Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TV na pjenu

Objavljeno prije

na

igor

Televizija Budva je jedan u nizu megalomanskih projekata kojima se nekad dičila prijestonica crnogorskog turizma. Osnovana je prije deceniju i po. Idejni tvorci – Svetozar Marović i Velibor Zolak. Lokalna televizija, kojom se nijesu mogli pohvaliti ni mnogo bogatiji i veći gradovi, kao Split ili Dubrovnik, vremenom je postala teret za osiromašeni budžet nekad najbogatije opštine na Jadranu.

Štrajkovi zaposlenih zbog kašnjenja plata od pola godine postali su uobičajeni u TV Budva. Pored plata, kasni i sve ostalo.

U cilju spašavanja TV Budve nova opštinska garnitura na čelu sa gradonačelnikom Lazarom Rađenovićem pokrenula je početkom 2011. projekat ujedinjenja televizije i radija Budva. A početkom 2012. usvojena je i odluka o stvaranju lokalnog javnog emitera Radio-televizija Budva.

TV Budva dugo nije imala ni rukovodeće tijelo – Savjet, koji je formiran tek u septembru prošle godine, glasovima DPS-SDP koalicije. Dobio je zadatak da pokuša da riješi probleme u televiziji. Jedna od prvih odluka Savjeta RTV Budva bila je da raspiše konkurs za izbor izvršnog direktora.

Izbor direktora je bio urgentan jer TV Budva skoro polovinu vremena od osnivanja ima VD direktora. Aktuelnom vršiocu dužnosti Miliju Preleviću dvogodišnji mandat je istekao krajem 2010.

Na posljednjem konkursu za izbor izvršnog direktora RTV Budva javio se samo jedan kandidat, dipl.ing.el. Aleksandrina Vujačić, profesorka u podgoričkoj Elektrotehničkoj školi.

Vujačićeva je Savjetu dostavila svoj program ali je, kako tvrdi, bez ikakvog obrazloženja odbijena njena kandidatura. Ona smatra da je ključni razlog u odbijanju njena najava da će pretresti sve ranije finansijske transakcije u TV Budva.

Sumnjive transakcije TV Budva već dolaze na naplatu. Ova medijska kuća je nedavno izgubila sudski spor po kojem je dužna da Marku Kenteri isplati 170.000 eura. Sporni ugovor je sa Kenterom popisala ranija direktorica televizije, a sadašnja članica Savjeta

Milena Lubarda-Marojević. Pored nje u Savjetu RTV Budva su i Bojana Drakulić, Rade Tabaš, Slavko Dašić i predsjednik Savjeta Miodrag Vučinić.

Nakon što je Savjet odbio kandidaturu jedinog kandidata na konkursu za mjesto direktora, Bojana Drakulić dala je neopozivu ostavku na članstvo u Savjetu. Ona u obrazloženju ostavke navodi da je Savjet svojim radom nastavio višegodišnje opstruiranje rada RTV Budva.

,,Na to da Javni servis ne obavlja svoju funkciju niti javno niti transparentno, te da u njegovom radu postoje elementi sa kojima treba da se bave finansijske i pravne institucije kontrole poslovanja pravnih subjekata, ukazuje i činjenica da sam o određenim sumnjivim višecifrenim finansijskim transakcijama, dugovanjima i potraživanjima saznala tek iz izlaganja kandidatkinje za izvršnog direktora Aleksandrine Vujačić. Ne ulazeći u načine kako je Vujačić došla do tih frapantnih podataka, a uz napomenu da ih je pred Savjetom iznijela tek na insistiranje Savjeta da izloži i detaljan finansijski plan za naredni period, naglašavam da ih niko od prisutnih članova Savjeta nije opovrgao”, navela je Drakulićeva u obrazloženju ostavke.

Monitor saznaje da je pred članovima Savjeta pored činjenica o gubitku 170.000 eura po presudi na osnovu pomenutog ugovora, Vujačić navela i brojne sumnjive transakcije desetine hiljada eura koje su sa računa TV Budva uplaćivane za potrebe Grada teatra, te da je TV Budva prije nekoliko godina platila 17.000 eura za usluge stručnog tima iz RTS-a koji su skenirali stanje i napravili elaborat o načinu kako da ova medijska kuća izađe iz krize. I nikom ništa.

I pored ostavke svoga člana, Savjet je raspisao novi konkurs za direktora RTV Budva. Drakulić smatra da taj konkurs kao i dalji rad Savjeta nije legitiman, ona traži od Skupštine Budva da raspravlja o situaciji u ovoj medijskoj kući i inicira provjeru sveukupnog poslovanja.

Slučaj TV Budva inicirao je i burnu raspravu putem društvenih mreža. Na Fejsbuku je osnovana grupu podrške Vujačićevoj, koja traži od petočlanog Savjeta da podnese ostavku.

Novinar Blažo Davidović smatra da je TV Budva paradigma nemilosrdnog stanja većeg dijela crnogorskih kolektiva – suviše je jadna da postoji, suviše besmislena da bi bila ugašena. ,,TV Budva je skupi partijski servis, putem kojeg su se naplaćivali računi i zapošljavale komšinice, kumovi, ljubavnice… Niko tu televiziju više ne gleda”. Po Davidoviću jedino rješenje je da se ova televizija ili ugasi ili proda, te da je praksa da se mimo zakona i na račun građana, vladajuće partije kite tuđim perjem više neodrživa.

,,Zaposleni ne smiju ništa kazati, kao ni NVO, ni novinarska tijela… Radnici ne progovaraju, oni nemaju ni pravo štrajka jer su primljeni preko veze. Ispod njihovog prozora u Starom gradu se odvija organizirana prostitucija, a vidna im je i Zavala, i o tome nema ništa u njihovim programima. Oni ništa ne vide i ne rade”, kaže Davidović i zaključuje da ,,lokalne medijske mafijaše neće pustiti na miru već će cijela priča dobiti sudski epilog”.

Tanja Mandić, urednica TV Budva, kaže za Monitor da se radnici ništa ne pitaju. ,,Ni kada se birao Savjet, ni kada se bira direktor. Mi ćemo dobiti uvid tek kada se unese zapisnik sa sjednice Savjeta. Za sada ništa ne znamo”.

Radnici još ne znaju ni kako će funkcionisati spajanje televizije sa radijom. Znaju da se godinama ponavlja priča po kojoj im se iz opštinskog budžeta godišnje dodijeli 600.000 eura ali da nakon raznih rebalansa nikad ne dobiju više od 250.000 eura.

,,Broj zaposlenih je smanjen sa 70 na 37 radnika. Radnici iz svog džepa često plaćaju gorivo, telefon… Važno nam je da program ne stane, da se televizija ne ugasi”, kaže Mandić.

Ona kaže da je nemoguće bez para napraviti dobar program, a da su tokom prošle godine napravili 784 emisije, imali 1.500 gostiju, i uradili preko 1.300 priloga za informativnu emisiju Polis.

,,Prije Nove godine primili smo plate za septembar i oktobar. Plate u Budvi kasne već godinama ne samo nama nego svima u javnom sektoru, ali oni se ne bune, ćute, a mi s vremena na vrijeme protestujemo”, kaže Mandić.

Slučaj budvanske televizije otvorio je i pitanja funkcionisanja brojnih drugih javnih ustanova. Tako, ljetnji festival Grad teatar koji traje dva mjeseca ima 22 stalno zaposlena. Svi valjda ćute jer se nadaju da će Budva prestati da grca u dugovima i vratiti epitet ,,najbogatije opštine na Jadranu”.

Kadrovi

Aktuelnom VD direktoru TV Budva Miliju Preleviću Savjet je četiri puta na pola godine produžavao aranžman, da bi u februaru 2011. pod pritiskom sindikalne organizacije i prijetnji da će i preko suda tražiti obeštećenja i odgovornost zbog javašluka u toj medijskoj kući, raspisao konkurs. Taj konkurs nije uspio, kao ni posljednji koji je raspisao novi Savjet.

Iz opozicije su se prošle godine pitali zbog čega se TV Budva nije u svom programu osvrtala na aferu Zavala. Kao razlog su naveli i to da je Prelević bio portparol Miraksa u isto vrijeme kada je bio direktor televizije.

Predsjednik Savjeta RTV Budva Miodrag Vučinić je prekaljeni kadar. Bio je zamjenik generalnog sekretara Savezne vlade SRJ u doba Radoja Kontića, zatim opet zamjenik generalno sekretara Vlade Filipa Vujanovića. Prvo generalni direktor RTCG, kasnije direktor opštih poslova RTCG, pa generalni konzul u Diseldorfu, pa direktor Prve banke u Budvi.

Mnogi smatraju da im je obojici glavna preporuka bila što su u rođačkim vezama sa porodicom Marović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVOLJE RADNIKA  KOMBINATA ALUMINIJUMA: Bez osnovnih radnih prava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

KAP je u stečaju već osam godina, a radnici nemaju pravo na godišnji odmor i druga osnovna prava. Radnik KAP-a Miroslav Jović, koji se pobunio zbog toga, prošao je kao Sandra Obradović prije šest godina. Dobio je otkaz. U Privrednom sudu kažu da je sve u skladu sa sudskom praksom

 

Miroslav Jović radnik Kombinata aluminijuma u Podgorici (KAP) dobio je otkaz 31. decembra. Tvrdi da je otkaz uslijedio kao odmazda zbog početka prikupljanja potpisa od strane radnika s ciljem da ostvare prava na godišnji odmor i druga prava koja im pripadaju po zakonu. Radnici KAP-a nemaju odmor od uvođenja stečaja u julu 2013. godine.

,,Nakon najave tužbe zbog godišnjih odmora, počeli su pritisci od strane mog nadređenog i generalnog menadžera, Nebojše Dožića. Striktni su da odmora ne može biti. Onda idu one priče da vlasnik Veselin Pejović drži KAP zbog nas da ne bi ostali na ulici i slično. Prijetili su otkazima. Meni su ga dali uz obrazloženje da sam otpušten zbog reorganizacije”, priča Jović za Monitor.

Stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić 31. decembra daje otkaz o radu Joviću, koji 5. januara podnosi prigovor Privrednom sudu. Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić odbija Jovovićevu žalbu krajem januara ove godine.

Jovanić u obrazloženju kreće otpočetka pa objašnjava da je stečaj u KAP-u otvoren  davne 2013, u julu mjesecu, a oktobru je donijeto rješenje o bankrotstvu. Navodi se dalje da je tokom 2014. imovina stečajnog dužnika prodata privrednom društvu Uniprom za 28 miliona eura.

Objašnjava da zbog imovinsko-pravnih odnosa nije mogao da se okonča postupak prodaje, koji bi podrazumijevao i preuzimanje radnika od strane kupca imovine. Umjesto toga potpisan je Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Članom pet ovog ugovora stečajni upravnik se obavezuje da se radnicima koji se radno angažuju zaključi ugovor o radu na određeno vrijeme sa mogućnošću raskida ugovora u slučaju prestanka proizvodnje ili na zahtjev Uniproma.

Jovanić u presudi navodi da radnici koji su nakon otvaranja stečajnog postupka angažovani od strane stečajnog upravnika svoja prava mogu ostvarivati isključivo u skladu sa Zakonom o stečaju kao lex specialis propisom koji se primjenjuje u stečajnom postupku. S toga, Jovanić objašnjava, da se ovdje ne primjenjuje Zakon o radu niti drugi radno-pravni propisi, jer radno angažovana lica imaju samo ona prava koja su utvrđena i priznata rješenjem stečajnog upravnika. Onda Jovanić objašnjava da ,,radno angažovanim licima u toku stečaja ne pripada pravo na godišnji odmor, pravo na plaćeno odustvo za vrijeme privremene spriječenosti za rad, pravo na plaćeno odsustvo za dane državnih i vjerskih praznika, pravo na uplatu doprinosa na ime benificiranog radnog staža i dr., kao i predviđena zaštita u slučaju otkazivanja ugovora o radnom angažmanu”.

Drugim riječima sem isplate plate, nemaju nikakvih drugih prava. Tako su radnici KAP-a već osam godina onemogućeni da koriste Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovana radna prava. A stečaj, iako je jedna od prvih odredbi u Zakonu o stečaju načelo hitnosti, traje li traje, bez najave da će biti okončan.

Jovanić se u donošenju pomenute  odluke poziva na brojne sudske odluke u ovom stečajnom postupku i ističe presudu Apelacionog suda iz januara 2016. Radi se o presudi u slučaju Sandre Obradović, koja je 2015. godine kao predsjednica sindikata KAP-a tražila da radnici imaju godišnje odmore i zbog toga dobila otkaz, kao sada Jović.

,,Pet godina vodim borbu preko inspekcije, ministarstava, ombusmana, Međunarodne organizacije rada”, kaže Obradovićeva za Monitor. Ona objašnjava da je prvi put Ustavni sud usvojio njenu žalbu na otkaz i vratio je na ponovni postupak kod Privrednog suda. Predsjednik ovog suda Jovanić je opet potvrdio otkaz, pa je sada taj predmet ponovo kod Ustavnog suda. Već dvije godine.

Oko 200 radnika KAP-a najavilo je da će u februaru podnijeti tužbu Privrednom sudu, kojom će tražiti isplatu godišnjih odmora od 2013. godine do danas. Radnici tvrde da im je povrijeđeno jedno od osnovnih ustavnih prava – pravo na odmor. Od prije dvije godine uprava KAP-a je omogućila radnicima dva puta po šest dana plaćenog odmora, a do tada imali su pravo na dva do šest dana plaćenog odsustva, objašnjava Jović.

Vlasnik Uniproma Veselin Pejović je ranije izjavio da je preuzeo imovinu KAP-a i da nema obavezu da radnicima daje odmor. On je objasnio da je u KAP-u na snazi petobrigadni sistem rada. ,,Radnici tri dana rade, dva su slobodni, što nema nijedna firma u Crnoj Gori. U petobrigadnom sistemu godišnje se radi 223 dana, a slobodna su 142 radna dana. Radnici KAP-a imaju, dakle, skoro četiri mjeseca godišnje da ne rade, bez odmora”, izjavio je Pejović Danu.

Jović je radio u Elektrolizi i trebao je da ima benificirani radni staž, ali potvrdu o njemu ne može dobiti. Kaže i da od uvođenja stečaja, prije sedam godina, radnici nijesu imali ljekarske preglede, uvedeni su prije mjesec dana, više zbog kovida, a i oni su nepotpuni bez neophodne spirometrije pluća.

Prije tri godine Zakon o stečaju je izmijenjen i sada svi radnici firmi u stečaju imaju pravo na odmor, ali se taj akt odnosi na firme u koje je uveden stečaj nakon što je donesen zakon i ne može se retroaktivno primjenjivati.

,,U nijednom drugom stečaju nisu uskraćena radna prava zaposlenima, jedini je KAP bio taj koji je izuzet i to uz pomoć institucija.  Zaposleni u KAP-u, koji imaju ugovore o radu,  bili su zakinuti za svoja fundamenetalna radna i sindikalna prava. U Zakonu o stečaju ne postoji nijedna norma

kojom je propisano da zaposleni nemaju prava iz radnog odnosa kao ostali zaposleni u Crnoj Gori, jer bi takva norma bila neustavna i neodrživa sa aspekta propisa međunarodnog i nacionalnog radnog zakonodavstva”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore. On tvrdi da radna i sindikalna prava nijesu prethodno nigdje dovođena u pitanje, sve dok nije na red došao KAP: ,,To je priča koja nema utemeljenja u pozitivnim propisima, ali je, i te kako, imala utemeljenja u snazi institucija koje su pale na ispitu, jer su tumačili zakone drastično na štetu radnika”.

Potvrda toga koliko je KAP privilegovan je i zvanična izjava Vlade da inspekcija ne može da uđe u ovu kompaniju. Naime, 2015. godine  Evropska konferencija sindikata zahtijevala je od Ministarstva rada i socijalnog staranja da interveniše kod menadžmenta KAP-a zbog otkaza Obradovićevoj i sprječavanja sindikalnog djelovanja. Ministarstvo je odgovorilo da iako je podnijelo zahtjev Inspekciji rada da izvrši kontrolu u KAP-u, inspekcija je izvijestila da, s obzirom da je kompanija u stečaju, izvršna vlast ne može da se miješa u rad pravosudnih organa u čijoj je nadležnosti praćenje stečajnog postupka.

,,Ne sjećam se da je u Crnoj Gori bila jedna jedina kompanija u stečaju osam godina, a da istovremeno radnici nemaju pravo na godišnji odmor, niti bilo koje iz rada i po osnovu rada”, izjavila je poslanica Zdenka Popović na ovonedjeljnoj sjednici skupštinske Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije.

I pored toga što su prisustvovali radnici i menadžment KAP-a, sjednica nije održana jer su predstavnici opozicije tražili pisane materijale o stanju u fabrici.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJA U VLADINOM PREDUZEĆU MORSKO DOBRO: Kako se krčmilo državno zemljište u zaštićenoj zoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među hiljadama nelegalnih objekata koji su izgrađeni u zoni morskog dobra nalaze se i vile i vikendice, kafići i restorani istaknutih političara, sudija, bankara i biznismena. Državni funkcioneri gradili su vile na pjeni od mora, gazila se Barselonska konvencija, UNESCO standardi, betonirala šetališta, staze, pristaništa, ali nikome iz JP Morsko dobro do danas, to nije zasmetalo

 

Po nalogu Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića u utorak, 15. februara privedeno je više funkcionera Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, zbog osnovane sumnje za zloupotrebu službenog položaja u poslovima otuđenja djelova morske obale, koja je nizom pravnih vratolomija i nezakonitih radnji, prešla u privatno vlasništvo.

U Specijalnom tužilaštvu najavili su krajem prošle godine istragu o tome kako je značajan dio crnogorske obale, kojom gazduje JP Morsko dobro, na volšeban način uknjižen na pojedince i ko je sve u lancu donošenja odluka, tome doprinio.

Spektakularna akcija privođenja većeg broja funkcionera Vladinog preduzeća, odigrana je sticajem okolnosti opet u Budvi, u kojoj se nalazi sjedište JP Morsko dobro. Bila je to već viđena situacija na kakve su Budvani gotovo oguglali. Uhapšen je direktor preduzeća Predrag Jelušić, koji je istovremeno i prvi čovjek budvanskog DPS-a i član Glavnog odbora ove partije. Privedeni su i prethodni direktori Rajko Barović i Rajko Mihović, zatim bivši i sadašnji članovi Upravnog odbora MD Aleksandar Tičić, Boro Lazović, Ljubomirka Vidović i Selim Rsulbegović. Nalog za privođenje izdat je i za Zoricu Šarenac, Đura Marića,  Aleksandru Ivanović Kalezić i Ivana Kalezića.

Privedeni  funkcioneri JP Morsko dobro sumnjiče se za zloupotrebu službenog položaja, dozvolili su nelegalnu gradnju objekata na morskoj obali i učestvovali u poslovima knjiženja pojedinih parcela na privatna lica.

U konkretnom slučaju radi se o nekretninama u Tivatskom zalivu, u prostoru Luke Bonići, u kojoj duži niz godina posluje brodogradilište i remontni centar za jahte,  kompanije Navar iz Herceg Novog, u vlasništvu poznatog bokeljskog privrednika Branka Zgradića.

Polovinom januara po nalogu SDT Zgradić je uhapšen i njemu je tada određen pritvor od 30 dana. Radi se o nastavku akcije u kojoj je krajem decembra prošle godine uhapšen direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević i Ana Lakićević Grdinić, kao i sudija kotorskog Osnovnog suda Marija Bilafer. Njima se stavlja na teret da su dio kriminalne organizacije koja je nelegalno upisivala pojedine objekte u zoni morskog dobra u katastar.

Specijalno tužilaštvo sumnjiči Zgradića za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja putem pomaganja u produženom trajanju i krivično djelo zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju, jer je poslovnim transakcijama kompanije Navar Doo, Herceg Novi, čiji je osnivač i vlasnik, sa preduzećem Morsko dobro, u periodu od 2009. do 2015. godine, upisao svoju firmu kao trajnog ili doživotnog korisnika parcela u zoni morskog dobra u Bonićima, površine od 14.500 kvadrata.

Prema nalazu SDT, kompanija Navar  je tokom 2009. godine ušla u zajednički biznis sa preduzećem Morsko dobro, čiji je tadašnji direktor bio Rajko Barović, član SDP-a. Funkciju predsjednika Upravnog odbora preduzeća obavljao je Aleksandar Tičić, funkcioner DPS-a.

Navar DOO i JP Morsko dobro osnivaju novo pravno lice, zajedničku firmu Navar Incorporated DOO Tivat. Prema ugovoru o osnivanju, kao osnivački ulog Morsko dobro unosi – pravo korišćenja morske obale i akvatorijuma, površine 14.000 kvadrata, koja se u katastru nepokretnosti vode kao državno vlasništvo. Unijet je i novčani dio osnivačkog kapitala u iznosu od 500 dolara. Kompanija Navaro unosi svoju projektno-tehničku dokumentaciju, infrastrukturu kompleksa, modele i kalupe za izradu brodova i know-how za projektovanje i izradu čamaca, „iako za to nema validnih dokaza u vidu idnetifikovanja naznačenih uloga“. Navaro unosi i 7.900 dolara novčanog uloga.

Ovdje je najzanimljivija procjena uloženih sredstava po kojoj je „JP Morsko dobro postaje suvlasnik preduzeća Navar Incorporated DOO u procentu od 6 odsto, a Navar DOO 94 odsto. Postoji osnovana sumnja da da je nenovčani ulog određen na osnovu novčanog uloga, jer procjena ne sadrži egzaktne parametre vrednovanja predmeta procjene na osnovu čega bi se moglo utvrditi da su procjenitelji zaista vršili procjenu nenovčanog uloga“, navodi se u zahtjevu SDT-a za određivanje pritvora Branku Zgradiću.

JP Morsko dobro iste godine istupa iz novoformiranog duštva  Navar Incorporation DOO i „prodaje svoj osnivački ulog pravnom licu Navar DOO čiji je vlasnik osumnjičeni Zgradić, za iznos od 108.210 eura, te da se isti može upisati kao vlasnik prenesenog dijela, odnosno nepokretnosti u registru Privrednog suda i ostalih nadležnih organa. Sve ovo je izvršeno bez sprovedenog postupka javnog oglašavanja i bez odluke Vlade, odnosno Skupštine Crne Gore, shodno Zakonu o imovini i Zakonu o morskom dobru“, piše u nalazu SDT-a u kojem se naglašava kako  „Morsko dobro prodaje drugom suosnivaču imovinu države Crne Gore, na koju nema pravo raspolaganja, jer nije njen vlasnik“.

Zemljište u zoni morskog dobra u vlasništvu je države Crne Gore i ne može se privatizovati. Prema Zakonu o morskom dobru, posao preduzeća Morsko dobro obuhvata upravljanje, održavanje, obnavljanje, unapređenje, staranje o zaštiti i korišćenje. Svaka druga opcija, osnivanje zajedničkih firmi sa investitorima na račun lokacija koje predstavljaju opšte, javno dobro, izlazi iz zakonskih okvira.

Vlasnik firme Navar DOO ubrzo podnosi zahtjev područnom odjeljenju Uprave za nekretnine u Tivtu, za prenos prava korišćenja na parcelama u zaleđu Luke Bonići, koje je otkupila za sto hiljada eura, u pravo svojine.

Uprava za nekretnine u Tivtu 2013. usvaja zahtjev firme Navaro i istovremeno odbija zahtjev zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore koji traži da se ispravi pogrešan upis prava korišćenja Navar Incorporated iz B lista kao vlasničkog prava i upiše u G list kao zabilježbu prava korišćenja.

U septembru 2013. Zgradić je sa svojom kćerkom „zaključio fiktivan ugovor o kupoprodaji koji se odnosi na katastrasku parcelu 4733 KO Tivat površine od 8.794 m2, morske obale i taj dio imovine rješenjem tivatske Uprave za nekretnine prenio u novi list nepokretnosti. Ovu parcelu založio je zatim za kredite kod NLB banke u iznosu od 500.000 eura“

U tužilaštvu navode da postoji osnovana sumnja da je neimenovano lice iz UZN Tivat u junu 2015. po  zahtjevu Zgradića donijelo nezakonito rješenje kojim je dozvoljena promjena i na katastarskoj parceli 4878 KO Tivat, koja se odnosi na obalu i akvatorijum u svojini države, površine od 6.000 m2. Tada je na parceli upisano pravo trajnog-doživotnog korišćenja, bez valjanog pravnog osnova.

U katastru nepokretnosti na ovim parcelama postoji i zabilježba o bespravnoj gradnji poslovnih prostora brodogradnje i poslovne zgrade koje nemaju građevinske dozvole. Zašto su navedene radnje tolerisali u JP Morsko dobro i ko je sve umiješan u posao privatizovanja dijela obale tivatske rivijere, pokazaće dalja istraga.

Međutim, iako su bile poznate navedene radnje oko nezakonitog upisa prava vlasništva na državnom zemljištu, saradnja Vlade sa kompanijom Navar Incorporated nije prestala. Vlada je u septembru 2020.  sa Društvom Navar Incorporated zaključila koncesioni ugovor za privredno korišćenje brodogradilišne Luke Bonići, na rok od 30 godina. Koncesionaru je ustupljen prostor unutar Luke koji obuhvata 9 katastarskih parcela ukupne površine 10.681 m2.  Uključen je i lučki akvatorijum površine od 14.500 m2.

Koncesionaru je odobreno da založi svoje koncesiono pravo kod banaka i zajmodavaca za podizanje kredita na račun navedenih nepokretnosti.

U aferi oko Luke Bonići pod lupom SDT su sudije i službenici lokalnih uprava za nekretnine, koji su donosili nezakonite odluke o uknjižbi državnog zemljišta na privatna lica.

„Postoji osnovana sumnja da značajan dio imovine u zoni morskog dobra nije više državni. Ići ćemo po svakoj parceli, ispitati do kraja svaku česticu zemlje“, kazao je nedavno Katnić, riješen valjda da započne istragu višegodišnjeg divljana u obalnom pojasu kojim je od 1992, preko JP Morsko dobro, upravljala Socijaldemokratska partija. Izuzetak je aktuelni mandat Predraga Jelušića iz DPS-a.

Među hiljadama nelegalnih objekata koji su izgrađeni u zoni morskog dobra nalaze se i vile i vikendice, kafići i restorani istaknutih političara, sudija, bankara i biznismena. Državni funkcioneri gradili su vile na pjeni od mora, gazila se Barselonska konvencija, UNESCO standardi, betonirala šetališta, staze, pristaništa, ali nikome iz JP Morsko dobro do danas, to nije zasmetalo. Da li će ruka pravde zaista stići odgovorne za devastaciju Crnogorskog primorja, pokazaće naredni događaji.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo