Povežite se sa nama

Izdvojeno

TRAGOVI MINISTARA U SUMNJIVIM JAVNIM NABAVKAMA (II): Toplo i sigurno – Bošković

Objavljeno prije

na

Od Pljevalja, preko Nikšića i Podgorice, do Ulcinja i Budve, poslovanje dvije nikšićke firme koje se bave obezbjeđenjem imovine i lice povezuje se odlazećim ministrom odbrane. I funkcijama na kojima se nalazio. Propast fabrike briketa u vinogradima Plantaža jednako je interesantna priča sa istim junakom

 

Odlazeći ministar odbrane Predrag Bošković važi za jednog od najdugovječnijih ministara koje je DPS iznjedrio tokom svoje trodecenijske vladavine. Bošković je od referenduma naovamo bio na čelu čak tri resora. Od 2012. do 2015. bio je ministar rada i socijalnog staranja. Prosvjetu je preuzeo u prvoj polovini 2015. i tim ministarstvom je rukovodio do izbora 2016. godine. Potom je stupio na mjesto ministra odbrane.

Paralelno sa politikom oprobao se i u svijetu biznisa. U ime države, između 2009. i 2012. godine, nalazio se na čelu Odbora direktora Rudnika uglja u Pljevljima. Od tada, za njegovo ime vezuje se poslovanje nikšićke kompanije Vector Security (osnovane 2011. godine), koja klijentima nudi usluge privatnog obezbjeđenja imovine. Formalno, radi se o dvije firme. Vector Security, koje više nema u Centralnom registru privrednih subjekata, jer je 2018. promijenila ime i djelatnost (Vector Com) i Vector System Security (VSS) koja je registrovana u oktobru 2014. (njen sajt je postao nedostupan nedavno, tokom našeg istraživanja, i navodi se da je u izradi). Njihov osnivač i vlasnik je Nikšićanin Ratko Popović, a ministar Bošković odlučno negira bilo kakve lične veze sa ovim firmama.

„Tu je firmu u Rudnik doveo Bošković ”, rekao nam je tokom ovog istraživanja bivši rukovodilac u pljevaljskom preduzeću. Do tog ugovora, ipak, nijesmo mogli doći jer pljevaljska kompanija tada nije bila u većinskom vlasništvu države (država je bila manjinski partner sve dok Elektroprivreda, prije dvije godine, nije preuzela akcije u vlasništvu A2A i Aca Đukanovića), a samim tim nije ni bila obveznik Zakona o javnim nabavkama.

Javno, Boškovića su u vezu sa Popovićevom firmom doveli bivši radnici nikšićkog Rudnika boksita u stečaju, prošle godine, nakon što je VSS  postala vlasnik bivšeg sindikalnog placa u centru Nikšića površine 18.622 kvadrata.

„Tu Popovićevu firmu kontroliše Bošković i teško ćemo ostvariti svoja prava. To mi je u povjerenju rekao prijatelj – član obezbjeđenja VSS-a“, saopštio nam je bivši radnik Rudnika boksita, nezadovoljan što na ovoj lokaciji nijesu izgrađeni, ranije obećani, stanovi za radnike.

Priča se ponovila i ljetos, tokom pokušaja DPS da preuzme vlast u Budvi. Tada su radnici VSS, danima sprečavali  ulazak u zgradu Opštine čelnicima Demokrata, SNP-a, DF-a. I oni su obznanili da iza ove firme, navodno, stoji ministar odbrane.

Funkcioner DF-a Nikola Jovanović dostavio je u drugoj polovini septembra Vijestima dokaze da 1. jula Nikola Divanović (privremeni gradonačelnik Budve) zaključio ugovor sa firmama Vector Sistem Security i Respect security, vrijednosti 4.950 eura, a vrijeme trajanja ugovora određeno je do 31. avgusta 2020, odnosno dan poslije održavanja izbora.

Ministar odbrane Bošković rekao nam je da sa vlasnikom pomenutih firmi nema nikakav poslovni odnos, niti ga je ikad imao. „Sve ostalo su insinuacije koje se, priznaćete, plasiraju u jednom veoma osjetljivom političkom momentu. Da imam veze sa tom firmom bio bih u zvaničnim podacima, registru o vlasništvu, kao i u mom kartonu kroz prijavu imovine. Svu svoju imovinu sam uredno prijavio i zbog toga sam ne malo puta etiketiran na naslovnicama pojedinih glasila”, napisao nam je Bošković.

Prema dostupnim bazama podataka zaista nije vidljiva nikakva direktna veza, ali postoji niz slučajnosti koje to, u krajnjem, možda i nijesu. Godinu prije nego što je iz Ministarstva rada i socijalnog staranja došao na čelo Ministarstvo prosvjete (u prethodnom sazivu izvršne vlasti) Bošković je 1. maja 2014. potpisao sa Popovićevom Vector Security  Ugovor o pružanju usluga fizičko-tehničkog obezbjeđenja objekata i lica u Centru za smještaj lica koja traže azil. Vrijednost tog jednogodišnjeg Ugovora iznosila je 99.011,81 euro ili oko 8.251 euro mjesečno.

Među klijentima VSS, prema podacima koji su donedavno bili dostupni na njenom veb sajtu, nalazila se kompanija Petrol Crna Gora MNE u kojoj je, dugi niz godina, na visokoj menadžerskoj funkciji i ministrov brat Dragan Bošković.

Tu je i Rudnik uglja Pljevlja. I oni su, krajem februara ove godine, sa VSS potpisali ugovor o obezbjeđenju imovine i lica tog preduzeća u iznosu od 567.472 eura sa uračunatim PDV-om.

I Ministarstvo odbrane je, prema dostupnim izvještajima tog resora o javnim nabavkama za 2018, 2019. i 2020. godinu, sa Popovićevom firmom sklopilo ugovore o obezbjeđenju imovine vojnog kompleksa Valdanos u Ulcinju. Troškovi obezbjeđenja Valdanosa početkom 2018. su ugovoreni za 65.067, a početkom 2019. godine za 68.690 eura. Za ovu godinu Bošković je sa istom firmom 17. januara potpisao Ugovor o obezbjeđenju imovine Valdanosa za iznos od 58.776,9 eura.

Krajem januara, odnosno, početkom februara ove godine Bošković je VSS-om potpisao Ugovor o isporuci i instaliranju sistema video nadzora na objektima Ministarstva odbrane i Vojske širom Crne Gore, kroz tri partije, za ukupno 306.170,64 eura. Nakon ponovljenog tendera, sa istom firmom je 6. aprila ove godine potpisao Ugovor o održavanju video nadzora, protivprovalnog sistema i kontrole pristupa za 27.300 eura. Sve navedene cijene su sa uračunatim PDV-om.

Ministar odbrane je prethodno sa VSS-om u novembru 2017. godine potpisao Ugovor o isporuci opreme za video nadzor vrijedan 14.415 eura za potrebe Zdravstvenog centra bezbjednosnih snaga u Podgorici. Takođe, 13. marta 2018. sa VSS-om potpisao je Ugovor o održavanju video nadzora vrijedan 14.612,85 eura. Mjesto izvršenja ovog Ugovora, poreg zgrade Ministarstva odbrane, bila je kasarna Narodni heroj Pero Ćetković u Baru, vojni objekat Mavrijan, vojni objekat Obosnik i Komanda Mornarice VCG.

U prethodnoj vladi, dok je Bošković obavljao funkciju ministra prosvjete (avgust 2016) potpisao je sa VSS-om Ugovor o pružanja usluga fizičkog obezbjeđenja zgrade Ministarstva prosvjete, Zavoda za školstvo i Ispitnog centra, tokom 12 mjeseci, za iznos od 14.962,58 eura. Desetak mjeseci ranije, u oktobru 2015, objavljeno je da će Univerzitet Crne Gore potrošiti za godinu 12.900 eura za obezbjeđenje zgrade Rektorata i da su taj Ugovor potpisali tadašnja rektorka Radmila Vojvodić i direktor firme Vector Sistem Security Ratko Popović.

Konačno, Vector System Security je obezbjeđivao i Skupštinu akcionara 13. jul Plantaža održanu 25. septembra ove godine. To nas dovodi do drugog dijela priče o preduzetničkim aktivnostima Predraga Boškovića.

On je bio jedan od osnivača firme OMP Engineering koja je nakon sprovedenog tendera državne kompanije 13. jul Plantaže (nije bilo konkurentske ponude) izabrana za partnera sa kojim su izgradili, pa u julu 2011. otvorili Plantomp, fabriku za proizvodnju briketa od lozovine. Uz Boškovića, suvlasnici novoosnovane firme bili su Oleg Obradović, bivši direktor Telekoma, i Miodrag Ivanović, bivši direktor T-mobile i Pobjede.

OMP je bio vlasnik polovine novoizgrađene fabrike dok je druga polovina bila vlasništvo Plantaža. Planirana je bila godišnja proizvodnja od deset hiljada tona briketa i izvoz u Francusku i Italiju, ali od toga nije bilo ništa. Fabrika, nakon probne proizvodnje, nikad nije radila. Upućeni kažu zbog toga što je OMP kupio opremu koja nije bila pogodna za preradu vinove loze.

U Boškovićevom imovinskom kartonu tokom ministarskog mandata navodilo se, najprije, da sa 30 odsto vlasništva nema pravo upravljanja preduzećem. Potom da je svoj vlasnički udio prepustio Olegu Obradoviću. Ipak, izvršni direktor propalog Plantompa, prema podacima iz Centralnog registra preduzeća, do oktobra 2019. godine bio je Boškovićev šurak Petar Šćepanović.

Partneri Plantaža su, kako je to utvrdio vještak tokom maratonskog spora u Privrednom sudu, uvezli opremu koja nikada nije mogla proizvesti željeni proizvod. Umjesto da privedu spor u svoju korist, državna kompanija se sa partnerima (Ivanovićem i Obradovićem) krajem aprila ove godine dogovorila (zaključila vansudsko poravnanje) da preuzme izgrađenu zgradu, a da se vlasnici OMP Engineering obeštete za gradnju propale fabrike briketa sa 350.000 eura i 37.000 kvadrata poljoprivrednog zemljišta u Glavnom gradu.

A koliko je država bila privržena ovom poslu, od njegovog početka, govori i činjenica da je Ministarstvo ekonomije u martu 2013. godine (sedma vlada Mila Đukanovića), da bi i proizvođačima olakšalo plasman ogrjevnog materijala, pripremalo projekat kreditiranja pod povoljnim uslovima građana koji žele da ugrade peći za grijanje na drvni otpad, pelet ili brikete.

 

Zakon ne važi kad plaćaju stranci

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) odbila je u oktobru 2019. zahtjev Instituta alternativa za pokretanje postupka protiv ministra odbrane Predraga Boškovića, zbog sumnje da je kao funkcioner međunarodnih rukometnih organizacija, nezakonito prihodovao najmanje 62.000 eura.

Iz Instituta su cijenili da je ministar u posljednje tri godine nezakonito prihodovao novac kao potpredsjednik Izvršnog odbora Evropske rukometne federacije (EHF) i član Izvršnog odbora Svjetske rukometne federacije (IHF).

ASK je odbacila zahtjev kao neosnovan jer se, tvrde, Zakon o sprječavanju korupcije ne primjenjuje na međunarodna tijela.

Mikan MILOŠEVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Ovaj tekst pripremljen je u okviru projekta „Za svrsishodno trošenje javnog novca!”, koji sprovodi Institut alternativa uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Mišljenja i stavovi iznijeti u tekstu ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Ambasade Kraljevine Holandije.

Komentari

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo