Povežite se sa nama

SVIJET

Sumrak moćnika

Objavljeno prije

na

Ovo su izgleda zla vremena za premijere u Evropi, sadašnje i bivše. Neki u prinuđeni da podnesu ostavke zbog skandala u koje su umiješani oni ili njihovi saradnici, drugi jedva uspjevaju da ostanu na vlasti, treći ne uspjevaju da se vrate u politiku, a čatvrtima prijete sudski procesi ili su već osuđeni na zatvorske kazne.

Gotovo da ne prođe dan, a da neka afera ne zagadi politički život na kontinentu. Političare, nekada i na najvišem državnom nivou, pravosudni i bezbjednosni organi ispituju zbog korupcije, upitne etike ili ilegalnog finansiranja njihovih partija. Te scene iz Italije, Španije, Francuske… pojačavaju nepovjerenje javnosti u političare, komentarišu novine po Evropi.

U Italiji je trostruki premijer Silvio Berluskoni (76) osuđen na četiri godine zatvora zbog izbjegavanja plaćanja poreza, potvrdio je Vrhovni sud prošlog četvrtka. Zahvaljujući amnestiji koja je usvojena 2006. godine, smanjena mu je kazna na godinu, a to vrijeme neće provesti iza rešetaka, zahvaljujući poodmaklim dobu. No, optužnica ukazuje da je italijanski sistem u raspadanju, primijetio je ovih dana francuski dnevnik Le Mond.

Istog dana kada je Berluskoniju potvrđena kazna, u Španiji je premijer te zemlje Marjano Rahoj učinio ponižavajuće priznanje u Kortesu, nacionalnom parlamentu. Rahoj, je žustro, ali neubjedljivo negirao optužbe o ilegalnom finansiranju vladajuće Narodne partije (NP), za šta je okrivljen bivši stranački blagajnik Luis Barsenas. Barsenas je u zatvoru od kraja juna zbog izbjegavanja plaćanja poreza.

Rahoj je odgovarao na pitanja u parlamentu pošto su španski mediji objavili dokumenata koja su pokazala da su on i drugi članovi konzervativne NP dobijali novac iz tajnih fondova, kako tvrdi Barsenas. Premijer je, međutim, negirao da je ikada primio novac, ističući da je pogriješio što je vjerovao Barsenasu, ali i to da neće podnijeti ostavku.

Većina Španaca smatra da je premijer Rahoj slagao kada je rekao da nije uzimao novac u okviru korupcionaškog skandala, pokazali su rezultati ankete. Prema anketi koju je objavio list Mundo, preko 72 odsto Španaca smatra da Rahoj ,,ne govori istinu”, a skoro 60 odsto ispitanih je reklo da bi premijer trebalo da podnese ostavku. Čak 43 odsto pristalica NP ne vjeruje da je premijer bio iskren kada se branio u parlamentu, dok isto mišljenje dijeli 90 odsto pristalica opozicije.

U Španiji je čak i monarhija poljuljana skandalima. Pinceza Kristina najmlađa kćerka kralja Huana Karlosa i kraljice Sofije, je pod istragom u pogledu namirivanja poreskih obaveza. Prethodno je sudija odustao od optužbe da je princeza bila saučesnik u pronevjeri koju je počinio njen suprug, nekada čuveni rukometaš Inaki Urdangarin.

Premijer Luksemburga Žan-Klod Junker je početkom jula podnio ostavku, nakon čega slijedi raspisivanje prijevremenih izbora. Razlog je skandal sa špijuniranjem političara u Luksemburgu koje je sprovodila tajna služba jedne od najmanjih država u Evropi.

Junker je premijer Luksemburga od 1995, što je najduži mandat jednog predsjednika vlade u Evropskoj uniji (EU). On je, takođe, od 2005. do početka ove godine bio na čelu evrozone – 17 zemalja koje za zajedničku valutu koriste euro. Demohrišćanin Junker odlučio se na taj korak pošto je njegov socijalistički koalicioni partner iz vlade povukao podršku i tražio da premijer snosi političku odgovornost za stari skandal tajne službe o špijuniranju lokalnih političara. Junker je opovrgao svoje učešće u tom skandalu.

„Junker je uveo novu eru u EU”, piše agencija DPA. „On je rukovodio pregovorima u kojima su donijeti paketi finansijske pomoći Grčkoj, Irskoj, Portugaliji i Španiji; kumovao je evropskom fondu za spas eura ESM i učestvovao u rješavanju mnogobrojnih sporova zemalja evrozone oko ispravnog načina rješavanja krize. Kao Mister euro, Junker se zalagao za jedinstvenu valutu i solidarnost sa kriznim zemljama”.

Ali, i pored toga, Mister euro’ nije bezgrešan”, tvrdi nemački list Noje osnabriker cajtung: ,,U aferi oko ilegalnog prisluškivanja u Luksemburgu, Junker je ispustio uzde iz ruku. Tajna služba je uspjela da se neometano osamostali, pa je prisluškivala čak i šefa vlade, a da to godinama nije imalo nikakvih posljedica.”

Noje osnabriker cajtung zaključuje: „Veliko razočaranje predstavlja činjenica da jedan tako oštroumni političar kao što je Junker nije shvatio koliko su ti postupci bili skandalozni. Njegov – dosad besprekoran – imidž sada je narušen,”

U Češkoj Republici je premijer Petr Nečas (48) podnio 17. juna ostavku na mjesto premijera i šefa Građanske demokratske stranke, poslije višednevnih političkih turbulencija zbog korupcijskog skandala i zloupotrebe položaja u koji je bila umješana njegova bliska saradnica I ljubavnica Jana Nađova optužena za primanje mita i zloupotrebu službenog položaja. Nečasu je ostao poslanički mandat, a s njim i imunitet.

Nađova je bila uhapšena zbog optužbi za podmićivanje i zloupotrebu službenog položaja. Tužilaštvo tvrdi da je Nađova ponudila unosne poslove trojici bivših poslanika Nečasove stranke, u zamjenu za njihove ostavke. Optužnica je, takođe, tereti da je nezakonito naložila vojnoj obavještajnoj službi da prati suprugu premijera, Radku Nečasovu, od koje se Nečas razvodi poslije 25 godina braka i s kojom ima četvoro djece.

Sumnja se da su najbliži premijerovi saradnici prikupljali informacije o premijerovoj supruzi iz privatnih razloga, i da je za prisluškivanje iskorišćena vojna tajna služba. Šef tajne službe to je već navodno priznao. Tužilaštvo je na putu da otkrije još korupcionaških skandala u najvišim političkim redovima.

Tu korupcionašku aferu pratilo je hapšenje osmoro i optužba protiv sedmoro bivših poslanika i visokih čeških državnih činovnika. Među njima je i oficir vojne obavještajne službe. ,,Imao sam vezu sa Janom Nađovom. Imali smo dobar odnos i na tu vezu računam i ubuduće”, rekao je Nečas u intervjuu i poručio da je i dalje u potpunosti podržava. Nečas koji je dočekao Nađovu po njenom izlasku iz zatvora, optužio je tužilaštvo da je drži u pritvoru kako bi na nju vršilo pritisak i kritikovao je policiju zbog ,,nevjerovatnog ponašanja”.

Ovih dana je češko tužilaštvo uputilo zahtjev Donjem domu parlamenta da ukine imunitet Nečasu, što je preduslov za pokretanje krivičnog postupka protiv njega.

Nečas, a to javnost ne zaboravlja je tokom tri godine, koliko je na vlasti, omogućio policiji i pravosuđu da rade samostalno, bez uticaja politike. Zato je i borba protiv korupcije u posljednjih godinu dana dobila neočekivan zamah u Češkoj. Inače Češka ima velike probleme s korupcijom. Javna je tajna da godinama novac iz državnog budžeta završava u privatnim kasama sumnjivih preduzeća.

Ostalim premijerima je ove godine put u propast pokazao bugarski premijer Bojko Borisov koji je podnio ostavku zbog protesta u zemlji zbog povećanja cijene električne energije i mjera štednje.

Demonstranti su tražili ostavku Vlade, optuživši je da nije uspjela da poboljša njihov sve lošiji životni standard, po čemu su u samom začelju u EU. Proteklih mjeseci se šestoro ljudi samospalilo u Bugarskoj.

Tri mjeseca po ostavci je Borisovljeva konzervativna partija GERB pobijedila na parlamentarnim izborima, ali je morala da odustane od formiranja vlade, pošto su tri druge stranke koje je trebalo da uđu u koaliciju odustale od toga. Potom je parlament izabrao ekonomistu i kandidata socijalista Plamena Orešarskog za premijera.

No to nije umirilo ulične proteste u organizaciji pokreta civilnog društva. Krajem jula je više od 100 bugarskih poslanika, ministara i novinara izašlo uz pomoć policije iz zgrade parlamenta u kojoj su proveli cijelu noć zbog blokade demonstranata. Međutim, i poslije toga su demonstranti koji su podigli improvizovane barikade na ulicama u blizini zgrade Sobranja, nastavili sa protestima uz uzvike ,,Mafija!” i ,,Ostavka!”.

Predsjednik Bugarske Rosen Plevnelijev koji je služio kao ministar regionalnog razvoja i javnih radova u kabinetu Bojka Borisova, zatražio je hitnu ostavku Vlade. ,,To je jedini način da se smiri narod”, rekao je šef države.

Evropski listovi pišu kako u Evropi zaglibljenoj u krizi, u kojoj se pesimizam svakim danom sve više širi, ono što se događa u Italiji, Španiji ili Francuskoj, a da se ne pominju Rumunija I Bugarska, ostavlja razoran utisak po demokratiju.

Njemački konzervativni dnevnik Frankfurter algemajne cajtung, ovih je dana pisao: „U Bugarskoj klike koje potiču uglavnom od stare komunističke nomenklature i obavještajnih službi, preotele su velike djelove državnih institucija kako bi mogle da sprovode svoje poslovne interese u širokoj sivoj zoni u kojoj se preklapaju politika, poslovni krugovi i organizovani kriminal”. Da ne bude zabune – nije pisao o Crnoj Gori. Sličnosti su sličnosti.

Lomovi u Francuskoj

Le Mond navodi kako se Francuska ne razlikuje od Italije ili Španije, s obzirom na dnevne afere koje izbijaju u različitim područjima i sa nejednakim intenzitetom pogađaju partije ljevice i desnice. Tako je državni ministar zadužen za budžet u Ministarstvu ekonomije, finansija i spoljne trgovine Žerom Kauzak mjesecima lagao socijalističkog predsjednika Fransoa Olanda i domaću javnost da nema bankovni račun u Švajcarskoj. Kada je to ipak priznao poslije podnošenja ostavke, uslijedio je politički zemljotres. Bivšem predsjedniku Republike Nikoli Sarkoziju je, pak, račun za predizbornu kampanju poništio Ustavni savjet jer nije poštovao pravila igre – ograničenja u pogledu troškova – za koja se računalo da će upravo on biti garant. Afera je, po Mondu, sve više i one pogađaju kako Sarkozija i njegove saveznike na desnici, tako i socijalističke lidere optužene za korupciju. Nepovjerenje javnosti raste i sa svakom novom istragom jača, na radost krajnje desničarskog Narodnog fronta, zaključio je pariski dnevnik.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

2021. U RETROVIZORU: Zaglušujuća buka svjetskog nemira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Druga godina po najnovijem računanju vremena – kovid kalendaru, je za nama. Sjetimo se svih želja da 2020. što prije prođe, jer će naredna, mislili smo, biti bolja. A onda je umarširala dvadeset prva. Nimalo bolja, sa potencijalnim komplikacijama nagore

 

Između izbora u SAD-u i Rusiji i stvarima vezanim za njihove spoljnopolitičke ciljeve stala je gotovo cijela godina. Kina je posmatrala sa strane i odrađivala  posao, a EU pokušavala da pronađe nove puteve. Da sve baš ne izgleda kao da je XX vijek, tu je korona, njena upornost da se širi i naša neusklađenost u borbi protiv nje.

Druga godina po najnovijem računanju vremena – kovid kalendaru, je za nama. Sjetimo se svih želja da 2020. što prije prođe, jer će naredna biti bolja. A onda je umarširala dvadeset prva. Nimalo bolja, sa potencijalnim komplikacijama nagore. Ako je za poređenje – 2021. godinu smo dočekali sa nepunih dva miliona slučajeva smrti od korona virusa. U susret 2022. bližimo se brojci od šest miliona, prema  worldmeter.info.

Od 1. januara do 10. decembra 3,3 miliona ljudi umrlo je od COVID-19. Delta varijanta SARS-CoV-2 odradila je svoje. Uticaji Omikron soja još se sumiraju. Mi na Balkanu se držimo u vrhovima negativnih lista. Tradicionalno.

Oko 200 zemalja se na klimatskom samitu COP26, održanom u Glazgovu, složilo da se održi u životu nada o ograničavanju povećanja globalne temperature na 1,5°C. Ekstremni vremenski i klimatski događaji su nas valjda toliko osvijestili. Slikovitije: u Kini je više od 300 smrtnih slučajeva uzrokovano jakim padavinama i poplavama u provinciji Henan 2021. godine. Tropski ciklon Seroja ubio je 160 ljudi u Indoneziji, a klizišta i bujične poplave raselile su najmanje 22.000 ljudi. Oluja Filomena izazvala je najjače sniježne padavine u posljednjih 50 godina u Madridu. Više od 10.000 ljudi potražilo je utočište u centrima za evakuaciju na Fidžiju zbog ciklona Ana. U SAD-u su temperature pale na –13°C u nekim dijelovima Teksasa, ekstremni toplotni talas na sjeverozapadu Pacifika ubio je stotine ljudi. Temperature u Moskvi i nekim drugim mjestima u Rusiji dosegle su rekordno visoke nivoe proteklog ljeta. Ovog avgusta gorjeli su djelovi Sjeverne Amerike, Sibira, Afrike i Evrope. Prošli jul je bio najgori po rekordnom broju požara od kada su se ove situacije počele satelitski snimati 2003. godine.

Dvadeset najtoplijih zabilježenih godina u istoriji gotovo da su se uklopile u početak novog milenijuma. U Sjevernoj Americi zabilježen je najtopliji jun od kada postoje mjerenja. Veliki požari zahvatili su Grčku, Italiju, Kipar, Španiju. Na udaru vatre je bila i Turska. Opominjuće slike sa ostrva Evija obišle su svijet.

U najtoplijem mjestu na zemlji – Dolini smrti u pustinji Mohave na jugoistoku Kalifornije, izmjerena je temperatura od 54,4 stepena celzijusa. To nije iznenađenje, ali alarmira njeno svakogodišnje ponavljanje. Naučnike ovog ljeta ipak više brinu temperature zabilježene na sjeveru SAD-a i u Kanadi. 46,6°C – izuzetno rijetko u tom području.

Potpisnici klimatskog pakta iz Glazgova (COP 26) obavezali su se da će nastaviti da rade na ograničavanju globalnog zagrijevanja na najviše 1,5 ͦC iznad predindustrijskog nivoa, što je cilj koji je prvi put postavljen na samitu u Parizu 2015. Mnogo značajnije jeto što postoji mogućnost da bogatije zemlje nadoknade zemljama u razvoju gubitak i štetu od klimatskih promjena.

SAD su se nakon Donald Trampovog istupa vratile pregovorima, a i Kina je najavila da će sarađivati u borbi protiv klimatskih promjena.

Iako bi ovo trebalo da su dvije najispraćenije teme kada je svijet u pitanju, one su gotovo dnevno odlazile u zapećak pred nekim bučnijim.

Proteklu spoljnopolitičku godinu otvorili smo na stranicama Monitora, između ostalog, i ovim riječima: „Situacija u SAD-u se razvija iz sata u sat. Posljednjih sedam dana Trampovog predsjednikovanja, biće najzanimljivija nedjelja od kada je ušao u ovalnu sobu”. Sve je već od januara slutilo da će ova godina biti pravi rijaliti.

Godina je ostala rijaliti, ali su dešavanja u SAD-u ubrzo pošla u zaborav. Kao u opsadnom stanju novi predsjednik SAD-a postao je Džo Bajden. Preuzimajući kormilo, obećao je da će unutrašnjom i spoljnom politikom duvati neki novi vjetrovi.

Najviše se očekivalo od sastanaka sa Vladimirom Putinom. Prvi je održan u jednom od najlošijih trenutaka u odnosima dvije države. Obostrano su opozvani ambasadori, a problemi su se gomilali. S obzirom na brojnost tema nije čudo što je javnost bila razočarana kratkim trajanjem susreta dva predsjednika.

Jedna od gorućih tema tog prvog susreta bio je i Aleksej Navaljni. Nakon što je ruski opozicionar završio sa tretmanom liječenja u Njemačkoj, na koji je poslat usljed trovanja novičokom u avgustu prošle godine, uhapšen je po povratku u Rusiju. Sud u Moskvi u junu je klasifikovao njegovu regionalnu mrežu podrške i antikorupcijsku fondaciju kao „ekstremističke“ i odmah ih zabranio. Neposredno prije toga, u Rusiji je na snagu stupio zakon prema kojem članovi organizacija koje su klasifikovane kao „ekstremističke“, ne mogu da se kandiduju na izborima.

Putinova Jedinstvena Rusija je osvojila gotovo 50 odsto glasova na parlamentarnim izborima. Rezultati znače da će se malo toga promijeniti u ruskoj politici.

„Napadati Rusiju bez razloga je postao novi sport na Zapadu“, znao je reći Putin ove godine. I dopuniti: „ Ko prijeti našim osnovnim sigurnosnim interesima, zažaliće zbog toga kao što nikada nije zažalio ni za čim!”

Monitor je prije par brojeva pisao da se Rusija ne miri lako sa gubitkom posjeda te da je po drugi put ove godine počela masovno gomilanje trupa na istočnoj i sjevernoj granici Ukrajine uključujući i vojno-pomorska pojačanja na anektiranom Krimu. Tenzije u tom dijelu svijeta ne prestaju.

Treći ovogodišnji susret predsjednika SAD i Rusije početkom decembra ove godine bio je napet, ali mediji su prenijeli „iskren i profesionalan”. Nakon moskovskog raspoređivanja vojnih figura u blizini ukrajinske granice, Vašington je izdao upozorenje protiv svakog potencijalnog ruskog vojnog napada. Naredni potez odigrala je Moskva tražeći od zapada i NATO-a da ne dozvoli članstvo Ukrajine i drugih bivših sovjetskih zemalja u toj organizaciji kao i povlačenje vojnih jedinica u centralnoj i istočnoj Evropi.

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je 26. decembra da će razmotriti niz opcija ukoliko Zapad ne odgovori njegovom traženju bezbjednosnih garancija kojima bi se spriječilo širenje NATO-a na Ukrajinu.

Za sada su SAD i njihovi saveznici odbili da ponude Rusiji takve garancije. Složili su ipak da pokrenu razgovore sa Rusijom o zabrinjavajućim pitanjima.

Osjetljiva pitanja traže hladne glave. Svi igrači zatežu konopac do ivice pucanja. No, ne treba zaboraviti da je Rusija odavno u svojevrsnoj izolaciji od velikog dijela svijeta, a da je Amerika, osim unutrašnjih problema koje vuče s početka godine, još uvijek u teškim avgustovskim ranama. Kraj avgusta internet su preplavili snimci iz talibanskog Avganistana u kom prvi put od 2001. godine nema američkih vojnika.

Dosta je nepoznanica vezano za situaciju u Avganistanu. Ono do čega se može doći ne obećava. Istraživanje Reportera bez granica (RSF) i Avganistanskog udruženja nezavisnih novinara (AIJA) pokazuje promjenu u avganistanskom medijskom pejzažu od avgusta. Ukupno 231 medij morao je biti zatvoren, a više od 6.400 novinara ostalo je bez posla od 15. avgusta. Najviše su, naravno, pogođene novinarke.

Međunarodna zajednica uslovljava priznavanje talibanske vlade u Avganistanu formirajem inkluzivne vlade, omogućavanjem zapošljavanja žena, omogućavanjem djevojčicama da se školuju… Talibani to ocjenjuju kao miješanje u njihove unutrašnje poslove.

Iako nijesu dobili priznanje ni od jedne države, to ne znači da nema onih koji su u novonastaloj situaciji vidjeli svoje prilike. Kina je obećala humanitarnu pomoć. Finansirala je projekat izgradnje u kompleksu Ministarstva pravde, a postoje izvještaji koji sugerišu da su kineske kompanije posjetile Avganistan kako bi istražile mogućnosti vezane za rudarstvo.

Kina je sveprisutna. Nova SAD administracija upoređuje kineskog predsjednika sa Putinom. Po Amerikancima, Kina ne smije preuzeti status najmoćnije države na svijetu. Nastavak te priče je i bojkot olimpijskih igara koje se održavaju u Pekingu naredne godine od strane SAD-a, Velike Britanije, Kanade i Australije.

U Evropi resetovanje. Angela Merkel se oprostila od političke karijere. Francusku čekaju izbori na proljeće.

Njemački glasači odbili su da izaberu apsolutnog pobjednika, postavljajući pozornicu za potragu za vladajućom koalicijom. Merkelin CDU je doživio loš rezultat, dok socijaldemokrate imaju novi život uz Olafa Šolca na mjestu kancelara. Uzlet je doživjela i stranka Zelenih.

Stvari se još uigravaju. Tu su obostrana obećanja saradnje između Brisela i Vašingtona. Kako će to da izgleda u sistemu povezanih sudova od Balkana do Bajkala, vidjećemo već naredne godine.

U kajronu u dnu ekrana večernjih dnevnika lete vijesti, a godina na izmaku ih je donijela priličan broj. Migrantske rute su još aktivne i koriste se u dnevnopolitičke svrhe. Samo se prisjetimo problema na granici Bjeorusije i Poljske. Vlade se mijenjau lakše nego ikada, reklo bi se. Od državnog udara u Mjanmaru iz februara do mirnog prenosa vlasti u Čileu u decembru. Izrael i Palestina su u klinču jednakim intenzitetom, a Natanjahu je otišao u istoriju. Austrijski kancelar Sebastijan Kurc je dao ostavku zbog brojnih afera. Bugarski premijer Bojko Borisov je na izlaznim vratima. Desničarenje je ove godine izgubilo dosta bitaka, ali svako sjutra donosi novi boj.

Možda za početak ne bi bilo loše da zaglušimo buku svjetskog nemira i fokusiramo se na bitku sa najmanjim zajedničkim, a izuzetno problematičnim, sadržiocem.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

JUŽNA AMERIKA NAKON POBJEDE MLADOG LJEVIČARA U ČILEU: Kad nada nadjača strah

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čile je na izborima dobio najmlađeg predsjednika u istoriji, najmlađeg i na svijetu. Bivšeg studentskog vođu i borca protiv neoliberalizma, ljevičara, studenta prava, čovjeka katalonskih i hrvatskih korijena – tridesetpetogodišnjeg Gabrijela Borića. Mnogi se pitaju – šta to znači za budućnost Čilea i turbulentnog južnoameričkog kontinenta

 

Južna Amerika ovih dana ispisuje nove stranice istorije. Novi čovjek na čelu Čilea Gabrijel Borić puni medijske stupce.

Građani su birali između dva suprostavljena koncepta koji Čile drže na različitim stranama rova. Tokom prvog kruga vladala je uzavrela atmosfera i nešto manje tokom drugog. Dok dobar dio zemlje slavi, znakova upozorenja ne nedostaje.

Izborima  su prethodili protesti koji su započeli 2019. kao masovni neredi u glavnom gradu Santjagu. Bio je to odgovor na povećanje cijene gradskog prevoza, koji se  kasnije proširio cijelom zemljom i prerastao u bunt  prema rastućoj nejednakosti, privatizaciji i sve većim troškovima života.

Rezultat: Čile je dobio najmlađeg predsjednika u istoriji, najmlađeg i na svijetu. Bivšeg studentskog vođu i borca protiv neoliberalizma, ljevičara, studenta prava, čovjeka katalonskih i hrvatskih korijena – tridesetpetogodišnjeg Gabrijela Borića. Sada se mnogi  pitaju – šta to znači za budućnost Čilea i uvijek turbulentnog južnoameričkog kontinenta.

Borić je pobijedio Hosea Antonia Kasta sa razlikom od 12 bodova i istorijskim brojem glasova, nanoseći uvjerljiv poraz desničarskom kandidatu. Pobjednički govor novog predsjednika ipak nije bio likujući. Gabrijel Borić je istakao potrebu za „društvenom kohezijom, promišljanjem sebe i dijeljenjem zajedničkih osnova“.

Kast je priznao poraz. „Od sada je on izabrani predsjednik Čilea i zaslužuje svo naše poštovanje i konstruktivnu saradnju“, napisao je na Tviteru. Prethodni predsjednik Sebastijan Piñera rekao da je zadovoljan „jer je demokratija funkcionisala“.

„Danas je nada nadjačala strah”, rekao je Borić, sumirajući misli oko 56 odsto onih koji su mu povjerili glas.

Brojni analitičari uporedili su rezultate izbora (Borić: 55,9 odsto; Kast: 44,1 odsto) sa rezultatima plebiscita iz 1988. godine (55,99 odsto) za prelaz u demokratiju i 44,01 odsto protiv. Polako se sabiraju utisci, a štampa iznosi mišljenja da je ovo najliberalnija figura na čelu zemlje još od Salvadora Aljendea.

Iako se ne zna kako će nove strukture upravljati zemljom, zna se kako su došle na vlast. Iskoristivši široko rasprostranjeno nezadovoljstvo političkim frakcijama koje su obnašale vlast posljednjih decenija, Borić je privukao birače obećavajući smanjenje nejednakosti i povećanje poreza bogatima kako bi se finansiralo proširenje mreže socijalne sigurnosti, bolje penzije i zelenija ekonomija, piše Nju Jork Tajms.

Čile Tudej kao neke od razloga zašto su birači odabrali Borića navodi i to što političar nije plašio potencijalne birače da izaberu njega ili fašizam, već pokazao zašto je zaslužio njihov glas.

Ne manje značajno je i to što veliki procenat njegovih pristalica čine mladi koji učinkovito koriste društvene mreže i trendove za izražavanje podrške. Online i na terenu.

Konzervativcima su bole oči mnoge stvari vezane za mladog političara. Zalaganje za pravo na abortus, feminističke perspektive, izmjene zakona o rodnom identitetu…

Borić je pokazao i zavidan stepen pragmatizma i sposobnost da dopre do neopredijeljenih glasača. Tokom izuzetno polarizovanih izbora u drugom krugu oba kandidata morala su ugrabiti podršku centrista.

Pomoglo je i to što se takmičio protiv političara starog kova povezanog sa diktaturom generala Augusta Pinočea. Kast je otvoreno branio Pinočeovu zaostavštinu tokom predizborne kampanje, vjerovatno zato što je njegovaa porodica imala sa njim bliske veze. Gardijan je izvijestio da je Kastov brat Miguel bio predsjednik centralne banke za vrijeme tog režima. Kast je biračima poručivao da će Borićevo predsjedništvo uništiti temelje čileanske ekonomije i vjerojatno zemlju pretvoriti u propalu komunističku državu poput Venecuele.

Ni budući predsjednik nije štedio takmaca nazivajući ga i fašistom.

„Ovo je bila kampanja kojom je dominirao strah, do stupnja koji nikada prije nismo vidjeli“, rekla je Klaudija Heis, profesorka političkih nauka iz Čilea.

Pobjednik izbora ipak je obećao Čile za sve. „Mi smo generacija koja se pojavila u javnom životu tražeći da se naša prava poštuju kao prava, a ne da se tretiraju kao roba široke potrošnje… Više nećemo dopustiti da siromašni i dalje plaćaju cijenu čileanske nejednakosti. Vremena koja su pred nama neće biti laka… Samo uz društvenu koheziju, ponovo pronalaženje sebe i dijeljenje zajedničkih osnova moći ćemo napredovati prema istinski održivom razvoju – koji dopire do svakog Čileanca“, citirao je Borića Gardijan.

Njegova posvećenost ideji prevazilaženja političkih razlika i kontrast s autoritarnom prošlošću njegovog protivnika – donijela mu je i podršku istaknutih domaćih i međunarodnih ekonomista. Uključujući nobelovca Džosefa Štiglica i Tomasa Piketija.

Tokom kampanje Borić se često zavjetovao da će, „ako je Čile bio rodno mjesto neoliberalizma, biti i njegov grob“. Čile ima jednu od najvećih razlika u prihodima na svijetu. Jedan posto stanovništva posjeduje 25 posto bogatstva, prema mnogim istraživanjima.

Finansijske strukture su ustuknule pred novim promjenama u zemlji, ali ih je u jednom od posljednjih obraćanja budući predsjednik donekle smirio. Pokušao je da uvjeri nervozne ulagače da će održati fiskalnu disciplinu i dobre međunarodne odnose kada bude na vlasti. Nakon sastanka s odlazećim predsjednikom Pinerom rekao je da njegov tim pomno prati tržišta i da će Čile zadržati predanost fiskalnoj razboritosti. „Mnoge je posebno zanimalo ko će biti sljedeći ministar finansija, a on je tu odluku obećao u roku od mjesec dana“, prenio je magazin Bloomberg.

Borić će preuzeti dužnost u martu 2022. godine, u završnoj fazi višegodišnje inicijative za nacrt novog Ustava. To će vjerojatno donijeti duboke pravne i političke promjene u brojnim pitanjima uključujući ravnopravnost polova, prava domorodačkog stanovništva i zaštitu okoline. Očekuje se da će novi ustav biti iznesen na referendum 2022. Aktuelni ustav datira iz osamdesetih godina prošlog vijeka kada je država ispisala jedno od najcrnjih poglavlja u svojoj istoriji kada su ljudska prava u pitanju.

Svjestan da će morati vladati sa Kongresom koji je podijeljen između političkih frakcija, Borić je istakao spremnost na saradnju sa svim akterima iz političkog spektra, uključujući njegovog nedavnog protivnika, Kasta. „Predsjednik će se suočiti s podijeljenim parlamentom, tako da će donošenje zakona biti teško i zahtijevaće snažne pregovaračke vještine i pragmatizam“, istakla je Dženifer Pribl, profesorica političkih nauka na Univerzitetu Ričmond.

Ovo su samo neke od prvih nevolja na koje će naići predsjednički kabinet. Iza ugla ih čeka i prestruktuiranje ekonomije, zelene politike, borba sa pandemijom korone… Svaki  neuspjeh može dovesti do toga da desničarske struje ojačaju i rasplamsaju novi plamen nezadovoljstva.

Regionalno gledano, čileanski izbori slijede trijumf Pedra Kastilja u Peruu početkom ove godine, te će dodati zamah ljevičarskim kandidatima u Kolumbiji i Brazilu. U ovim zemljama će se sljedeće godine održati predsjednički izbori. Slično Čileu, obje te zemlje suočavaju se sa sve polarizovanijom politikom. „Izabrani predsjednik Čilea mogao bi postati lice nove latinoameričke ljevice, inspirišući druge kandidate u regiji”, rekao je Oliver Stuenkel, profesor međunarodnih odnosa na Fundacao Getulio Vargas u Sao Paulu. I pored čestitki koje su stigle sa Kube i Venecuele, ovaj ljevičar se odlučio držati podalje od ovakvih sistema vladanja, a često je znao i kritikovati situacije u ovim zemljama. Uklapanje novog mozaika Južne Amerike mogao bi biti vrlo zahtjevan posao.

Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je novi čileanski predsjednik ipak neiskusan u politici. Sam je priznao da ima „još mnogo da nauči“. Ima i onih koji kažu da mu se nedostatak veza sa tradicionalnom vladajućom elitom, na koju se sve više gleda s neprijateljstvom, računa u prednost. Ogromnu.

 

Ko je Gabrijel Borić

Rođen je u na krajnjem jugu Čilea kao najstariji od trojice braće u porodici katalonsko-hrvatskih korijena. Preselio se u glavni grad kako bi studirao pravo, ali  nikada nije polagao pravosudni ispit. Neoženjen je, nema djece i strastveni je ljubitelj poezije i istorije. Nesvakidašnja je vrsta političara sa tetovažama i bez kravata.

Borić je počeo javno djelovanje kao istaknuti organizator velikih studentskih demonstracija 2011, koji su uvjerili vladu da studentima s niskim primanjima omogući obrazovanje bez školarine. Prvi put je izabran u Kongres 2014. Sa svega 27 godina. U javnosti je govorio o svojoj dijagnozi opsesivno kompulsivnog poremećaja.

Njegov otac Luis Borić rekao je za AFP da je novi predsjednik politički orijentisan od malih nogu, te da je još kao mali oslikavao poruke poput „budimo realni, učinimo nemoguće“ i „razum čini snagu“ na zidu svoje dječije sobe. „On želi proizvesti stvarnu promjenu u društvu, eliminisati mnoge nepravde koje imamo danas i duboko vjeruje u to, a to će mu dati snagu da izvrši predsjednički zadatak”, priča on o svom sinu i predsjedniku Čilea.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

ZAPADNI BALKAN I NOVI POLITIČKI VJETROVI IZ NJEMAČKE: Na tihoj vatri promjena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko se sumiraju rezultati bivše njemačke kancelarke Angele Merkel, toliko se gleda u najave njenog nasljednika Olafa Šolca i pokušava rastumačiti kakva budućnost čeka Zapadni Balkan i pokušava čitati između redova. Zbog sposobnosti da plasira nejasne odgovore kada mu se postavi konkretno pitanje, Šolc je ranije zaradio nadimak Šolcomatik

 

Jedna era je završena. Analitičari i mediji širom svijeta sumiraju šta je ostalo iza Angele Merkel i njenih šesnaest godina upravljanja jednom od najmoćnijih država Evrope. Njena je uloga bila značajna u održavanju politike proširenja EU na Zapadni Balkan živom. No, mnogi su skloni ocjeni da je Merkelin  politički stil upravljanja bio  lišen dugoročne političke strategije ili vizije, te da je ograničio njen uticaj u ovom procesu.

Istim žarom kojim se sumiraju Merkelini rezultati, gleda se i u najave njenog nasljednika Olafa Šolca. I pokušava čitati između redova. Ovo drugo je, kažu njemački mediji,  naročito zastupljeno. Zbog sposobnosti da plasira nejasne odgovore i floskule kada mu se postavi konkretno pitanje, Šolc je ranije zaradio nadimak Šolcomatik.

Kada se radi o udarnoj sili Evrope i njenim planovima za Zapadni Balkan, makar na papiru,  stvari izgledaju kao da imaju budućnost.

„Podržavamo evropsku integraciju šest zemalja Zapadnog Balkana i, u tom smislu, potrebne reforme”, navodi u dokumentu koji su pred samo formiranje nove vlade potpisali Šolc, Analena Berbok ispred Zelenih i Kristijan Linder u ime FDP-a.

Sporazumom se predlaže  otvaranje prvih pregovaračkih poglavlja s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, liberalizacija viznog režima za Kosovo, te nastavak pregovora s Crnom Gorom i Srbijom.

Podržava se dijalog Beograda i Prištine koji se vodi pod pokroviteljstvom EU. A  naročito nastojanja da se u BiH održi dugotrajni mir utemeljen na očuvanju teritorijalnog integriteta i premošćavanju etničkih razlika.

Ne manje važno, ukazuje se da se paralelno sa pristupnim pregovorima,  mora unaprijediti kapacitet EU za primanje novih članica.

Florian Biber profesor istorije i politike jugoistočne Evrope na univerzitetu u Gracu smatra da je Zapadni Balkan prva prilika za novu njemačku Vladu da na djelu pokaže posvećenost demokratiji i vladavini prava. Po njegovom mišljenju,  ohrabrujuće je što koalicioni ugovor nove njemačke Vlade zahtijeva da se jača pravna država u članicama EU. Tako jasne formulacije mogle bi da pomognu pri procesu integracije zemalja Zapadnog Balkana.

„Osim jasnih riječi, nova Vlada u Berlinu treba i da smogne hrabrosti da pokrene zaustavljeni proces pristupanja EU”, prenosi Biberovo pisanje Dojče vele. Biber smatra da bi Njemačka sa drugim državama EU morala jače i jasnije da pritisne članice Unije koje blokiraju pristupne procese.

Cijelu priču između Njemačke i Zapadnog Balkan treba sagledati i kroz nedavne zaključke sa sastanka Savjeta EU. Države članice EU smatraju da je proširenje strateško ulaganje u mir, demokratiju, prosperitet, bezbjednost i stabilnost u Evropi.

Savjet ministara Evropske unije usvojio je četrnaestog decembra godišnje zaključke o proširenju, a evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji je ocijenio da se radi o važnom signalu da je proširenje ,,prioritet za Evropsku uniju”. U principu ovo je ponavljanje svega onoga prikazanog na Brdu kod Kranja  oktobra ove godine. Ohrabrenja i obećanja do narednog susreta.

Dio balkanskog scenarija možda može otkriti i nova struktura koja će igrati bitnu spoljnopolitičku ulogu Njemačke. Jörg Kukies bi mogao igrati ulogu savjetnika  kancelara za ekonomiju i EU, dok Jens Plötnera neki vide kao savjetnika za spoljnu i bezbjednosnu politiku, rekao je dužnosnik blizak Šolcu za Politico. 

Kukies je bivši bankar Goldman Saksa i savjetnik za finansijsko tržište. Plötner se bavio setom pitanja koja se kreću od diplomatskih odnosa sa SAD-om, Rusijom, Turskom do Zapadnog Balkana, bezbjednosne politike EU i saradnje sa NATO-om i Organizacijom za evropsku sigurnost i saradnju. 

Još jedno ime je posljednjih nedjelja provijavalo štampom regiona. Nova minstarka spoljnih poslova je Analena Berbok iz partije Zelenih. Mlada, energična i perspektivna čerdesetogodišnja političarka  biće prva njemačka ministarka spoljnih poslova. Osim što je čekaju komplikovana pitanja u vezi sa Kinom i naročito sa Rusijom gdje je u igri i gasovod Sjeverni tok, Berbokova će u agendi imati i pitanja našeg regiona. Podršku za svoja i stremljenja svoje stranke, Berbokova će imati u figuri Roberta Habeka. On je vicekancelar. Dolazi takođe iz redova Zelenih.

Upravo ovih dana,  mogli smo čuti prve stavove nove ministarke spoljnih poslova Njemačke vezane za naš dio Evrope.

Najviše pažnje medija, a očigledno i njemačkih vladajućih krugova zaokupile su tenzije u Bosni i Hercegovini. Nova ministarka spoljnih poslova je odreagovala oštrije nego su mnogi očekivali. „Situacija u Bosni i Hercegovini je zabrinjavajuća. Napori u pravcu otcjepljenja su neprihvatljivi. Po meni to znači da bi sada trebalo postojeći režim sankcija primijeniti i protiv gospodina Dodika“, izjavila je poslije susreta šefova diplomatija Evropske unije u Briselu.

Nakon posljednjih dešavanja u Srbiji i masovnih protesta vezanih za ekološka pitanja u zemlji, izgleda da bi se u Njemačkoj mogli preispitati i stavovi vezani za tamošnjeg predsjednika Aleksandra Vučića.

„Angela Merkel je nekritički pratila kako Srbija pod Aleksandrom Vučićem klizi u diktaturu. Nova Vlada u Njemačkoj mora da se založi za više demokratije na Zapadnom Balkanu”, smatra Florian Biber.

U međuvremenu Srbija je zvanično otvorila prvi klaster u pregovorima za ulazak u EU. U okviru nove metodologije otvaraju se tematski klasteri koji obuhvataju više poglavlja.  U trenutnoj protestima obojenoj situaciji, prvi klaster sadrži između ostalog pitanja vezana za životnu sredinu i energetiku. Po Oliveru Varheljiju evropskom komesaru za proširenje  ovo znači da rad treba ne samo da se nastavi, već i da se pojača. Premijerka Srbije Ana Brnabić izjavila je da je ovo velika motivacija za njenu zemlju.

Crna Gora je, tradicionalno,  predvodnik regiona na putu ka EU, no iz EU uporno ponavljaju da su prioriteti za dalje pregovore ispunjavanja privremenih mjerila iz poglavlja 23 i 24.

Dok svaka od zemalja Zapadnog Balkana kaska svojim specifičnim korakom noseći Evropljanima setove još specifičnijih problema, mnoge oči su uprte u promjene političkih struktura jedne od najvažnijih zemalja kruga odabranih 27. Osim onih  koji misle da će Šolcova Vlada biti konkretnija od par prethodnih, im ih koji smatraju da će stvari teći uhodanim tokovima. Po njima je upravo Olaf Šolc, iako dolazi iz različitog političkog spektra ona vrsta političara zbog koga će Merkelova imati miran san. Nova era, po njihovom mišljenju je, u stvari, samo  nova epizoda.  ,,Prelaz od Merkelove ka Šolcu toliko je skladan da se morate zapitati: Šta to povezuje njih dvoje?”, pita se Zidojče Cajtung u nedavnom članku. ,,Merkel je često optuživana da nije uspjela odgajiti ti nasljednika. Ali možda to nije istina”, navode oni.

A ako je to istina, da li nam slijedi novi period održavanja na tihoj vatri promjena?

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo