Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kao da ga snismo

Objavljeno prije

na

Atmosferu prazničnog ručka drugog dana Božića u neobično tihoj i zimskim suncem obasjanoj Budvi iznenada je poremetio zvuk bučnog helikoptera koji je u niskom letu kružio iznad poznate rivijere. Znalo se iz iskustva da je stigao neki važan lik kojem pokazuju prirodne ljepote crnogorske obale, potencijalni investitor, kupac neke od preostalih neizgrađenih lokacija. Kao što su onomad atraktivnu rivijeru nadletali arapski šeici, egipatski i ruski tajkuni, birajući iz vazduha zelene rtove, uvale i maslinjake za svoje buduće mini gradove na moru. Iznenađenju nije bilo kraja kad se saznalo da je putnik u helikopteru niko drugi nego poznati francuski glumac Žerar Depardije, taze ruski državljanin, kome je samo tri dana pred dolazak u Crnu Goru predsjednik Rusije Vladimir Putin u ruskom turističkom centru Soči svečano uručio ruski pasoš.

Poznati glumac, boem i biznismen, postao je medijska zvijezda krajem decembra kada je zaprijetio da će napustiti rodnu Francusku i odreći se njenog državljanstva zbog uvođenja visokih poreskih dažbina za bogate. Spas za svoje finansije potražio je u Belgiji u koju se i preselio, ali i u Ruskoj Federaciji čiji je pasoš ekspresno dobio.

Otkuda odjednom Depardije u Crnoj Gori, na večeri sa premijerom Milom Đukanovićem, i to pravo od stola predsjednika Vladimira Putina?

I Đukanović i Putin francuskog glumca nazivaju svojim prijateljem od ranije, ali pravi razlog ove neočekivane posjete, ni dan nakon njegovog odlaska javnosti nije poznat. Slavni glumac kazao je da je došao jer je čuo da je Crna Gora na prodaju, da nešto pazari, ali se uvjerio na licu mjesta da to nije tako. On je takođe bio obaviješten da ova mala država postaje Monte Karlo ruskih bogataša, ali se i ta informacija, na njegovo zadovoljstvo, pokazala netačnom.

Oduševljen dočekom na visokom nivou i euforijom koja ga je pratila Depardije je poželio da postane ambasador crnogorske kulture u Evropi i svijetu, što su njegovi domaćini, premijer Đukanović i ministar kulture Branimir Mićunović sa zadovoljstvom prihvatili. Pored priče o mogućem snimanju filmova na atraktivnim lokacijama u Crnoj Gori, to je za sada jedini epilog visokorangirane božićne posjete popularnog francuskog umjetnika.

Poludnevnoj posjeti glumca koji je doletio na podgorički aerodrom sopstvenim avionom data je izuzetna medijska pažnja. Vanredna vijest o viziti važnog gosta vrtjela se kajronom na podgoričkim televizijama. Javnosti su servirani bizarni detalji ekspresnog obilaska Crne Gore, od toga šta je sve od divljih ljepota Depardije vidio do onog šta je jeo i pio i kakve je sve komplimente domaćinima podijelio.

Poznati Francuz nadlijetao je Crnu Goru od Žabljaka, preko Cetinja do primorja, počev od Ulcinja pa iznad Bara, Petrovca, Svetog Stefana, Budve do Bokokotorskog zaliva, sa sletanjem na heliodrom neizbježnog hotela Splendid u Bečićima, radi kraćeg odmora pred susret sa premijerom i crnogorskom sedmom silom.

Posjeta Crnoj Gori najvjerovatnije je još jedan pokušaj bogatog glumca da posao prenese u zemlje koje nemaju rigorozne poreske namete, poput Belgije i Rusije. Poslovni ambijent u Crnoj Gori u tom pogledu daleko je povoljniji naročito za VIP klijentelu koja, za razliku od građana ove države, uživa specijalne povlastice. Počev od kreditnih olakšica, smanjenja poreskih stopa, oslobađanja od plaćanja carina i akciza, mijenjanja zakonskih normi, donošenja željenih urbanističkih planova i niz podsticajnih mjera kojim se može pohvaliti rijetko koja država u svijetu. Crna Gora je pravi raj za svjetske milijardere koji ovdje mogu činiti šta im je volja.

Dobro obaviješteni Depardije sigurno je ovo imao u vidu. U letu iznad mondenske marine Porto Montenegro u Tivtu vjerovatno je dobio informaciju pod kojim uslovima tu posluje kanadski milijarder Piter Mank i njegova firma Adriatik Marinas, u kojoj vlasništvo od sedam odsto posjeduje njegov zemljak, milijarder Bernar Arno, koji je prema Forbsovoj listi najbogatiji čovjek u Evropi i četvrti u svijetu.

Zanimljivo je da je i Arno poput crnogorskog gosta u decembru podnio zahtjev za dobijanje belgijskog državljanstva, zbog plana francuskog predsjednika Fransoa Olanda da poveća stopu poreza za najbogatije na 75 odsto.

Prebogati Arno demantovao je takve navode francuskih medija, uz uvjeravanje da će kao i svaki Francuz u potpunosti ispuniti sve svoje poreske obaveze.

„Naša zemlja treba da računa na doprinos svakoga kako bi se suočila s dubokom finansijskom krizom. Zahtjev o dvostrukom državljanstvu je lično pitanje koje traje mjesecima i nema političku konotaciju”, pravdao se Arno.

Bernar Arno poznat je kao vlasnik imperije LVMH koja objedinjuje oko 60 luksuznih brendova među kojima su Louis Vuitton, Henesi, Bulgari, Hermes, Cristian Dior i mnogi drugi.

Beneficije koje je svjetska bankarska i biznis elita okupljena oko Pitera Manka dobila u marini Porto Montenegro na zavidnom su nivou. Pored ustupanja bez nadoknade oko 24 hektara zemljišta na kome Mank gradi stanove za tržište i korišćenja oko 60 ha akvatorijuma tivatskog zaliva, on je oslobođen obaveze plaćanja svih dažbina za gorivo i uživa umanjenu poresku stopu od svega 7 odsto za sve usluge vezane za jahte.

„Vlada je spremno uklonila sve prepreke ulaganjima u Porto Montenegro… Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu – hajde da mi sada dogovorimo poresko i radno-pravno zakonodavstvo Vaše države”, opisao je nedavno udvoričko ponašanje crnogorskih vlasti izvršni direktor tivatske marine Oliver Korlet u razgovoru za kanadski magazin Toronto Life.

Slična je situacija na Svetom Stefanu, biseru crnogorske turističke ponude, gdje je na zahtjev zakupca, grčkog milijardera i brodovlasnika Viktora Restisa Vlada drastično promijenila osnovne odredbe ugovora o zakupu. Restisu je smanjen iznos godišnje najamnine hotela Sveti Stefan i Miločer za 30 odsto uz produženje zakupa na 42 godine. Grcima je, kao bonus, odobrena gradnja stanova za tržište u parku Miločera, nekadašnjem ljetnikovcu dinastije Karađorđević. Najvredniji hoteli „otišli”su na kraju za nešto više od milion eura godišnje kirije. Kao da su poklonjeni.

Svoje parče crnogorskog krša i mora posjeduje i ruski milijarder Oleg Deripaska, zakupac KAP-a, čije kredite od nekoliko desetina miliona eura vraćaju građani Crne Gore. U selu Donji Grbalj, na rtu Platamuni, ruski kralj aluminijuma postao je vlasnik bivše vojne baze u kojoj je sagradio raskošni ljetnikovac. Za oko 2,5 ha platio je nevjerovatnih 600.000 eura.

Ovaj crnogorski dužnik posjeduje sedam odsto vlasništva firme Adriatik Marinas u Tivtu.

Vlada se izgleda drži pravila, što je investitor bogatiji to su i povlastice koje mu odobrava veće.

Da li će neka od sličnih formula biti ponuđena francuskom glumcu koji bježi od poreznika u svojoj državi, pokazaće vrijeme. Glumac je najavio svoj dolazak na ljetni Filmski festival u Herceg Novom u okviru svojih ambasadorskih obaveza prema Crnoj Gori. Za početak.

Novu ulogu Žerara Depardijea kao ambasadora crnogorske kulture uskoro će ozvaničiti, dati joj formu i napisati scenario, reditelj ovog izvanrednog događaja, premijer Milo Đukanović.

Crnogorski suši

Od specijaliteta domaće kuhinje kojom se u Splendidu „oduševio” poslužio se sušijem iz hotelskog japanskog restorana. Kao poznati ljubitelj vina i vinogradar koji posjeduje oko 650 hektara vinograda u nekoliko evropskih država, Depardije je pohvalio Krstač kao „autohtono vino” i „pravi crnogorski brend”.

Direktor hotela Žarko Radulović naglašava da je glumac uzeo jednu flašu ovog vina „koje se u Crnoj Gori ne cijeni”, da je popije u avionu tokom povratka za Francusku, nakon večere sa premijerom Đukanovićem.

Radulović takođe iznosi detalj da je Depardije boravio u susjednoj Hrvatskoj, prije odlaska u Rusiju, ali se ne zna ishod te posjete.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo