Povežite se sa nama

MONITORING

Sve po starom

Objavljeno prije

na

Ustavom je u Crnoj Gori vlast podijeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Zakonodavnu vlast vrši Skupština. Ona donosi ustav, zakone; bira i razrješava predsjednika i članove Vlade i predsjednika Vrhovnog i predsjednika i sudije Ustavnog suda; imenuje i razrješava vrhovnog državnog tužioca i tako dalje. Sve u svemu – važna kuća. U stvarnosti, Skupština je, uglavnom vladin servis zadužen za usvajanje zakona koje niko ne primjenjuje i mjesto na kom se lagodno i brzo može zaraditi penzija. Novi parlament biće konstituisan dok ovaj broj Monitora ide u štampu, ali će se njegov stvarni sastav znati tek nakon što mandatar sastavi vladu. Parlament će, u skladu sa Ustavom, činiti 81 poslanik. Podsjetimo: 48 iz koalicije ,,Evropska Crna Gora”, koju čine DPS, SDP, Bošnjačka stranka i HGI, 16 iz Socijalističke narodne partije, osam njih će predstavljati Novu srpsku demokratiju, pet – Pokret za promjene. Po jednog poslanika imaju četiri albanske nacionalne partije – Demokratska unija Albanaca, koalicija Demokratskog saveza u Crnoj Gori i Albanske alternative, Forca i Albanska koalicija -Perspektiva.

Pravo partija da imena polovine poslanika mogu odrediti mimo izborne liste od međunarodnih je organizacija stalno kritikovano, ali i dalje je važeće. Nekoliko ženskih nevladinih organizacija ovih je dana pozivalo vladajuću koaliciju da ovo pravilo iskoristi kako bi popravila jadnu sliku učešća žena u javnom životu Crne Gore. Nema naznaka da će se odazvati. U klubovima Socijalističke narodne partije i Pokreta za promjene žene će činiti oko dvadeset procenata, Nova srpska demokratija i albanske partije nemaju žena među poslanicima. Prema nekim najavama i broj žena koje će zastupati SDP biće – nula.

Tokom izbora najavljivan je dolazak mladih snaga, ali većina novih lica zasad je pokazala, prema onom što smo od njih, da će biti dostojni nasljednici starijih partijskih drugova. Mladi vojnici partije nijesu zasad pokazali ništa novo čak ni u načinu na koji govore.

Novi parlament ne čeka težak posao. Njihovi prethodnici, prema podacima MANS-a, tokom dvije i po godine su proveli efektivno u plenarnom zasijedanju nešto preko 510 sati. To su 63 radna dana sa osmosatnim radnim vremenom. U isto vrijeme, prosječan građanin je na radnom mjestu proveo 430 radnih dana, odnosno preko 3400 sati, ili skoro sedam puta više od svog predstavnika u Skupštini. Za svoj rad je mjesečno primao u prosjeku četiri puta manju platu od poslaničke. Članstvo u upravnim i sličnim odborima, koje često ide uz poslanički status, ovom prilikom nije ušlo u računicu.

MANS već više od dvije godine prati rad poslanika na plenarnim i sjednicama skupštinskih odbora. Prema njihovoj ocjeni, većina vladajućih poslanika Skupštinu posmatra kao fabriku zakona, koja im služi samo za glasanje i nekritičko propuštanje svih vladinih predloga. „Generalno, većina poslanika nema sliku da je plaćena da u parlamentu služi isključivo interesima građana, i da za svoj rad ili nerad moraju odgovarati javnosti”, kazao je koordinator parlamentarnog programa MANS-a Vuk Maraš.

Nije lako odabrati šta je u radu prethodnog saziva parlamenta bio događaj koji je najviše unizio tu instituciju. Iako su u konkurenciji, na primjer “popravno” glasanje, kad predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić nije bio zadovoljan prvim, i kršenje zakona prilikom izbora članova Savjeta javnog servisa, najgrđi dan je vjerovato bio onaj kada su poslanici u cugu usvojili 35 zakona. U MANS-u su izračunali da su tada na diskusije o 35 zakona narodni zastupnici potrošili 58 minuta. Manje od dva minuta po zakonu.

Na prvoj sjednici novoizabranog sastava palamenta bira se predsjednik. Pošto je SDP tražio, a DPS se nije protivio, na čelu Skupštine biće opet predsjednik Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić. Opozicioni poslanici optužuju Krivokapića da je potpuno obesmilio njihovo najvažnije pravo – pravo da predlažu zakone. Standardna procedura u našem parlamentranom životu je da poslanik predloži zakon koji potom nestane u mračnim dubinama dnevnog reda. O tome se stara predsjednik parlamenta.

U Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za
2008. godinu piše da “Skupština nije dobro iskoristila radna tijela” i
da poštovanje Poslovnika i dalje ostaje problematično. “Štoviše, mehanizmi nadzora i kontrole predviđeni Poslovnikom se ne koriste na odgovarajući način. Rad Skupštine još nije dovoljno efikasan i transparentan, naročito u pogledu pravovremenog
planiranja tačaka dnevnog reda i dostavljanja dokumenata skupštinskim odborima.” Nadzorna uloga Skupštine, kažu u Evropskoj komisiji, generalno ostaje i dalje slaba.

Skupština treba da ima i jednog ili više potpredsjednika. Broj potpredsjednika, na predlog predsjednika Skupštine, utvrđuje parlament. Jedan potpredsjednik bira se iz opozicije. Predsjednik SNP-a Srđan Milić je rekao da ta partija na konstitutivnoj sjednici neće predložiti svog kandidata već će o tome prvo razgovarati sa liderima Nove srpske demokratije Andrijom Mandićem i Pokreta za promjene Nebojšom Medojevićem. Milić je najavio i razgovore o definisanju odnosa unutar opozicije. To je već istorijsko pitanje.

Oko izbora potpredsjednika vladajuća koalicija je zauzela čvrst stav da oni koji ne poštuju državu – neće proći. Privilegiju da ustanovi kriterijume za tu vrstu podobnosti, stalnim podgrijavanjem te teme, ako iko, zaslužio je Miodrag Vuković.

Uoči izbora, MANS je pozvao podnosioce izbornih lista da se javno obavežu na poštovanje evropskih standarda u radu Skupštine. Taj dokument jedino nijesu potpisali lideri liste “Evropska Crna Gora” i Otadžbinske srpske stranke Milo Đukanović i Aćim Višnjić. „Sve što je predloženo u dokumentu koji su potpisali predstavnici 14 izbornih listi, predstavlja poziv za unapređenje trenutnog veoma lošeg stanja u Skupštini” rakao je koordinator u MANS-u Vuk Maraš. Prema njegovoj ocjeni, nespremnost DPS-a da doprinese efikasnijem radu parlamenta donekle je razumljiva „ jer se to direktno kosi sa davno uspostavljenom praksom rada u crnogorskom parlamentu i njegovom ulogom u servisiranju potreba Vlade Crne Gore”.

U Ustavu je zapisano da odnos vlasti počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli. Najlakše je suditi po prvim glavama – Ranko Krivokapić, šef parlamenta, ravnoparavan je, biva, sa premijerom Milom Đukanovićem. Otprilike toliko je tačno da u Crnoj Gori postoji podjela vlasti.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VAKCINE PROTIV KORONE: Svjetlo na kraju tunela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Velika Britanija je najavila početak vakcinacije protiv korona virusa. Zemlje EU očekuju da će se to desiti početkom januara. Crna Gora za sada čeka projekat SZO kojim se obezbjeđuje vakcinacija 20 odsto stanovništva, a za ostale zavisi da li će vakcina biti na tržištu

 

Velika Britanija je prva zemlja u svijetu koja je odobrila vakcinu protiv korona virusa, njemačke farmaceutske kompanija Biontek i američkog partnera Fajzer. Britanska vlada je saopštila da će vakcina biti dostupna od sljedeće nedjelje. Velika Britanija je naručila 40 miliona doza ove vakcine, što je dovoljno za vakcinisanje 20 miliona ljudi jer svaka osoba dobija po dvije.

Biontek i Fajzer su u samo 10 mjeseci došli od koncepta do realizacije, a prošli su iste razvojne faze kao u uobičajenom procesu proizvodnje koji može trajati i deset godina. Ove kompanije podnijele su nedavno zahtjev Evropskoj agenciji za ljekove za uslovno odobravanje vakcine protiv korona virusa. Navode da se podnošenjem tog zahtjeva okončava proces nadgledanja koji je počeo 6. oktobra. Zahtjev je podnijet dan nakon što je rivalska Moderna, biotehnološka kompanija iz Kembridža u Masačusetsu,  zatražila od američkih i evropskih agencija da hitno odobre upotrebu njene vakcine protiv korona virusa.

Britanski regulator je naveo da je Biontek i Fajzer vakcina, koje je efikasno oko 95 odsto u borbi protiv kovida, bezbjedna za upotrebu, javlja BBC. Iz Moderne tvrde da njihova vakcina ima učinkovitost od 94,5 odsto.

Frejzer i Biontekova vakcina testirana je na 43.000 ljudi.  Moderna je saopštila da je sprovela istraživanje na 30.000 osoba u SAD-u. Ruska vakcina Sputnjik V, koja je već odobrena u ovoj zemlji za ranu upotrebu,  ima efikasnost od 92 odsto. Pored navedenih u trećoj, završnoj, fazi testiranja je još devet vakcina, koje se razvijaju u SAD-u, Evropi, Kini i Australiji, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u različitim fazama kliničkih studija je još  preko 50 vakcina.

Frajzer Biontekova vakcina i ona koju razvija Moderna, koriste inovativnu mRNA genetičkim inženjeringom dobijenu vakcinu, koja ćeliji dostavlja informaciju kako da imuni sistem savlada virus. Riječ je o potpuno novoj tehnologiji.

Ruska vakcina Sputnjik V, koju je razvio Institut Gamalejev iz Moskve, koristi staru tehnologiju. Riječ je o poznatoj vakcini koja je modifikovana da djeluje i stvori imunitet na kovid 19. Iako je ruska vakcina na Zapadu kritikovana, prije svega jer je odobrena za ranu  upotrebu 11. avgusta, prije ulaska u treću fazu testiranja koja se trenutno sprovodi, vakcina koju  je razvio Univerzitet u Oksfordu sa Astra-Zenekom, kao i vakcina kompanije Džonson i Džonson, rade na istom principu kao ruska vakcina.

Kompanije Frajzer i Biontech podatke o svojoj vakcini predstaviće 10. decembra, a Moderna 17. decembra. Iz Moderne kažu da bi do kraja godine mogli proizvesti 20 miliona doza za američko tržište, a njime će se moći vakcinisati 10 miliona ljudi. Fajzer očekuje da će u decembru na raspolaganju imati 50 miliona doza, odnosno da će se njime moći vakcinisati 25 miliona ljudi.

Svaka od navedenih kompanija planira da tokom sljedeće godine plasira na tržište između milijardu i milijardu i po vakcina. Stručnjaci najavljuju da se, ako sa vakcinama bude sve u redu, normalizacija života može očekivati u drugoj polovini naredne godine.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVNI STAV VESNE MEDENICE DA SUDOVI NE MOGU PRESUĐIVATI O ODLUKAMA SKUPŠTINE PROTIV TVORACA: Formula za smjenu DPS kadrova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko se „ukorijeni“, pravni stav Vesne Medenice mogao bi se kao bumerang obiti o glavu upravo onima koji su ga i osmislili u ratu protiv kritičara –  DPS-u. To može biti model kako da se nova vlast riješi DPS kadrova u nezavisnim tijelima i savjetima imenovanih u Skupštini. Tako bi se pravno nasilje prethodne većine okrenulo protiv svog tvorca

 

Osnovni sud u Podgorici poništio je ovog mjeseca odluku Skupštine kojom je izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković razriješena sa mjesta članice  Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije (ASK). Direktorica MANS-a razriješena je sa te pozicije u parlamentu u julu 2018. godine glasovima tadašnje vladajuće koalicije. Njeno razrješenje bilo je jedno u nizu uklanjanja predstavnika civilnog sektora i kritičara vlasti sa pozicija u važnim državnim institucijama, čime je vlast u stvari obavljala  čistku „nepodobnih“ kadrova. Na isti način, je ranije, pred kraj 2017,  u parlamentu smijenjen i dio članova Savjeta RTCG koji su bili kritički orijentisani: Goran Đurović i Nikola Vukčević.  Takođe, u julu 2018, glasovima većine, sa funkcije viceguvernerke Centralne banke razriješena je i Irena Radović.

Svi oni su potražili sudsku pomoć. Osnovni sudovi nerijetko su odlučivali u njihovu korist. No, vlast je uzvratila. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica  27. juna 2019.  iznijela je  pravni stav – da se odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati  u upravnom sporu niti u parničnom postupku. Taj stav doveo je do toga da su više sudske instance počele da vraćaju na ponovno suđenje presude u korist razriješenih.

Da je pravni stav Medenice, odnosno Vrhovnog suda, sporan ukazala je i Evropska komisija. U izvještaju EK o napretku Crne Gore  iz 2020. navodi se da „pravna situacija koju je izazvao načelni pravni stav Vrhovnog suda zabrinjava jer uskraćuje pravnu zaštitu protiv odluka Skupštine i ugrožava pravo na djelotvoran pravni lijek“. Tako je i Evropska komisija potvrdila stavove dijela ovdašnjih pravnih stručnjaka i civilnog sektora – da je stav Medenice suprotan Ustavu,  i međunarodnoj praksi i konvencijama.

U najnovijoj presudi u slučaju Vanje Ćalović i sutkinja Zekić ponovila je isti stav i odbila kao neosnovan prigovor o nenadležnosti suda u slučajevima koji se odnose na razrješenja i odluke Skupštine. Ona je istakla da preispitivanje zakonitosti odluka Skupštine ni u kom slučaju ne može predstavljati miješanje sudske grane vlasti u autonomna ovlašćenja zakonodavne vlasti već da je riječ o odnosu vlasti, koji počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli.

Advokat Siniša Gazivoda za Monitor ponavlja da je stav Vrhovnog suda prema kojem se odluke Skupštine o razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati pred sudom „suprotan i shvatanjima Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“.

Gazivoda je u pravnom timu koji pred sudovima zastupa bivšu viceguvernerku Irenu Radović. Njen slučaj je sada na Vrhovnom sudu Crne Gore, nakon što su njeni advokati tražili reviziju  na presudu Višeg suda kojom je ukinuta odluka Osnovnog suda, da je Skupština Radovićevu nezakonito smijenila.

Viši sud je u tom slučaju prvo  u maju prošle godine potvrdio presudu da je bivša viceguvernerka nezakonito smijenjena, a onda je u julu prošle godine donio novu kojom je oborio prvostepenu i vratio predmet Osnovnom sudu na ponovno odlučivanje. Izmijenjenu presudu Viši sud je donio nakon što je Medenica iznijela sporni pravni stav.

„Praksa Suda u Strazburu sasvim je jasna i za očekivati je da Vrhovni sud promijeni pristup i da ne čeka da Ustavni sud Crne Gore ili Strazbur utvrde da se radi o kršenju osnovnih ljudskih prava“, kaže za Monitor Gazivoda.

Odluka Vrhovnog suda koja se čeka u slučaju Radovićeve, mogla bi uticati i na ostale slične procese. Ukoliko Vrhovni sud postupi po Medenicinom stavu, i ostali procesi, u slučaju Vanje Ćalović i Nikole Vukčevića, mogli bi biti vraćeni na  početak od strane viših sudskih instanci, a sve uz pozivanje na stav Vrhovnog suda.

No, ukoliko se „ukorijeni“, pravni stav Vesne Medenice mogao bi se obiti o glavu  upravo onima koji su ga i osmislili u ratu protiv kritičara – DPS-u. To može biti model kako da se nova vlast riješi DPS kadrova u nezavisnim tijelima i savjetima koji su imenovani u parlamentu. Tako bi se pravno nasilje prethodne većine okrenulo protiv svog tvorca. Dželat bi stradao od svog mača, a zemlja nastavila putem nepravde.

„Ovo pitanje svoju aktuelnost ponovo dobija sada kad je došlo do značajne promjene političke situacije u državi“, ukazuje i advokat Gazivoda. „ Zbog toga se  očekuje da nova parlamentarna većina razmotri mogućnost razrješenja određenog broja javnih funkcionera čiji rad je bio meta kritika upravo onih koji sada čine većinu“.

On međutim upozorava da je u opštem interesu da takva, eventualna, razrješenja budu sprovedena na zakonit način i da bi sud morao da obavlja  svoju ustavnu nadležnost. „Odlučujući po revizijama u pojedinačnim predmetima Vrhovni sud sada ima šansu da odstupi od svog načelnog pravnog stava i na taj način omogući zainteresovanim licima pravo na pravni lijek“, kaže za Monitor Gazivoda.

Istog je stava i advokat Dalibor Tomović koji zastupa Vanju Ćalović Marković i Gorana Đurovića.

On podjeća da je  načelni stav Vrhovnog suda, odnosno Vesne Medenice, javnim funkcionerima ograničio sudsku zaštitu, jer, kako kaže, ni Ustavni sud za tu zaštitu ne mora biti nadležan.

„Taj sud je već odbacio ustavnu žalbu Gorana Đurovića zaključivši da su u toj stvari nadležni redovni sudovi i da treba sačekati da oni završe postupak“, podsjeća Tomović.

„Ukoliko Vrhovni sud Crne Gore odlučujući u predmetima u kojima se poništavaju odluke Skupštine, prihvati primjenu načelnog pravnog stava, jasno je da bi se time prekršilo ustavno pravo na pravni lijek i konvencijsko pravo na pristup sudu, garantovano svim građanima Crne Gore. Ovim bi se dozvolilo skupštinskoj većini da nezakonito postavlja na javne funkcije i sa njih razrješava javne funkcionere, čime se stvara praksa pravne nesigurnosti i krši načelo uzajamne ravnoteže i kontrole vlasti“, kaže on za Monitor.

On, međutim, ukazuje da  načelni pravni stavovi nijesu izvor prava i nijesu obavezujući. „To vidimo u posljednjim odlukama sudija Osnovnih sudova u Nikšiću i Podgorici, koji su se oglasili nadležnim da sude u sporovima za poništaj odluka Skupštine CG u slučaju Nikole Vukčevića i Vanje  Ćalović, i koji su time nastavili da i javnim funkcionerima, kao i svima drugima, obezbjeđuju pravo na pravni lijek i pristup sudu u skladu s Ustavom, zakonom i međunarodnim standardima“, kaže Tomović.

Sutkinja  Osnovnog suda u Nikšiću Sanja Nikić po drugi put je u predmetu Nikole Vukčevića poništila odluku Skupštine Crne Gore o njegovom razrješenju iz Savjeta RTCG, uprkos ukidnoj odluci Višeg suda u Podgorici, koja se temeljila na stavu Vrhovnog suda.

No, bilo je drugačijih slučajeva. U postupku koji vodi Goran Đurović, sudija Osnovnog suda u Podgorici Radovan Vlaović, u oktobru 2019. oglasio se – nenadležnim, iako je prethodno odlučio u korist Đurovića.

Ako Vrhovni sud opet bude insistirao na pravnom stavu Medenice, biće i dalje  sudija koji će tome prkositi, i raditi po svojoj savjesti. Ali, moguće i mnogo više, onih koji će se povinovati „autoritetu“. To bi ubuduće moglo koštati mnoge. Ali, prvenstveno, u novoj postavci političke scene, one koji su ovo pravno nasilje osmislili. To bi bio novi prilog tezi da će DPS pojesti sam sebe.

Na žalost, urušavao je i ovo društvo. Posljedice ćemo još osjećati.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOGOVORI TUŽILACA SA OPTUŽENIMA MIMO PREPORUKA EK: Mnogo više sporazuma nego lani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorska osnovna i viša tužilaštva su za 11 mjeseci ove godine sklopila gotovo isti broj sporazuma o priznanju krivice koliko sva tužilaštva prošle godine

 

Od tužilačkog procesuiranja porodice Marović i pripadnika njihove organizovane kriminalne grupe, pa do suđenja za pokušaj terorizma, poznatijeg kao „državni udar“,  u javnosti postoje oprečna mišljenja oko upotrebe pravnog instituta sporazuma o priznanju krivice u našem pravosuđu. Dok su tužioci i advokati često isticali da je institut ostvario svoju svrhu bržeg i efikasnijeg rješavanja sudskih sporova, uz smanjenje troškova postupka, mnogi pravni eksperti smatraju da se ovaj institut zloupotrebljava kako bi se nekima pomoglo, a nekima odmoglo.

Upotreba ovog pravnog instituta, koji podrazumijeva dogovor tužioca i optuženog o kazni, koji se pred sudom formalizuje u vidu sporazuma, sve češće se primjenjuje u crnogorskim tužilaštvima. To je primijetila i Evropska komisija (EK), na šta je ukazala u nekoliko posljednjih izvještaja o napretku Crne Gore u pregovaračkim poglavljima. U posljednjem takvom dokumentu, jedna od preporuka za Poglavlje 24 (pravda, sloboda i bezbjednost) bila je da se „preduzmu konkretne mjere kako bi se ograničila upotreba sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve, kako bi se unaprijedila transparentnost i kredibilitet pravosudnog odgovora na organizovani kriminal kroz odvraćajuću i konzistentniju kaznenu politiku“. Na isti način preporučuju da se smanji upotreba sporazuma u slučajevima korupcije.

„Cjelokupni pravosudni sistem mora postati učinkovitiji, operativniji i odvraćajući, uključujući način na koji se predmeti organizovanog kriminala vode na sudovima. Sudski su postupci pretjerano dugi zbog čestih odlaganja ročišta. Ta duga kašnjenja, ali i nedostatak povjerenja između tužilaštva i sudova, nakon nekih kontroverznih oslobađajućih presuda posljednjih godina, dovela su do široke upotrebe sporazuma o priznanju krivice od strane tužilaštva. Osumnjičeni kriminalci, koji u istrazi postanu svjedoci saradnici, izuzeti su iz 46 pravnih postupaka, bez obzira na težinu krivičnog djela. Kao rezultat toga, uprkos nekim primjetnim izuzecima, pravosudni odgovor čini se uopšteno blagim, a kazne, novčane kazne i oduzimanje imovine nesrazmjerno su niski u poređenju sa težinom krivičnog djela“, navodi se u izvještaju.

Istraživanje Monitora pokazuje da se broj sporazuma u crnogorskim tužilaštvima, prema zvaničnim podacima, drastično uvećava. Tokom 2020. godine samo u osnovnim i višim tužilaštvima sklopljeno je, prema podacima do kojih je došao Monitor, 365 sporazuma o priznanju krivice. To je, prema izvještaju Tužilačkog savjeta za prošlu godinu, malo manje od ukupnog broja sklopljenih sporazuma u svim tužilaštvima u 2019. godini (371), a ostalo je više od mjesec do kraja godine.

Na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva objavljeno je 15 sporazuma o priznanju krivice, dok je, prema nezvaničnim informacijama, u toj instituciji sklopljeno mnogo više. Prošle godine je ovo tužilaštvo, koje je i bacilo kontroverzu na institut sporazuma o priznanju krivice, sklopilo 49 takvih sporazuma. Ove godine je, prema nezvaničnim informacijama, sklopljeno znatno više.

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici potpisalo je ove godine 200 sporazuma o priznanju krivice, što je duplo više u odnosu na prošlu godinu, kada ih je bilo stotinu. Sporazumi su najčešće zaključivani za krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti.

Od 200 potpisanih sporazuma, osnovni sudovi u Podgorici i Danilovgradu prihvatili su 179. Tih 21 odbijenih, i još jedan na Cetinju, jedini su sporazumi od 365 sklopljenih, koje su odbili sudovi. Pasivna uloga sudija, koji rutinski prihvataju ponuđene sporazume, glavna je zamjerka pravnih eksperata.

Ove godine su sudije samo tri osnovna suda, gdje se vode postupci za lakša krivična djela, odbili da prihvate sporazume koje su ponudili tužioci. Sudije viših sudova u Podgorici i Bijelom Polju, u kojima se sudi za najteža krivična djela, prihvatili su sve sporazume koje su im ponudili tužioci. Na primjer, Viši sud u Podgorici prihvatio je svih 122 sporazuma o priznanju krivice, koje su ponudili tužioci Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Od tih 122, u 113 slučajeva riječ je bila o krivičnom djelu neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.

„Najviše sporazuma o priznanju krivice, nih 113 zaključeno je zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, sa kaznama zatvora u rasponu od šest mjeseci do dvije i po godine, a većina sporazuma sadrži i novčanu kaznu kao sporednu, koja je iznosila do 10.000 eura“, navodi se u odgovoru podgoričkog Višeg tužilaštva.

Peta po redu publikacija Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Iza statistike, objavljena prošle godine, pokazuje da je sklapanje sporazuma o priznanju krivice u slučajevima organizovanog krijumčarenja narkotika dodatno ublažilo kaznenu politiku, a nije doprinijelo otkrivanju drugih počinilaca krivičnih djela, niti oduzimanju nezakonito stečene imovine. Oni navode da su specijalni tužioci zaključivali sporazume sa optuženima za organizovani šverc narkotika i kada su imali dovoljno dokaza na osnovu kojih su drugi pripadnici istih kriminalnih organizacija već osuđeni.

„Iz sklopljenih sporazuma i presuda se ne može utvrditi da li je tužilaštvo uopšte tražilo od optuženih da iznesu podatke o drugim krivičnim djelima, članovima i organizatorima kriminalnih grupa, ili njihovoj nezakonito stečenoj imovini. Tužioci su dogovarali izuzetno blage kazne za lica koja su imala važne uloge u organizovanom krijumčarenju narkotika. Na taj način su organizatori i lica u vrhu kriminalne hijerarhije dobili blaže kazne od pukih izvršilaca njihovih naloga. Takve sporazume su potvrđivali sudovi, iako priznanja optuženih nisu bila potpuna, jer oni nisu otkrivali organizatore i druge članove kriminalnih organizacija, niti pomagali u otkrivanju drugih krivičnih djela“, piše u publikaciji MANS-a.

Ovakva praksa se ne mijenja ni ove godine. Više državno tužilaštvo u Podgorici je od početka godine sklopilo sporazume o priznanju krivice sa više osoba  okrivljenih za prodaju opojnih droga, koje će zatvorsku kaznu služiti kod kuće. To se može vidjeti iz sporazuma objavljenih na sajtu ovog tužilaštva. Pretežno se radi o kaznama koje traju po pola godine. Iz sporazuma nije jasno da li su ove osobe pomogle u otkrivanju novih krivičnih djela, nalogodavaca, dobavljača…

I tako, prema našim tužiocima, pravda je kada prosječni dileri dobiju kaznu od pola godine u toplini svog doma, a prosječan građanin za satiričnu izmjenu teksta himne dva mjeseca zatvora, bez mogućnosti nagodbe.

 

Kućni pritvor i za teške kriminalce

Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) je 2019. sprovelo 31 istragu protiv 293 osobe, navodi se u izvještaju Evropske komisije. Oko 95 osoba optuženo je za krivična dela organizovanog kriminala.

Pravosnažne osuđujuće presude izrečene su za 67 osoba u 2019. godini, od kojih su 62 osuđene na osnovu sporazuma o priznanju krivice. Kazne u kontekstu nagodbi bile su od tri mjeseca kućnog zatvora do dvije godine zatvora i novčane kazne od 1.000 do 50.000 eura.

„Pored toga, pokrenuto je do 45 istraga u vezi sa teškim kriminalom, od kojih velika većina u oblasti trgovine drogom; izrečene su 62 pravosnažne osuđujuće presude za teška krivična djela, sve na osnovu pregovora o priznanju krivice, uz kazne od tri meseca kućnog zatvora do dvije godine zatvora“, piše u izvještaju EK.

 

Primjeri pravde i tužilaštva

MANS u svojoj publikaciji navodi primjer optuženog koji je šest godina bio u bjekstvu, a za koga je u sudskom postupku utvrđeno da je imao hijerarhijski važniju ulogu u kriminalnoj organizaciji, dobio je blažu kaznu od drugog optuženog koji je osuđen u redovnom postupku.

Sklapanjem sporazuma o priznanju krivice tužilaštvo je pristalo na manju kaznu, iako su druge države pribavile dokaze koje je sud već cijenio kao dovoljne za osuđujuću presudu i znatno strožu sankciju. „Istovremeno, optuženi je priznao samo ono što je tužilaštvo već dokazalo u redovnom sudskom postupku. Iako je očigledno da priznanje nije bilo potpuno, jer optuženi nije otkrio ko mu je davao naloge, odnosno ko je organizator kriminalne organizacije, niti druge nepoznate činjenice o djelovanju te organizacije, Viši sud u Podgorici je prihvatio sporazum“, navodi MANS u publikaciji.

Drugi primjer, koji navode, je optuženi za članstvo u kriminalnoj organizaciji i za šverc 100 kg marihuane, koji je zahvaljujući sporazumu sa tužiocem dobio dvostruko manju kaznu od dva kurira koja je angažovao za prevoz narkotika.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo