Povežite se sa nama

Izdvojeno

SLOBODAN PEJOVIĆ, HEROJ: Čovjek koji nije otišao

Objavljeno prije

na

Primajući jednu od nagrada za ljudskost i humanost koju je pokazivao, Slobodan Pejović se zahvalio: „Uvidjeti i obznaniti da je zločin počinjen, da je neizmjerna nepravda prema nevinima učinjena, ili da smo samo bili ravnodušni na patnje nedužnih, samo je zrno napora koje bi svako morao da uloži da bi svijet bio humanije mjesto sa manje patnje i stradanja”

 

Ima vijesti, poput one prošlonedjeljne o smrti Slobodana Pejovića, koje tjeraju na preispitivanje. I zahvalnost na daru da dijelite vrijeme sa Čovjekom koji je, u vrijeme najvećeg moralnog posrnuća ove zemlje, pokazao da ljudskost nema cijenu. A da je najveće junaštvo sačuvati drugoga. Slabijeg. Nemoćnog.

„Vaša zemlja mora da mu zahvali što je svijetu pokazao drugo lice Crne Gore. I to kakve snažne moralne likove možete odgojiti ovdje“. Ovo su riječi uz koje je, u februaru 2011, Uve Kicinger, član harvardskog Instituta za evropske studije, Slobodanu Pejoviću uručio nagradu Kurt Haris. Jednu od nekoliko nagrada, sa raznih strana svijeta, koju su Pejoviću dodijeljene „za nepokolebljivu moralnu hrabrost”.

Djeca će, jednom, kad se Crna Gora suoči sa sobom, u školama  slušati priču o Čovjeku koji je početkom posljednje decenije prošlog vijeka (o)živio čojstvo i junaštvo iz pripovijetki Marka Miljanova: Policijski inspektor iz Herceg Novog, Slobodan Pejović, odbio je 1991, da učestvuje u napadu na Dubrovnik. Umjesto toga on je, noć uoči pohoda na Konavle, spasio  Hrvata Stipu Perušku, kojeg je vojska htjela da odvede iz Herceg Novog da im bude ,,vodič” kroz minska polja.

Potom su, u proljeće 1992, u Crnu Goru stigle izbjeglice iz ratom zapaljene  Bosne i Hercegovine. Tu ih je  dočekao lov na ljude koji je, u maju iste godine, organizovala crnogorska policija. Muškarci su privođeni  u policijske stanice, a odatle deportovani nazad u BiH, u ruke vojske bosanskih Srba. Gotovo svi su pobijeni.

Slobodan Pejović je bio učesnik te akcije u Herceg Novom. Trojicu muškaraca koje je privela patrola koju je on predvodio pustio je na slobodu. Onda je obavijestio javnost  o zločinu.  Obznanio kako nije riječ o incidentu  već o akciji koju je, u pisanoj formi, naredio tadašnji ministar policije  Pavle Bulatović. Trebalo je čekati 18 godina da njegova priča dobije potvrdu, prvo od tadašnjeg predsjednika Crne Gore, pa potom i policajaca koji su se, kao optuženi ili svjedoci, pojavili na suđenju za deportaciju. Gdje su svi oslobođeni, pošto su tvrdili da su samo izvršavali naređenja nadređenih.

Za sve to vrijeme Pejović je bio na meti onih kojima je njegova ljudskost smetala. I plašila ih.

Golgota počinje već krajem 1992. kada su, do danas nepoznate osobe, pucale na automobil u kome se  vozio sa suprugom i djecom. Naredne godine  je preživio i saobraćajnu nesreću, pošto je upućen na službeni put vozilom kojem su kočnice otkazale jer su prethodno, prema ocjeni mehaničara, namjerno onesposobljene.

Kako je bivalo jasnije da će slučaj deportacije završiti na sudu, tako su rasli i pritisci na Slobodana Pejovića da odustane od svjedočenja. Od 2000. do 2004. automobil mu je, na parkingu, oštećen četiri puta. Policija nijednom nije otkrila počinioca. U  avgustu 2006, specijalci u maskirnim uniformama, pod punom ratnom opremom, Pejoviću donose poziv da svjedoči na suđenju za ratni zločin deportacije izbjeglica.

Naredne godine Pejovića je metalnom palicom napao sugrađanin Vuk Selić. Policija ga je uhapsila pošto nije imala izbora – napadač je zatečen spremnošću žrtve da se brani, pobjegao ostavljajući automobil. Kažnjen je uslovnom kaznom.

Od 2008. do novembra 2010. „nepoznati počinioci” su kamenovali Pejovićev stan, i četiri puta lomili stakla na njegovom automobilu. Jednom su na sjedištu ostavili poruku minirano. Drugi put kamenicu kojom su polomili staklo. Pa lovački metak velikog kalibra. Policija nije otkrila počinioce. Ali su njeni šefovi iz Herceg Novog  tvrdii kako „ne postoje izvori prijetnji prema Pejoviću, posebno ne zbog njegovog svjedočenja o deportaciji tokom 1992. godine”.

Ipak, na preporuku tužilaštva, policija Pejoviću nudi zaštitu. Pod uslovom da pristane da se preseli na tajnu lokaciju i prekine svaki kontakt sa porodicom i prijateljima. „Pod takvim režimom ne bih mogao da živim ni minut, a kamoli 24 sata dnevno”, zahvalio se Pejović.

Kada su shvatili da ga neće uplašiti, režim i njegove sluge pokušavaju kompromitovati Slobodana Pejovića. On  u njihovoj verziji postaje  glavni akter zločina deportacije – on ga je naredio, izvršio, pokušao da ga sakrije optužujući nedužni državni vrh. Iza te priče, stali su neki policajci, neki nekadašnji novinari, pa i pojedini članovi porodica deportovanih i ubijenih.

„I sami znate sa koliko mržnje i prezira projektanti i izvođači ratnih zločina gledaju na ljude koji svjedoče protiv njih, posebno na ljude iz redova njihovog naroda ili službi. Zbog toga njima Slobodan Pejović i smeta, pa pokušavaju na sve načine da ga uplaše ili čak fizički uklone. Kamo sreće da imamo bar još jednog Slobodana Pejovića na prostoru bivše Jugoslavije…”. Ovako je o Pejoviću i njegovim postupcima govorio Šeki Radončić, autor knjige o deportacijama Kobna sloboda. A onda je promijenio ploču. I heroja pokušao preobratiti u zločinca. Bez uspijeha.

Pejović se i sa tom nevoljom nosio ljudski. Monitor se trudi da ga ne ostavi samog. „Kada je vlast počela da me proganja, prvi mi je pritekao u pomoć Monitor. Ostao je na toj stazi i kada je sva medijska ološ – od Podgorice, Sarajeva, Beograda nastavila nasrtaje na mene. Sve to do danas traje… Razočaravajuće je što, poslije toliko vremena, ovdje opstanka nema – ili ćeš biti ubijen, kao na primjer inspektor Šćekić, ili ti preostaje da ideš u inostranstvo, poput Gorana Stankovića ili policajaca sa sjevera, ostaje i ta opcija da se ovdje živi kao ja, a to čak ni svojim progoniteljima ne bih poželio“.

Ovako je o Slobodanu Pejoviću, njegovoj borbi i ljudskoj drami govorio  Slavko Perović: „ Slobodan Pejović i liberali su javnosti razotkrili Đukanovićev zločin deportacije novljanskih Bošnjaka, Pejović je glavni svjedok čije svjedočenje vodi do očiglednog počinioca zločina, a to je činjenica da je takozvanu deportaciju, a suštinski, njihovo izručenje kami Radovana Karadžića, naredio Đukanović. Ima tu i drugih saizvršilaca, ali zar nije čudno da Đukanović nije optužen? Naravno da jeste, ali nije optužen, jer je čitavo suđenje organizovano kako bi se sa njega sprala krv pobijenih Bošnjaka. Još jedna porazna činjenica vidi se u istini da su se porodice pobijenih zadovoljile materijalnom naknadom od strane Đukanovića, te i oni ćute kao ribe! Ja Pejovića duboko poštujem, on pripada najrjeđem soju koji postoji u Crnoj Gori, on pripada herojima našeg doba”.

Profesor Milan Popović, Esad Kočan, glavni urednik Monitora i pokojni Koča Pavlović, tadašnji poslanik PzP-a, podnijeli su krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića i njegovih saizvršilaca za slučaj deportacija. Prijava je odbačena. Bez objašnjenja.

Neprestani napadi na Slobodana Pejovića inspirisali su Savjet Evrope da 2011. donese posebnu rezoluciju kojom su zemlje sa prostora bivše Jugoslavije obavezane da istraže sve slučajeve zastrašivanja, prijetnji i napada na svjedoke u slučajevima ratnih zločina i krupnog kriminala. Autor rezolucije, Žan Šarl Gardeto, naveo je primjer Pejovića „koji je pod stalnim pritiscima i bez zaštite domaćih institucija”.

Primajući jednu od nagrada za ljudskost i humanost koju je pokazivao, Slobodan Pejović se zahvalio: „Uvidjeti i obznaniti da je zločin počinjen, da je neizmjerna nepravda prema nevinima učinjena, ili da smo samo bili ravnodušni na patnje nedužnih, samo je zrno napora koje bi svako morao da uloži da bi svijet bio humanije mjesto sa manje patnje i stradanja”.

Hvala, Čovječe.

SVETLANA BROZ:
Heroj kojeg su bezuspješno rušili

Kao krik ,,Optužujem!” velikog Emila Zole u velikoj Francuskoj, odjeknuo je isti krik velikog Slobodana Pejovića u maloj Crnoj Gori pre tačno dvadeset osam godina.

Zola je ušao u svetsku istoriju ne samo kao pisac, već kao čovek koji se usudio da javno digne svoj glas protiv vlasti u državi zbog progona jednog nevinog čoveka.

Pejović je javno digao svoj glas zbog progona bosanskih Bošnjaka od strane države Crne Gore, čiji su najodgovorniji ljudi naložili i aminovali sistematski progon, hapšenje nesretnih civila koji su se sklonili u Crnu Goru i njihovo isporučivanje ratnom zločincu Radovanu Karadžiću i njegovim koljačima u Foči. Dakle, država Crna Gora time je učestvovala u ratnom zločinu deportacije preko 160 ljudi od kojih je ogromna većina ubijena u Foči. Slobodan Pejović bio je krunski svedok na suđenju optuženim izvođačima naloga vlasti.

Gotovo tri decenije bio je progonjen od strane vlasti, koja je sve pokušavala da ga zaustavi (do atentata) i tako opere biografiju vrhovnog nalagodavca zločina.

Danas je biološki sat Slobodana Pejovića zaustavljen, ali njegovo istorijsko vreme tek dolazi. Ostavio je svojim životom dokumentarni trag o svom čojstvu i junaštvu, na koje ni najveći i najbolje plaćeni duvači u rog velikog kneza nisu uspeli da bace senku.

Ovaj epski heroj opevan je u čestitoj drami odličnog crnogorskog dramskog pisca Željka Vušurovića Deportacija, koja je u režiji velikog Gradimira Gojera imala praizvedbu u Srbiji, gde je prepuna sala frenetičnim aplauzom pozdravila Pejovića.

Stabilan kao Lovćen dobio je 2010. godine Nagradu Curt Harries ustanovljenu u Velikoj Britaniji, kao i Nagradu Duško Kondor za građansku hrabrost, NVO GARIWO iz Sarajeva.

Bio je i ostao heroj i učitelj građanske hrabrosti. Ako Crna Gora uskoro ne podigne spomenik ili ulicu ili trg ne nazove imenom Slobodana Pejovića, to će samo značiti da ga se i dalje plaše mnogi koji u njemu kao  u ogledalu ne žele da vide svoja nakazna lica.

Počivaj u miru, daleko od svakog zla, dragi Slobo, ti koji si se imao rašta i roditi!

 

ESAD KOČAN
Nemoć ništavila

Na Sarajevskom Marindvoru toga 23. februara 2010. godine dodijeljene su Nagarade Duško Kondor za građansku hrabrost NVO GARIWO… Među divovima  Slobodan Pejović, bivši policijski inspektor iz Herceg Novog. Čovjek koji je prkoseći prijetnjama, napadima, izolaciji odbio da šuti o zločinu slanja u smrt Bosanaca koji su vjerovali da je Crna Gora utočište. Slobodan Pejović moli porodice i Sarajevo za oprost. Salom se prolama gromoglasan pljesak. Nade. Za Bosnu? Za Crnu Goru? Za čovjeka?

(Monitor 5. mart 2010.)

******

Ne može to tako: umro Slobodan Pejović. Neka zašume gore i zažubore vode, neka uzlete orlovi u počast onome koji  je u njedrima nosio lavlje srce i koji nikada nije ustuknuo pred čoporima hijena.

Neka zašute ljudi, pred boljim od sebe. Jer, Slobodan Pejović je vječna Crna Gora.Visovi Orijena, krik Vile Lovćena. Neprolazni znak u vremenu. Kao prkos. Kao san o slobodi. Kao norma ljudskosti. Koju će malo ko dosegnuti.

(19. novembar 2020.)

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

EUROPOL, SNIMCI I KOVERTE: Šta bi s njima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon odlaska DPS-a sa vlasti u avgustu 2020, a posebno nakon odlaska specijalnog tužioca Milivoja Katnića, očekivalo se da će se otvoriti stare ili pokrenuti nove istrage o zloupotrebama koje su tokom tri decenije vladavine vodile do Đukanovića i njegove porodice. Za sada –  ništa.  Zalud Telekom, Snimak Koverta, Limenka, Pandorini papiri… A ni Europol  evo ništa ne dojavljuje

 

Đukanović ne strepi, kazao je ove sedmice na Cetinju, da bi se mogao naći na udaru državnog tužilaštva.

,,Ne, zato što radim svoj posao u skladu sa Ustavom i zakonom”, kazao je s podignutom obrvom. Pa još ozbiljnijim glasom dodao da niko, pa i najzlonamjerniji, neće uspjeti da pronađu ništa što je uradio na štetu države i protivno zakonu.

Kao da to nije isti onaj Đukanović čije se ime dovodi u vezu sa brojnim aferama o zloupotrebi moći, u svjetskim medijima poznat kao crnogorski premijer koji je u politiku ušao u džemperu, a deceniju kasnije postao jedan od najbogatijih ljudi svijeta, sa imovinom koju je daleke 2011, Forbs procijenio na 167 miliona eura.

Da to objasni, kako je u politku ušao u džemperu a iz nje će izaći kao najbogatiji predsjednik najsiromašnije evropske zemlje, pripitao ga je ove sedmice na Cetinju novinar francuskog Le Monda. Đukanović je u svom maniru odgovorio: ,,Sve je to repertoar medijskog orgijanja u Crnoj Gori sa ciljem da se promijeni vlast koju sam personifikao i takođe pokušaj da se iz parapolitičkih centara ostvari suštinski politički uticaj”.

Trućanje je pričati o nevinosti koju procjenjuje Specijalno tužilaštvo Milivoja Katnića, poznatog po slabosti na Đukanovića. Ili, recimo, tužilaštvo Vesne Medenice, sada uhapšene zbog zloupotrebe položaja, učešća u organizovanom kriminalu, uticaja na sudije… U njeno doba, Đukanović je recimo izbjegao aferu Telekom, pred američkim finansijskim institucijama  dokazanu korupciju prilikom prodaje državne telekomunikacione kompanije. Utvrđeno je da je za prodaju kompanije Mađarima crnogorski vrh primio, ,,preko sestre visokog zvaničnika“, mito od 3, 7 miliona eura. U to doba predsjednik Savjeta za privatizaciju i premijer bio je upravo Đukanović. Jedini koji je mogao da donese odluku o prodaji tako važnog državnog preduzeća. Takvu odluku svakako nijesu mogli donijeti direktori Telekoma, koji su kasnije, u doba specijalnog tužioca Milivoja Katnića, završili na optužnici u slučaju Telekom. Đukanović i njegova sestra Ana Đukanović, takođe pominjana u aferi Telekom, zbog toga što je preko njene kancelarije stigao dio novca, za koji se smatra da je mito, nisu se našli na optužnici.

Nije to jedina afera u kojoj se spominje Đukanović, a koju je tužilaštvo odbacilo bez obzira na dokaze koji su upućivali na njegovu odgovornost. Tu je i Snimak. Taj slučaj je prekrižila državna tužiteljka Ranka Čarapić, poznata po brojnim slučajevima koji su skupljali prašinu u ladicama tužilaštva,  uprkos upozorenjima iz Brisela da se ta afera mora dovesti do kraja. Čarapićeva je odlučila da u snimcima, koje su čuli svi crnogorski građani, a u kojima najviši organi Đukanovićeve Demokratske partije socijalista planiraju kako da zloupotrebama državnih resursa dođu do još jedne izborne pobjede – nema krivičnog djela. Što bi rekao Đukanović – ,,verbalni delikt”.

Da su brojni planovi DPS-a i realizovani, te da je  na različite načine zloupotrebljavana država i njeni resursi u cilju izborne pobjede, bilo je mnoštvo dokaza. Uzalud.

Uzalud je bio i snimak biznismena Duška Kneževića, na kom se vidi kako on daje funkcioneru DPS-a, Slavoljubu Stijepoviću, oko 100 hiljada eura za finansiranje izborne trke DPS-a. Istraga, koju je vodilo Katnićevo tužilaštvo nikada nije došla do vrha partije kojoj je novac namijenjen. Na optužnici su se našli Knežević, koji je sve objelodanio, i kurir –  Slavoljub Stijepović. Sudski proces koji je pretvoren u farsu, još traje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USKLAĐIVANJE JAVNIH FINANSIJA: Evropa sad, novo zaduženje do jeseni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade najavljuju redovne plate i penzije i novo zaduženje države. Šta čeka crnogorsku ekonomiju biće mnogo jasnije nakon  turističke sezone

 

Mjesec nakon formiranja Vlade dobili smo naznake zatečenog stanja u državnoj kasi. I, prve procjene o onome šta bi nas moglo očekivati do kraja godine.

Optimisti su čuli da će plate, penzije i socijalna davanja iz budžeta biti uredno servisirana. Pesimisti su registrovali da nadležni ministar pominje realnost novog kreditnog zaduženja. Vladi Dritana Abazovića već su zamjerili  kontinuitet sa prethodnicima, podsjećajući da je njihov prvi potez bila emisija obveznica vrijedna 700 miliona eura. Previđajući kako je aktuelna Vlada, skupa sa novoformiranom većinom u parlamentu, mandat počela usvajanjem (od prethodne Vlade naslijeđenih) predloga propisa koji su omogućili smanjenje akciza na gorivo i dio prehrambenih proizvoda.

Globalisti su registrovali da bi sve izvjesnije zaduženje donijelo i kamate bitno veće od onih po kojima smo se zadužili u decembru 2020. Iz makar dva razloga.

Na međunarodnim tržištima kamate rastu pogurane, negdje i dvocifrenom, inflacijom sa kojom se zapadni svijet suočava prvi put u ovom vijeku. Međunarodni povjerioci, istovremeno, pokazuju ozbiljne znake nepovjerenja u mogućnost da Crne Gora uredno servisira obaveze. Na Frankfurtskoj berzi, sredinom nedjelje, crnogorskim obveznicama trgovalo se po cijeni od 78 do 80 euro centi za euro nominalnog duga. To znači da je on, od početka godine, izgubio približno 15 odsto svoje vrijednosti. Neki bi rekli da je za toliko opalo povjerenje investitora.

U parlamentu je, na prijedlog Vlade, usvojen tehnički rebalans budžeta. Ministar finansija Aleksandar Damjanović objasnio je da je, suštinski, u pitanju samo preraspodjela važećeg budžeta shodno novoj organizaciji Vlade koja, u odnosu na prethodnu, ima tri potpredsjednika i pet ministarstava više.

On je najavio da bi se, početkom ljeta, mogla pojaviti potreba „suštinskog rebalansa“ budžeta za 2022. Kako bi obezbijedili neometano funkcionisanje javnih finansija. To ne bi trebalo da je iznenađenje.

Prethodni ministar, tada finansija i socijalnog staranja, Milojko Spajić prijedlog ovogodišnjeg budžeta u parlament je proslijedio skupa sa zahtijevom da se Vladi, tokom 2022, omogući novo zaduženje „do 900 miliona eura“. Tadašnja većina nije prihvatila prijedlog. Tako je budžet – obogaćen novim troškovima (ministar je prihvatio predložene amandmane po principu „milion po poslaniku vladajuće većine“) – usvojen bez jasnih izvora finansiranja, a uz znatno uvećane izdatke.

To je bio samo jedan od problema evidentiranih još u decembru, kada je prijedlog budžeta stigao u Skupštinu. Ili još ranije, neposredno nakon predstavljanja plana Evropa sad. Tada smo  upozoravali da su autori plana, uz penzionere i nezaposlene, zaboravili i opštinske budžete koji su zbog povećanja iznosa neoporezive zarade ostale bez značajnog dijela prihoda.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo