MONITORING
SUDSKI SPECIJALCI U ODBRANI PREMIJEROVE SESTRE: Kazna Monitoru za njihovu korupciju

Viši sud u Bijelom Polju preinačio je drugu oslobađajuću presudu Osnovnog suda u Podgorici po tužbi advokatice Ane Đukanović (Kolarević) protiv našeg nedjeljnika i presudio u korist premijerove sestre. Sud je advokatici Đukanović dosudio 5000 eura na ime ,,naknade nematerijalne štete za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog povreda ugleda i časti”.
Tročlano Sudsko vijeće Višeg suda u Bijelom Polju je tom presudom premijerovoj sestri uslišilo davnašnju želju – moćna advokatica, kako samu sebe vidi, dobila je napismeno da se o prošlim ali i budućim poslovima nje i njene braće ne smije izvještavati s kritičkom distancom, stavom i sumnjom, sve dok oni sami pred crnogorskim sudovima ne priznaju da su krivi.
Vijeće u sastavu Milan Smolović, predsjedavajući, i sutkinje Milica Čukić i Jelena Čabarkapa presudom nijesu zaslužili samo advokatičinu naklonost, nego i bar pasus u pravnim knjigama, u nekom poglavlju pod nazivom – kako se za duševne boli može osuditi i kada boli – nema. Na suđenju Monitoru je premijerova sestra više puta na pitanje da li je imala duševne boli kazala da je o ,,emocijama nepristojno govoriti” i da ne zna kako se povodom pisanja Monitora osjećala. Pristojno i hladno tražila je 100 hiljada eura odštete. Nije joj smetalo ni to što se zbog nepristojno visokog odštetnog zahtjeva i pritiska na medije o njoj govorilo u Evropskom parlamentu. Osim Monitora, premijerova sestra tražila je po 100 hiljada eura i od Vijesti i Dana zbog tekstova koji su pretežno izvještavali o aferi Telekom, odnosno tužbi američke Komisije za hartije od vrijednosti, u kojoj se tvrdi da je dokazano da je postojala korupcija prilikom privatizacije nekada najveće državne kompanije, i da je 7,3 miliona eura mita od stane mađarskog Matava koji je preuzeo kompaniju po povoljnim uslovima pošlo najvećem crnogorskom funkcioneru, njegovoj sestri i saradnicima.
Nije jasno kako je predmet protiv Monitora koji je vođen u Podgorici završio u Višem sudu u Bijelom Polju, a nakon žalbe advokatice Đukanović na prvu oslobađajuću presudu koju je u novembru 2013. godine u korist Monitora donio sudija Osnovnog suda u Podgorici Veljko Radovanović. Bilo je razložno očekivati da o tome odlučuje Viši sud u Podgorici.
Osim ako nije zbog iskustva sudije Smolovića sa duševnim bolovima moćnih. Smolović je 5. maja 2014. godine usvojio tužbu bivše gradonačelnice Kotora Marije Maje Ćatović protiv Alena Kovačevića, direktora PC Rivijera Kotor, dosudivši gradonačelnici 4.000 eura na konto duševnih boli. A tu je i poseban senzibilitet prema medijima. Smolović je tada naredio objavljivanje presude u dnevnim listovima Dan i Vijesti koji su prenosili optužbe. Kovačević je kao direktor PC Rivijera prethodno tužio Mariju Ćatović zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi, tvrdeći da je kao gradonačelnica oštetila PC Rivijeru.
Smolović je najprije naložio sudiji Radovanoviću da ,,ispravi greške”, a kada je Radovanović opet oslobodio Monitor od optužbi, preinačio je presudu.
U oslobađajućoj presudi Radovanović cijeni da je tužbeni zahtjev premijerove sestre – neosnovan.
On oslobađajuću presudu bazira na dvije ključne stvari: da je advokatica Đukanović javna ličnost zbog čega granice prihvatljive kritike za nju moraju biti šire u odnosu na privatna lica i da je privatizacija Telekoma tema od javog interesa, kao i privatizacija Avale i Željezare sa kojima je povezivana u tekstovima našeg nedjeljnika.
,,Tekstovi su upereni na kritikovanje vlasti i nijesu takvog karaktera da zahtijevaju miješanje u slobodu izražavanja radi zaštite ugleda drugog, saglasno praksi Evropskog suda za ljudska prava. Miješanje za zaštitu ugleda tužilje bi bilo neproporcionalo legitimnom cilju koji se htio ostvariti. To bi u konkretnom slučaju moglo djelovati kao obeshrabrenje otvorenoj diskusiji i pitanjima od javnog interesa”, navodi se u drugoj oslobađajućoj presudi Radovanovića iz novembra 2014. godine, koju je preinačio bjelopoljski sud.
Obeshrabrenje javnoj diskusiji i javna sumnja u poslove prve familije, upravo je i cilj tužbe advokatice Đukanović. Tužba je nastavak pritiska na medije sa kritičkim odnosom prema vlasti koja se godinama vodi od strane vrha vlasti. Osim Đukanovićevih vatrenih govora protiv kritičara u medijima i poziva za njihovu daratizaciju, sve veći broj napada na novinare i imovinu tih medija ostao je nerasvijetljen, dok su se ređale tužbe Đukanovića i njegovih sa nepristojno visokim odštetnim zahtjevima. To je bio pri tom samo jedan od načina finansijskog iscrpljivanja kritičkih medija, dok su se nezakonito ulivali milioni u medije koji podržavaju režim.
Smolović je u preinačenoj presudi vagajući izmeđe važnosti slobode izražavanja i ugleda premijerove sestre, prevagnuo na stranu vlasti u stilu sudije kakvog mračnog političkog suda iz literature o diktaturama.
On se slaže da je Ana Đukanović javna ličnost iako advokatica tvrdi da nije, kao i da je afera Telekom tema od javnog interesa. Ali za Smolovića ima nešto važnije:
,,Sloboda štampe može podlijegati ograničenjima, pravom drugoga na dostojanstvo… Štampa ne smije da prekorači određene granice, posebno sa pravima i ugledom drugih. Sloboda izražavanja sa sobom nosi dužnosti i odgovornosti koje poprimaju na važnosti u situacijama kada se napada ugled imenovanih pojedinaca”.
Dalje u presudi on navodi: ,,Ne može se prihvatiti zaključak prvostepenog suda da su tekstovi napisani prije svega sa namjerom da se oštro kritikuje vlast, te da namjera nije bila da povrijedi čast i ugled tužilje. Ovo posebno kada se ima u vidu sadržaj novinskih članaka i njihov broj uz objavljivanje fotografija tužilje, koji članci pišu o kriminalnim radnjama mita i korupcije, pa je očito da je tuženi omalovažio ličnost tužilje te da bi svaki advokat to doživio kao uvredu”, navodi se u presudi Višeg suda u Bijelom Polju. Smolović je uzeo u obzir i crnogorsku patrijarhalnu sredinu. ,,Imajući u vidu sve okolnosti slučaja i moralne standarde u patrijarhalnim tradicionalnim zajednicamam kakva je Crna Gora, prvostepeni sud nije zaključio pravilno kada je našao da tužilji nijesu povrijeđeni čast i ugled”. Šta bi na to rekli u Strazburu.
No, sudija Višeg suda nije samo prevagnuo kad je u pitanju ugled porodice Đukanović. On je na mala vrata abolirao premijerovu sestru od odgovornosti u aferi Telekom.
,,Namjera nedjeljnika Monitor nije bila da iznošenjem neistinitih činjenica i fotografijama prvenstveno iznese informacije o tužbi u SAD, već da se uvrijedi tužilja i prikaže kao ličnost sklona koruptivnim radnjama”, navodi se u presudi.
Koje su to neistinite činjenice? Da je bilo korupcije pri prodaji Telekoma, što su više puta istakle i američke diplomate? Da novac nije legao na račun sestre i saradnika? Pa ni sestra to nije negirala. Da američka komisija za hartije od vrijednosti nije utvrdila da su ugovori na konto kojih je uplaćeno 7,3 miliona eura nijesu bili lažni, samo pokriće za nešto drugo? Smolović nije precizirao šta je po njemu neistinito u tekstovima Monitora.
On dalje nastavlja: ,,Advokati kao članovi pravosuđa moraju uživati ugled u društvenoj zajednici, moraju biti zaštićeni od destruktivnih napada koji nemaju pokriće u činjenicama. Ovo i kada se ima u vidu da protiv tužilje nije vođen postupak povodom procesa privatizacije”. Možda Đukanovićevo tužilaštvo i pokrene taj postupak nakon presude Višeg suda u Bijelom Polju. I slučajno predmet delegira Smoloviću.
U jednom se valja složiti sa Smolovićem. Da se njegova presuda mora objaviti u našem nedjeljniku. Šteta bi bilo da propadne vrijedna građa za buduća pokoljenja o jednom diktatoru i njegovom pravosuđu.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
Izdvojeno
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu
Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.
Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.
Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.
U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.
Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.
Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020, pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili borbu za stvaranje Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef, tadašnji premijer Milo Đukanović.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama
Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.
Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.
Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.
Svoju odluku iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.
Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.
Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.
Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.
Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.
I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Iz ormara ponovo ispadaju kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja prethodnika
Ponovo ispadaju orasi iz šinjela bivših vlasti.
Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.
Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.
Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo. Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.
Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.
Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život. (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).
Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.
„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.
Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.
Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve prećutao.
Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.
Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.
Onda je prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.
Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.
Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.
Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.
Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.
Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.
Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.
Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora. To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.
Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.
Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.
Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.
Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično