Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Niko odgovoran

Objavljeno prije

na

Vijugava kamena staza koja između stijenja i mora vodi do plaže Mogren, jedne od najljepših budvanskih plaža, odnijela je, strahuje se, u ponedjeljak, 14. januara, još jednu ljudsku žrtvu. Na zlokobnom šetalištu nestala je šesnaestogodišnja A. K. iz Budve, učenica srednje škole, koju su tokom jakog nevremena praćenog vjetrom sa nezaštićene staze najvjerovatnije odnijeli morski talasi koji su u snažnim naletima zapljuskivali obalu. Djevojka je sa svojim drugom odlučila da se, uprkos jakom jugu, prošeta do omiljene plaže. Potraga za nestalom učenicom koju je odmah organizovala Služba zaštite i spašavanja, ekipe policije i specijalna helikopterska jedinica MUP-a, nije dala rezultate.

Nevjerica i ogorčenje zahvatila je građane Budve koji pamte čitav niz nesreća vezanih za poznatu plažu Mogren. Divlja ljepota Mogrena, oštre stijene u moru i iznad njega sa neobezbijeđenim ogoljenim šetalištem uzima sve veći broj žrtava a da niko zbog toga u takozavnoj turističkoj metropoli ne snosi nikakvu odgovornost. Ljudi i djeca ginu na stazi, utapaju se u moru oko Mogrena koje je postalo plava grobnica onih koji su poželjeli da se prošetaju ka pješčanoj plaži pored Starog grada.

Nestanak mlade Budvanke uzburkao je duhove u gradu. Bijes građana usmjeren je na gradsku upravu koja godinama ništa nije preduzela da nesreće preduprijedi ali jednakom žestinom i prema javnom preduzeću Morsko dobro koje gazduje obalom. Ova tragedija još jednom je na drastičan način pokazala da vlast u Budvi ne radi u interesu građana.

Vlast je posvećena interesima investitora i profitera, trgovaca nekretninama sa raznih adresa koji u ovom gradu i ne žive. U trci za prikupljanjem placeva, zgrada i kvadrata zaboravljaju se osnovne potrebe Budvana i njihovo pravo na normalan i kvalitetan urbani život.

Informaciju o broju ljudi nestalih u talasima oko Mogrena u posljednjih pola vijeka, koju možda posjeduje Odjeljenje bezbijednosti Budve, Monitor nije dobio. Upućeni smo na Ministarstvo unutrašnjih poslova od čijeg tima za odnose sa javnošću odgovor po pravilu stiže ili suviše kasno za tekst ili nikada.

Od Budvana koji duže pamte saznaje se kako je najmanje sedmoro ljudi- muškaraca, žena i djece – izgubilo život na stazi ka plaži Mogren.

Jedna od prvih žrtava nevremena i jakog juga bila je žena iz Budve koja je na Mogren odlazila da nakupi drva u šumi u zaleđu plaže. Iako se sjećaju tog događaja, stariji Budvani ne znaju njeno ime. Ostala je legenda po kojoj je maloljetni sin nastradale žene u pratnji svoje bake povremeno dolazio na mjesto nesreće i bacao u more hljeb, kako njegova majka ne bi bila gladna.

Nedugo za njom, na isti način utopio se posjetilac iz Slovenije, „direktor nekog preduzeća”, tvrdi sagovornik Monitora, koji se još sjeća jezivih scena kada je more izbacilo leš utopljenika ispred hotela Avala.

Na budvanskoj stazi smrti život je izgubio i kondukter iz Kotora, poznat po nadimku Škiko, čijeg se punog imena Budvani takođe ne sjećaju.

Najtužniji, krvavi danak Mogrenu i njegovoj surovoj prirodi, dali su njemački turisti u avgustu 1986. godine, kada su sa šetališta talasi odnijeli dva dječaka koji su sa svojim roditeljima bili gosti hotela Avala.

Nakon večere, dok su njihovi roditelji boravili u hotelu, dječaci, jedan od 11 i drugi od 14 godina, su se nakratko izgubili i otišli stazom u pravcu plaže Mogren iako je vladalo jako ljetne nevrijeme. Ubrzo su nestali u talasima. Sveobuhvatna potraga spasioca bila je bezuspješna. Njihova gotovo neprepoznatljiva tijela more je nakon nekoliko dana izbacilo na Slovensku plažu, pojedinačno u razmaku od sedam dana. Tako je jedno ljetovanje u Avali, pored plaže Mogren, zauvijek unesrećilo dvije porodice iz Njemačke.

Nakon ove tragedije uprava hotela Avala postavila je metalnu ogradu na početak staze, pored otvorenog bazena, koja je tokom vremenskih nepogoda zaključavana. Ova zaštita nije dugo ostala na svom mjestu. Pokušali su i sa postavljenjem rampe ali je i ta barijera ubrzo nestala.

Nesreće se nižu jedna za drugom, pa je 12. septembra ove godine, dok je sa svojim prijateljima šetala ka Mogrenu, nastradala ruska državljanka Tatjana Barbanova, koju su ogromni talasi odvukli u nemirno more. Ni njeni prijatelji a ni spasioci koji su ubrzo pristigli, nisu uspjeli da je spasu.

Pominje se i slučaj neimenovanog gosta Avale kojeg su spasioci iz uzburkanog mora izbavili i reanimacijom povratili u život. Znatan je broj budvanske djece i momaka koji su za dlaku izbjegli smrt u morskim talasima na istom ovom mjestu.

Mlada Budvanka posljednja je tragična žrtva Mogrena.

Zapanjujući je nivo nebrige gradske vlasti koja za dugi niz godina nije našla za potrebno da osigura put koji vodi na glavnu gradsku plažu. Jedna gusta metalna ograda dužinom cijele staze i kapija na njenom početku, spasila bi živote nesrećnih ljudi i djece.

Dvije smrti u posljednja četiri mjeseca traže ostavke odgovornih, kažu sagovornici Monitora. Prije svih ostavku direktora Morskog dobra Rajka Barovića i upravnog odbora firme koja ubira ogroman prihod od obale kojom upravlja. Oni tvrde da ništa manja nije odgovornost gradonačelnika Budve Lazara Rađenovića kao ni uprave hotela Avala. „Neko za ovo mora biti odgovoran”, kažu uznemireni građani.

Besmislenost ovih tragedija tim je veća kada se zna da je plaža Mogren prava fabrika novca. Na ime zakupa za dvije pješčane plaže na Mogrenu Morsko dobro prihoduje oko 60.000 eura godišnje. Dovoljno za nekoliko kapija i ograda, makar bile i od pozlate. Eksperti iz Morskog dobra završili su posao postavljenjem table upozorenja.

Promet koji zakupci plaže Mogren ostvare tokom jedne turističke sezone mjeri se stotinama hiljada eura. Na pijesku su sagradili pravo poslovno carstvo, niz kafića, restorana, prodavnica sa uslugama svake vrste, sa stotinama plažnih kompleta raširenih mimo propisa na više od dvije trećine plaže, ali za kapiju i ogradu ideje i novaca nije bilo.

Posljednjih dvadesetak godina plaža Mogren 1 bila je u rukama Budvanina Radenka Marovića koji je ulaz na plažu naplaćivao jedan euro, iako je to bilo u suprotnosti sa Zakonom od morskom dobru. I pored nezakonitog ubiranja prihoda, za putić kojim turisti dolaze, nije bilo sredstava.

Da se od plaže i prirodnih ljepota Mogrena samo uzimalo pokazuje podatak da je sporna staza u sadašnjoj širini i dužini napravljena daleke 1929. godine. Po mjerilima ondašnjeg broja stanovnika Budve i rijetkih turista koji su tek počeli otkrivati njene draži.

Osamdeset godina od tada, nepromijenjeni puteljak opslužuje na hiljade turista koji se njime tiskaju, držeći malu djecu čvrsto za ruke da ne padnu u more.

Ovaj horor „krasi” strogi centar „turističke prijestonice” Crne Gore čija vlast ‘ladno potroši od 120.000 pa do nekoliko miliona eura za jedan muzički koncert.

Kad se reflektori ugase nestane lažni sjaj, privid blagostanja i uspjeha turističkog grada čije nagomilane troškove i pokradene kredite vraćaju građani Budve.

Provod na plaži

Plaža Mogren je omiljeno sastajalište mladih Budve u dugom zimskom periodu. Tamo se okupljaju noću, sjede, razgovaraju, slušaju muziku, popiju…Mogren je jedini izbor koji imaju u „metropoli” koja nema bioskopa, pozorišta, pravih koncerata..

Čak je i jedina gradska biblioteka izmještena „izvan grada”. Budvanski srednjoškolski centar Danilo Kiš nema salu za fizičko vaspitanje za preko 2000 učenika. Dugogodišnji direktor ove ustanove Srđa Popović zauzet je prečim poslovima, vođenjem tajnih dosijea sigurnih glasača DPS-a.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

TRAGIČNE POSLJEDICE POPLAVA: Razorna snaga stihije i ljudske neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poplave u BiH, Crnoj Gori, srednjoj Evropi i širom svijeta upozoravaju da klimatske promjene u kombinaciji sa ljudskom pohlepom i zatvaranjem očiju pred nastupajućim problemima,  predstavljaju prijetnju svijetu.  Crna Gora i Balkan spadaju u najranjivije evropske regione,  na  posljedice klimatskih promjena

 

Više rijeka je izliveno, pojedini putevi oštećeni, a neki poplavljeni usljed obilnih padavina koje su zadesile Crnu Goru u noći između 3. i 4. oktobra. Najdramatičnije je bilo u Šavniku, na teritoriji Parka prirode Komarnica, u kome je došlo do izlivanja dvije rijeke. Poplavljeni su drumovi, a bujica je odnijela dva mosta pa su sela oko Šavnika bila odsječena.

U Komarnici, jednom od sela, četrdesetak mještana i turista čekalo je pomoć. Tek nakon vikenda, 7. oktobra, poplavljeno područje je posjetio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i predstavnici Vojske.

Mještani, koji su u subotu bili bez vode i struje nijesu čekali Vladu i institucije, pa su se samoorganizovali i napravili improvizovani nasip preko kojeg su prenosili vodu i hranu u odsječene djelove sela. U pomoć su im pritekli i radnici jednog privatnog preduzeća. Zahvaljujući nasipu turisti su evakuisani.

Šavničke vlasti  su u petak obavijestilie Vladu i poslali fotografije na kojima su se vidjele užasne posljedice vodene stihije, uključujući snimke vikendica koje nosi rijeka. ,,Ključno je da se reaguje na vrijeme, u našem slučaju to je trebalo da bude u petak ujutru kada smo obavijestili Direktorat za vanredne situacije”, izjavio je predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić.

Na vlasti u Šavniku je Demokratska partija socijalista (DPS), koja je opozicija na državnom nivou posljednje četiri godine. To je, smatraju u DPS-u ali i u ostatku opozicije, razlog što Vlada nije na vrijeme reagovala.

U isto vrijeme Bosnu i Hercegovinu pogodile su katastrofalne poplave koje su odnijele najmanje 20 života, a za nestalima i dalje traga. Najviše žrtava i najveća razaranja pogodila su Donju Jablanicu, koja je imala 440 stanovnika. Bosanski i regionalni mediji su puni naslova koji govore o tome da katastrofu nije izazvala samo prirodna stihija nego i ilegalni kamenolom koji se nalazio iznad ovog sela.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

APELACIONI SUD TREĆI PUT UVAŽIO ŽALBU BRANIOCA MILOŠA MEDENICE I VRATIO VIŠEM SUDU U PODGORICI NA ODLUČIVANJE PREDLOG ZA UKIDANJE PRITVORA: Ping pong između Apelacionog i Višeg suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud po treći put uvažio je žalbu branioca Miloša Medenice i vratio Višem sudu u Podgorici na odlučivanje predlog za ukidanje pritvora uz davanje jemstva od preko 1.450.000 eura. Medenica je uhapšen 25. maja 2022. godine. I pored toga što je optužnica podignuta prije dvije godine, sudski postupak nije odmakao dalje od početka. Medenica je od tada u pritvoru

 

Apelacioni sud po treći put uvažio je žalbu branioca Miloša Medenice i vratio Višem sudu u Podgorici na odlučivanje predlog za ukidanje pritvora uz davanje jemstva od preko 1.450.000 eura. To piše u zvaničnom saopštenju Apelacionog suda Crne Gore.

U obrazloženju odluke, sudije Apelacionog suda navode da je odlučujući o žalbi branioca okrivljenog, utvrđeno da je prvostepeno rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba krivičnog postupka.

“Nedostaju potpuni, jasni i dovoljni razlozi o odlučnim činjenicama, što pobijano rešenje i zaključak suda čine nejasnim, a prvostepeni sud nije u potpunosti postupio ni po razlozima iz prethodnog ukidnog rešenja Apelacionog suda Crne Gore”, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da je naloženo prvostepenom sudu da u ponovnom postupku otkloni navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, nakon čega će biti u mogućnosti da donese novu na zakonu zasnovanu odluku.

Ova odluka Apelacionog suda uslijedila je nakon što se odbrana Miloša Medenice žalila na rješenje sutkinje podgoričkog Višeg suda Nade Rabrenović, koju je donijela još sredinom jula ,kada je odlučila da i pored toga što je Apelacioni sud ukinuo njenu odluku opet odbije da pusti iz pritvora sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medence.

Branilac Medenice, advokat Stefan Jovanović ocijenio je da ovakvo ponašanje pokazuje da sudija Višeg suda jednostavno ne želi da usvoji jemstvo. On ukazuje da  Apelacioni sud u odlukama ukazuje šta su greške i mane rješenja sutkinje  Rabrenović, međutim, kako kaže, „ona uporno odbija da te mane odnosno greške ispravi“.

Advokat Jovanović podsjeća da je inicijalni prijedlog za jemstvo predat u februaru i, ukazuje, da već punih osam mjeseci nije pravosnažno okončan taj postupak, odnosno nije donijeta pravosnažna odluka kojom se jemstvo odbija ili usvaja.

„Tri puta je sutkinja Višeg suda Nada Rabrenović odbijala jemstvo, odnosno tri puta je odbila prijedlog odbrane za određivanje jemstva i tri puta je Apelacioni sud uvažavao žalbu odbrane u odnosu na ta rješenja i ukazivao šta su propusti. Sutkinja apsolutno niti jednom nije uvažila ukidne razloge odnosno navode odluke Apelacionog suda tačnije niti jednom nije nakon sto je žalba usvojena i narednoj odluci nije primijenila to na šta joj je ukazivao Apelacioni sud što pokazuje samo jedno a to je da sudija jednostavno ne želi da usvoji jemstvo i da ta negacija jednostavno nema osnova i temelja u zakonu“, kazao je Jovanović.

Branilac Medenice smatra da se radi o ličnoj odluci koja je, kako kaže, bazirana na motivima koji su utemeljeni u zakonu.

„Utemeljenje za takvo utvrđenje odbrana ima upravo u odlukama Apelacionog suda koji konstantno u tri odluke ukazuje šta su greške i šta su mane rješenja sudije Nade Rabrenović, ali ona uporno odbija da ih usvoji . Sumnjam da se radi o neznanju, ipak je u pitanju sudija Višeg suda u Podgorici. Očigledno je nedostatak hrabrosti uslijed pritiska javnosti i trenutne društvene klime koja vlada. Upravo zato će odbrana razmotriti i neke druge korake u odnosu na druge državne organe jer očigledno je da koliko god puta Apelacioni sud usvajao žalbu da sutkinja Nada Rabrenović jednostavno neće usvajati jemstvo već će isto odbijati iz istih onih razloga za koje je već par puta stavljeno do znanja da ne mogu biti zakonom propisani razlozi za odbijanje jemstva“, ističe advokat.

Jovanović ističe je i da je Ustavni sud Crne Gore više puta u odlukama ukazivao da pritvor, kada se radi o Medenici, nije neophodan već je dovoljno djelovati alternativnom mjerom, kao što je jemstvo.

„Takođe ne shvatam ni Apelacioni sud Crne Gore koji umjesto da preinači jednu takvu odluku uporno uvažava žalbu i vraća postupajućoj sutkinji  iako vidi da ona  jednostavno ne želi bez ikakvog zakonskog utemeljenja da udovolji predlogu odbrane odnosno da omogući usvajanje jemstva“, kaže on.

Prema njegovim riječima, ovakvo ponašanje Višeg i Apelacionog suda je „mrcvarenje“ pritvorenika. „Ovakvo stanje, ovakvo ponašanje, ova ping-pong partija između Višeg i Apelacionog suda je jedno klasično mrcvarenje pritvorenog lica i potvrda teze odbrane da se Miloš Medenica nalazi u pritvoru samo zato što je sin Vesne Medenice“, zaključuje  Jovanović.

Podsjećamo, Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Miloša i njegove majke Vesne Medenice, Darka Lalovića, Vasilija Petrovića, Bojana i Marka Popovića, Milice Vlahović Milosavljević, Marka Vučinića, Milorada Medenice, Luke Bakoča, Petra Milutinovića, Ivane Kovačević, Radomira Raičevića, Marjana Bevenje, Steva Karanikića, Gorana Jovanovića i firme “Kopad Company” iz Nikšića…

Terete ih za krivična djela: stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo krijumčarenje, davanje mita, primanje mita, protivzakoniti uticaj i navođenje na protivzakoniti uticaj, zloupotreba službenog položaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, omogućavanje uživanja opojnih droga, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, teška tjelesna povreda i sprečavanje dokazivanja.

Medenica je uhapšen 25. maja 2022. godine, na podgoričkom aerodromu, nakon što je u Crnu Goru ušao iz Srbije i od tada se nalazi u pritvoru.

I pored toga što je optužnica podignuta prije dvije godine, sudski postupak nije odmakao dalje od početka, jer pred sudom još nijesu svi optuženi iznijeli svoje odbrane.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO: Dobar, loš, pogrešan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Do kraja godine biće napravljen sajt gdje će građani moći da se prijave za ovaj projekat, najavljuje Spajić. Mnogi se nadaju da je u pitanju samo predizborna priča

 


Crnogorski san.
Tako je premijer Milojko Spajić javnosti predstavio projekat novog grada u gradu na Veljem brdu, u kome treba da živi preko 40 hiljada ljudi. „Ovdje će živjeti privilegovani građani, a to su državljani Crne Gore. Imati crnogorski pasoš, biti državljanin ove zemlje – to će biti privilegija”, kazao je premijer.

Da pritvrdi kako priča o gradu na Veljem brdu nije šala, iako stiže iznebuha, pokraj premijera našao se ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović. “Ako Bog da i sreća junačka, ovaj projekat bi trebalo da bude usvojen do Nove godine…“, kazao je Radunović predstavljajući vladin Plan za rješavanje stambenih potreba građana pod povoljnim uslovima. Na kome su u Vladi radili puna dva mjeseca.

Prezenteri projekta zaključili su da slike/animacije govore više od  riječi, pa su škrtarili sa konkretnim i provjerljivim podacima. Ipak, i to što su prezentovali bilo je dovoljno da njihovu ozbiljnost i dobre namjere stavi pod veliki znak pitanja. Ponuđene računice bili su netačne a slike budućeg naselja našle su se na pogrešnom mjestu.

Stanovi će se kupovati po cijeni od „oko hiljadu eura“ za kvadrat, predočio je premijer navodeći kako će kupovina biti moguća na kredit, bez učešća, i uz izvedenu kamatu od 1,2 odsto godišnje. Rata za stan od 100 kvadrata, na kredit od 30 godina, biće  390 eura mjesečno. Za manji, od 60 kvadrata, rata na isti rok otplate iznosiće 290 eura.

Sjutradan  je Miloš Vuković, osnivač i vlasnik Fidelity consultinga, argumnetovano osporio tu računicu. “Kada u bilo koji kreditni kalkulator unesete iznos glavnice od 100.000 eura (navodna cijena stana od 100 kvadrata, primjedba Monitora), rok otplate 360 mjeseci i kamatu od 1,2 odsto, dobijate da je mjesečna rata oko 330 a ne 390 eura. Razlika je cijelih 60 eura mjesečno. Još je gora situacija kada ukucate iznos za stan od 60 kvadrata (60.000 eura), rok otplate od 360 mjeseci i kamatu od 1,2 odsto. U tom slučaju mjesečna rata iznosi 199 eura ili 90 eura manje od predočenih 290 eura”, naveo je Vuković upozoravajući da ta razlika, iako nekome ne izgleda prevelika, pravi razliku od 21 do skoro 33 hiljade eura po stanu. A navodno ih je planirano 10.000.  To nas onda uvodi u priču o 200-300 miliona eura. „Ili je priča o cijeni sastavljena ofrlje i na brzinu, ili iza nje stoji planirana pljačka“, upozorava Vuković navodeći još jednu zanimljivost iz prezentacije premijera i resornog ministra: prema brojkama koje su prezentovali Spajić i Radunović, eventualni kupac plaća više novca na ime kamate ako kupi manji stan, odnosno, ako pozajmi manji iznos (60 umjesto 100 hiljada). Kako, ako je kamata ista? Taj odgovor dobićemo kad priča o gradu na Veljem brdu bude nstavljena. Ako nastavka bude.

Teško je, ali ipak moguće zamisliti da je tim predvođen premijerom,  nekadašnjim ministrom finansija i, još ranije, berzanskim trgovcem, napravio tako golemu računsku grešku. Ali, u prezentovanom projektu postoji jedna još ozbiljnija: pogrešna lokacija.

Na to je, preko svog fejsbuk profila, upozori biolog i ekološki aktivista Darko Saveljić. Stvari sa Veljim brdom, navodi on, stoje ovako:  “Dio Veljeg brda je zaštićeno područje Parka prirode Dolina rijeke Zete. Nalazi se iznad vodoizvorišta Mareza, kojim se napaja Glavni grad. U najzabitijim selima Crne Gore seljaci su branili da se gradi iznad izvora, zbog uticaja na sam izvor. Vladu Crne Gore briga što se ovaj prostor decenijama čuvao upravo zbog Mareze. Ista ta Vlada, imajući u vidu veliki potencijal za solarnu energiju i na ‘stvorene prostorno-planske preduslove’ planira tender za davanje u zakup zemljišta na Veljem brdu u državnoj svojini za izgradnju solarne elektrane instalisane snage od najmanje 50 MW. Ako neko misli da na Veljem brdu može biti zaštićeno područje, novi grad i solarna elektrana, a da je to sve u skladu sa zdravim razumom, zakonima, direktivama EU i Marezom, onda izvinite“, pobrojao je  Saveljić. Uz zaključak: „Đe ti puno obećaju, tu malu korpu ponesi, stara je narodna izreka”.

Vukovićeve primjedbe potvrđuje digitron, a Saveljićeve mape i propisi. Karta obuhvata Parka prirode na Veljem brdu dijelom se preklapa sa planom  naselja koji su predstavili zvaničnici Vlade. Gradnja u Parku prirode je  krivično djelo. Krivični zakonik propisuje: „Ko kršeći propise korišćenjem prirodnih bogatstava, izgradnjom objekata, izvođenjem kakvih radova ili na drugi način izazove oštećenje životne sredine u većoj mjeri ili na širem prostoru, kazniće se zatvorom do tri godine”.

Iz Vlade još nijesu ponudili objašnjenje za navedene finansijske i urbanističke manjkavosti plana. Osim što je ministar Radunović, na prezentaciji, „otkrio“ da  crnogorski san na Veljem brdu još nije uklopljen u važeće i buduće (pripremljene) urbanističke projekcije Crne Gore i Podgorice. „Javna rasprava o prostornom planu Podgorice, koja će biti dopunjena ovim projektom, trajaće 15 dana”, najavio je. To bi, valjda, trebalo biti to. O projektu pripremanom dva mjeseca, na površini od skoro 1.000 hektara i približne vrijednosti makar 800 miliona eura.

Ako računamo da će se graditi10.000 stanova (a može biti da ih je više) da je odnos malih i velikih (60 i 100 kvadrata) pola/pola i da su troškovi izgradnje neophodnih pratećih objekata (vrtići, škole, dom zdravlja, apoteke, trgovine…) uračunati u predočenu cijenu. Baš kao i neophodna infrastruktura (saobraćajnice, vodovodna i kanalizaciona mreža, trafostanice, distributivna elektro mreža, tekomunikacioni optički kabl… uz neizbježno proširenje postojećih kapaciteta). A, sve sluti da nijesu.

„Ovo nismo imali prilike da gledamo kod nas“, naveo je Radunović. Sa tom se konstatacijom nije teško složiti. Prvi su  čuđenje prezentovanim projektom, ukoliko on zaista postoji (ko ga je radio, koliko je plaćen, kako je izabran autor…), iskazali predstavnici Udruženja podstanara. Uz prilično neodobravanje, iako bi oni trebali biti adresa sa koje se podrška nekom sličnom projektu podrazumijeva. Ako je  dobro osmišljen i predstavljen.

Iz Udruženja podstanara navode da je projekat: previše fokusiran na Podgoricu uz zapostavljanje ostatka države, posebno sjevera; donosi dodatno opterećenje već problematične i nedovoljne infrastrukture; Da bi njegova realizacija, ali i sama najava, mogla destabilizovati postojeće tržište nekretnina i investitore i građevinske kompanije gurnuti u zonu gubitaka; ideja da se stanovi na Veljem brdu mogu prodavati samo državi, po unaprijed fiksiranim cijenama je netržišna, ali i potencijalno rizična za javne finansije; Trgovina stanova bez učešća mogla bi biti mamac za kupce koji, realno, nijesu u stanju da finansijski podnesu rizik koji taj posao nosi (ko je zaboravio, sličan posao i kriza hipotekarnog tržišta u SAD bile su uvod u svjetsku ekonomsku krizu 2008. godine)…

Konačno, iz Udruženja podstanara ukazuju kako realizacija ovakvog plana može dovesti do nepotrebne i društveno nepoželjne koncentracije ranjivih grupa. „Iako je cilj pomoći ranjivim grupama (mladi bračni parovi, samohrani roditelji, starije osobe i osobe sa invaliditetom), koncentracija ovih grupa u jednom stambenom naselju može dovesti do socijalne segregacije. U stvarnosti, često se dešava da ovakvi projekti, iako zamišljeni kao inkluzivni, rezultiraju stvaranjem „getoa“ ili izolovanih zajednica”, navedeno je u njihovom saopštenju.

Niz primjedbi mogao bi se nastaviti. Opet pod uslovom da cijelu priču shvatamo ozbiljno. Ko će kreditirati taj posao, ako ne može da računa da će rizike nevraćenih kredita pokriti pretpostavljenim rastom vrijednosti nekretnina? Ima li Crna Gora kompanije i radnike iz građevinskog sektora koji mogu, istovremeno, graditi naselje Velje brdo, dvije zaobilaznice oko Podgorice (zapadnu i istočnu), dionicu autoputa Mateševo-Andrijevica…? Ili će taj novac odnijeti stranci, ostavljajući nas bez jednog od najznačajnihi benefita (sticanje iskustva i jačanje sposobnosti) realizacije tih poslova. Šta ako ponuđeni stanovi ne nađu kupca (u Podgorici već ima 10.000 stanova više nego što je domaćinstava registrovanih prošlogodišnjim popisom)? A šta ako zakaže (zakasni) najavljena gradnja prateće infrastrukture?

“Projekat Velje brdo može privući pažnju građana zbog povoljnih stambenih uslova, ali nosi značajne rizike za malu Crnu Goru. Pitanje je koliko će ovaj projekat zaista pomoći u razvoju zemlje, a koliko će produbiti regionalne neravnoteže i destabilizovati tržište nekretnina. Dok država i ranjive grupe mogu imati koristi na kratki rok, dugoročno bi privatni investitori, građevinska industrija i građani sa manjim prihodima mogli biti na gubitku”, zaključuju u Udruženju podstanara.

Premijer i njegovi partijski i koalicioni saradnici ne mare za te primjedbe. Do kraja godine biće napravljen sajt gdje će građani moći da se prijave za ovaj projekat, najavljuje Spajić. Mnogi se nadaju da je u pitanju samo predizborna priča. Inače bi se Podgorica i Podgoričani mogli naći u ozbiljnim problemima.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo