Ništa nisu demantovali, najvažnije prećutali
(Neistine o sudiji Grdiniću, Monitor br. 1570)
Mladen Grdinić, potpredsjednik podgoričkog Osnovnog suda, junački je odgovorio na naš tekst o njemu i njegovom djelu, pod naslovom Štiteći interes Žugića i Medenice do unaprjeđenja i privilegija. Umjesto sebe, ispod štiva je potpisao portparolku tog suda Ivanu Becić. Tako je sudija Grdinić, nehotično, mnogo rekao i o „nezavisnosti“ Osnovnog suda u Podgorici kao institucije, čija funkcija, koliko se zna, nije izigravanje štita potpredsjednika suda od kritike. Monitor u tom tekstu nije dovodio u pitanje rad kompletnog Osnovnog suda u Podgorici, već isključivo profil jednog njegovog sudije. Mladena Grdinića. Njegovim slučajem smo se bavili, zato što je praktično postao „specijalista” za sudske procese u kojima se kao učesnik pojavljuje guverner Centralne banke Crne Gore (CBCG) Radoje Žugić.
Sudija Grdinić, kroz glasnogovornicu, u reagovanju komentariše slučaj Ivana Jovića, koji je CBCG i guvernera Žugića tužio za diskriminaciju, tvrdnjom da se „o pravnoj valjanosti odluke suda odlučuje u Žalbenom postupku, a ne na ulici ili u novinama“. Radi se o jednom od tri slučaja protiv guvernera Žugića i/ili CBCG koja su „slučajnom dodjelom“ pripala Grdiniću u jako kratkom periodu od izbora na sudijsku funkciju.
O pravnoj valjanosti odluke sudije Grdinića u tom slučaju govori ishod žalbenog postupka – nakon više od tri godine, odlukama viših instanci slučaj Ivana Jovića vraćen je sudiji Grdiniću na ponovno suđenje. Monitor je upravo ukazao da je poništena odluka sudije Grdinića kojom je on u cjelosti odbio tužbeni zahtjev Jovića kao neosnovan. Tu i takvu presudu sudije Grdinića je djelimično ukinuo Viši sud u Bijelom Polju, a potom Vrhovni sud u cjelosti.
Vrhovni sud Crne Gore je Rješenjem od 26.02.2020. godine jasno ukazao da nezakonitost presude sudije Grdinića u slučaju Ivana Jovića, u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu kojim je traženo ponišenje spornih aneksa, povlači i nezakonitost presude u onom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacije. Navodi iz reagovanja Grdinićeve portparolke su u potpunosti neosnovani, jer je Vrhovni sud Crne Gore analizirajući drugostepenu presudu Višeg suda u Podgorici cijenio da li je prvostepeni sud pravilno donio svoju odluku u pogledu diskriminacije i utvrdio da odluka nije zakonita.
Kako je Viši sud u Bijelom Polju vezan ovakvim ukidnim razlozima Vrhovnog suda Crne Gore, prvostepena presuda sudije Grdinića je novim rješenjem drugostepenog suda ukinuta i u preostalom dijelu, jer je zahvaćena istim ukidnim razlozima kao i u dijelu koji se tiče poništaja aneksa.
Drugi predmet guvernera Žugića, dodijeljen potpredsjedniku podgoričkog Osnovnog suda Grdiniću, odnosio se na guvernerove duševne patnje nastale povredom ugleda zbog teksta čiji je naslov Žugić doktorirao na nepostojećem studiju objavljenom u dnevnom listu Dan. Iako je, kao što i piše u našem tekstu, presudom odbio tužbeni zahtjev Žugića, portparolka sudije Grdinića u regovanju ne negira ono što je uvidom u spise predmeta i sadržaj presude i laiku kristalno jasno – da je interes guvernera zaštitio na način što je iz presude izopštio i u cjelosti marginalizovao u sudskom postupku pribavljene materijalne dokaze da institucija u vlasništvu Atlas banke, koja je Žugiću dodijelila doktorat, nije imala akreditaciju za izvođenje doktorskih studija. Portparolka sudije Grdinića takođe u reagovanju ne negira da spise predmeta o spornom doktoratu guvernera Žugića sudija Grdinić nije uputio tužilaštvu na postupanje po službenoj dužnosti.
I u slučaju bivše viceguvernerke CBCG Irene Radović, koji je takođe „slučajnom dodjelom“ dopao sudiji Grdniću u kratkom periodu od izbora na tu funkciju, dokaze o brojnim nezakonitostima pod okriljem guvernera Žugića, Grdinić je izbjegao da, po službenoj dužnosti, proslijedi tužilaštvu. Iako se radi o hitnom radnom sporu, Grdinić je na zakazivanje prvog ročišta čekao skoro pet mjeseci, čime je ostavljen prostor da se inscenira smjena Radovićeve i podnese krivična prijava da je navodno podnijela uz tužbu za mobing i diskriminaciju protiv guvernera Žugića povjerljiv dokument i odala tajnu sudu – sudiji Grdiniću.
Grdinić je postupak po tužbi Radovićeve vodio tako da su punomoćnici Radovićeve tražili njegovo izuzimanje zbog pristrasnosti. Posebno je frapantan stav sudije Grdinića da za presudu da li je bilo diskriminacije Radovićeve, nije bilo od značaja da se angažovani vještak izjasni oko diskrepance u primanjima viceguvernerke Radović i viceguvernera Nikole Fabrisa, uprkos nespornim materijalnom dokazima.
Da je slučaj Radovićeve velika mrlja za državu i pravosuđe svjedoči izvještaj Freedom House-a za 2020. godinu, u kom je slučaj Irene Radović zavrijedio pažnju u segmentima koji se odnose na nezavisnost sudstva i vladavinu prava.
O zahtjevu za izuzeće potpredsjednika suda Grdinića zbog pristrasnosti odlučivala je predsjednica Osnovnog suda Željka Jovović, koja u pravosudnim krugovima slovi za jako blisku saradnicu Vesne Medenice, u čijem je mandatu i izabrana za predsjednicu suda. Brojni mediji su u više navrata ukazali da se radi o kumi Medenice, a reagovanja Osnovnog suda koja demantuju te navode do sada nije bilo.
No, mnogo su važniji navodi koje sudija Grdinić, nije ni pokušao da ospori – da ga u pravosudnim krugovima vezuju za Vesnu Medenicu, koja je sa ocem sudije Grdinića blisko sarađivala godinama tokom karijere.
Portparolka sudije Grdinića pokušala je da ospori i navode Monitora koji se tiču munjevitog napredovanja Grdinića do pozicije potpredsjednika Osnovnog suda u Podgorici, stana po povoljnim uslovima od Sudskog savjeta, dva plaćena Upravna obora i višestrukog uvećanja imovine od sredine 2019 godine. Nije uspjela. Upravo uvidom u dokumentaciju Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kako portparolka sudije Grdinića velikodušno savjetuje, Monitor je ustanovio da je, samo godinu ranije, Grdinić bio bez nepokretnosti, bez članstava u upravnim odborima i sa svega 1100 eura na tekućem računu, kako to jasno pokazuje Izvještaj o prihodima i imovini ASK-a od 14.03.2018. Izvještaji ASK-a su dostupni javno i lako provjerljivi.
Prema imovinskom kartonu od 17.09.2019, sudija Grdinić ostvaruje novčani priliv u iznosu 31.300 eura, bez prijavljivanja osnova po kojem je prihod ostvaren, iako u reagovanju na članak Monitora javnost obavještava da je u pitanju poklon od majke. Oko dva mjeseca kasnije, kao uvećanje imovine veće od pet hiljada eura prijavljuje ASK-u vozilo „pežo 508 1.6. HDI“, bez navođenja koji iznos je u pitanju.
Sporna su i članstva Grdinića u upravnim odborima. U imovinskom kartonu podnešenom ASK-u, samo dan kasnije nakon što je prijavio vozilo, Grdinić prijavljuje i članstvo u Upravnom Odboru Komisije za implementaciju Projekta promocije instituta pružanja pravne pomoći po mjeri djeteta, s apanažom od 375 eura. Na sajtu ASK-a i dalje nema izvještaja nakon što je Grdinić imenovan na predlog Sudskog savjeta i u članstvo u Upravnom odboru Centra za posredovanje s mjesečnom apanažom, iako su od imenovanja na novu funkciju odlukom Vlade Crne Gore protekla četiri mjeseca.
U nečemu ćemo se složiti sa portparolkom sudije Grdinića – Osnovni sud u Podgorici niti može, niti smije izbjegavati i bagatelisati opravdane kritike. Dokumentovane, opravdane i utemljene – poput iznesenih u tekstu iz 1569. broja Monitora. Nesporno smo dokumentovano ukazali na brojne sporne aspekte koji okružuju postupanje sudije Grdinića u tri slučaja, kojima se devalvira sudijska funkcija.
Dužnost je medija da pisanjem pomognu stvranje ambijenta kako bi sudije sudile nezavisno i nepristrasno, u skladu sa Ustavom Crne Gore. Postupanje i donošenje presuda radi zaštite interesa moćnika, mora biti pod lupom javnosti. Tako se doprinosi ugledu crnogorskog pravosuđa. To je svrha Monitorovog teksta o slučaju sudije Mladena Grdinića.
Andrea JELIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice