Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tradicija koja čeka promjenu

Objavljeno prije

na

„Nije mi ni na kraj pameti bilo da se ženim. Bio sam u drugom razredu srednje škole. Djevojku sam poznavao samo nedjelju dana. Imala je 11 godina. Poslije jednog jedinog našeg susreta njeni rođaci došli su kod mojih da im prenesu poruku njenih roditelja da moram da je vjerim jer su primijetili kad je kasno izlazila iz moje kuće. Uzalud sam se pravdao da je to bila obična posjeta i da ja nemam ništa sa tom djevojkom”, priča za Monitor Ćerim Avdula, dvadesetogodišnji Egipćanin, jedan od mnogih koji su se oženili po običajima koje nalaže romska i egipatska tradicija.

 

,,Da bi izbjegli sramotu za, kako su njeni rekli – nedolično ponašanje, morao sam da je vjerim”, nastavlja priču Ćerim. ,,Moj otac je podigao kredit kako bi, po romskim običajima, za mladu dao određenu sumu novca i sve drugo što treba”.

Nakon vjeridbe jedno vrijeme Ćerim i njegova maloljetna vjerenica nijesu smjeli da se viđaju jer je njoj strogo zabranjeno da se svom budućem mužu čak i javi ako ga sretne. ,,Plašili su se da je ne otmem zbog para koje nijesam još dao za nju”, objašnjava Ćerim. ,,Ali posle nekog vremena njen stric mi je dozvolio da je izvedem u grad i tako sam se sa njom bolje upoznao. Zavolio sam je, iako mi se ne sviđa to što smo se na taj način morali uzeti”.

Antropološkinja Vesna Rasulić-Delić za Monitor objašnjava da je brak u romskim i egipćanskim zajednicama institucija u koju moraju da stupe skoro svi

pojedinci u društvu bez obzira na svoje lične želje, seksualne preferencije ili neke druge potrebe. ,,U izboru budućih supružnika više odlučuje porodica nego mladi pa možemo reći da su po tom pitanju izjednačene i devojke i muškarci jer odluke o onima sa kojima će provesti život donose drugi a ne oni sami”, kaže ona.

,,Kako nemaju pravo izbora česte su tzv. ‘otmice’ što podrazumeva saglasnost devojke da pobjegne sa svojim momkom. Kako ovakav način nije društveno odobren može se desiti da mladina porodica nikada ne pristane ili tek nakon dugog niza godina pristane na mirenje”, objašnjava Vesna Rasulić-Delić.

Na ovakav način se oženio dvadesetogodišnji Rom, sagovornik Monitora, koji je želio da ostane anoniman.

,,Nijesam htio da se oženim nekom koju mi roditelji izaberu, već djevojkom koju sam poznavao i volio. Živjela je u drugom gradu. Moji su znali za našu vezu ali smo morali da se krijemo zbog njenih roditelja. Oni su bili protiv te veze zbog loših odnosa sa mojom porodicom od prije”, priča on. Kada su roditelji djevojke saznali za vezu, ona je pobjegla od kuće i došla kod njega i njegovih roditelja. Naš sagovornik objašnjava da je to ,,dogovorena otmica”, jer su oboje željeli da tako bude.

,,Moj otac je odmah ujutru javio njenom ocu i tražio da se pomire. On je to odbio, čak tri puta zaredom, iako je moj otac bio uporan da se pomirimo. Rekli su da ona za njih više ne postoji i da se neće pomiriti. Ja sam je nakon nedjelju dana doveo u moju kuću i moji su je prihvatili”.

Vesna Delić-Rasulić, objašnjava da su kod romske i egipćanske populacije razlozi roditelja za kontrolisan izbor supružnika ekonomske, socijalne i etničke prirode.

,,Bira se statusno ista ili slična familija kako bi se učvrstile socijalne mreže i kako bi se i jedni i drugi ekonomski osnažili. Vrši se i kontrola kako bi se ostalo u granicama svoje etničke grupe, pa svaki izlet van tih granica dovodi do društvene osude”, objašnjava ona.

Sam čin sklapanja braka praćen je raznim ritualima. Porodica mladoženje mora da obezbijedi poklone za mladu, garderobu svečanu i svakodnevnu, nakit, poklone za porodicu. Tu je i sporna ,,kupovina”, novac koji ide njenim roditeljima zbog čega je okarakterisana kao ,,loša” tradicija.

Stručnjaci upozoravaju da se promjena takve tradicije ne može desiti preko noći jer ovaj običaj ima duboke korijene u romskoj kulturi i oko njega je isprepleten čitav niz socijalnih odnosa i odnosa moći. ,,Nema sumnje da postoje porodice i pojedinci koji iskorišćavaju ovaj običaj u ličnu korist i oni su, sigurna sam, prepoznati i osuđeni i od strane svojih sunarodnika koji paradoksalno čine istu stvar”, kaže Vesna Rasulić-Delić.

Novinar Senad Sejdović kaže da se i kod Čergara primjenjuju ugovoreni brakovi. Kod tog dijela romske populacije običaji su malo drugačiji. Ohrabrujuće je, kaže Sejdović, to što se u posljednjih deset godina više pitaju momci i djevojke kada je u pitanju izbor supružnika nego ranije. ,,Nijesu prisilni brakovi kao što su nekada bili. U zajednici privređuju i muškarci i žene i zato Romkinje-Čergarke imaju veću slobodu kretanja. One rade, prose, gataju itd.”.

Ima i mladih kojima ne smetaju nametnute odluke roditelja. S.B. (20) Rom, jedan od naših sagovornika kaže da je on poštovao odluku roditelja jer kako kaže, ,,ako se njegova žena sviđa njegovim roditeljima sviđa se i njemu”. Smatra da su stariji uvijek pametniji od mlađih i da je ono što oni odluče najispravnije.

Za Monitor priča kako se sa 19 godina oženio petnaestogodišnjakinjom koju nije poznavao prije nego što je oženio. ,,Prepustio sam roditeljima sve. Svaki roditelj želi dobro za svoje dijete”. Kaže da mnogi momci krijući posmatraju djevojku kada im roditelji kažu da će je oženiti. ,,Ja to nijesam htio da uradim. Čekao sam je do dana kada je ušla u moju kuću i od toga dana smo se upoznavali svakim danom sve više i više. Nije mi trebalo puno da je zavolim, a ni njoj. Da sam sam tražio ne bi našao bolju. Sada sam zahvalan roditeljima jer su napravili dobar izbor. U braku smo tri godine i veoma smo srećni”, objašnjava.

Većina mladih ipak nije zadovoljna. Među samim Romima i Egipćanima može se čuti da je tradicija glavni uzročnik za trenutno stanje stvari i nenapredak.

,,Osnovno svojstvo tradicije je da se mijenja i nju treba da mijenjaju prije svega njeni konzumenti”, kaže Vesna Rasulić-Delić. Dok sami pripadnici zajednice ne pokrenu stvari, kaže, do promjene će teško doći.

Promjene su teške. To potvrđuje i napad na Behiju Ramović, romsku aktivistkinju koja se bori protiv nasilnih brakova. Ona je napadnuta ove sedmice, u noći između 14. i 15. januara. Kuća joj je kamenovana. Za sada se zna samo da je nepoznata osoba gađala kamenicom prozor kuće u kojoj ona stanuje.

Fana Delija, izvršna koordinatorka u Centru za romsku inicijativu podsjetila je da organizacija Behije Ramović od oktobra prošle godine sprovodi projekat usmjeren protiv prisilnih i ranih brakova i da su od tada članice te organizacije doživljavale različite prijetnje i pritiske, ,,čak i od nekih romskih muških lidera”.

Svako osvajanje slobode teško je. One koji je žele, međutim, kamenice ne mogu zaustaviti.

Elvis BERIŠA

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo