Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Niko odgovoran

Objavljeno prije

na

Vijugava kamena staza koja između stijenja i mora vodi do plaže Mogren, jedne od najljepših budvanskih plaža, odnijela je, strahuje se, u ponedjeljak, 14. januara, još jednu ljudsku žrtvu. Na zlokobnom šetalištu nestala je šesnaestogodišnja A. K. iz Budve, učenica srednje škole, koju su tokom jakog nevremena praćenog vjetrom sa nezaštićene staze najvjerovatnije odnijeli morski talasi koji su u snažnim naletima zapljuskivali obalu. Djevojka je sa svojim drugom odlučila da se, uprkos jakom jugu, prošeta do omiljene plaže. Potraga za nestalom učenicom koju je odmah organizovala Služba zaštite i spašavanja, ekipe policije i specijalna helikopterska jedinica MUP-a, nije dala rezultate.

Nevjerica i ogorčenje zahvatila je građane Budve koji pamte čitav niz nesreća vezanih za poznatu plažu Mogren. Divlja ljepota Mogrena, oštre stijene u moru i iznad njega sa neobezbijeđenim ogoljenim šetalištem uzima sve veći broj žrtava a da niko zbog toga u takozavnoj turističkoj metropoli ne snosi nikakvu odgovornost. Ljudi i djeca ginu na stazi, utapaju se u moru oko Mogrena koje je postalo plava grobnica onih koji su poželjeli da se prošetaju ka pješčanoj plaži pored Starog grada.

Nestanak mlade Budvanke uzburkao je duhove u gradu. Bijes građana usmjeren je na gradsku upravu koja godinama ništa nije preduzela da nesreće preduprijedi ali jednakom žestinom i prema javnom preduzeću Morsko dobro koje gazduje obalom. Ova tragedija još jednom je na drastičan način pokazala da vlast u Budvi ne radi u interesu građana.

Vlast je posvećena interesima investitora i profitera, trgovaca nekretninama sa raznih adresa koji u ovom gradu i ne žive. U trci za prikupljanjem placeva, zgrada i kvadrata zaboravljaju se osnovne potrebe Budvana i njihovo pravo na normalan i kvalitetan urbani život.

Informaciju o broju ljudi nestalih u talasima oko Mogrena u posljednjih pola vijeka, koju možda posjeduje Odjeljenje bezbijednosti Budve, Monitor nije dobio. Upućeni smo na Ministarstvo unutrašnjih poslova od čijeg tima za odnose sa javnošću odgovor po pravilu stiže ili suviše kasno za tekst ili nikada.

Od Budvana koji duže pamte saznaje se kako je najmanje sedmoro ljudi- muškaraca, žena i djece – izgubilo život na stazi ka plaži Mogren.

Jedna od prvih žrtava nevremena i jakog juga bila je žena iz Budve koja je na Mogren odlazila da nakupi drva u šumi u zaleđu plaže. Iako se sjećaju tog događaja, stariji Budvani ne znaju njeno ime. Ostala je legenda po kojoj je maloljetni sin nastradale žene u pratnji svoje bake povremeno dolazio na mjesto nesreće i bacao u more hljeb, kako njegova majka ne bi bila gladna.

Nedugo za njom, na isti način utopio se posjetilac iz Slovenije, „direktor nekog preduzeća”, tvrdi sagovornik Monitora, koji se još sjeća jezivih scena kada je more izbacilo leš utopljenika ispred hotela Avala.

Na budvanskoj stazi smrti život je izgubio i kondukter iz Kotora, poznat po nadimku Škiko, čijeg se punog imena Budvani takođe ne sjećaju.

Najtužniji, krvavi danak Mogrenu i njegovoj surovoj prirodi, dali su njemački turisti u avgustu 1986. godine, kada su sa šetališta talasi odnijeli dva dječaka koji su sa svojim roditeljima bili gosti hotela Avala.

Nakon večere, dok su njihovi roditelji boravili u hotelu, dječaci, jedan od 11 i drugi od 14 godina, su se nakratko izgubili i otišli stazom u pravcu plaže Mogren iako je vladalo jako ljetne nevrijeme. Ubrzo su nestali u talasima. Sveobuhvatna potraga spasioca bila je bezuspješna. Njihova gotovo neprepoznatljiva tijela more je nakon nekoliko dana izbacilo na Slovensku plažu, pojedinačno u razmaku od sedam dana. Tako je jedno ljetovanje u Avali, pored plaže Mogren, zauvijek unesrećilo dvije porodice iz Njemačke.

Nakon ove tragedije uprava hotela Avala postavila je metalnu ogradu na početak staze, pored otvorenog bazena, koja je tokom vremenskih nepogoda zaključavana. Ova zaštita nije dugo ostala na svom mjestu. Pokušali su i sa postavljenjem rampe ali je i ta barijera ubrzo nestala.

Nesreće se nižu jedna za drugom, pa je 12. septembra ove godine, dok je sa svojim prijateljima šetala ka Mogrenu, nastradala ruska državljanka Tatjana Barbanova, koju su ogromni talasi odvukli u nemirno more. Ni njeni prijatelji a ni spasioci koji su ubrzo pristigli, nisu uspjeli da je spasu.

Pominje se i slučaj neimenovanog gosta Avale kojeg su spasioci iz uzburkanog mora izbavili i reanimacijom povratili u život. Znatan je broj budvanske djece i momaka koji su za dlaku izbjegli smrt u morskim talasima na istom ovom mjestu.

Mlada Budvanka posljednja je tragična žrtva Mogrena.

Zapanjujući je nivo nebrige gradske vlasti koja za dugi niz godina nije našla za potrebno da osigura put koji vodi na glavnu gradsku plažu. Jedna gusta metalna ograda dužinom cijele staze i kapija na njenom početku, spasila bi živote nesrećnih ljudi i djece.

Dvije smrti u posljednja četiri mjeseca traže ostavke odgovornih, kažu sagovornici Monitora. Prije svih ostavku direktora Morskog dobra Rajka Barovića i upravnog odbora firme koja ubira ogroman prihod od obale kojom upravlja. Oni tvrde da ništa manja nije odgovornost gradonačelnika Budve Lazara Rađenovića kao ni uprave hotela Avala. „Neko za ovo mora biti odgovoran”, kažu uznemireni građani.

Besmislenost ovih tragedija tim je veća kada se zna da je plaža Mogren prava fabrika novca. Na ime zakupa za dvije pješčane plaže na Mogrenu Morsko dobro prihoduje oko 60.000 eura godišnje. Dovoljno za nekoliko kapija i ograda, makar bile i od pozlate. Eksperti iz Morskog dobra završili su posao postavljenjem table upozorenja.

Promet koji zakupci plaže Mogren ostvare tokom jedne turističke sezone mjeri se stotinama hiljada eura. Na pijesku su sagradili pravo poslovno carstvo, niz kafića, restorana, prodavnica sa uslugama svake vrste, sa stotinama plažnih kompleta raširenih mimo propisa na više od dvije trećine plaže, ali za kapiju i ogradu ideje i novaca nije bilo.

Posljednjih dvadesetak godina plaža Mogren 1 bila je u rukama Budvanina Radenka Marovića koji je ulaz na plažu naplaćivao jedan euro, iako je to bilo u suprotnosti sa Zakonom od morskom dobru. I pored nezakonitog ubiranja prihoda, za putić kojim turisti dolaze, nije bilo sredstava.

Da se od plaže i prirodnih ljepota Mogrena samo uzimalo pokazuje podatak da je sporna staza u sadašnjoj širini i dužini napravljena daleke 1929. godine. Po mjerilima ondašnjeg broja stanovnika Budve i rijetkih turista koji su tek počeli otkrivati njene draži.

Osamdeset godina od tada, nepromijenjeni puteljak opslužuje na hiljade turista koji se njime tiskaju, držeći malu djecu čvrsto za ruke da ne padnu u more.

Ovaj horor „krasi” strogi centar „turističke prijestonice” Crne Gore čija vlast ‘ladno potroši od 120.000 pa do nekoliko miliona eura za jedan muzički koncert.

Kad se reflektori ugase nestane lažni sjaj, privid blagostanja i uspjeha turističkog grada čije nagomilane troškove i pokradene kredite vraćaju građani Budve.

Provod na plaži

Plaža Mogren je omiljeno sastajalište mladih Budve u dugom zimskom periodu. Tamo se okupljaju noću, sjede, razgovaraju, slušaju muziku, popiju…Mogren je jedini izbor koji imaju u „metropoli” koja nema bioskopa, pozorišta, pravih koncerata..

Čak je i jedina gradska biblioteka izmještena „izvan grada”. Budvanski srednjoškolski centar Danilo Kiš nema salu za fizičko vaspitanje za preko 2000 učenika. Dugogodišnji direktor ove ustanove Srđa Popović zauzet je prečim poslovima, vođenjem tajnih dosijea sigurnih glasača DPS-a.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SDT I POLICIJA ZAPOČELI OPERACIJU GENERAL: Nove optužbe za stare znance

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više vođa i visokopozicioniranih članova registrovanih organizovanih kriminalnih grupa iz Crne Gore uhapšeno je ili se potražuju zbog sumnji da su bili dio zajedničke organizacije formirane radi krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu i Australiju

 

 

Službenici specijalnog policijskog odjeljenja u srijedu su, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, započeli veliku akciju u kojoj je uhapšeno više osoba koje su, godinama, slovile kao vođe ili visokopozicionirani članovi organizovanih kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem narkotika. Uhapšeno je devet, a krivična prijava je podnijeta protiv 19 osoba, saopštili su iz SDT-a.

Prema onome što je saopštio portparol i tužilac SDT-a Vukas Radonjić, kriminalna organizacija je formirana “ u cilju vršenja krijumčarenja opojne droge kokain iz Južne Amerike u Evropu i Australiju, brodovima,” Po nalazima SDT grupa je odgovorna za krijumčarenje dva zaplijenjena tovara kokaina; prvog, u količini od 1.570 kilograma, koga su “organi otkrivanja Kolumbije” zaustavili u oktobru 2020. godine. Potom je, u junu 2021, tovar od 900 kilograma kokaina otkriven i zaplijenjen u Australiji.

Kriminalnu grupu organizovali su i vodili uhapšeni Podgoričanin Vaso Ulić i odbjegli Kotoranin Radoje Zvicer.

Ime Radoja Zvicera javnosti je poznato duže od deceniju, a posljednjih godina nedostupan je crnogorskim nadležnim organima. Označen je kao jedan od vođa kavačkog kriminalnog klana, a Specijalno tužilaštvo je protiv njega i članova njegove kriminalne grupe podiglo više optužnica zbog međunarodnog krijumčarenja narkotika i likvidacija članova suprostavljenog – škaljarskog kriminalnog klana.

Njegov partner u tek objelodanjenim kriminalnim radnjama bio je Podgoričanin Vaso Ulić. Za njega je crnogorska javnost prvi put čula 2017.godine kada je uhapšen zbog sumnje da je organizator kriminalne grupe koja se bavila međunarodnim švercom narkotika. Dok je za veći dio crnogorske javnosti on bio nepoznanica, nadležni organi Australije tvrdili su da je riječ o osobi koja upravlja jednom od najopasnijih kriminalnih organizacija na njihovom prostoru.

Među upućenima, Ulić važi za „crnogorskog Eskobara“ i decenijama je pod nadzorom međunarodnih službi zbog šverca velikih količina narkotika. Teretili su ga da je prokrijumčari oviše od 200 kilograma droge u Australiju. Sudilo mu se po dvije optužnice. Jednom mu je na teret stavljeno da je organizovao kriminalnu grupu koja je prokrijumčarila 60 kilograma praha za proizvodnju tableta ekstazija, dok je drugom optužen za šverc još oko 160 kilograma tableta MDMA.

Tadašnja sutkinja Višeg suda Biljana Uskoković osudila je Ulića na ukupno dvije godine zatvora, a u to je uračunato i 11 mjeseci koje je proveo u pritvoru, pa je u zatvoru proveo još nešto više od godinu dana. Njemu je izrečena i novčana kazna od 100.000 eura, a presudom mu je oduzeta i imovina vrijedna 300.000 eura.

Australijski mediji godinama tvrde da je Ulić šef jednog od najvećih svjetskih narko-kartela. Navodno se bavio švercom droga i godišnje, samo u tu zemlju, uvozio oko šest tona droge. Osim navoda o rukovođenju velikim narko kartelom, ime Vasa i njegovog brata Nikole Ulića, spominjalo se i u istrazi oko pokušaja atentata na srpskog opozicionara Vuka Draškovića u Budvi 1999. Ulići su pominjani kao svjedoci tog događaja, ali se nikada nisu odazvali pozivima suda ni u Crnoj Gori ni u Srbiji. Oni su u to vrijeme boravili u Italiji i nisu bili dostupni pravosudnim organima tako da je njihova uloga u pokušaju atentata na lidera SPO-a ostala nerasvijetljena.

Na spisku osumnjičenih su i braća Leon i Viktor Drešaj. Njihov klan se u evidencijama službi bezbjednosti vodi kao jedan od najmoćnijih u Crnoj Gori. Prema izvještaju SOCTA za 2021. godinu Drešaji se bave švercom kokaina, ali im je primarna djelatnost šverc duvana. Upravo u biznisu šverca cigareta sa Drešajima je, prema ranijem pisanju portala Libertas, povezan kontroverzni nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović, koji je u SKY ECC prepiskama Aleksandra Mrkića i Ilije Vasovića, pominjan kao osoba sa kojom se Vasović sastajao u Mrkićevo ime i koja je trebalo da učestvuje u švercu cigareta.

Sa Drešajima i njihovim kriminalnim klanom u vezu je dovođen i bivši direktor Uprave prihoda i carina i visoki funkcioner URE Rade Milošević, nakon što su se neposredno prije njegovog hapšenja zbog šverca cigareta u javnosti pojavile fotografije Miloševića u društvu bivše službenice MUP-a Sofije Bulatović, koju službe bezbjednosti vode kao pripadnicu klana Drešaj. Ona je krajem 2018. godine bila u društvu Leona Drešaja, kada je on uhapšen u Roterdamu.

Leon Drešaj je privođen i 2006. godine sa bratom Viktorom i još pet osoba zbog krijumčarenja droge na granici sa Albanijom. Drešaja je hapsila i albanska policija zbog šverca kilogram i po heroina.

Na spisku onih koji su učestvovali u međunarodnom krijumčarenju narkotika ponovo se našlo ime i pritvorenog bivšeg gradonačelnika Budve Mila Božovića.  Protiv njega je ranije podignuta optužnica da je kao član kavačkog kriminalnog klana učestvovao u krijumčarenju više tona kokaina. Prema novim nalazima SDT-a Božović je bio član i tek otkrivene kriminalne organizacije sastavljene od pripadnika klanova sa prostora Crne Gore.

Novootkrivenoj  kriminalnoj organizaciji pripadali su i Beranac Vuk Vulević, Budvanin Ivan Delić i Podgoričanin Damir Mandić koji se nalazi u zatvoru kao jedini pravosnažno osuđeni u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Vulević je u policijskoj evidenciji označen kao vođa beranske organizovane kriminalne grupe, nedavno je hapšen zbog nedozvoljenog nošenja oružja, ali je ubrzo izašao iz pritvora. Nikada nije osuđivan za teška krivična djela iako je dovođen u vezu sa više njih, među kojima su i neka, do danas nerazjašnjena, ubistva u Podgorici.

Vuleviću se sudilo zbog optužbe da je sa Zlatkom Ajkovićem 1999. godine u Cirihu ubio Faiza Kadrića, ali je optužbi oslobođen. Ovaj Beranac se teretio i za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, kao i za šverc 400 kilograma kokaina iz Venecuele. Kasnije je oslobođen tih optužbi. Crnogorska policija je pominjala Vulevića i kao jednog od učesnika u ubistvu Duška Jovanovića, ali protiv njega nije pokrenut sudski postupak za to djelo.

Ime Ivana Delića decenijama je poznato mnogim službama bezbjednosti u regionu ali, baš kao i Vulević, nikada nije dokazano da je umiješan u kriminalne radnje. Delić je dovođen u vezu sa ubistvom bivšeg saveznog ministra unutrašnjih poslova SRJ Pavla Bulatovića u Beogradu, a roditelji Marije i Darija Šurine optuživali su ga da je učestvovao u ubistvu .

Kao svjedok je saslušavan i povodom ubistva Aleksandra Bulatovića 2003. godine u Amsterdamu. Srpski mediji su objavili da je član takozvanog “Zemunskog klana” Sretko Kalinić svjedočio  kako je Delić bio prava meta ispred budvanskog kafe-bara „Palma“, kada je 11. avgusta 2008. greškom (zamjenom identiteta) ubio 28.godišnjeg Nikšićanina Gorana Pejovića.

U akciji SPO-a uhapšen je i Vukan Čoković Matić. On je hapšen prije devet godina u Španiji, tada u velikoj međunarodnoj operaciji “Vinetu”, a međunarodne službe označile su ga kao vođu kriminalne grupe od koje je zaplijenjeno 3,5 tona kokaina.  Čoković Matić je u policijskim dokumentima decenijama zavedeno kao bezbjednosno – interesantno lice, koje je veliki dio života proveo u Evropi i Latinskoj Americi kako bi izbjegao zatvor ili likvidaciju.

Još jedan Beranac koji je bio dio ove kriminalne grupe je Mileta Božović. Njegovo ime nije punilo stranice crne hronike ali je pod prismotrom policije više od deset godina zbog sumnje da se bavi međunarodnim švercom kokaina. Protiv njega su istragu vodili bosanski nadležni organi. Oslobođen je zbog nedostatka dokaza.

Akcija General, provedena je, kako je saopšteno iz SDT-a, nakona  višemjesečne saradnje SDT-a i Specijalnog policijskog odjeljenja sa Agencijom Evropske unije za saradnju organa za sprovođenje zakona (EUROPOL), Federalnog istražnog biroa (FBI) i Uprave za suzbijanje narkotika (DEA) Sjedinjenih Američkih Država i Australijske federalne policije (AFP).

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PETICIJA PROTIV SMJENE MINISTARKE PROSVJETE: Trebamo stručnjake umjesto političkih kadrova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Peticijom Prosvjetne zajednice, koju su podržale brojne NVO, traži se da, uprkos političkoj trgovini, ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović ostane na čelu tog resora. Za razliku od svojih prethodnika, za sedam mjeseci, pokazala je rezultate, a to je ono što politici najviše i smeta

 

 

Prosvjetna zajednica Crne Gore pokrenula je peticiju kojom traže da se ne smjenjuje ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović.

Ministarki mandat treba da se završi u sklopu političkog dogovora oko rekonstrukcije Vlade, a na njeno mjesto planira se kadar Nove srpske demokratije Andrije Mandića. Neouobičajeno u praksi u kojoj je obrazovanje odavno zarobljeno politikom jeste ova peticija i podrška za ministarku od strane civilnog sektora.

Početak njenog mandata nije obećavao. Obilježio ga je štrajk prosvjetara u kome se Vlada a i Ministarstvo prosvjete nijesu najbolje snašli. Ipak, početno zastrašivanje i ,,isljeđivanje” direktora škola zamijenjeno je pregovorima i kakvim-takvim dogovorom.

Ono što je značajno je iskorak u dosadašnjoj praksi polaganja eksternih ispita. Za kratko vrijeme Ministarstvo prosvjete je uspjelo da od prošlogodišnjeg neregularnog polaganja, dodatno obilježenog skandaloznim ponašanjem roditelja „prepisivača“ i podrškom koju su im dali tadašnji čelnici resornog Ministarstva, na uštrb prosvjetara koji su pokušali ozbiljno raditi svoj posao,  napravi sistem koji je onemogućio prepisivanje i pokazao pravo – poprilično loše stanje u obrazovanju. Tako su nam rezultati ovogodišnjeg testiranja donijeli, u odnosu na prethodne tri godine, jedva do tri puta više jedinica. Dok je odličnih bilo tri do četiri puta manje. Razlog nije ispodprosječna generacija maturanata i polumaturanata, nego to se što ove godine testovi nijesu dijelili povlašćenima uoči ispita, a učenici nijesu mogli prepisivati tokom testiranja.

,,Simptomatično je da učenik ima jedinicu na eksternoj provjeri znanja, a nosilac je Luče“, istakla je ministarka Jakšić-Stojanović.

Ona se izdvojila od većine članova (ne samo ove) Vlade, tako što je kompententno govorila o svom resoru, uočavala mane i tražila rješenja. Kaže da je bila zaprepaštena uslovima zatečenim tokom obilaska  pojedinih škola. Uvjerila se da u pojedinima nema osnovne opreme da se izvodi, na primjer, nastava iz fizike, hemije, biologije. Zato je najavila ozbiljnija  ulaganja u infrastukturu.

Govorila je i o nekim tabu temama obrazovanja u Crnoj Gori, pa je za razliku od prethodnih ministara, pomenula da treba da se radi sa roditeljima koji pritiskaju nastavnike da djeci daju bolje ocjene. Pošto   praksa pokazuje da roditelji prelaze granicu i upliću se u nastavni proces.

Da su pored roditelja i političari odavno prešli granicu uplitanja u obrazovanje govori se i u peticiji Prosvjetne zajednice, koju su podržale i NVO Centar za ženska prava, NVO Roditelji, Udruženje mladih s hendikepom Crne Gore, Asocijacija Spektra, SOS Telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić, NVO Juventas, Udruženje LBTQ žena Stana, NVO Queer Montenegro i Centar za romske inicijative.

,,Ustupanje prosvjete političkoj stranci čije je djelovanje obojeno huškačkom nacionalističkom ideologijom, koja poništava elementarna ljudska prava, je ozbiljno patrijarhalno licemjerstvo koje zaslužuje naš najradikalniji protest”, saopšteno je u peticiji.

Iz grupe NVO navode da je crnogorsko društvo predugo čekalo da na čelo sistema obrazovanja dođe osoba koja, osim što je ,,iz učionice”, zna i umije da osmisli i sprovede decenijama očekivane i najavljivane promjene, i u kratkom periodu obezbijedi rezultate.

Peticju su podržali i iz Centra za građansko obrazovanje i Akcije za ljudska prava. Naveli su da se protive odluci da resor prosvjete i nauke pripadne Novoj srpskoj demokratiji, uzimajući u obzir da se radi o stranci koja njeguje retrogradnu politiku, nacionalističku i revizionističku ideologiju.

Iz tih nevladinih organizacija su ocijenili da je Jakšić Stojanović pokazala da se i za sedam mjeseci mogu početi popravljati stvari u obrazovnom procesu, da se problemi mogu adresirati adekvatno, a svako pomjeranje sa, kako kažu, ,,mrtve tačke” jeste napredak. I to prijeko potrebni napredak upravo u obrazovnom sektoru.

CGO i HRA smatraju da Jakšić Stojanović u svom radu drži do očuvanja i unaprijeđenja principa i vrijednosti građanskog društva što bi, kažu, moralo biti temelj daljeg oporavka i razvoja obrazovnog sistema, posebno u društvu naglašenih politički obojenih revizionističkih talasa i prijetnje da radikalne politike postanu integralni dio obrazovanja.

,,U Novoj srpskoj demokratiji visokopozicionirani član te partije kupio je  diplomu u Bosni, u Travniku. To je nešto što je dokazano, nije to sad nikakva spekulacija. Znam đe je kupio svoj diplomski rad, znam sajt preko kojeg ga je poručio. Ako je neko do te mjere kompromitovan a visokopozicioniran u partijskoj hijerarhiji, a ta stranka se nije nikad ogradila od njega, treba li ona da kadrira za upravljanjem Ministarstvom prosvjete”, javno je upitao profesor matematike iz podgoričke Gimnazije “Slobodan Škerović” Mato Kankaraš.

Ministarku prosvjete iz pomenutih struktura već smo imali. Država još uvijek plaća plodove rada Vesne Bratić zbog nezakonite smjene direktora škola. Posljednjeg dana mandata Bratić je bez konkursa Srpskoj pravoslavnoj crkvi poklonila 90.000 eura. Tokom ministarske vladavine je donijela rješenje da sa mjesta direktora jedne ovdašnje škole smijeni direktorku koja je prethodno preminula. Iz tadašnjeg DF-a su govorili kako je Vesna Bratić jedini član vlade Zdravka Krivokapića po njihovoj mjeri. Da li će ih sad zapasti da nastave tamo gdje je ona stala?

Ministarka Jakšić-Stojanović drži se svog plana i načina rada, kao da se ništa ne dešava.  Pri mogućem kraju mandata sastala se sa mladim robotičarima koji će predstavljati Crnu Goru na međunarodnom takmičenju u Grčkoj. I poželjela im sreću. Treba li sreću da poželimo i Crnoj Gori? Ili bi nešto, ipak, moralo da zavisi i od kvaliteta i sposobnosti onih koji odlučuju o budućnosti ove zemlje. I naše djece.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRIPREMNE RADNJE ZA NOVOG, STAROG DIREKTORA RTCG: Ostavka bez smjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pet presuda da je nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG, Boris Raonić sada ima priliku da nakon ostavke na novom konkursu bude reizabran. Ovaj put zakonito.  Uz blagoslov političara i tužilaštva

 

 

Generalni direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić podnio je u utorak ostavku, nakon čega ga je Savjet RTCG imenovao za vršioca dužnosti i raspisao konkurs za novog generalnog direktora.

,,Kako se sa nespornih uspjeha RTCG ne bi skretao fokus, nakon stupanja na snagu novog Zakona o nacionalnom javnom emiteru, odlučio sam da shodno članu 38 Zakona, podnesem ostavku na mjesto generalnog drektora i molim Savjet da ostavku konstatuje na prvoj sjednici. Vjerujem da je upravo ovo način da se reforme Javnog medijskog servisa stave u fokus i dodatno intenziviraju, a Savjet i menadžment relaksiraju od pritisaka koji se na njih vrše”, navodi se u ostavci Raonića.

Imenovanje Raonića za v.d. direktora podržali su svi članovi Savjeta, osim potpredsjednice tog tijela Marijane Camović-Veličković.

,,Boris Raonić se iživljava nad Javnim servisom na način koji mu padne na pamet i za sve ima podršku Savjeta čiji su članovi puki izvršitelji naloga koji uvijek djeluju organizovano i mimo logike, što je konstatovala i Agencija za sprječavanje korupcije koja je za takvo ponašanje rekla da ukazuje na korupcuju. Iživljavanje je podnošenje ostavke na funkciju koju je obavljao u nezakonitom mandatu sa objašnjenjem da će se tako stvari dovesti u red i momentalno samokandidovanje i imenovanje za vršioca dužnosti dok se ne završi konkurs za izbor novog generalnog direktora koji će biti raspisan u skladu sa Zakonom koji je pisao sam za sebe”, kaže za Monitor Camović-Veličković.

Zahvaljujući izmjenama Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Raonić  sada ispunjava uslove da bude generalni direktor, sa pet umjesto kao do sada deset godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u oblasti od značaja za obavljanje djelatnosti Javnog medijskog servisa (novinarstvo, umjetnost, kultura, audiovizuelna medijska djelatnost, sociologija, istorija, pravo, ekonomija…).

Camović-Veličković podsjeća da je Sindikat medija prije usvajanja seta medijskih zakona upozorio poslanike na scenario koji se sada realizuje u Javnom servisu: ,,A to je podnošenje ostavke i raspisivanje konkursa za novi izbor generalnog direktora kako bi se preduprijedile pravosnažne sudske presude koje se čekaju i po kojima bi morao da bude razriješen. Pošto nijesmo naišli na razumijevanje većine u Skupštini, odnosno njima je ovaj ishod sasvim prihvatljiv i poželjan, imamo priliku da gledamo Raonićevu predstavu u kojoj se ruga svima nama, a najviše sudstvu čije presude ne poštuje i tužilaštvu koje nije u stanju duže od godinu da saopšti stav o podnijetim krivičnim prijavama protiv članova Savjeta koji nisu sproveli pravosnažnu sudsku presudu već reizabrali Raonića i protiv njega samog i pravnika RTCG koji su ih podstrekavali i orkestrirali taj reizbor. Sve se moglo izbjeći ali očigledno je bio cilj da se baš ovo ne izbjegne”.

Pet prvostepenih i pravosnažnih sudskih presuda do sada su potvrdile  da je Raonić nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG u dva navrata u avgustu 2021., a zatim u julu 2023. godine.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je formiralo predmet zbog reizbora Raonića, u kome su saslušani osumnjičeni članovi Savjeta RTCG Veselin Drljević, Filip Lazović, Naod Zorić, Predrag Miranović i Amina Murić zbog sumnje da su odbili izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude i omogućili sticanje protivpravne koristi izabranom generalnom direktoru. Taj predmet je spojen sa drugim, koji se vodi protiv Raonića, kao i predstavnika pravne službe Želimira Mićovića i advokatice RTCG Zorice Đukanović, zbog osnova sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj putem podstrekavanja članova Savjeta.

Nakon što su preispitivali ovaj slučaj duže od godinu iz SDT-a su ga proslijedili Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT). Uz obrazloženje da specijalni tužioci istražuju samo visoke funkcionere, što Raonić i članovi Savjeta nisu.

,,Više od 12 mjeseci se izmišljaju razlozi da SDT ne završi postupak izviđaja, a preko medija se daju besmislena objašnjenja da se čeka vještačenje glasačkih listića sa sjednica Savjeta RTCG.Ovo upućuje na zaključak da su i SDT i vrhovni državni tužilac pod političkim uticajem jer su imali vremena da ovaj slučaj riješe i da ne dođemo u situaciju da osoba koja je dva puta nezakonito izabrana, u potpunosti svjesna da krši zakon, ponovo dobije priliku da u narednom mandatu vodi RTCG. Od osobe koja svjesno krši zakon su samo gori njegovi sadašnji politički mentori Milojko Spajić, Andrija Mandić i Milan Knežević”, saopštio je Goran Đurović, direktor Media centra.

Pored odlučivanja o direktoru, Savjet je za ombudsmana Javnog servisa imenovao Todora Brajkovića. On je bio kandidat i na prošlom konkusu koji je poništen, a upitna je bilo njegovo iskustvo od 10 godina u audio-vizuelnim medijima. Brajković ima i lične veze sa predsjednikom Savjeta Drljevićem, jer je generalni sekretar Udruženja sportskih novinara, čiji je predsjednik Drljević.

,,Iživljavanje je i izbor čovjeka za kojeg je jasno običnim čitanjem uslova konkursa da ne ispunjava uslove za ombudsmana baš na to mjesto kojem nije dorastao, a samo zato što je prijatelj predsjednika Savjeta Veselina Drljevića i zbog usluge Danu koji je aktuelne okupatore Javnog servisa zadužio makar sa tim što se u tim novinama ne može pročitati ni slovo o onome što se u RTCG dešava unazad tri godine”, ističe Camović-Veličković. Objašnjava i da je novi ombudsman sportski novinar Dana, što je navedeno kao konflikt interesa u samom Zakonu: ,,Upoznala sam sa tim članove i članice Savjeta prije nego što su glasali, ni osvrnuli se nisu”.

Za sada se većina Savjeta RTCG ne osvrće na pravila i zakone, a ni tužilaštvo na krivične prijave koje su podnijete zbog takvog načina rada.

Novi Zakon o RTCG predvidio je smanjenje uticaja političara iz Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore na izbor članova Savjeta. Međutim, novi saziv Savjeta će početi sa radom tek sredinom sljedeće godine.

Do tada, nekritičkom promocijom političara Javni servis može i dalje da se bavi, sa sve Savjetom i novim, starim direktorom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo