaže – od značaja za ostvarenje javnog interesa iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva. Na tim konkursima učestvovao je i Adnan Čirgić. U okviru samostalnih autorskih projekata i Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJIK) u okviru projekata izdavačkih kuća, gdje je takođe Čirgić priređivao zbornike i druga književna djela.

Čirgić u reagovanju kaže da je za četiri godine na konkursima Ministarstva kulture dobio samo 4.100 eura. Nije u pravu. Prema vjerodostojnim dokumentima u koje je Detektor imao uvid, od 2015. do 2020. godine na žiro- račun Adnana Čirgića kod ovdašnje komercijalne banke, Ministarstvo kulture je uplatilo 32.755 eura. Slovima: trideset dvije hiljade sedamsto pedeset pet eura.

Na račun FCJIK, od 2013. do  2020. godine – 54.920. eura. Slovima: pedeset četiri hiljade devesto dvadeset eura.  I to: 2013. godine – 11.000 eura;  2014. godine – 1.420 eura ; 2015 godine – 1.500 eura; 2016. godine – 4.500 eura; 2017. godine – 17.000 eura; 2018. godine – 7.500 eura; 2019. godine – 8.000 eura; 2020. godine – 4.000 eura.

Dakle, sve ukupno, 87.675 eura, na osnovu konkursa. Za četiri godine to je znatno više nego 50.000 koliko je navedeno u tekstu.

Čirgić je u reagovanju posebno naveo da 2017. godine nije dobio nikakav novac od Ministarstva kulture, iako je konkurisao. Dobio je. I to: na njegovo ime 2.500 eura na konkursu za knjigu Dijalektologija crnogorskog jezika, a 17.000 eura na konkursu za projekte u ime FCJIK.

Za neke od projekata, Adnan Čirgić i FCJIK su, za potrebe časopisa Linqua Montenegrina (Čirgić, glavni i odgovorni urednik), kod Ministarstva kulture konkurisali zajedno sa Miloradom Popovićem, i njegovim OKF i Arsom.

U tekstu nema ocjena kvaliteta projekata Adnana Čirgića, ni ocjena da li su oni kvalitetno realizovani. Posebno nijesam, ni na koji način, učestvovala u hajci protiv Čirgića, čiju posvećenost mom maternjem, crnogorskom jeziku, cijenim. Samo sam svjedočila, u kontekstu te sedmice aktuelne polemike Dragana Koprivice i Adnana Čirgića, o činjenicama koje javnost treba da zna.

 Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Za četiri godine – 4.100 eura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za četiri godine – 4.100 eura
(Apanaže, Stela O. Kovač, Monitor, br. 1586)

 

U posljednjem broju Monitora, na str. 27, u rubrici Detektor objavljen je autorski tekst Apanaže, koji potpisuje novinarka Stela O. Kovač.

U tome je tekstu izrečena bestidna laž: „Provjereno: za četiri godine od kada se pominje njegovo ime na konkursima, Adnan Čirgić je od Ministarstva kulture za projekte dobio 50.000 eura.“ Istina o tome koliko sam preko konkursa MK dobio novca za projekte (tj. za štampu knjiga) javno je dostupna, te nema sumnje da se novinarka Kovač pridružila javnoj satanizaciji i hajci koju protiv mene sprovodi Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.

Bez obzira na to što su podaci javno dostupni, navešću Vam ih i na ovome mjestu:

Za godinu 2016. dobio sam na konkursu MK 1.000,00 eura za štampu knjige Pjesme Đura Milutinovića.

Za godinu 2017. nijesam dobio ništa iako sam imao knjigu.

Za godinu 2018. dobio sam 1.000,00 za svoju knjigu Natprirodna bića u crnogorskoj tradicijskoj kulturi.

Za godinu 2019. dobio sam 1.200,00 za priređivanje usmenoknjiževne peraške rukopisne pjesmarice Andrije Balovića.

Za godinu 2020. dobio sam 900,00 za priređivanje usmenoknjiževne pjesmarice Ivana Kolovića.

Dakle, za četiri godine 4.100,00 eura.

Napominjem da su sve knjige uredno objavljene, obavezni primjerci dostavljeni Nacionalnoj biblioteci, a potonja je u štampi. Da je i ona završena, može se provjeriti preko CIP-a koji je izdala Nacionalna biblioteka na Cetinju.

S poštovanjem,

Adnan Čirgić
(Odgovor u sljedećem broju)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo