Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kao da ga snismo

Objavljeno prije

na

Atmosferu prazničnog ručka drugog dana Božića u neobično tihoj i zimskim suncem obasjanoj Budvi iznenada je poremetio zvuk bučnog helikoptera koji je u niskom letu kružio iznad poznate rivijere. Znalo se iz iskustva da je stigao neki važan lik kojem pokazuju prirodne ljepote crnogorske obale, potencijalni investitor, kupac neke od preostalih neizgrađenih lokacija. Kao što su onomad atraktivnu rivijeru nadletali arapski šeici, egipatski i ruski tajkuni, birajući iz vazduha zelene rtove, uvale i maslinjake za svoje buduće mini gradove na moru. Iznenađenju nije bilo kraja kad se saznalo da je putnik u helikopteru niko drugi nego poznati francuski glumac Žerar Depardije, taze ruski državljanin, kome je samo tri dana pred dolazak u Crnu Goru predsjednik Rusije Vladimir Putin u ruskom turističkom centru Soči svečano uručio ruski pasoš.

Poznati glumac, boem i biznismen, postao je medijska zvijezda krajem decembra kada je zaprijetio da će napustiti rodnu Francusku i odreći se njenog državljanstva zbog uvođenja visokih poreskih dažbina za bogate. Spas za svoje finansije potražio je u Belgiji u koju se i preselio, ali i u Ruskoj Federaciji čiji je pasoš ekspresno dobio.

Otkuda odjednom Depardije u Crnoj Gori, na večeri sa premijerom Milom Đukanovićem, i to pravo od stola predsjednika Vladimira Putina?

I Đukanović i Putin francuskog glumca nazivaju svojim prijateljem od ranije, ali pravi razlog ove neočekivane posjete, ni dan nakon njegovog odlaska javnosti nije poznat. Slavni glumac kazao je da je došao jer je čuo da je Crna Gora na prodaju, da nešto pazari, ali se uvjerio na licu mjesta da to nije tako. On je takođe bio obaviješten da ova mala država postaje Monte Karlo ruskih bogataša, ali se i ta informacija, na njegovo zadovoljstvo, pokazala netačnom.

Oduševljen dočekom na visokom nivou i euforijom koja ga je pratila Depardije je poželio da postane ambasador crnogorske kulture u Evropi i svijetu, što su njegovi domaćini, premijer Đukanović i ministar kulture Branimir Mićunović sa zadovoljstvom prihvatili. Pored priče o mogućem snimanju filmova na atraktivnim lokacijama u Crnoj Gori, to je za sada jedini epilog visokorangirane božićne posjete popularnog francuskog umjetnika.

Poludnevnoj posjeti glumca koji je doletio na podgorički aerodrom sopstvenim avionom data je izuzetna medijska pažnja. Vanredna vijest o viziti važnog gosta vrtjela se kajronom na podgoričkim televizijama. Javnosti su servirani bizarni detalji ekspresnog obilaska Crne Gore, od toga šta je sve od divljih ljepota Depardije vidio do onog šta je jeo i pio i kakve je sve komplimente domaćinima podijelio.

Poznati Francuz nadlijetao je Crnu Goru od Žabljaka, preko Cetinja do primorja, počev od Ulcinja pa iznad Bara, Petrovca, Svetog Stefana, Budve do Bokokotorskog zaliva, sa sletanjem na heliodrom neizbježnog hotela Splendid u Bečićima, radi kraćeg odmora pred susret sa premijerom i crnogorskom sedmom silom.

Posjeta Crnoj Gori najvjerovatnije je još jedan pokušaj bogatog glumca da posao prenese u zemlje koje nemaju rigorozne poreske namete, poput Belgije i Rusije. Poslovni ambijent u Crnoj Gori u tom pogledu daleko je povoljniji naročito za VIP klijentelu koja, za razliku od građana ove države, uživa specijalne povlastice. Počev od kreditnih olakšica, smanjenja poreskih stopa, oslobađanja od plaćanja carina i akciza, mijenjanja zakonskih normi, donošenja željenih urbanističkih planova i niz podsticajnih mjera kojim se može pohvaliti rijetko koja država u svijetu. Crna Gora je pravi raj za svjetske milijardere koji ovdje mogu činiti šta im je volja.

Dobro obaviješteni Depardije sigurno je ovo imao u vidu. U letu iznad mondenske marine Porto Montenegro u Tivtu vjerovatno je dobio informaciju pod kojim uslovima tu posluje kanadski milijarder Piter Mank i njegova firma Adriatik Marinas, u kojoj vlasništvo od sedam odsto posjeduje njegov zemljak, milijarder Bernar Arno, koji je prema Forbsovoj listi najbogatiji čovjek u Evropi i četvrti u svijetu.

Zanimljivo je da je i Arno poput crnogorskog gosta u decembru podnio zahtjev za dobijanje belgijskog državljanstva, zbog plana francuskog predsjednika Fransoa Olanda da poveća stopu poreza za najbogatije na 75 odsto.

Prebogati Arno demantovao je takve navode francuskih medija, uz uvjeravanje da će kao i svaki Francuz u potpunosti ispuniti sve svoje poreske obaveze.

„Naša zemlja treba da računa na doprinos svakoga kako bi se suočila s dubokom finansijskom krizom. Zahtjev o dvostrukom državljanstvu je lično pitanje koje traje mjesecima i nema političku konotaciju”, pravdao se Arno.

Bernar Arno poznat je kao vlasnik imperije LVMH koja objedinjuje oko 60 luksuznih brendova među kojima su Louis Vuitton, Henesi, Bulgari, Hermes, Cristian Dior i mnogi drugi.

Beneficije koje je svjetska bankarska i biznis elita okupljena oko Pitera Manka dobila u marini Porto Montenegro na zavidnom su nivou. Pored ustupanja bez nadoknade oko 24 hektara zemljišta na kome Mank gradi stanove za tržište i korišćenja oko 60 ha akvatorijuma tivatskog zaliva, on je oslobođen obaveze plaćanja svih dažbina za gorivo i uživa umanjenu poresku stopu od svega 7 odsto za sve usluge vezane za jahte.

„Vlada je spremno uklonila sve prepreke ulaganjima u Porto Montenegro… Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu – hajde da mi sada dogovorimo poresko i radno-pravno zakonodavstvo Vaše države”, opisao je nedavno udvoričko ponašanje crnogorskih vlasti izvršni direktor tivatske marine Oliver Korlet u razgovoru za kanadski magazin Toronto Life.

Slična je situacija na Svetom Stefanu, biseru crnogorske turističke ponude, gdje je na zahtjev zakupca, grčkog milijardera i brodovlasnika Viktora Restisa Vlada drastično promijenila osnovne odredbe ugovora o zakupu. Restisu je smanjen iznos godišnje najamnine hotela Sveti Stefan i Miločer za 30 odsto uz produženje zakupa na 42 godine. Grcima je, kao bonus, odobrena gradnja stanova za tržište u parku Miločera, nekadašnjem ljetnikovcu dinastije Karađorđević. Najvredniji hoteli „otišli”su na kraju za nešto više od milion eura godišnje kirije. Kao da su poklonjeni.

Svoje parče crnogorskog krša i mora posjeduje i ruski milijarder Oleg Deripaska, zakupac KAP-a, čije kredite od nekoliko desetina miliona eura vraćaju građani Crne Gore. U selu Donji Grbalj, na rtu Platamuni, ruski kralj aluminijuma postao je vlasnik bivše vojne baze u kojoj je sagradio raskošni ljetnikovac. Za oko 2,5 ha platio je nevjerovatnih 600.000 eura.

Ovaj crnogorski dužnik posjeduje sedam odsto vlasništva firme Adriatik Marinas u Tivtu.

Vlada se izgleda drži pravila, što je investitor bogatiji to su i povlastice koje mu odobrava veće.

Da li će neka od sličnih formula biti ponuđena francuskom glumcu koji bježi od poreznika u svojoj državi, pokazaće vrijeme. Glumac je najavio svoj dolazak na ljetni Filmski festival u Herceg Novom u okviru svojih ambasadorskih obaveza prema Crnoj Gori. Za početak.

Novu ulogu Žerara Depardijea kao ambasadora crnogorske kulture uskoro će ozvaničiti, dati joj formu i napisati scenario, reditelj ovog izvanrednog događaja, premijer Milo Đukanović.

Crnogorski suši

Od specijaliteta domaće kuhinje kojom se u Splendidu „oduševio” poslužio se sušijem iz hotelskog japanskog restorana. Kao poznati ljubitelj vina i vinogradar koji posjeduje oko 650 hektara vinograda u nekoliko evropskih država, Depardije je pohvalio Krstač kao „autohtono vino” i „pravi crnogorski brend”.

Direktor hotela Žarko Radulović naglašava da je glumac uzeo jednu flašu ovog vina „koje se u Crnoj Gori ne cijeni”, da je popije u avionu tokom povratka za Francusku, nakon večere sa premijerom Đukanovićem.

Radulović takođe iznosi detalj da je Depardije boravio u susjednoj Hrvatskoj, prije odlaska u Rusiju, ali se ne zna ishod te posjete.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

MOŽE LI  PAD VLADE ZAUSTAVITI PROGRAM EVROPA SAD: Stare slabosti i novi rizici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar Milojko  Spajić brine da će nasljednici upropastiti njegov program. Iz vlasti i opozicije uvjeravaju suprotno. Veći je problem što mi, do danas, o Evropi sad i realizaciji tog projekta ne znamo dovoljno. A i ono što znamo, možda nije tačno

 

Ministar finansija Milojko Spajić skoknuo je u srijedu do Pljevalja, da na protestu podrži sebe i svoju Vladu. Onda je tvitnuo: ,,Moji Pljevljaci su već osjetili benefite projekta Evropa sad! Nisu krili zadovoljstvo zbog toga, ali ni strah da će politička previranja vratiti njihove plate na staro. Mi smo im, zato, obećali da ćemo se boriti da do toga ne dođe”.

Zahuhtala politička borba ne može biti alibi za očitu neistini: Pljevljaci, kao i svi ostali građani Crne Gore koji imaju posao i valjan ugovor o radu, tek treba da osjete benefite Spajićevog programa. Sa januarskom platom koja će im, uz povišicu, biti isplaćena u februaru, ukoliko se nešto ne iskomplikuje. A ima dosta toga što bi moglo krenuti naopako, posebno budu li nadležni, umjesto javnog interesa, brinuli svoje brige. Samo što bi neke posljedice osjetili prije, a neke kasnije.

Nakon političara i ekonomskih analitičara, na temu rizika koje nosi program Evropa sad počeli su naglas razmišljati poslodavci. Dragan Bokan, vlasnik Volija i član Odbora udruženja za trgovinu u Privrednoj komori, pred usvajanje budžeta je upozorio da će ishitreno obećana povišica dovesti do zatvaranja jednog broja preduzeća, dok bi neka mogla ,,izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”.

Ubrzo nakon novogodišnjih praznika, sindikalci su upozorili na kontrapaket mjera kojima su nesavjesni poslodavci naumili zadržati novac koji bi morao završiti na računima njihovih radnika. Jedni su se odlučili za potpisivanje aneksa ugovora o radu kojim zapošljeni prihvataju (samo formalno) skraćenje radnog vremena, a time i proporcionalno smanjenje plate. Drugi su radnicima predočili obavezu da dio uvećane zarade koja će se isplaćivati preko računa, poslodavcima vrate u kešu. Šta su smislili treći, četvrti… tek treba da vidimo kada dođe vrijeme za isplatu zarada po novom obračunu.

Dosta je, naravno, i onih koji neće posezati za raznoraznim trikovima. Zato što žele da posluju legalno i radnicima omoguće pristojnu zaradu i penziono osiguranje. Ili zato što nemaju problema sa povećanjem plata pošto njihovi radnici, u manjem ili većem broju, nemaju ugovore o radu već ugovore o djelu kojih se povišica ne dotiče. Porazno je saznaje da se država, njene institucije i preduzeća u njenom vlasništvu, nalazi među takvima (vidjeti boks).       

Onda su se Evrope sad ponovo dohvatili političari. Pa se i ministar finansija pridružio onima koji sve češće i glasnije postavljaju pitanje šta će biti sa obećanim povećanjem zarada. Iako je ono, u međuvremenu, postalo dio zakonskih rješenja usvojenih krajem prošle godine, skupa sa Zakonom o budžetu za 2022. Dileme su ostale. Do kada će povišica  trajati? Koliko će koštati državu, poslodavce i radnike koji bi umjesto najavljenog uvećanja zarade mogli dobiti otkaz ili, makar formalno, skraćenje radnog vremena?

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIDRA, DIVOKOZE I MI: Nemoćnom sistemu džaba zakoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidra koja je u subotu iz okoline Crnog jezera usnimljena u urbanoj sredini, pronađena je, odmah sjutradan, mrtva i ostavljena pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili. Pažnju javnosti izazvala je i vijest da su poslije 40 godina na Orjenu primijećene divokoze. Ostaje nada da neće proći kao bezazlena, i zakonom zaštićena vidra

 

Prije nekoliko dana na Žabljaku je usnimljena vidra koja je iz svog staništa, okoline Crnog jezera, došla u urbanu sredinu. Taj snimak je podijeljen preko društvenih mreža, a propratili su ga oduševljeni komentari građana. Sjutradan, ta plašljiva, bezazlena i zakonom zaštićena vidra, pronađena je mrtva pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili.

„Slučaj stradale vidre govori o nivou društvene svijesti u Crnoj Gori. Nevjerovatno je kako je obesmišljen odnos ljudi prema drugim živim bićima i kako je od oduševljenja pojavom vidre došlo do njenog tragičnog kraja”, kaže za Monitor direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović.

On ukazuje da je proganjanje i maltretiranje vidre snimanjem i praćenjem, samo po sebi, vid terora nad živim bićem. „Odavno govorimo o tome koliko je važno u obrazovni sistem uključiti, na primjer, humanu ekologiju, kako bi se shvatila odgovornost ljudi u ekosistemu i neophodnost brige za sva živa bića. Ili, ekološku psihologiju koja bi mogla uticati na unapređenje ekološke svijesti i bolje razumijevanje suživota u ekosistemu”.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) kažu da su preduzeli radnje u okviru svojih nadležnosti. „Nalazom veterinara utvrđeno je da vidra nema prostrijelne, ubodne rane, niti bilo kakve fizičke povrede. U cilju rješavanja slučaja, na našu inicijativu, a uz podršku Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Centra za ekotoksikološka ispitivanja, izvršiće se toksikološke analize kako bi se utvrdilo eventualno trovanje”.

To nije u potpunosti tačno. Falila je pravovremena reakcija nadležnih službi, koje su, svjesne opasnosti, bile dužne da vidru odmah bezbjedno vrate u njenu prirodnu sredinu. Kao što je to učinjeno, isto prije par dana, u slučaju divojareta koje se spustilo na put Mojkovac – Đurđevića Tara, a na koje su nadzornici Nacionalnog parka Durmitor, odnosno služba zaštite, naišli, preuzeli ga i odnijeli  u njegovo stanište.

I biološkinja Belma Šestović, stručna saradnica za zaštitu faune sisara u JP NPCG, ocijenila je da je mrtva vidra još jedan dokaz da ne umijemo da se odgovorno ponašamo prema raznolikosti biodiverziteta. „Ne dešava nam se prvi put ovakav  slučaj. Ubrzo će biti poznato kako je životinja stradala. Evroazijska vidra je poluakvatični sisar, pa nije čudno što je viđena na kopnu. Za nju je poznato da prelazi velike površine u potrazi za hranom prelaskom iz jednog vodotoka u drugi”, istakla je ona.

Iz JP NPCG još tvrde da prate stanje populacije ove vrste, i da je ono za sada stabilno.

Poslije 40 godina, na Orjenu su primijećene divokoze. Hercegnovljanin Ćiro Preočanin je jednu snimio i tako donio dokaz o njihovom povratku u taj park prirode. Divokoze su u tom predjelu često viđane do početka druge polovine 20. vijeka. Iz Lovačkog društva Orjen, Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Planinskog kluba Munika, Alpinističkog kluba Niskogorci i Planinarskog kluba Subra ovim su povodom upozorili na obavezu čuvanja zaštićenih vrsta divljači, i kazali da se nadaju da se naoružani ljudi, koji se kreću kroz prirodu, neće usuditi da zajednicu sablazne ubistvom ove životinje. „U suprotnom, objavićemo javno imena onih koji naprave to krivično djelo. Od Uprave policije (UP) zahtijevati trajno oduzimanje oružja toj osobi i svima koji sa njom budu u društvu, a potom ćemo javnost obavijestiti o sadržini krivične prijave i izvještavati o kvalitetu postupanja policije, tužilaštva i suda po toj prijavi”, kazali su u zajedničkom saopštenju.

Direktor Ozona upozorava na rizike od medijskog eksponiranja ugroženih vrsta. „Današnja brzina širenja informacija može da bude kontraproduktivna, naročito u zemljama u kojima ekokriminal ima višedecenijski trend rasta. Vjerujem da je mnogo više nas koji se obradujemo kada se na nekim lokacijama pojave ili vrate određene vrste. Na, nažalost, nije zanemarljiv broj ni onih kojima to daje motiv za nezakonite radnje”.

Iako nadležne institucije poput NPCG-e javnost informišu o stabilnosti brojnosti, pa čak i trendovima rasta, Perović kaže da je stanje veoma zabrinjavajuće. „Recimo, kada su medvjed, vuk, divokoza ili srne u pitanju, gotovo svake godine imamo slučajeve brutalnog krivolova vrsta koje imaju zakonsku zaštitu. I one, koje su dozvoljene za lov, tokom zabrana postaju žrtve kriminalaca koji koriste neefikasan rad u većini nadležnih institucija, naročito sudske vlasti koja je najznačajnija u  sistemu. Zabrinuti smo zbog ignorantskog odnosa institucija prema onima koji prijave problem i pruže dokaze za ekokriminal”.

Primjer za to je i krivolov na Skadarskom jezeru, koji se i dalje dešava, iako su ga prijavljivale brojne NVO organizacije koje se bave zaštitom prirode.

Odgovarajuće reakcije nije bilo ni kada je, prethodnog ljeta na teritoriji Opštine Nikšić, kao posljedica većinom namjerno izazvanih požara, došlo do raseljavanja značajnog broja vrsta sa prostora Pustog lisca.

Valja podsjetiti i na krivolov na planinama Golije, kada su pronađeni odstrijeljeni srndaći, tj. njihove glave u namjenski pripremljenom prostoru, što je dokaz organizovanog ekokriminala. Ni taj užasan prizor nije alarmirao nadležne.

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović u februaru prošle godine, u slučaju ubistva mečke u Beranama obećao je da će preduzeti konkretne mjere da se problem riješi. Gotovo godinu kasnije, plana za subijanje krivolova nema, a spisak žrtava raste.

Evroazijska vidra je zaštićena vrsta i na pojedinim listama međunarodnih konvencija i direktiva, kao što su Bernska konvencija ili Evropska direktiva o staništima. Jedna je od Natura 2000 vrsta. Prema Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), na mediteranskom dijelu Evrope označena je kao skoro ugrožena.

„Jednom smo dobili i snimke srne koja preplivava vještačku akumulaciju Slano jezero i traži spas na ostrvu, što je bilo veoma potresno za gledati. Mnogo je primjera, a bojim se da ćemo ih imati još. Dok god su N.N. lica prisutna u simulacijama procedura, sve su vrste ugrožene u šumama i vodama Crne Gore”, zaključuje Perović.

Nemoćnom sistemu, džaba zakoni.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ROMI I DISKRIMINATORNI ZAKON O IZBORU ODBORNIKA I POSLANIKA: Od margine do margine  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o izboru odbornika i poslanika diskriminiše Rome. Na izjašnjenje nadležnih na inicijativu NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca za donošenje izmjena i dopuna tog zakona, kojima bi se obezbijedilo njihovo učešće u političkom životu Crne Gore, moraće da čekaju još. Manipulacija tom zajednicom traje decenijama

 

,,Sve dok romska zajednica ne bude imala autentičnog predstavnika u  Skupštini Crne Gore, domu gde se kroji njihova sudbina, ako se tamo ne čuje njihov glas, ne možemo očekivati suštinske promjene od kojih će ona  dugoročno imati koristi”, kaže za Monitor Serđan Baftijari, jedan od osnivača NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca i student na master studijama na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču.

Iz Phiren amence krajem prošle godine podnijeli su inicijativu Skupštini Crne Gore za donošenje izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika kako bi se obezbijedilo učešće u raspodjeli mandata izbornih lista za izbor poslanika romske manjinske nacionalne zajednice. Kako su objasnili, sadašnja verzija zakona diskriminiše Rome.

Ta se inicijativa oslanja na odredbe Okvirne Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina kojom se zemlje ugovornice, među kojima je i Crna Gora, obavezuju da će jemčiti prava nacionalnim manjinama i ravnopravnost pred zakonom. Ta konvencija zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije u oblasti ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života, i obavezuje države potpisnice da usvajaju odgovarajuće mjere u te svrhe.

Crna Gora, imajući u vidu kako je romska zajednica godinama tretirana na svim nivoima, ne ispunjava preuzete obaveze. Ne poštuje ni Ustav, koji propisuje da su zajamčena prava pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama lokalnih samouprava u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije.

Prema sadašnjem Zakonu o izboru odbornika i poslanika izborne liste pripadnika manjinskih naroda ili zajednice stiču pravo na raspodjelu mandata ukoliko su osvojile najmanje 0,7 odsto ukupno važećih glasova na izborima. Još niži cenzus određen je za hrvatsku nacionalnu manjinu, zbog malog broja Hrvata koji žive u Crnoj Gori (6021). Ta lista treba da osvoji 0, 35 odsto od ukupno važećih glasova.

Isto pravilo ne važi i za Rome, kojih u Crnoj Gori, prema zvaničnim statističkim podacima – posljednjem popisu stanovništva, ima tek nešto više – 6251. ,,Prema svim istraživanjima, Romi  žive na margini društva. Ukoliko bude postojala volja nadležnih organa da rade na ostvarivanju ciljeva koji su predviđeni novom Strategijom za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, a koja prepoznaje problem anticiganizma, realno je za očekivati da će položaj romske zajednice biti znatno bolji”, ističe Baftijari.

Uzimajući sve to u obzir, iz Phiren amence tražili su od Skupštine da se ista zakonska pravila primijene i na romsku nacionalnu manjinu.

Da bi do toga i došlo, prvo bi, kaže Baftijari, Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva trebalo da reaguje na njihov dopis, i da se potom, u plenumu Skupštine, usvoje izmjene i time otkloni diskriminatorna norma Zakona prema romskoj zajednici.

Iz PR službe Skupštine Monitoru objašnjavaju kako izgleda pravni tok tog procesa. Nakon što dobije inicijativu za donošenje zakona, predsjednik parlamenta je dostavlja poslanicima i Vladi, radi eventualnog podnošenja predloga zakona. ,,Zakonodavni odbor nije nadležan da razmatra akte podnesene u formi inicijative, već je shodno nadležnostima koje su za ovo radno tijelo utvrđene Poslovnikom Skupštine Crne Gore, ovlašćen da razmatra predloge zakona, drugih propisa i opštih akata koje donosi Skupština sa stanovišta njihove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom Crne Gore“, kažu.

Na 27. sazivu na Sedmoj sjednici Drugog redovnog zasjedanja, krajem decembra prošle godine, donijeta je Odluka o izmjeni Odluke o obrazovanju Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, kojom je  rad tog privremenog radnog tijela produžen do 31. jula 2022. Do tada je ono, kako preciziraju, dužno da pripremi i podnese Skupštini na usvajanje predloge pristiglih zakona i drugih akata. ,,Između ostalog, tom je Odlukom propisano da Odbor ima zadatak definisanja Predloga Zakona o izboru odbornika i poslanika“, navode još iz Skupštine.

Drugim riječima, Romi će, na konačno izjašnjenje nadležnih, još morati da čekaju.

,,Sve dok pomenuti Odbor ne organizuje i uvrsti u tačku dnevnog reda ovo pitanje, ne možemo očekivati da će ono doći na red. Želim da verujem da će i predstavnici nove Vlade imati sluha da se pitanje političke participacije Roma konačno nađe na agendi. Na taj način poslali bi poruku, kako romskoj, tako i međunarodnoj zajednici da zaista žele da rade na inkluziji Roma u našem društvu”, napominje Baftijari.

Na zadatku je i Ustavni sud, koji, takođe po inicijativi NVO Phiren amenca, treba da odluči o ustavnosti jednog od članova Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojim se, između ostalog, u privilegovan položaj stavljaju pripadnici onih nacionalnih i etničkih zajednica koji postignu zakonom definisano učešće do 15 odsto od ukupnog stanovništva na državnom nivou i od 1,5 do 15 odsto na lokalnom. Malo je vjerovatno da Romi svoja politička prava, primjenom takvog zakonskog rješenja, mogu ostvariti u svim opštinama gdje žive. Osim u Podgorici i Beranama, gdje ih ima 2,14 odsto od ukupnog broja stanovnika, odnosno 1,56 odsto.

Kada rastumačimo pravni jezik, zaključak se sam nameće – Rome ni zakoni ne štite.

,,Ukoliko se romskoj zajednici ne omogući da imaju svog autentičnog predstavnika u najvišem domu, šaljemo poruku da je anticiganizam  znatno zastupljeniji kod nas nego kod susjednih zemalja, i da se Romi tretiraju kao građani drugog reda. Svjedoci smo da se sa   raznih adresa šalju poruke da ne treba da prebrojavamo krvna zrnca, no, ako samo jedna zajednica ne može da ostvari zagarantovana prava, stiče se utisak da to zapravo i radimo”, upozorava Baftijari.

Bilo je sličnih inicijativa i ranije. I iz NVO Mladi Romi više puta su isticali da se sve dok Crna Gora ne bude garantovala Romima njihova prava, govori  o simulaciji, a ne stimulaciji njihove integracije  u društvo. ,,Osim simboličnog zapošljavanja u državnoj upravi, i to na pozicijama koje su bez uticaja, romska zajednica ne učestvuje u tijelima političkog odlučivanja. U resorima bitnim za poboljšanje položaja romske populacije, kao što su unutrašnji poslovi, obrazovanje, rad i socijalno staranje, nema zaposlenih Roma”, kazao je medijima Samir Jaha, izvršni direktor te NVO, mjesecima nakon što su i sami uputili zahtjev o izmjeni Zakona o izboru odbornika i poslanika u Skupštini.

Do sada svaka je bila bez uspjeha. Romska zajednica žrtva je manipulacija godinama.

,,Pored pitanja političke participacije treba raditi na smanjenju etničke distance prema romskoj zajednici. Jedan od načina da se to uradi je kroz obrazovanje i zapošljavanje. Vrijeme je da napravimo iskorak i pošaljemo jasnu poruku da u Crnoj Gori svi uživaju jednaka prava i da načelo nediskriminacije važi za sve. Ovo je trenutak da pokažemo da smo kao društvo sazreli i da zaista baštinimo evropske vrijednosti”, zaključuje Baftijari.

A Romima, pokraj nas, vrijeme i život teku – od margine do margine.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo