U svijetu je sve više novca u sve manje ruku. Ili, sve je više onih koji, što bi kazao jedan od tvoraca naučnog socijalizma Karl Marks (1818-1883), „nemaju šta da izgube sem svojih okova”.
Uoči godišnjeg skupa 2.500 najbogatijih i najuticajnijih ličnosti u svijetu u Davosu, najskupljem gradu u Evropi, objavljeno je da jedan odsto najbogatijih ljudi na Zemlji ima veću imovinu nego preostalih 99 odsto zajedno. Jaz između najbogatijih i ostatka svijeta se drastično produbio u prethodnih 12 mjeseci, saopštila je nevladina organizacija Oksfam uoči Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu u Švajcarskoj.
,,Oksfam je prošle godine predvidio da će jedan odsto imati isto kao ostatak svijeta u 2016. Ovo predviđanje se u stvari obistinilo već 2015, godinu ranije”, ističe se u izvještaju Ekonomija u službi jedan odsto (bogataša). Kao podatak koji oslikava dramatično produbljivanje neravnopravnosti tokom prethodnih godina Oksfam je naveo da ,,62 osobe imaju istu imovinu kao i najsiromašnija polovina čovječanstva”, dok ih je prije pet godina bilo 388. Koncentracija imovine sve je izraženija, pa bi najbogatiji čija imovina je jednaka imovini polovine najsiromašnijih u svijetu mogli stati u običan autobus, dok je prije pet godina za to bio potreban prekookeanski avion.
Prema navodima Oksfama, ,,najsiromašnija polovina čovječanstva je od početka 21. vijeka dobila manje od jedan odsto ukupnog povećanja svjetskog bogatstva, dok je jedan odsto najbogatijih podijelio polovinu tog povećanja”. Dalje, navodi se kako je imovina najsiromašnije polovine čovječanstva, odnosno 3,6 milijardi ljudi, od 2010. smanjena za bilion dolara, odnosno za 41%, uprkos porastu svjetskog stanovništva za 400 miliona osoba u tom periodu. Imovina 62 najbogatije osobe u tom periodu je porasla za više od 500 milijardi dolara na 1,76 biliona. Od tih 62 samo je devet žena.
Ko su najbogatiji ljudi svijeta? Recimo, osnivač modnog lanca H&M Stefan Person sa imovinom teškom 24,5 milijardi dolara zauzima solidno 28. mesto. U azijskim fabrikama tekstila koje rade za H&M, rade uglavnom žene koje ne mogu da žive od svoje plate. Inače, 455 od 500 najbogatijih ljudi svijeta su muškarci.
Koncentracija novca se nastavlja. Kolovođe su firme koje se zovu Apple, Google, Monsanto, InBev (najveća pivara u svijetu). Njihovo lobiranje se svodi na to da se izbjegne porez. Oksfam godinama ukazuje na činjenicu da najbogatiji ljudi svijeta dnevno od kamata uberu pet miliona dolara.
Oksfam je dobro potkrijepio svoj tekst, koji ima čak osam stranica fusnota. Citiraju se Svjetska banka, stručnjaci Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), Međunarodni monetarni fond, ali i izvori iz Nigerije i Brazila koji pojašnjavaju direktnu vezu između politike i novca. Citiraju se nove studije iz Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije u kojima trećina ispitanika koji u finansijskom sektoru zarađuju više od 500.000 dolara godišnje, priznaju nekorektno poslovno ponašanje, dakle prevaru.
,,Ne možemo i dalje da ostavljamo stotine miliona osoba da pate od gladi, dok nekoliko osoba na vrhu ljestvice nagomilava resurse koji bi mogli da im pomognu”, navodi Manon Obri, koja je u francuskom Oksfamu zadužena za pitanja poreske pravde i neravnopravnosti. Izvršni direktor Oksfama Mark Goldring kaže da je ovakvo stanje jednostavno neprihvatljivo. „U svijetu u kojem jedna od devet osoba svake noći ide u krevet gladna, ne smijemo dozvoliti da se bogatima i dalje dopušta stalno veći dio kolača”, kazao je Goldring.
Više ekonomista je prošle godine osporilo metodologiju Oksfama, ali se ova nevladina organizacija branila navodeći da za istraživanje koristi podatke o neto imovini, odnosno posjedima umanjenim za dugove.
Ova međunarodna organizacija poziva svjetske vođe da tom problemu pristupe iz tri ugla: slamanje prakse neplaćanja poreza, povećanje ulaganja u javne servise, te akciju da se poveća minimalni dohodak.
Da bi se stalo na put takvom rastu neravnopravnosti Oksfam poziva da se okonča ,,doba poreskih rajeva”. U saopštenju se ističe da je u najmanje jednom poreskom raju prisutno devet od 10 preduzeća koji su strateški partneri Svjetskog ekonomskog foruma, organizatora foruma u Davosu. Time se zemlje u razvoju lišavaju najmanje 100 milijardi dolara. Ulaganje kompanija u poreske rajeve gotovo se učetvorostručilo između 2000. i 2014. godine.
Kao prioritet, Oksfam poziva na okončanje ere „poreskih utočišta” koje preko of šor centara koriste bogati pojedinci kako bi izbjegli svoje obaveze prema društvu. A upravo nedostatak tog poreskog novca onemogućava države da dobiju bitku sa siromaštvom i nejednakošću.
Procjene govore da su super bogati u of-šor računima sakrili gotovo osam biliona dolara. Ako bi ta suma bila zakonski oporezovana, vlade bi imale dodatnih 190 milijardi dolara godišnje.
Bogati u Africi drže oko 30 odsto svog bogatstva na skrivenim računima. Smatra se da kontinent time gubi oko 14 milijardi dolara godišnje, što je dovoljna količina novca za zdravstveno osiguranje majke i djeteta, za spas oko četiri miliona bolesne djece i za zapošljavanje dovoljno učitelja koji bi osigurali da svako afričko dijete ide u školu.
,,Moramo da apelujemo na vlade, preduzeća i ekonomsku elitu u Davosu da se angažuju na okončanju doba poreskih rajeva koji pothranjuju neravnopravnost u svijetu i sprečavaju stotine miliona osoba da izađu iz siromaštva”, navela je uoči skupa generalna direktorka Oksfama Vini Bjanjima.
Sredinom prošle godine je objavljeno kako je nejednakost u prihodima u SAD-u uvećana tokom 2014. Prema ekonomisti Emanuelu Saezu sa Univerziteta Kalifornije u Berkliju, vodećih jedan odsto je uvećalo udio u ukupnom prihodu nacije sa 20,1 odsto u 2013, na 21,2 naredne godine. Do kraja 1970-ih to je bilo upola manje.
I u Narodnoj Republici Kini, najmnogoljudnijoj državi svijeta, nejednakost postaje sve veća. Širom zemlje, jedan odsto domaćinstava posjeduje trećinu sve imovine nacije. Na osnovu istraživanja 14.960 porodica u 25 provincija i gradova u NR Kini, utvrđeno je da porodice koje se nalaze među 25 odsto najsiromašnijih, posjeduju tek jedan odsto ukupne imovine nacije.
U Evropskoj uniji je 2014. godine 122 miliona ljudi ili 24,4 odsto stanovništva bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti, saopštila je krajem prošle godine evropska služba za statistiku Evrostat.
Tokom 2014. stopa rizika od siromaštva bila je najveća u Rumuniji, a najniža u Češkoj. Iste godine više od trećine stanovništva u tri zemlje članice EU je bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti, a to su Rumunija (40,2 odsto), Bugarska (40,1 odsto) i Grčka (36,0 odsto). Nasuprot tome, najniža stopa rizika od siromaštva je registrovana u Češkoj (14,8 odsto), Švedskoj (16,9 odsto), Holandiji (17,1 odsto), Finskoj (17,3 odsto) i Danskoj (17,8 odsto). Najveće smanjenje te stope zabilježeno je u Poljskoj, a najveći rast u Grčkoj.
Na Balkanu jedan od pokazatelja siromaštva, prosječne plate su najviše u Sloveniji, a najniže u Makedoniji i Srbiji, pokazali su zvanični statistički podaci u avgustu 2015.
Prema Statističkom uredu Slovenije, prosječna plata u toj zemlji u maju je iznosila 1.008 eura, što je osjetno više u odnosu na druge zemlje regiona. Poslije Slovenaca, najviše plate u regionu primaju Hrvati. Prosječna neto plata po zaposlenom za maj 2015. iznosila je 5.679 kuna, ili 749 eura.
Slijede stanovnici Crne Gore i BiH. Zavod za statistiku Crne Gore, Monstat, saopštio je da je prosječna neto zarada u maju iznosila 481 euro. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna mjesečna isplaćena neto plata po zaposlenom u posmatranom mjesecu vrijedjela je 830 konvertibilnih maraka ili 424 eura.
Od zemalja regiona, na začelju su Srbija i Makedonija, u kojima su prosječne plate nešto iznad 350 eura. Izvršna direktorica Oksfam Internationala Bjanjima je ukazala da obični ljudi gube vjeru u svoje političke lidere i na njih gledaju kao na one koji ,,odlazeći dobrovoljno u krevet sa biznisom varaju običan narod”. U Americi, koja je duhovna domovina kapitalizma, samo 54 odsto ljudi ima pozitivnu reakciju na ovaj pojam. Manje od pola populacije Grčke, Japana i Španije vjeruje u slobodno tržište, a podrška kapitalizmu veća je u siromašnim zemljama. Podrška kapitalizmu, paradoksalno, veća je u siromašnim zemljama kao što su Bangladeš i Gana, nego u razvijenom svijetu. Zapažanje da je zapadni kapitalizam u ozbiljnoj krizi danas je opšte mjesto, gotovo kliše.
Poreski rajevi
Milioneri i milijarderi uvijek traže načine kako da zadrže što više novca i plate što manje poreza. Upravo zato su poreska skloništa, poznata i kao poreski rajevi, njihove omiljene destinacije. To su zemlje koje imaju izuzetno niske ili nepostojeće poreze, mjesta koja su im od posebne važnosti. Tamo koriste rupe u zakonima i otvaraju nove račune, ali i pokreću korporacije sa nula troškova. Čineći to, oni pokušavaju da izbjegnu visoke poreze u svojim državama, bez preuzimanja drugog državljanstva. Takođe, ukoliko sve činite po zakonu (a zahvaljujući dobrim računovođama, bogataši tako posluju), održavanje računa u inostranstvu je potpuno legalno. Sada su najčuveniji poreski rajevi Belize, Kostarika, Panama, Portoriko, Kajmanska ostrva, Monako i Sejšeli.
Papina poruka
Za oko 2.500 sudionika koji će se u Davosu pozabaviti pitanjem ,,u kakvom je stanju svijet”, poruku koja bi se mogla nazvati i ,,prigovor savjesti” uputio je papa Franjo. ,,Razmislite o svojoj ulozi u kreiranju siromaštava u svijetu”, poručio je poglavar katoličke crkve. Kako je rekao papa Franjo, okupljeni u Davosu ne smiju biti gluvi na plač siromašnih. Papa je uvjeren da privredni i politički lideri imaju obavezu da spriječe ,,transformaciju naše planete u praznu baštu u kojoj će uživati samo nekolicina izabranih… Stoga apelujem na vas da obnovite vaše razgovore o tome kako izgraditi budućnost planete, našeg zajedničkog doma – i tražim od vas da zajednički doprinesete stvaranju održivog i integralnog razvoja”, stoji na kraju papine poruke skupu u Davosu.
Milan BOŠKOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
IN ENGLISH3 sedmice
IN ENGLISH5 dana
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS3 sedmice