Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Stručnjaci za sve

Objavljeno prije

na

Za sve ih je Bog dao. Kao planete oko sunca, dvije decenije rotiraju se oko sedmostrukog premijera: kome policija, kome pravda, kome prosvjeta… Kriterijum za opstanak jedan je: lojalnost šefu i partiji. Multipraktici režima.

Poljoprivreda baš ima sreće. Na čelu tog ministarstva, mašinskog inženjera Tarzana Miloševića zamijenio je ekonomista Petar Ivanović. Specijalizirao Terminska tržišta – fjučerse i opcije. Ostaje misterija – ko je od narečenih manje kvalifikovan za resor poljoprivrede. Ivanović je ranije bio: na čelu Agencije za promociju stranih investicija, član odbora direktora i potpredsjednik Hypo Alpe Adria Banke, član odbora direktora UTIP Crna Gora, brokerske kuće Monte Adria Broker i NEX Berze. Radio kao glavni ekonomski savjetnik premijera. To se broji.

Uzmimo za primjer komšije. Recimo: Hrvatska. Ministar poljoprivrede te zemlje Tihomir Jakovina, završio je Srednju poljoprivrednu školu, diplomirao na Agronomskom fakultetu, bio član Eko foruma SDP-a, član Savjeta za poljoprivredu i ribarstvo te stranke, predsjednik regionalnog Savjeta SDP-a za poljoprivredu Slavonije i Baranje… Aktivan u više udruženja – Ekološko, Udruženje vinara i vinogradara, Društvo agronoma…

Ivanović je Bogom dan i za sport. U periodu 2005-2008. bio je predsjednik Teniskog saveza Crne Gore. Tereni na otvorenom, priroda, fizička aktivnost. Eto veze sa poljoprivredom.

Milošević, član Predsjedništva DPS-a, za ministra poljoprivrede došao je sa mjesta predsjednika Opštine Bijelo Polje. Sada je pomjeren na poziciju političkog direktora Đukanovićeve partije. Inženjer mašinstva, Milošević, na tom mjestu zamijenio je čovjeka sa diplomom Elektro fakulteta Branimira Gvozdenovića. U novoj Vladi Gvozdenovića postavljaju za ministra održivog razvoja i turizma. Ide to: elektrotehnika i turizam.

Gvozdenović se, ranije, oprobao i u ekonomiji – bio je ministar za ekonomski razvoj. Snalazio se i u oblasti uređenja prostora i zaštite životne sredine. Tu je takođe ministrovao. Prije toga, dokazivao je sebi i partiji kakav je na čelu lokalne samouprave. Opština Bar. Razumije se i u pošte. Bio je izvršni direktor Pošte Crne Gore. Da ne govorimo u politiku: zauzimao je položaj potpredsjednika Vlade za ekonomsku politiku i privredni razvoj u tri mandata. Bio predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede… I on voli sport. Nalazio se na čelu Upravnog odbora Ženskog rukometnog kluba Budućnost i Skupštine Rukometnog saveza Crne Gore.

Hrvatski ministar turizma Veljko Ostojić, za razliku od crnogorskog mu kolege (i njegovih prethodnika Predraga Sekulića i Predraga Nenezića) bavi se svojim poslom. Ukratko: počeo kao hotelijerski konsultant, bio zamjenik generalnog direktora Istra Jadran, član Upravnog odbora HTP Rabac, direktor Turističke zajednice Istarske županije, potpredsjednik Nadzornog odbora Croatia Airlines, predsjednik Nadzornog odbora Liburnia Riviera Hoteli u Opatiji, predsjednik Turističke zajednice Istarske županije, direktor Brijuni Rivijera u Puli, predsjednik Uprave Riviera Poreč… Predsjednik je Hrvatskog somelijer kluba. Predsjednik Društva prijatelja vina i grožđa Istre. Predsjednik Kamping udruženja Hrvatske. Član Izvršnog odbora Udruženja poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske… Ne bavi se elektrotehnikom. Nije u upravnim odborima sportskih društava.

Gvozdenovićev kolega Slavoljub Stijepović zabasao je u ministarstvo prosvjete i sporta. Prije toga – u ministarstvo prosvjete i nauke. Oće ga prosvjeta. Pravnik Stijepović, član Glavnog odbora DPS-a i nekadašnji predsjednik Podgoričkog Opštinskog odbora te partije, nema dodirnih tačaka sa resorom koji predvodi. Ili ga je preporučilo to što je jedno vrijeme bio dio prosvjetnog sistema. Kao učenik i student.

Nakon ,,ranih radova” u hercegnovskom Prvoborcu Stijepović se skoro potpuno razvodi od struke. Bio je sve i svašta: generalni sekretar Fudbalskog saveza Crne Gore, zamjenik predsjednika Fudbalskog saveza Crne Gore, pomoćnik i, kasnije, ministar rada i socijalnog staranja, ministar bez portfelja (dva puta), ministar sporta, potpredsjednik Skupštine Crne Gore…

U Stijepovićevoj, na sajtu Vlade objavljenoj, zvaničnoj biografiji piše: ,,Završio Pravni fakultet, položen pravosudni ispit.” Dovoljno za sve.

Kao i Slavoljub Stijepović i Suad Numanović je prošao kroz kabinet ministra rada i socijalnog staranja. Nije važno što je čitavog života učio potpuno drugu nauku. Medicinu. Radio je u Opštoj bolnici u Bijelom Polju, potom obavljao dužnost direktora JZU Dom zdravlja u tom gradu. Onda se zainteresovao za Đukanovićevu politiku, pa (kao i gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša) shvatio da nije vjenčan samo sa medicinom. Bio je, Numanović, predsjednik Opštinskog odbora DPS-a Bijelo Polje, zatim minister bez portfelja, pa član Komisije za kadrovska i administrativna pitanja Vlade i, konačno, danas – ministar za ljudska i manjinska prava. Mašala.

Indikativno: na zvaničnom sajtu Vlade u okviru biografije ministra za ljudska i manjinska prava nigdje ne piše ime aktuelnog ministra. Koincidencija koja potvrđuje rotirajuću matricu: tu ste od danas do sjutra, brzo će vas zamijeniti kolega iz drugog resora, pa što ostavljati nepotrebne tragove.

Ministra Numanovića na mjestu ministra rada i socijalnog staranja zamijenio je Predrag Bošković. Univerzalac. Ekonomista Bošković bio je zamjenik ministra spoljnih poslova Srbije i Crne Gore. Zatim je malo svratio u struku: ministar ekonomije u Vladi Crne Gore, član savjeta za privatizaciju. Predsjednik je odbora direktora Rudnika uglja, Pljevlja. Ni on se ne izdvaja – zauzeo je sportske busije: na čelu je ŽRK Budućnost i predsjednik Upravnog odbora Rukometnog saveza. Da ga ko ne urekne.

Boškovićev partijski drug, prvi policajac Crne Gore i član Glavnog odbora Demokratske partije socijalista Božidar Vuksanović prije nego je stigao u Upravu policije bio je direktor Uprave carina. Ranije – direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija. Razumije se on i u ostalo: nalazio se na čelu odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Iako na prvi pogled nije vidljivo, sve je to povezano: policija, carine, zatvori, turizam, poljoprivreda, ekologija…

Vuksanović, nosilac šest medalja na prvenstvima Evrope u karateu, kako stoji u zvaničnoj biografiji, predsjednik je – Bokserskog saveza Crne Gore!

Kada smo kod policije, Filip Vujanović prvi je ministar policije koji je dogurao do potpredsjednika vladajuće partije i predsjednika države. Nijesu rijetkost policijsko-političke rokade. Monitor je pisao o tome. ,,Dešavalo se da policijski inspektor preko noći postaje predsjednik opštine. Bilo je i ovakvih kadrovskih kombinatorika – načelnik Centra bezbjednosti postaje ministar turizma, a fudbalski sudija načelnik Centra… Hapšenje gradonačelnika Budve Rajka Kuljače ponovo je aktuelizovalo regrutovanje policijskih kadrova na političke funkcije. Kuljača je prethodno bio načelnik odjeljenja bezbjednosti u Budvi i Tivtu.”

Grijeh bi bilo ne spomenuti Miška Vukovića. Ima ga svuda. Titov omladinac, Slobov akcijaš, vječiti poslanik. Bio je predsjednik borda direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo, predsjednik odbora direktora Duvanskog kombinata. Članstvo u sportskim društvima ni on nije zanemarivao: Šahovski savez Crne Gore, KK Budućnost, ŽRK Budućnost, Karate klub Budućnost. Voli i zakulisno. U slobodno vrijeme, kao i partijski mu saborac Zoran Jelić, bavi se masonerijom.

I Boro Vučinić je kolekcionar. Sa pozicije ministra zaštite životne sredine i uređenja prostora ide u srodno – ministarstvo odbrane. Odatle u Agenciju za nacionalnu bezbjednost. Bio je i odbornik u Skupštini opštine Podgorica, poslanik, predsjednik Mandatsko-imunitetske komisije, član Komisije za izbor i imenovanja, član odbora za Ustavna pitanja i član Zakonodavnog odbora Skupštine Crne Gore… Svoj doprinos dao je i kao predsjednik tenderske komisije za turističku valorizaciju Kumbora i Bigova, ali i Valdanosa i Ostrva cvijeća… Ni on nije zapostavio sport. Naprotiv. Prvi je predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta.

Vojsku je od Vučinića zadužila Milica Pejanović-Đurišić. Nekadašnja potpredsjednica i predsjednica DPS-a, ambasadorka Srbije i Crne Gore u Briselu i ambasadorka Crne Gore u Francuskoj, Kneževini Monako i UNESCO. Sa vojnom strukom i doktrinom ima veze, recimo, koliko i Slavoljub Stijepović sa naukom. Doktorirala je na Elektrotehničkom fakultetu, smjer telekomunikacije. Preciznije – oblast mobilnih radio komunikacija.

Još jedno poređenje. Miličin hrvatski kolega Ante Kotromanović završio je vojnu školu Blago Zadro i Ratnu školu Ban Josip Jelačić. Bio dio specijalnih jedinica MUP-a, komandant specijalnih snaga Glavne komande HV, komandant 126. sinjske brigade i operativne grupe Sinj, vršio dužnost komandanta 4. gardijske brigade, načelnik Zbornog područja Dubrovnik… Nosilac devet visokih vojnih odlikovanja. Ne miješa se u oblast mobilnih radio komunikacija, niti u diplomatiju. Radi svoj posao.

Navedeni, i mnogi drugi, koji godinama kruže oko tvorca ovakvog, sračunato invalidnog sistema, Mila Đukanovića, imaju samo jedan cilj: održanje bogatstva, privilegija i moći familije. Za to nema stručnijih na planeti.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo