Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Niko odgovoran

Objavljeno prije

na

rukometasice

Vijugava kamena staza koja između stijenja i mora vodi do plaže Mogren, jedne od najljepših budvanskih plaža, odnijela je, strahuje se, u ponedjeljak, 14. januara, još jednu ljudsku žrtvu. Na zlokobnom šetalištu nestala je šesnaestogodišnja A. K. iz Budve, učenica srednje škole, koju su tokom jakog nevremena praćenog vjetrom sa nezaštićene staze najvjerovatnije odnijeli morski talasi koji su u snažnim naletima zapljuskivali obalu. Djevojka je sa svojim drugom odlučila da se, uprkos jakom jugu, prošeta do omiljene plaže. Potraga za nestalom učenicom koju je odmah organizovala Služba zaštite i spašavanja, ekipe policije i specijalna helikopterska jedinica MUP-a, nije dala rezultate.

Nevjerica i ogorčenje zahvatila je građane Budve koji pamte čitav niz nesreća vezanih za poznatu plažu Mogren. Divlja ljepota Mogrena, oštre stijene u moru i iznad njega sa neobezbijeđenim ogoljenim šetalištem uzima sve veći broj žrtava a da niko zbog toga u takozavnoj turističkoj metropoli ne snosi nikakvu odgovornost. Ljudi i djeca ginu na stazi, utapaju se u moru oko Mogrena koje je postalo plava grobnica onih koji su poželjeli da se prošetaju ka pješčanoj plaži pored Starog grada.

Nestanak mlade Budvanke uzburkao je duhove u gradu. Bijes građana usmjeren je na gradsku upravu koja godinama ništa nije preduzela da nesreće preduprijedi ali jednakom žestinom i prema javnom preduzeću Morsko dobro koje gazduje obalom. Ova tragedija još jednom je na drastičan način pokazala da vlast u Budvi ne radi u interesu građana.

Vlast je posvećena interesima investitora i profitera, trgovaca nekretninama sa raznih adresa koji u ovom gradu i ne žive. U trci za prikupljanjem placeva, zgrada i kvadrata zaboravljaju se osnovne potrebe Budvana i njihovo pravo na normalan i kvalitetan urbani život.

Informaciju o broju ljudi nestalih u talasima oko Mogrena u posljednjih pola vijeka, koju možda posjeduje Odjeljenje bezbijednosti Budve, Monitor nije dobio. Upućeni smo na Ministarstvo unutrašnjih poslova od čijeg tima za odnose sa javnošću odgovor po pravilu stiže ili suviše kasno za tekst ili nikada.

Od Budvana koji duže pamte saznaje se kako je najmanje sedmoro ljudi- muškaraca, žena i djece – izgubilo život na stazi ka plaži Mogren.

Jedna od prvih žrtava nevremena i jakog juga bila je žena iz Budve koja je na Mogren odlazila da nakupi drva u šumi u zaleđu plaže. Iako se sjećaju tog događaja, stariji Budvani ne znaju njeno ime. Ostala je legenda po kojoj je maloljetni sin nastradale žene u pratnji svoje bake povremeno dolazio na mjesto nesreće i bacao u more hljeb, kako njegova majka ne bi bila gladna.

Nedugo za njom, na isti način utopio se posjetilac iz Slovenije, „direktor nekog preduzeća”, tvrdi sagovornik Monitora, koji se još sjeća jezivih scena kada je more izbacilo leš utopljenika ispred hotela Avala.

Na budvanskoj stazi smrti život je izgubio i kondukter iz Kotora, poznat po nadimku Škiko, čijeg se punog imena Budvani takođe ne sjećaju.

Najtužniji, krvavi danak Mogrenu i njegovoj surovoj prirodi, dali su njemački turisti u avgustu 1986. godine, kada su sa šetališta talasi odnijeli dva dječaka koji su sa svojim roditeljima bili gosti hotela Avala.

Nakon večere, dok su njihovi roditelji boravili u hotelu, dječaci, jedan od 11 i drugi od 14 godina, su se nakratko izgubili i otišli stazom u pravcu plaže Mogren iako je vladalo jako ljetne nevrijeme. Ubrzo su nestali u talasima. Sveobuhvatna potraga spasioca bila je bezuspješna. Njihova gotovo neprepoznatljiva tijela more je nakon nekoliko dana izbacilo na Slovensku plažu, pojedinačno u razmaku od sedam dana. Tako je jedno ljetovanje u Avali, pored plaže Mogren, zauvijek unesrećilo dvije porodice iz Njemačke.

Nakon ove tragedije uprava hotela Avala postavila je metalnu ogradu na početak staze, pored otvorenog bazena, koja je tokom vremenskih nepogoda zaključavana. Ova zaštita nije dugo ostala na svom mjestu. Pokušali su i sa postavljenjem rampe ali je i ta barijera ubrzo nestala.

Nesreće se nižu jedna za drugom, pa je 12. septembra ove godine, dok je sa svojim prijateljima šetala ka Mogrenu, nastradala ruska državljanka Tatjana Barbanova, koju su ogromni talasi odvukli u nemirno more. Ni njeni prijatelji a ni spasioci koji su ubrzo pristigli, nisu uspjeli da je spasu.

Pominje se i slučaj neimenovanog gosta Avale kojeg su spasioci iz uzburkanog mora izbavili i reanimacijom povratili u život. Znatan je broj budvanske djece i momaka koji su za dlaku izbjegli smrt u morskim talasima na istom ovom mjestu.

Mlada Budvanka posljednja je tragična žrtva Mogrena.

Zapanjujući je nivo nebrige gradske vlasti koja za dugi niz godina nije našla za potrebno da osigura put koji vodi na glavnu gradsku plažu. Jedna gusta metalna ograda dužinom cijele staze i kapija na njenom početku, spasila bi živote nesrećnih ljudi i djece.

Dvije smrti u posljednja četiri mjeseca traže ostavke odgovornih, kažu sagovornici Monitora. Prije svih ostavku direktora Morskog dobra Rajka Barovića i upravnog odbora firme koja ubira ogroman prihod od obale kojom upravlja. Oni tvrde da ništa manja nije odgovornost gradonačelnika Budve Lazara Rađenovića kao ni uprave hotela Avala. „Neko za ovo mora biti odgovoran”, kažu uznemireni građani.

Besmislenost ovih tragedija tim je veća kada se zna da je plaža Mogren prava fabrika novca. Na ime zakupa za dvije pješčane plaže na Mogrenu Morsko dobro prihoduje oko 60.000 eura godišnje. Dovoljno za nekoliko kapija i ograda, makar bile i od pozlate. Eksperti iz Morskog dobra završili su posao postavljenjem table upozorenja.

Promet koji zakupci plaže Mogren ostvare tokom jedne turističke sezone mjeri se stotinama hiljada eura. Na pijesku su sagradili pravo poslovno carstvo, niz kafića, restorana, prodavnica sa uslugama svake vrste, sa stotinama plažnih kompleta raširenih mimo propisa na više od dvije trećine plaže, ali za kapiju i ogradu ideje i novaca nije bilo.

Posljednjih dvadesetak godina plaža Mogren 1 bila je u rukama Budvanina Radenka Marovića koji je ulaz na plažu naplaćivao jedan euro, iako je to bilo u suprotnosti sa Zakonom od morskom dobru. I pored nezakonitog ubiranja prihoda, za putić kojim turisti dolaze, nije bilo sredstava.

Da se od plaže i prirodnih ljepota Mogrena samo uzimalo pokazuje podatak da je sporna staza u sadašnjoj širini i dužini napravljena daleke 1929. godine. Po mjerilima ondašnjeg broja stanovnika Budve i rijetkih turista koji su tek počeli otkrivati njene draži.

Osamdeset godina od tada, nepromijenjeni puteljak opslužuje na hiljade turista koji se njime tiskaju, držeći malu djecu čvrsto za ruke da ne padnu u more.

Ovaj horor „krasi” strogi centar „turističke prijestonice” Crne Gore čija vlast ‘ladno potroši od 120.000 pa do nekoliko miliona eura za jedan muzički koncert.

Kad se reflektori ugase nestane lažni sjaj, privid blagostanja i uspjeha turističkog grada čije nagomilane troškove i pokradene kredite vraćaju građani Budve.

Provod na plaži

Plaža Mogren je omiljeno sastajalište mladih Budve u dugom zimskom periodu. Tamo se okupljaju noću, sjede, razgovaraju, slušaju muziku, popiju…Mogren je jedini izbor koji imaju u „metropoli” koja nema bioskopa, pozorišta, pravih koncerata..

Čak je i jedina gradska biblioteka izmještena „izvan grada”. Budvanski srednjoškolski centar Danilo Kiš nema salu za fizičko vaspitanje za preko 2000 učenika. Dugogodišnji direktor ove ustanove Srđa Popović zauzet je prečim poslovima, vođenjem tajnih dosijea sigurnih glasača DPS-a.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo