Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN BEZ SVOG PEDIJATRA: Djecu liječi ljekar iz Mojkovca tri puta sedmično

Objavljeno prije

na

Kolašinci ovih dana masovno potpisuju peticiju kojom traže da se u Domu zdravlja angažuje pređašnji pedijatar dr Momčilo Vukčević. Poslije  njegovog odlaska iz te ustanove, djecu liječi pedijatar iz Mojkovca, koji ordinira svega tri puta sedmično. Roditelji kažu da je trenutno dječja zdravstvena zaštita izuzetno loša, a oni zabrinuti i uznemireni

 

Skoro dvije decenije u Kolašinu je vladalo nepodijeljeno mišljenje da je dječji dispanzer Doma zdravlja najkvalitetniji dio te ustanove. Ovih dana, međutim, roditelji imaju brojne zamjerke na način kako je organizovan rad u pedijatrijskoj ambulanti. Kolašinsku djecu, tek povremeno, liječi ljekar iz Mojkovca, angažovan honorarno. On dolazi svega tri puta sedmično, po nekoliko sati, i to, uglavnom tokom poslijepodneva.

„Bio sam prisutan kada su roditelji iz Morače doveli bolesno dijete ujutro i bili prinuđeni da čekaju do 14 sati, kada je počinjao rad ljekara, koji dolazi iz Mojkovca. Nezgodno je i za nas iz grada, a kamoli za one koji stižu iz sela udaljenih po nekoliko desetina kilometara. Treba sve učiniti da se vrati ljekar, koji je ovdje radio dugo“, kaže  roditelj čija se djeca liječe u kolašinskoj zdravstvenoj ustanovi.

Dr Momčilo Vukčević u kolašinskom Domu zdravlja radio je 22 godine. Od prije godinu, načelnik je Pedijatrijske službe domova  zdravlja u Podgorici. Od kako je prešao na  novo radno mjesto, pa sve do 29. avgusta, on je bio taj koji je dolazio tri puta nedjeljno u Kolašin. Tada je uprava Doma zdravlja, kako je kazao, bez objašnjenja raskinula ugovor sa njim i obavijestila ga da nema više potrebe za njegovim angažovanjem.

Ubrzo potom, angažovan je ljekar iz Mojkovca. U međuvremenu, drugi kolašinski pedijatar, kako je objašnjeno, „na odmoru je, koji je morao da uzme zbog opravdanih privatnih razloga“.

Pedijatar iz Mojkovca, kako je nedavno novinarima objasnila direktorka dr Jelena Zindović, ordinira ponedeljkom, srijedom i petkom, po nekoliko sati. Kako tvrdi, zbog epidemiološke situacije nekad, u zavisnosti od broja pacijenta, dolazi i subotom.

„Obavljaju se preventivni pregledi, vakcinacija i ultrazvuk kukova i sve ono što nalažu protokoli za liječenje djece. Dom zdravlja ima ljekara na trećoj godini specijalizacije baš iz oblasti pedijatrije. Dolazak tog ljekara će umnogome olakšati i roditeljima, ali i upravi Doma zdravlja“, kazala je ona. Najavila je i da će „dok se ne nađe trajno rješenje, potruditi da dobije još jednog pedijatra iz Instituta za bolesti djece“. On bi, navodno,  ordinirao danima kada nema pedijatra u Kolašinu.

Direktorka Zindović nije pominjala razloge zbog kojih dr Vukčević više nije angažovan.

Nekoliko desetina Kolašinca do sada su potpisali peticiju kojom zahtijevaju od uprave Doma zdravlja i Ministarstva zdravlja „da hitno  vrate dr Vukčevića u Kolašin“. Potpisnici peticije tvrde da je to ljekar u kojeg imaju najviše povjerenja i koji je svojim radom zadužio grad.

„Molimo Vas da u najhitnijem roku ponovo angažujete dr Vukčevića kao ljekara dječije zdravstvene zaštite u Dom zdravlja Kolašin. Kao što je svim poznato, dr Vukčević je proveo 20 godina u našem gradu i značajno doprinio dječjoj  i ukupnoj zdravstvenoj zaštiti u našoj opštini. Njegov dolazak u Kolašin uticao je da se povrati povjerenje u zdravstveni sistem ove opštine, koji je godinama bio opterećen privremenim i povremenim angažovanjem ljekara koji su vrlo brzo napuštali Kolašin“, napisali su između ostalog rotitelji.

Oni ocjenjuju da je situacija u oblasti dječje zdravstvene zaštite u toj opštini izuzetno loša, te da su „veoma uznemireni zbog takvog stanja“.

Vukčević do sada nije želio da govori o razlozima nesporazuma sa upravom ustanove u kojoj je proveo više od dvije decenije. No, objašnjava, da i sada rado izlazi u susret brojnim roditeljima, čija su djeca bili njegovi pacijenti. Kad je muka, tvrde i roditelji, „prvo telefonom pozovu dr Moma“.

Vukčević se dugo pominjao i kao sljedeći direktor kolašinskog Doma zdravlja. Međutim, nakon što je prije nekoliko mjeseci u penziju otišla dotadašnja direktorka Dragica Popović, naslijedila ju je dr Zindović.

U septembru dugogodišnji i omiljeni kolašinski pedijatar, koji je i odbornik u lokalnom parlamentu, napustio je Demokratsku partiju socijalista (DPS). Obrazložio je to razočarenjem u postupanju dijela Opštinskog odbora i rukovodstva kolašinskog DPS prema njemu. Vukčević je godinama bio i zamjenik direktorke Popović.

Nedostatak ili odlazak ljekara kontinuirani je problem primarne zdravstvene zaštite u Kolašinu. Nedostaju i ljekari opšte medicine za odrasle. Na više ponovljenih oglasa za popunjavanje tih radnih mjesta niko se nije javljao.

Kolašinska lokalna uprava je problem kadrovskog deficita pokušala da riješi praveći zgradu za ljekare. Međutim, čak i oni koji su u tom objektu dobili stanove, godinama nijesu mogli da ih uknjiže na svoje ime.

Deceniju nakon što je zgrada useljena, ispostavilo se da je „divlja gradnja“.  Ljekari  godinama  čekaju legalizaciju objekata, čija je izgradnja počela pod vrlo problematični uslovima. Nekoliko puta do sada pojedini  ljekari,  koji su dobili stanove u toj zgradi, prijetili su napuštanjem Kolašina, jer, kako su saopštavali, još ne znaju čiji su stanovi, koji su odavno trebalo da budu njihovi.

Prvobitno je planirano da u objektu bude 10 stanova za ljekare i tri za zaposlene u pravosuđu. Investitori su bili Direkcija javnih radova, Ministarstvo zdravlja, Opština Kolašin, a naknadno se uključilo i Ministarstovo pravde.

Prema informacijama koje su saoštavali ranije iz lokalne uprave, objekat nije bio uklopljen ni u plansku dokumentaciju. Teškoće oko uknjižbe tog objekta su nastale i zbog imovinskih odnosa lokalne Opštine i Mitropolije crnogorsko-primorske, na čijem zemljištu je većim dijelom podignut taj objekat. Izgradnja stanova za ljekare koštala je 609.000 eura.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo