Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAŠKO ĐENOVIĆ, VJERSKI ANALITIČAR: Vučić se može samo nadati „jedinstvu oltara i trona“

Objavljeno prije

na

Rimu su važni odnosi sa pravoslavnim crkvama. Nemojmo da zaboravimo da je upravo Beograd dugo vremena bio „most“ između Vatikana i Moskve

 

MONITOR: SPC je, za samo 20-ak dana ostala bez dva najviša i vjerovatno najuticajnija arhijereja: partijarha Irineja i mitropolita Amfilohija. Hoće li to, i na koji način, ostaviti značajne posljedica na funkcionisanje SPC-a?

ĐENOVIĆ: Iako se možda neki neće složiti sa mnom, ali i Njegova svetost i Visokopreosvećeni mitropolit su bili ljudi. Crkvu vodi Hristos, a patrijarh, arhiepiskopi, mitropoliti i episkopi služe Bogu i narodu.

MONITOR: Kao neformalni predvodnik crnogorske opozicije na izborima, mitropolit Amfilohije je značajno uticao na poraz vladajuće partije. Da li se tu radilo o ličnoj moći mitropolita ili uticaju SPC-a, između ostalog?

ĐENOVIĆ: Mislim da je mitropolit Amfilogije imao harizmu i da su ga vernici slušali. Tu harizmu on nije dobio zbog funkcije već je to dar koji neko ima ili nema. Kao neko ko se bavi verskim pravima i slobodama, meni je bila nezamisliva i pomisao da će vlast pokušati da pomisli ono što je crnogorska vlast uradila – da napravi pravni okvir za konfiskaciju crkvene imovine. Političari moraju da shvate da su prolazni. Partije nastaju i nestaju. Danas su parlamentarne, sutra opozicione. Ali crkva je konstanta. Crkva nisu zidovi već živi ljudi – vernici. Vernici različitih političkih opredeljenja, ali ujedinjeni i sabrani u veri. Znači nije u pitanju bilo čija moć, već bezumlje vlasti koja nije shvatala realnost da Crna Gora 2020. godine nije ona ista CG iz vremena komunizma. Pre godinu dana su pokušali da urade ono što ni komunisti nisu u vrhuncu svoje vlasti.

MONITOR: Mitropolit Amfilohije je, kada je preminuo patrijarh Pavle, važio za jednog od najjačih kandidata za patrijarha. Koliko je uspio kasnije da vodi svoju „politiku“ u Saboru i SPC-u?

ĐENOVIĆ: Mitropolit Amfilohije je formacijski bio čovek broj dva u SPC-u jer je osoba koja je arhijerej Mitropolije crnogorsko-primorske, ujedno i čuvar svešteničkog trona. Mitropolit Amfilohije je bio mjestobljustitelj patrijaršijskog trona jer je u trenutku bolesti i kasnije smrti patrijarha Pavla bio član Svetog arhijerejskog sinoda. Što se favorita za izbor kandidata tiče, ni patrijarh Pavle ni patrijarh Irinej, nisu bili izabrani kao favoriti tako da sva nagađanja i procene ko bi mogao da bude naredni patrijarh ne znače puno. Svaki episkop SPC-a koji je u episkopskom zvanju duže od pet godina, može da bude izabran za patrijarha. Njegova „politika“ se umnogome razlikovala od „politike“ patrijarha Irineja koji se priklonio vlasti. Mitropolit Amfilohije je uvek interese Crkve stavljao na prvo mesto što je često značilo sukob sa vlašću, političarima, policijom…

MONITOR: Godinama se govori o jakim podjelama u Crkvi. Pominju se različiti „lobiji“… U govorima na sahrani patrijarha Irineja, on je hvaljen i kao neko ko je uspio da pomiri te struje. Koliko je to tačno i ima li i danas podjela i na koje „teme“?

ĐENOVIĆ: Iskreno ne mislim da je blaženopočivši Patrijarh pomirio različite struje. Možda ih je pre malo primirio. Lobiji postoje svuda u svetu pa i u SPC-u jer na kraju krajeva ipak Sabor više od četrdeset episkopa čine ljudi koji su duhovni staratelji nad preko sedam miliona vernika. Velik je to sistem. Puno ljudi, puno finansija, političkih i ostalih upliva…  Ali s druge strane, ni ti lobiji nisu takvi da je crkva podeljena. Crkva koju čini oko sedam miliona vernika naravno da neće oko svega biti jedinstvena, ali to pak ne znači da neće biti saborna.

MONITOR: Aleksandar Vučić i Milorad Dodik su u govorima hvalili Irineja kao „ blagog a odlučnog“. Vučić je  istakao da je Irinej „srpstvo stavljao iznad svega“ i da se „radovao narastajućoj snazi srpske države“. Zašto se to našlo u govoru predsjednika sekularne, višenacionalne i multikonfesionalne republike? Da li je Vučić objelodanio da će se i dalje oslanjati na „jedinstvo trona i oltara“?

ĐENOVIĆ: Predsednik Vučić koji je na čelu Republike Srbije koja je kao i Crna Gora po Ustavu sekularna država i koji je sam za sebe izjavio da „nije veliki vernik“ govorio je na sahrani Patrijarha samo iz jednog jedinog razloga. Procenio je da mu to politički odgovara i nada se da će time ušićariti još neke glasove na nekim predstojećim izborima. Patrijarh je na prvom mestu ispred svega stavljao Hrista, a ne srpstvo ili bilo šta drugo jer je to uloga patrijarha.  Vučić se može samo nadati na „jedinstvo oltara i trona“ ali je veliko pitanje da li će naredni patrijarh biti za to.

MONITOR: Vučić je u pomenutom govoru rekao da je „završena jedna epoha“, dodajući da se radi o zemaljskom putu Patrijarha.

ĐENOVIĆ: Smrću bilo kog čoveka, pa i patrijarha se završava jedna epoha. Ako pogledamo i uporedimo patrijarhe Germana, Pavla i Irineja videćemo da su svi bili potpuno drugačiji. Verujem da će se i novi patrijarh razlikovati od njih.

MONITOR: Dio vjerskih analitičara i istoričara tvrdi da je država i u 20-om ali i u 21-om vijeku imala veliki uticaj na izbor najviših arhijereja u SPC-u. Neki komentatori su odbili  mogućnost takvog direktnog uticaja, navodeći da je i u komunističko vrijeme, pa i u slučaju izbora patrijarha Germana (za kojeg se, kolokvijalno, govorilo da je „Titov izbor“), crkva podržavala interese države, a ne vladajuće politike i da je, između ostalog, zato praktikovala „apostolski izbor“ između tri kandidata za patrijarha. Kakva su Vaša saznanja o tome?

ĐENOVIĆ: „Apostolski izbor“ je uveden upravo u vreme patrijarha Germana da bi se sprečio upliv politike u izbor patrijarha. Iskreno, skloniji sam da mislim da se država može umešati u odlazak patrijarha, a takav slučaj smo imali bar dva puta u XX veku kada je bilo sasvim jasno da je država „pomogla“ patrijarsima Varnavi i Vikentiju da odu kod Gospoda i uprazne patrijaršijski tron. Isto tako, u početku ni German baš nije „legao“ državnim vlastima pa je zbog svoje sigurnosti morao da se preseli u zgradu Patrijaršije gde je bio koliko-toliko bezbedan. Naravno, bilo bi naivno verovati da i država i druge različite interesne grupe neće imati svoje kandidate, ali ipak je teško poverovati da će imati čak trojicu kandidata koji su u vrhu, da bi se izvuklo njihovo ime. Zanimljivo je čitati podatke iz knjige „Crkve i verske zajednice u FNRJ“ u izdanju OZNA-e, gde se nisu ustručavali da napišu da su imali „svoje kandidate“ kada su bili u pitanju poglavari nekih crkava i verskih  zajednica.

MONITOR: Da li će nova crnogorska zakonodavna i izvršna vlast pokušati da i ona utiče na izbor novog mitropolita na Cetinju? Kao „prirodan“ nasljednik Amfilohija pominjao se vladika budimljansko-nikšićki Joanikije?

ĐENOVIĆ: Naslednika mitropoluta crnogorsko- primorskog biraće Sveti arhijerejski sabor SPC-a. Nisam sklon da mislim da će crnogorska država biti u poziciji da ima značajniji uticaj na izbor novog mitropolita, osim ukoliko to nije osoba kojoj Crna Gora ne može da izda boravišnu i radnu vizu. Iz tog, ali i nekih drugih razloga, verujem da će novi mitropolit biti neko iz Crne Gore.

Vladika Joanikije jeste prirodni naslednik imajući u vidu da je bio bliski Amfilohijev saradnik. Njegov izbor bi crkvi u Crnoj Gori omogućio kontinuitet. Ovo je posebno važno kada se ima na umu bitka vernika SPC-a protiv zakona koji diskriminiše jedinu u svetu priznatu kanonsku pravoslavnu crkvu. Koga će Sveti arhijerejski sabor izabrati ne mogu da predviđam, ali sam siguran da će se ceniti mišljenje „s terena“ tj. Mitropolije crnogorsko-primorske. Uostalom, Amfilohije je ustoličen u veoma teško vreme, kada je broj sveštenika umanjen, a čitave generacije su bile pod dejstvom komunističke ideologije.

MONITOR: Hrvatska štampa je na smrt patrijarha SPC-a reagovala i komentarima da će se sada možda pokrenuti dijalog Vatikana-Beograda-Zagreba u vezi sa kanonizacijom nadbiskupa Alojzija Stepinca. Navodi se da je preminuli Patrijarh kočio taj dijalog, ali se i navode riječi državnog sekretara Svete stolice, Pjetra Parolina, koji je u intervjuu Glasu koncila, rekao da bez pristanka pravoslavaca nema kanonizacije Stepinca?

ĐENOVIĆ: Rimu su važni odnosi sa pravoslavnim crkvama. Nemojmo da zaboravimo da je upravo Beograd dugo vremena bio „most“ između Vatikana i Moskve. Upravo zbog toga je u godinama komunizma beogradski nadbiskup bio Gabrijel Bukatko – grkokatolički vladika križevački. Bukatko je bio most između pravoslavlja i katoličanstva. Ko god da bude izabran za novog patrijarha, Sveti arhijerejski sabor će se pitati kada je u pitanju Stepinac. I da se razumemo, kod Stepinca nije u pitanju šta je uradio, već šta nije uradio da bi zaštitio pravoslavno verništvo u NDH-u. Meni je jasno koliko Hrvati žele da Stepinac bude proglašen za sveca, ali pita se papa Francisko, a ne oni. Za njih je Stepinac odavno svetac.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VAKCINE KAO ĐEKNA: A ka’ će ne znamo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vakcinacija u Evropi i regionu uveliko traje. Tamo gdje nije počela tačno se zna kada će vakcine stići, koliko, od kojeg proizvođača. Ovdašnje Ministarstvo zdravlja na pitanja o vakcini odgovara da će se izjasniti kada bude u prilici

 

,,Sva pitanja vezana za vakcine, nabavku, vakcinisanje, uslove, troškove i statistiku vezanu za njih Ministarstvo će se javno i transparentno izjasniti kaka bude u prilici”.

Tako glasi kompletan  odgovor  Monitoru iz kabineta Ministarstva zdravlja početkom ove nedjelje,  na ova pitanja koja smo postavili:  Da li ima novosti u nabavci vakcina protiv korona virusa? Kada će se sa sigurnošću znati početak vakcinacije? Da li je Akcioni plan vakcinacije javno dostupan i gdje? Planirano je da se putem Kovaks programa obezbijede vakcine za 20 odsto najugroženijeg stanovništva, kako će se obezbijediti ostatak? Kolika je ukupna planirana nabavka vakcina i koliki procenat stanovništva je neophodno vakcinisati?

Komunikacija sa javnošću odgovrnih u našem Minstarstvu zdravlja ne ide baš od ruke.  Na  pitanja koja smo im uputili  u većini zemalja odgovori se odavno znaju. Hrvatska u kojoj je vakcinacija počela kao i u ostalim zemljama Evropske unije 27. decembra naručila je 5,6 miliona doza vakcine od različitih proizvođača (Astra Zeneke, Džonson i Džonsona, Bajontek-Fajzera, Moderne i KjurVaka) do kraja 2021. što je dovoljno za oko 70 odsto stanovnika. U Srbiji je vakcinacija simbolično počela 24. decembra njemačko-američkim vakcinama Bajontek- Fajzer, stigle su i ruska Sputnjik V i kineska kompanije Sinofarm. Iz Vlade Srbije tvrde da su obezbijedili osam miliona doza vakcina.  Albanija je 11. januara počela vakcinaciju sa nešto manje od hiljadu doza koje je dobila kao donaciju od jedne zemlje EU, najavljeno je da je za sada obezbijeđeno 500.000 doza Fajzer-Biontekove vacine u direktnom kontaktu sa kompanijom. Na Kosovu i BiH imunizacija nije počela, ali se zna kada će biti dopremljene vakcine, koja količina i od kog proizvođača.

Ove nedjelje je saopšteno da će Crna Gora krajem januara dobiti kinesku vakcinu Sinofarm. Koliko – ne zna se. ,,Respektabilne količine vakcine koja će biti dostupna crnogorskim građanima’’, saopštili su iz Ministarstva zdravlja.

Za sada se zna da će vakcinacija biti dobrovoljna, te da će se koristiti  Fajzer-Biontekova vakcina, ali da će biti dostupne pomenuta kineska i ruska vakcina Sputnjik V.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je više puta ponovila da će prva vakcina kojom će započeti imunizacija u Crnoj Gori biti sa evropskim sertifikatom i da se radi o Fajzerovoj vakcini. Za razliku od kineske i ruske koje još čekaju odobrenje međunarodnih zdravstvenih institucija, vakcina Fajzer-Biontek ima dozvolu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Evropske agencije za ljekove (EMA), kao i američke Uprave za hranu i ljekove (FDA).

,,Ekspertski timovi SZO detaljno analiziraju vakcine u tri faze na osnovu čega se donosi odluka da je vakcina prekvalifikovana kao bezbjedna, kvalitetna i djelotvorna. Do sada je tu proceduru prošla i odobrena je Fajzet-Biontek vakcina”, kaže za Monitor  Mina Brajović, šefica predstavništva SZO u Crnoj Gori.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Partijska smjena neće izgraditi institucije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina stabilnosti Vlade preko partijskog zapošljavanja po DPS modelu neće doprinijeti ostvarivanju ciljeva zbog kojih i postoje institucije, i neće doprinijeti poboljšanju uslova za život građana

 

MONITOR:  Media centar, Centar za istraživačko novinarstvo i Institut za medije Crne Gore dostavili su predsjedniku Vlade i Skupštine inicijativu za hitne izmjene Zakona o RTCG. Iz DF je stigao odgovor da smatraju da te predložene izmjene nijesu dobre. Kako to komentarišete? 

ĐUROVIĆ: Nismo do sada dobili odgovore od predsjednika Vlade i Skupštine ali ni od poslaničkih klubova. Nisam siguran šta tačno nije prihvatljivo DF-u. Vjerujem da bi bilo najbolje da nas svi klubovi poslanika pozovu na razgovor, što smo i predložili, kako bismo pojasnili stavove.

Ukazujemo poslanicima skupštinske većine da ukoliko predsjednik Skupštine raspiše poziv za imenovanje članova Savjeta RTCG po važećem propisu, ne može doći do oslobađanja ove institucije. Takođe, ako se sprovede važeći propis, dio članova Savjeta RTCG kojeg predlažu formalno NVO, biraće u skladu sa svojim partijskim interesima partije koje čine većinu u Administrativnom odboru. Rezultat ovakvog procesa je da RTCG svakako ostaje pod velikim uticajem političkih stranaka.

Prije donošenja zaključaka o rješenjima koja su predložili Media centar, CIN i Institut za medije, poslanici skupštinske većine bi morali obratiti pažnju na član 31 i 40 važećeg Zakona.  Na osnovu ta dva člana poslanici u Administrativnom odboru moraju imenovati ljude koje predlože Univerzitet Crne Gore (ili Univerzitet Donja Gorica), Privredna komora, CANU (ili Matica crnogorska), institucije kulture… DPS još ima kontrolu nad ovim institucijama i može se očekivati da će ljudi koje ove institucije delegiraju zastupati interese te političke partije. Prema važećem zakonu, većinu članova Savjeta delegiraju institucije koje se finansiraju najvećim dijelom iz državnog budžeta i koje i dalje kontroliše DPS. Ako bi se primijenio važeći zakon, jedino što može skupštinska većina da uradi je da odbije imenovanje predloženih kandidata, što ce rezultirati nastavkom funkcionisanja sadašnjeg Savjeta i menadžmenta jer oni obavljaju funkcije do izbora novog savjeta. Dakle, neće biti ni započete prijeko potrebne promjene u RTCG ukoliko se primijeni važeći zakon. Zato se DPS i njegovi činovnici u Savjetu Agencije za elektronske medije i drugim djelovima propagandne mašinerije najveće opozcione partije protive izmjenama zakona koje su predložili Media centar, CIN i Institut za mededije.

Moguće da DF-u nije prihvatljiv koncept koji smo predlozili a u kojem predstavnici aktivnih i kredibilnih NVO imaju većinu u Savjetu i koji ne dozvoljava da ih u Administrativnom odboru biraju poslanici. Naša je želja da se uticaj političkih partija na izbor članova Savjeta smanji na najmanju moguću mjeru kako bi se RTCG oslobodila uticaja vlasti i opozicije. Naš prijedlog je utemeljen na rješenjima iz 2002. godine. Tada su od 11 članova Savjeta 6 bili predstavnici NVO dok su same NVO odlučivale o svojim predstavnicima a njihovo imenovanje je Skupština samo konstatovala, na isti nacin kao što konstatuje poslaničku funkciju. Taj koncept iz 2002. je imao punu podršku  EU, Savjeta Evrope, OSCE i domaćih institucija.

MONITOR: Kako vidite odnos nove vlasti prema javnom servisu? 

ĐUROVIĆ: Zakon o RTCG je prvi test za novu vlast i samo od njihovih odluka zavisi da li će posegnuti za rješenjima kojima će osigurati da se dosadašnji uticaj DPS-a zamijeni uticajem nove vlasti. Od takvog preuzimanja RTCG građani ne bi imali nikakve koristi jer bi ova institucija i dalje bila partijski kontrolisana, ne bi bila profesionalna a svaka buduća promjena  vlasti značila bi i promjenu Savjeta, menadžmenta i uređivačke politike (koja bi se priklanjala novoj vlasti).

Nasuprot ovom scenariju, nova vlast može uvažiti činjenicu da su organizacije civilnog društva pokazale da mogu biti korektan faktor upravljanja RTCG jer je upravo, mukom stvorena većina u Savjetu RTCG, uspjela 2017. godine da dovede na mjesto generalne direktorice Andrijanu Kadiju. Te 2017. godine RTCG nisu oslobodili partijskog uticaja ni tadašnja vlast a ni opozicija. Makar 18 mjeseci je RTCG funkcionisala (uz sve nedostatke i probleme) kao pristojna institucija, jednako udaljena od vlasti i opozicije. Nova vlast ima šansu da uspostavi standarde koji će tesko biti promijenjeni ko god u budućnosti bude vršio vlast. Nadam se da zarad, naizgled, kratkoročne koristi neće donijeti odluke kojima će dugoročno pogoršati i odložiti mogućnost profesionalizacije RTCG. Nova vlast će na primjeru izmjena zakona pokazati da li se razlikuje od DPS-a u svom odnosu prema RTCG.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, POLITIČKI ANALITIČAR IZ BERLINA: Potrebna nova definicija globalne uloge Zapada u 21. vijeku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Angela Merkel je možda spasila Evropsku uniju od urušavanja, ali nije  značajno doprinijela rješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini

 

Naš sagovornik Bodo Veber je  politički analitičar, viši saradnik Saveta za politiku demokratizacije, transatlantskog think tanka sa sjedistem u Berlinu

MONITOR: Popularnost kancelarke Merkel je u usponu, ali ona odlazi nakon četiri premijerska kruga kojima se približila „dugovječnosti“ Helmuta Kola koji se smatra njenim mentorom. Kako ocjenjujete „Merkel eru?“

VEBER: Dosta ambivalento. Na pozitivnoj strani, Merkel  je kroz tu deceniju i po pokazala izuzetno liderstvo, ne samo u Njemačkoj, nego i na razini Evrope i Zapada, u vremenu kad smo imali nedostatak jakih lidera. Ona je to liderstvo izgradila prvenstveno na njenim kvalitetima kao manadžerke  kriza – od Euro krize, krize u Ukrajini, preko Bergzita do Trumpove vladavine u SAD-u, pa sve do  korona krize. Ali njene vrline su u  njene slabosti, njeno ograničenje – ona je u biti manadžerka  politike, koja upravlja politikom, nije ni politički strateg niti vizionar. Ona je možda spasila EU od urušavanja, ali nije značajno doprinijela riješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini. U Njemačkoj ta ambivalantnost je bila osnova nečega što ja zovem prećutni društveni ugovor između Merkel i njenje stranke i ostatka političkih i intelektualnih elita, te građana: dok je svima drugima bilo loše u Evropi, pogotovo ekonomski, nama je bilo dobro dok je Merkel manevrisala kroz razne krize. Zauzvrat smo pristali na to da ne otvaramo strategijska pitanja i rasprave koje su krajnje nužne – o budućnosti i strukturalnih reformi EU-a itd. Tek kad je taj osnov Merkelovog liderstva, tj. reaktivno liderstvo u krizama bez strategija i vizija, udario na zid,  u evropskoj izbjegličkoj krizi, preokrenulo se javno mijenje u Njemačkoj protiv kancelarke. Zato danas cijela ta tema izbjegličke krize ostaje duboko potisnuta, tabuizirana. A na kraju njene ere, Merkel  se kroz pandemiju ponovo nalazi na usponu jer  radi on sto najblje zna. Ipak, njeno dostignuće ostaje to da je suštinski liberalizirala, i social-demokratizirala politiku i programatiku njene konzervativne stranke.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo