Povežite se sa nama

MONITORING

SUDSKI SPECIJALCI U ODBRANI PREMIJEROVE SESTRE: Kazna Monitoru za njihovu korupciju

Objavljeno prije

na

Viši sud u Bijelom Polju preinačio je drugu oslobađajuću presudu Osnovnog suda u Podgorici po tužbi advokatice Ane Đukanović (Kolarević) protiv našeg nedjeljnika i presudio u korist premijerove sestre. Sud je advokatici Đukanović dosudio 5000 eura na ime ,,naknade nematerijalne štete za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog povreda ugleda i časti”.

Tročlano Sudsko vijeće Višeg suda u Bijelom Polju je tom presudom premijerovoj sestri uslišilo davnašnju želju – moćna advokatica, kako samu sebe vidi, dobila je napismeno da se o prošlim ali i budućim poslovima nje i njene braće ne smije izvještavati s kritičkom distancom, stavom i sumnjom, sve dok oni sami pred crnogorskim sudovima ne priznaju da su krivi.

Vijeće u sastavu Milan Smolović, predsjedavajući, i sutkinje Milica Čukić i Jelena Čabarkapa presudom nijesu zaslužili samo advokatičinu naklonost, nego i bar pasus u pravnim knjigama, u nekom poglavlju pod nazivom – kako se za duševne boli može osuditi i kada boli – nema. Na suđenju Monitoru je premijerova sestra više puta na pitanje da li je imala duševne boli kazala da je o ,,emocijama nepristojno govoriti” i da ne zna kako se povodom pisanja Monitora osjećala. Pristojno i hladno tražila je 100 hiljada eura odštete. Nije joj smetalo ni to što se zbog nepristojno visokog odštetnog zahtjeva i pritiska na medije o njoj govorilo u Evropskom parlamentu. Osim Monitora, premijerova sestra tražila je po 100 hiljada eura i od Vijesti i Dana zbog tekstova koji su pretežno izvještavali o aferi Telekom, odnosno tužbi američke Komisije za hartije od vrijednosti, u kojoj se tvrdi da je dokazano da je postojala korupcija prilikom privatizacije nekada najveće državne kompanije, i da je 7,3 miliona eura mita od stane mađarskog Matava koji je preuzeo kompaniju po povoljnim uslovima pošlo najvećem crnogorskom funkcioneru, njegovoj sestri i saradnicima.

Nije jasno kako je predmet protiv Monitora koji je vođen u Podgorici završio u Višem sudu u Bijelom Polju, a nakon žalbe advokatice Đukanović na prvu oslobađajuću presudu koju je u novembru 2013. godine u korist Monitora donio sudija Osnovnog suda u Podgorici Veljko Radovanović. Bilo je razložno očekivati da o tome odlučuje Viši sud u Podgorici.

Osim ako nije zbog iskustva sudije Smolovića sa duševnim bolovima moćnih. Smolović je 5. maja 2014. godine usvojio tužbu bivše gradonačelnice Kotora Marije Maje Ćatović protiv Alena Kovačevića, direktora PC Rivijera Kotor, dosudivši gradonačelnici 4.000 eura na konto duševnih boli. A tu je i poseban senzibilitet prema medijima. Smolović je tada naredio objavljivanje presude u dnevnim listovima Dan i Vijesti koji su prenosili optužbe. Kovačević je kao direktor PC Rivijera prethodno tužio Mariju Ćatović zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi, tvrdeći da je kao gradonačelnica oštetila PC Rivijeru.

Smolović je najprije naložio sudiji Radovanoviću da ,,ispravi greške”, a kada je Radovanović opet oslobodio Monitor od optužbi, preinačio je presudu.

U oslobađajućoj presudi Radovanović cijeni da je tužbeni zahtjev premijerove sestre – neosnovan.

On oslobađajuću presudu bazira na dvije ključne stvari: da je advokatica Đukanović javna ličnost zbog čega granice prihvatljive kritike za nju moraju biti šire u odnosu na privatna lica i da je privatizacija Telekoma tema od javog interesa, kao i privatizacija Avale i Željezare sa kojima je povezivana u tekstovima našeg nedjeljnika.

,,Tekstovi su upereni na kritikovanje vlasti i nijesu takvog karaktera da zahtijevaju miješanje u slobodu izražavanja radi zaštite ugleda drugog, saglasno praksi Evropskog suda za ljudska prava. Miješanje za zaštitu ugleda tužilje bi bilo neproporcionalo legitimnom cilju koji se htio ostvariti. To bi u konkretnom slučaju moglo djelovati kao obeshrabrenje otvorenoj diskusiji i pitanjima od javnog interesa”, navodi se u drugoj oslobađajućoj presudi Radovanovića iz novembra 2014. godine, koju je preinačio bjelopoljski sud.

Obeshrabrenje javnoj diskusiji i javna sumnja u poslove prve familije, upravo je i cilj tužbe advokatice Đukanović. Tužba je nastavak pritiska na medije sa kritičkim odnosom prema vlasti koja se godinama vodi od strane vrha vlasti. Osim Đukanovićevih vatrenih govora protiv kritičara u medijima i poziva za njihovu daratizaciju, sve veći broj napada na novinare i imovinu tih medija ostao je nerasvijetljen, dok su se ređale tužbe Đukanovića i njegovih sa nepristojno visokim odštetnim zahtjevima. To je bio pri tom samo jedan od načina finansijskog iscrpljivanja kritičkih medija, dok su se nezakonito ulivali milioni u medije koji podržavaju režim.

Smolović je u preinačenoj presudi vagajući izmeđe važnosti slobode izražavanja i ugleda premijerove sestre, prevagnuo na stranu vlasti u stilu sudije kakvog mračnog političkog suda iz literature o diktaturama.

On se slaže da je Ana Đukanović javna ličnost iako advokatica tvrdi da nije, kao i da je afera Telekom tema od javnog interesa. Ali za Smolovića ima nešto važnije:

,,Sloboda štampe može podlijegati ograničenjima, pravom drugoga na dostojanstvo… Štampa ne smije da prekorači određene granice, posebno sa pravima i ugledom drugih. Sloboda izražavanja sa sobom nosi dužnosti i odgovornosti koje poprimaju na važnosti u situacijama kada se napada ugled imenovanih pojedinaca”.

Dalje u presudi on navodi: ,,Ne može se prihvatiti zaključak prvostepenog suda da su tekstovi napisani prije svega sa namjerom da se oštro kritikuje vlast, te da namjera nije bila da povrijedi čast i ugled tužilje. Ovo posebno kada se ima u vidu sadržaj novinskih članaka i njihov broj uz objavljivanje fotografija tužilje, koji članci pišu o kriminalnim radnjama mita i korupcije, pa je očito da je tuženi omalovažio ličnost tužilje te da bi svaki advokat to doživio kao uvredu”, navodi se u presudi Višeg suda u Bijelom Polju. Smolović je uzeo u obzir i crnogorsku patrijarhalnu sredinu. ,,Imajući u vidu sve okolnosti slučaja i moralne standarde u patrijarhalnim tradicionalnim zajednicamam kakva je Crna Gora, prvostepeni sud nije zaključio pravilno kada je našao da tužilji nijesu povrijeđeni čast i ugled”. Šta bi na to rekli u Strazburu.

No, sudija Višeg suda nije samo prevagnuo kad je u pitanju ugled porodice Đukanović. On je na mala vrata abolirao premijerovu sestru od odgovornosti u aferi Telekom.

,,Namjera nedjeljnika Monitor nije bila da iznošenjem neistinitih činjenica i fotografijama prvenstveno iznese informacije o tužbi u SAD, već da se uvrijedi tužilja i prikaže kao ličnost sklona koruptivnim radnjama”, navodi se u presudi.

Koje su to neistinite činjenice? Da je bilo korupcije pri prodaji Telekoma, što su više puta istakle i američke diplomate? Da novac nije legao na račun sestre i saradnika? Pa ni sestra to nije negirala. Da američka komisija za hartije od vrijednosti nije utvrdila da su ugovori na konto kojih je uplaćeno 7,3 miliona eura nijesu bili lažni, samo pokriće za nešto drugo? Smolović nije precizirao šta je po njemu neistinito u tekstovima Monitora.

On dalje nastavlja: ,,Advokati kao članovi pravosuđa moraju uživati ugled u društvenoj zajednici, moraju biti zaštićeni od destruktivnih napada koji nemaju pokriće u činjenicama. Ovo i kada se ima u vidu da protiv tužilje nije vođen postupak povodom procesa privatizacije”. Možda Đukanovićevo tužilaštvo i pokrene taj postupak nakon presude Višeg suda u Bijelom Polju. I slučajno predmet delegira Smoloviću.

U jednom se valja složiti sa Smolovićem. Da se njegova presuda mora objaviti u našem nedjeljniku. Šteta bi bilo da propadne vrijedna građa za buduća pokoljenja o jednom diktatoru i njegovom pravosuđu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo