Povežite se sa nama

SVIJET

SVE VIŠE BOGATSTVA U SVE MANJE RUKU: Jedan odsto kao ostatak svijeta

Objavljeno prije

na

U svijetu je sve više novca u sve manje ruku. Ili, sve je više onih koji, što bi kazao jedan od tvoraca naučnog socijalizma Karl Marks (1818-1883), „nemaju šta da izgube sem svojih okova”.

Uoči godišnjeg skupa 2.500 najbogatijih i najuticajnijih ličnosti u svijetu u Davosu, najskupljem gradu u Evropi, objavljeno je da jedan odsto najbogatijih ljudi na Zemlji ima veću imovinu nego preostalih 99 odsto zajedno. Jaz između najbogatijih i ostatka svijeta se drastično produbio u prethodnih 12 mjeseci, saopštila je nevladina organizacija Oksfam uoči Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu u Švajcarskoj.

,,Oksfam je prošle godine predvidio da će jedan odsto imati isto kao ostatak svijeta u 2016. Ovo predviđanje se u stvari obistinilo već 2015, godinu ranije”, ističe se u izvještaju Ekonomija u službi jedan odsto (bogataša). Kao podatak koji oslikava dramatično produbljivanje neravnopravnosti tokom prethodnih godina Oksfam je naveo da ,,62 osobe imaju istu imovinu kao i najsiromašnija polovina čovječanstva”, dok ih je prije pet godina bilo 388. Koncentracija imovine sve je izraženija, pa bi najbogatiji čija imovina je jednaka imovini polovine najsiromašnijih u svijetu mogli stati u običan autobus, dok je prije pet godina za to bio potreban prekookeanski avion.

Prema navodima Oksfama, ,,najsiromašnija polovina čovječanstva je od početka 21. vijeka dobila manje od jedan odsto ukupnog povećanja svjetskog bogatstva, dok je jedan odsto najbogatijih podijelio polovinu tog povećanja”. Dalje, navodi se kako je imovina najsiromašnije polovine čovječanstva, odnosno 3,6 milijardi ljudi, od 2010. smanjena za bilion dolara, odnosno za 41%, uprkos porastu svjetskog stanovništva za 400 miliona osoba u tom periodu. Imovina 62 najbogatije osobe u tom periodu je porasla za više od 500 milijardi dolara na 1,76 biliona. Od tih 62 samo je devet žena.

Ko su najbogatiji ljudi svijeta? Recimo, osnivač modnog lanca H&M Stefan Person sa imovinom teškom 24,5 milijardi dolara zauzima solidno 28. mesto. U azijskim fabrikama tekstila koje rade za H&M, rade uglavnom žene koje ne mogu da žive od svoje plate. Inače, 455 od 500 najbogatijih ljudi svijeta su muškarci.

Koncentracija novca se nastavlja. Kolovođe su firme koje se zovu Apple, Google, Monsanto, InBev (najveća pivara u svijetu). Njihovo lobiranje se svodi na to da se izbjegne porez. Oksfam godinama ukazuje na činjenicu da najbogatiji ljudi svijeta dnevno od kamata uberu pet miliona dolara.

Oksfam je dobro potkrijepio svoj tekst, koji ima čak osam stranica fusnota. Citiraju se Svjetska banka, stručnjaci Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), Međunarodni monetarni fond, ali i izvori iz Nigerije i Brazila koji pojašnjavaju direktnu vezu između politike i novca. Citiraju se nove studije iz Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije u kojima trećina ispitanika koji u finansijskom sektoru zarađuju više od 500.000 dolara godišnje, priznaju nekorektno poslovno ponašanje, dakle prevaru.

,,Ne možemo i dalje da ostavljamo stotine miliona osoba da pate od gladi, dok nekoliko osoba na vrhu ljestvice nagomilava resurse koji bi mogli da im pomognu”, navodi Manon Obri, koja je u francuskom Oksfamu zadužena za pitanja poreske pravde i neravnopravnosti. Izvršni direktor Oksfama Mark Goldring kaže da je ovakvo stanje jednostavno neprihvatljivo. „U svijetu u kojem jedna od devet osoba svake noći ide u krevet gladna, ne smijemo dozvoliti da se bogatima i dalje dopušta stalno veći dio kolača”, kazao je Goldring.

Više ekonomista je prošle godine osporilo metodologiju Oksfama, ali se ova nevladina organizacija branila navodeći da za istraživanje koristi podatke o neto imovini, odnosno posjedima umanjenim za dugove.

Ova međunarodna organizacija poziva svjetske vođe da tom problemu pristupe iz tri ugla: slamanje prakse neplaćanja poreza, povećanje ulaganja u javne servise, te akciju da se poveća minimalni dohodak.

Da bi se stalo na put takvom rastu neravnopravnosti Oksfam poziva da se okonča ,,doba poreskih rajeva”. U saopštenju se ističe da je u najmanje jednom poreskom raju prisutno devet od 10 preduzeća koji su strateški partneri Svjetskog ekonomskog foruma, organizatora foruma u Davosu. Time se zemlje u razvoju lišavaju najmanje 100 milijardi dolara. Ulaganje kompanija u poreske rajeve gotovo se učetvorostručilo između 2000. i 2014. godine.

Kao prioritet, Oksfam poziva na okončanje ere „poreskih utočišta” koje preko of šor centara koriste bogati pojedinci kako bi izbjegli svoje obaveze prema društvu. A upravo nedostatak tog poreskog novca onemogućava države da dobiju bitku sa siromaštvom i nejednakošću.

Procjene govore da su super bogati u of-šor računima sakrili gotovo osam biliona dolara. Ako bi ta suma bila zakonski oporezovana, vlade bi imale dodatnih 190 milijardi dolara godišnje.

Bogati u Africi drže oko 30 odsto svog bogatstva na skrivenim računima. Smatra se da kontinent time gubi oko 14 milijardi dolara godišnje, što je dovoljna količina novca za zdravstveno osiguranje majke i djeteta, za spas oko četiri miliona bolesne djece i za zapošljavanje dovoljno učitelja koji bi osigurali da svako afričko dijete ide u školu.

,,Moramo da apelujemo na vlade, preduzeća i ekonomsku elitu u Davosu da se angažuju na okončanju doba poreskih rajeva koji pothranjuju neravnopravnost u svijetu i sprečavaju stotine miliona osoba da izađu iz siromaštva”, navela je uoči skupa generalna direktorka Oksfama Vini Bjanjima.

Sredinom prošle godine je objavljeno kako je nejednakost u prihodima u SAD-u uvećana tokom 2014. Prema ekonomisti Emanuelu Saezu sa Univerziteta Kalifornije u Berkliju, vodećih jedan odsto je uvećalo udio u ukupnom prihodu nacije sa 20,1 odsto u 2013, na 21,2 naredne godine. Do kraja 1970-ih to je bilo upola manje.

I u Narodnoj Republici Kini, najmnogoljudnijoj državi svijeta, nejednakost postaje sve veća. Širom zemlje, jedan odsto domaćinstava posjeduje trećinu sve imovine nacije. Na osnovu istraživanja 14.960 porodica u 25 provincija i gradova u NR Kini, utvrđeno je da porodice koje se nalaze među 25 odsto najsiromašnijih, posjeduju tek jedan odsto ukupne imovine nacije.

U Evropskoj uniji je 2014. godine 122 miliona ljudi ili 24,4 odsto stanovništva bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti, saopštila je krajem prošle godine evropska služba za statistiku Evrostat.

Tokom 2014. stopa rizika od siromaštva bila je najveća u Rumuniji, a najniža u Češkoj. Iste godine više od trećine stanovništva u tri zemlje članice EU je bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti, a to su Rumunija (40,2 odsto), Bugarska (40,1 odsto) i Grčka (36,0 odsto). Nasuprot tome, najniža stopa rizika od siromaštva je registrovana u Češkoj (14,8 odsto), Švedskoj (16,9 odsto), Holandiji (17,1 odsto), Finskoj (17,3 odsto) i Danskoj (17,8 odsto). Najveće smanjenje te stope zabilježeno je u Poljskoj, a najveći rast u Grčkoj.

Na Balkanu jedan od pokazatelja siromaštva, prosječne plate su najviše u Sloveniji, a najniže u Makedoniji i Srbiji, pokazali su zvanični statistički podaci u avgustu 2015.

Prema Statističkom uredu Slovenije, prosječna plata u toj zemlji u maju je iznosila 1.008 eura, što je osjetno više u odnosu na druge zemlje regiona. Poslije Slovenaca, najviše plate u regionu primaju Hrvati. Prosječna neto plata po zaposlenom za maj 2015. iznosila je 5.679 kuna, ili 749 eura.

Slijede stanovnici Crne Gore i BiH. Zavod za statistiku Crne Gore, Monstat, saopštio je da je prosječna neto zarada u maju iznosila 481 euro. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna mjesečna isplaćena neto plata po zaposlenom u posmatranom mjesecu vrijedjela je 830 konvertibilnih maraka ili 424 eura.

Od zemalja regiona, na začelju su Srbija i Makedonija, u kojima su prosječne plate nešto iznad 350 eura. Izvršna direktorica Oksfam Internationala Bjanjima je ukazala da obični ljudi gube vjeru u svoje političke lidere i na njih gledaju kao na one koji ,,odlazeći dobrovoljno u krevet sa biznisom varaju običan narod”. U Americi, koja je duhovna domovina kapitalizma, samo 54 odsto ljudi ima pozitivnu reakciju na ovaj pojam. Manje od pola populacije Grčke, Japana i Španije vjeruje u slobodno tržište, a podrška kapitalizmu veća je u siromašnim zemljama. Podrška kapitalizmu, paradoksalno, veća je u siromašnim zemljama kao što su Bangladeš i Gana, nego u razvijenom svijetu. Zapažanje da je zapadni kapitalizam u ozbiljnoj krizi danas je opšte mjesto, gotovo kliše.

Poreski rajevi

Milioneri i milijarderi uvijek traže načine kako da zadrže što više novca i plate što manje poreza. Upravo zato su poreska skloništa, poznata i kao poreski rajevi, njihove omiljene destinacije. To su zemlje koje imaju izuzetno niske ili nepostojeće poreze, mjesta koja su im od posebne važnosti. Tamo koriste rupe u zakonima i otvaraju nove račune, ali i pokreću korporacije sa nula troškova. Čineći to, oni pokušavaju da izbjegnu visoke poreze u svojim državama, bez preuzimanja drugog državljanstva. Takođe, ukoliko sve činite po zakonu (a zahvaljujući dobrim računovođama, bogataši tako posluju), održavanje računa u inostranstvu je potpuno legalno. Sada su najčuveniji poreski rajevi Belize, Kostarika, Panama, Portoriko, Kajmanska ostrva, Monako i Sejšeli.

Papina poruka

Za oko 2.500 sudionika koji će se u Davosu pozabaviti pitanjem ,,u kakvom je stanju svijet”, poruku koja bi se mogla nazvati i ,,prigovor savjesti” uputio je papa Franjo. ,,Razmislite o svojoj ulozi u kreiranju siromaštava u svijetu”, poručio je poglavar katoličke crkve. Kako je rekao papa Franjo, okupljeni u Davosu ne smiju biti gluvi na plač siromašnih. Papa je uvjeren da privredni i politički lideri imaju obavezu da spriječe ,,transformaciju naše planete u praznu baštu u kojoj će uživati samo nekolicina izabranih… Stoga apelujem na vas da obnovite vaše razgovore o tome kako izgraditi budućnost planete, našeg zajedničkog doma – i tražim od vas da zajednički doprinesete stvaranju održivog i integralnog razvoja”, stoji na kraju papine poruke skupu u Davosu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAMP, NETANJAHU, GAZA: Pakao sa pogledom na rivijeru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. UN su upozorile da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“

 

 

Plan o dvije države na Bliskom istoku kojim je prošla američka administracija željela da okonča tamošnje sukobe, više se ne pominje. Ono što je u igri nakon nedavnih istupa biznismena-političara Donalda Trampa koji je preuzeo konce u Bijeloj kući više liči na plan agenta za nekretnine nego na rješenje jedne od najdubljih kriza u modernoj istoriji čovječanstva.

Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. Ujedinjene nacije upozorile su da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“.

Osim logističkih problema vezanih za preseljenje dva miliona ljudi, retorika iz Vašingtona prenebregava činjenicu da potraga za boljim životom nije jedino čemu se nadaju Palestinci. Istrajavanje na svojoj zemlji na kojoj su svakodnevno suočeni sa nevoljama više desetina godina je značajno za njih. Tramp o ovome, naravno, ne razmišlja.

Njegov plan zahtijeva  podršku nekoliko arapskih zemalja koje u tome ne žele da učestvuju. Jedina konstatacija bahatog predsjednika sa kojom se svi slažu je da bi obnova Gaze trebala ogromne napore i sredstva za oporavak. Procjenjuje se da je skoro 70 odsto zgrada oštećeno ili uništeno, zdravstveni, vodovodni, sanitarni i higijenski sistemi su propali, a postoji i nestašica hrane, goriva, ljekova i skloništa. Povrh svega naglasio je Tramp: „Posvećen sam kupovini i vlasništvu nad Gazom“. Pri tome ne objašnjavajući od koga bi „kupio“ teritoriju i kako bi SAD uopšte posjedovale Gazu.

Prema njegovoj viziji, i američka javnost bi morala pristati da upravlja Gazom, komentarišu mediji. To nije nešto što je većina Amerikanaca očekivala da će se desiti. Lindzi Grem, ključni republikanski senator, posebno verziran u spoljnim poslovima, napomenuo je da njegovi glasači u Južnoj Karolini možda neće biti baš oduševljeni tim planom.

„Preuzimanje Gaze i pretvaranje u Rivijeru Bliskog istoka je prenaduvan san koji se neće ostvariti“, rekao je Harlan Ulman, politički i vojni analitičar iz Atlantskog savjeta, za Al Džaziru. „Ali  taj će plan možda  biti korišćen kao pregovarački adut od strane američke administracije“, napomenuo je.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPOČETA PRVA FAZA PRIMIRJA NA BLISKOM ISTOKU: Težina mira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog razornog rata. Slavlja su izbila širom razorene Gaze, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima , prkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da do potpisivanja primirja u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu palestinskih života

 

 

Puno je neizvjesnosti stalo u dane za nama. S najviše strepnje  se iščekivalo parafiranje dogovora o prekidu vatre na Bliskom istoku, koje je vlada Benjamina Netanjahua prolongirala do krajnjeg roka, da bi se potom odužilo za dodatnih nekoliko sati zbog Hamasa. Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog veoma krvavog rata.

Slavlja su izbila širom ratom razorene teritorije, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima u Gazi, uprkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu Palestinaca.

Primirje bi trebalo da donese početni period smirenja ratnih dejstava od šest sedmica. Primirje, koje je počelo u 11:15 po lokalnom vremenu, samo je prvi korak ka okončanju sukoba i povratku skoro 100 talaca otetih tokom Hamasovog napada 7. oktobra 2023, te oslobađanja znatno većeg broja Palestinaca koji su odavno u izraelskim zatvorima.

Hamas je trebalo da dostavi imena taoca koji će biti oslobođeni prije početka primirja, koje je prvobitno bilo planirano za 8:30 ujutru. Imena je objavio oko dva sata kasnije, pozivajući se na tehničke razloge i ističući da je i dalje posvećena sporazumu.

Između 8:30 i trenutka kada je primirje stupilo na snagu, izraelska vojska je ubila najmanje 26 ljudi, prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze. Nije navedeno da li su u pitanju civili ili borci. Vojska je upozorila ljude da se drže dalje od izraelskih snaga dok se povlače u tampon zonu.

Al Džazira je u srijedu prenijela vijesti iz Jenina u kome je stanje loše i nakon trećeg dana primirja. Najmanje deset Palestinaca ubijeno je u Jeninu u nečemu što se opisuje kao velika vojna operacija izraelskih snaga u koordinaciji sa Shin Betom, agencijom za unutrašnju sigurnost. Palestinci u Jeninu i izbjegličkom kampu rekli su da ne mogu doći do svojih domova, a UN kaže da je gotovo 2.000 porodica raseljeno.

Prva faza primirja sa svoja 42 dana, treba da rezultira oslobađanjem 33 taoca iz Gaze i puštanjem na slobodu stotine palestinskih zatvorenika. Tokom ovog perioda, izraelske snage treba da se povuku u tampon zonu unutar Gaze, omogućavajući hiljadama raseljenih Palestinaca da se vrate u ono što je ostalo od njihovih domova. Očekuje se i značajan porast humanitarne pomoći.

Ovo je drugo primirje u ratu, duže i značajnije od sedmodnevne pauze prije više od godinu. Ovaj put postoji potencijal za konačnim prekidom borbe. Ali, po koju cijenu. Pregovori o daleko složenijoj drugoj fazi primirja trebalo bi da započnu za nešto više od dvije sedmice. Pitanja poput mogućeg nastavka rata nakon prve faze i oslobađanja preostalih talaca ostaju neizvjesna. Premijer Benjamin Netanjahu izjavio je da Izrael smatra primirje privremenim i zadržava pravo da nastavi borbe ako to bude potrebno.

Netanjahu je istakao da su vojni uspjesi u Libanu i Siriji doprinijeli tome da Hamas pristane na primirje. On je takođe naglasio da je dogovor postignut u posljednjem trenutku, pod pritiskom odlazeće administracije Džo Bajdena i novoizabranog predsjednika Donalda Trampa.

Analizira se mnogo o tome šta sve može dovesti do prekida primirja i novih stradanja. Imati sedmicu razmaka između svakog puštanja talaca je klizav teren, jer postoji mnogo stvari koje mogu poći po zlu. Sporazum takođe odlaže oslobađanje većine talaca, jer je predviđeno da 14 od 33 taoca bude oslobođeno tokom posljednje sedmice dogovora. I politički vjetrovi koji prate sporazum mogli bi se značajno promijeniti u međuvremenu. Možda je najvažnije stanje taoca čije oslobađanje traži izraelska strana. Jedna je stvar kada su taoci koji se oslobađaju u dobrom zdravstvenom stanju, ali sporazum bi se mogao brzo raspasti ako su taoci u lošem zdravstvenom stanju ili preminuli.

Ako se uspješno sprovedu sve tri predviđene faze, kuda dalje? Rekonstrukcija Gaze, ukoliko primirje uspije, trajaće godinama. U izvještaju EU, UN-a i Svjetske banke procijenjeno je da će obnova infrastrukture koštati 17,9 milijardi eura. Prema UNCTAD-u, ekonomiji Gaze moglo bi biti potrebno 350 godina da se vrati na nivo prije rata, ukoliko izraelska blokada ostane na snazi.

Iz SAD-a smo čuli drugačiju verziju te rekonstrukcije. Predsjednik SAD Donald Tramp tokom razgovora s novinarima prilikom potpisivanja izvršnih naredbi u Ovalnom kabinetu Bijele kuće, 20. januara upitan je i o sudbini primirja i Gaze.

On nije uvjeren da će dogovor o primirju i oslobađanju talaca u Gazi, koji je stupio na snagu prethodnog dana, biti ispoštovan kroz sve tri faze. „To nije naš rat. To je njihov rat. Nisam uvjeren“, rekao je kratko novi predjsenik SAD-a.

Što se tiče Gaze, gdje su ogromni dijelovi Pojasa pretvoreni u ruševine tokom 15 mjeseci konstantnog bombardovanja, Tramp je rekao da je enklava „poput ogromnog gradilišta“ koje će morati da se „obnovi na drugačiji način“. Prokomentarisao je i da je to lijep dio zemlje sa morem u blizini. Javnost nagađa kakva je rekonstrukcija Gaze u glavi američkog predsjednika.

Al Džazira je prenijela i riječi Elise Stefanik, Trampove ambasadorke SAD-a u Ujedinjenim nacijama. Ona kaže da se slaže s izjavom da Izrael ima „biblijsko pravo” na okupiranu Zapadnu obalu. To je stajalište koje je u suprotnosti sa međunarodnim pravom, ali je u skladu sa vizijom radikalnih izraelskih doseljenika. Postavlja se i pitanje ko su ljudi koji će sa američke strane biti garanti ovog krhkog mira.

Predsjednik SAD-a je imao dosta diskutabilnih izjava povodom Bliskog istoka, ali je i javno zagovarao sporazum i predstavio sebe kao pregovarača, pa bi propast sporazuma mogla narušiti prve dane njegovog mandata. Očekuje se veliki napor od strane predsjedničkog pregovarača za Bliski istok Stiva Vitkofa i njegovog tima da održe ovaj sporazum na pravom putu. To zahtijeva teške pregovore sa svim stranama, uključujući ne samo Izraelce i palestinsku upravu u Gazi već i Egipćane i Katarce, koji posreduju sa Hamasom putem neformalnih kanala. Uz toliko djelova ove slagalice postoji stvarna opasnost da ono što se činilo kao prva diplomatska pobjeda predsjednika SAD-a, postignuta čak prije njegove inauguracije, može nestati u roku od nekoliko dana. Jasno je da predstoji nekoliko sedmica teške diplomatije.

Da su stvari na Bliskom istoku jako složene i teške za saniranje potvrdila je i administracija, sada već bivšeg predsjednika SAD Džoa Bajdena, koja je sa američke strane iznijela najveći dio ovih pregovora. Džejk Salivan, odlazeći savjetnik za nacionalnu bezbjednost nije siguran kakva je budućnost ovog prostora. „Koji je ishod svega ovoga? Mislim da je prerano za predviđanja. Čak i kada se dese dobre stvari, loše su često iza ugla. To je istina u cijeloj spoljnoj politici, a posebno na Bliskom istoku,” rekao je.

Slično tome, Entoni Blinken, američki državni sekretar, tvrdi da na Bliskom istoku promjene često nisu onakve kakvima se čine. On je, u najboljem slučaju, vidio „istorijsku priliku“. U svakoj zemlji koja je uvučena u rat između Izraela i Gaze – Libanu, Siriji, Jemenu, Iranu, Iraku – kao i u samom Izraelu, ravnoteža snaga je promijenjena ratom, ali ne nepovratno, nada se Blinken.

U međuvremenu brojne organizacije se trude da poboljšaju životne uslove za preživjele stanovnike ovog komada zemlje. Mnogi od njih su raseljavani sedam, osam i više puta. Kada se i ako se vrate na svoja ognjišta pitanje je šta će tamo zateći.

Da bi se kako tako funkcionisalo u Gazi potrebna je ogromna pomoć. Minimalno 600 kamiona pomoći dnevno predviđeno je sporazumom o primirju. Za sada više od 630 kamiona s humanitarnom pomoći ušlo je u Gazu u nedjelju, rekao je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Najmanje 300 kamiona otišlo je na sjever teritorije, gdje je humanitarna kriza najakutnija. Broj kamiona koji ulaze u Gazu preko izraelskih kontrolisanih prelaza pao je u novembru na oko 80 dnevno, što je djelić od 500 i više koji su ulazili dnevno prije sukoba.

Lokalni mediji u Egiptu izvijestili su da je 95 kamiona humanitarne pomoći prešlo egipatsku stranu graničnog prijelaza Rafah i krenulo prema Gazi. Ovo je glavni ulaz Gaze u svijet, koji je zatvoren od maja prošle godine, kada je izraelska vojska preuzela kontrolu nad tim područjem.

Dramatično je svakog trenutka u Gazi. I nakon nagovještaja mira i nade za kakvom takvom normalizacijom života, svaka sekunda na Bliskom istoku nesigurno otkucava.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. U Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlade. Još su jaki glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja. Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. Vršilac dužnosti šefa Hamasa  Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi

 

 

Ove srijede katarski premijer šeik Mohamed bin Abdulrahman al-Tani objavio je vijest koju smo svi čekali petnaest mjeseci: predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. Dogovor o pauziranju ratnih dejstava očekuje se da bude zvanično prihvaćen od strane Izraela nakon sjednice premijerovog kabineta za bezbjednost. „Dvije zaraćene strane u Pojasu Gaze postigle su dogovor o razmjeni zarobljenika i talaca, a posrednici najavljuju prekid vatre u nadi da će se postići trajni mir između strana“, rekao je katarski premijer.

On je najavio da obje strane treba potpuno da se pridržavaju svih faza dogovora kako bi se izbjeglo dalje krvoproliće i eskalacija u regionu. Ubrzo poslije ove najave, oglasio se i odlazeći američki predsjednik Džo Bajden. On je izjavio da je njegova administracija pregovarala sa obje strane, ali da će tim novog predsjednika uskoro biti zadužen za njegovu primjenu. Bajden je rekao da su se u Dohi pregovori priveli kraju uz prisustvo novog izaslanika za Bliski istok Stiva Vitkofa i savjetnika Bijele kuće za Bliski istok Breta MekGurka.

Novoizabrani predsjednik SAD Donald Tramp prigrabio je dogovor kao uspjeh svoje administracije. Ustvrdio je da se dogovor mogao postići samo kao rezultat republikanske istorijske pobjede u novembru. „Taj rezultat  je signalizirao cijelom svijetu da će moja administracija tražiti mir i pregovarati o dogovorima kako bi osigurala sigurnost svih Amerikanaca i naših saveznika“.

Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. U Hamasu su proslavili postizanje dogovora, a vršilac dužnosti šefa grupe, Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi. „U ime svih žrtava, svake kapi prolivene krvi i svake suze bola i ugnjetavanja, kažemo: Nećemo zaboraviti i nećemo oprostiti“, poručio je on.

Dok se slavi na razrovanim ulicama Gaze, u Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Benjamin Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlasti. Jaki su glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja.

Kako je raslo iščekivanje dogovora o prekidu vatre ranije u srijedu, Netanjahu i njegov ministar odbrane, Izrael Kac, sastali su se s jednim od vodećih figura krajnje desnice u koaliciji, ministrom finansija Becalelem Smotričem. Smotrič je bio veoma kritičan prema ranijim predloženim dogovorima s Hamasom. Njegov kolega, tvrdolinijaški ministar Itamar Ben Gvir, pozvao ga je da udruže snage i povuku svoje stranke iz koalicije – što bi potencijalno dovelo do pada vlade. Naravno, ako se dogovor prihvati.

Smotrič je kritikovao dogovor o prekidu vatre, rekavši da je to loš i opasan dogovor za nacionalnu sigurnost države Izrael. „Jasan uslov da ostanemo u vladi je apsolutna sigurnost povratka u rat”, prenijeli su njegove komentare izraelski mediji.

Dogovor koji je postignut u Dohi u velikoj mjeri slijedi okvire sporazuma o primirju prvi put predloženog u maju prošle godine. Podijeljen je u tri faze. Sva borbena djelovanja treba da prestanu tokom prve faze, a izraelske snage se povlače iz gradova Gaze u tampon zonu duž ivice pojasa. Raseljenim Palestincima treba da bude obezbijeđen povratak i slobodno kretanje između juga i sjevera teritorije, koju je Izrael presjekao instaliranjem vojnog koridora. Očekuje se i povećan protok pomoći u Gazu.

Druga faza zamišljena je kao sveobuhvatnija, s preostalim živim taocima koji će biti vraćeni i odgovarajućim brojem palestinskih zatvorenika koji će biti oslobođeni, uz potpuno povlačenje Izraela iz pojasa. To je korak na koji Netanjahu do sada nije bio spreman, a detalji ove druge faze predmet su daljih pregovora, koji treba da počnu 16 dana nakon prve faze.

U finalnoj, trećoj fazi bi se izvršila razmjena tijela preminulih talaca i boraca iz Gaze, a pokrenuo bi se i plan rekonstrukcije Gaze. Aranžmani za buduće upravljanje pojasom ostaju nejasni.

„Ujedinjene nacije su spremne da podrže sprovođenje ovog dogovora i povećaju isporuku humanitarne pomoći za nebrojene Palestince koji nastavljaju da pate,“ izjavio je Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Iz svijeta stižu poruke podrške. Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je da je dogovor o prekidu vatre važan korak za stabilnost regiona i dodao da će Turska nastaviti napore za rješenje na principu dvije države. Egipatski predsjednik Abdel Fatah Al Sisi je u čestitci apostrofirao važnost brze isporuke humanitarne pomoći Gazi. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen apelovala je na obje strane da u potpunosti sprovedu dogovor.

Upravo se sprovođenja dogovora boje mnogi. Trofazni prijedlog predstavljen u maju, razmatran je cijelog ljeta. U septembru, jedan od glavnih izraelskih pregovarača, šef Mosada David Barnea, vratio se u Katar s nadom u rješenje. Međutim, Netanjahu je tada javno postavio uslov da izraelske trupe nastave okupaciju dva područja u Gazi: koridora Filadelfi duž granice s Egiptom i koridora Netzarim u centru pojasa.

Izrael će vjerovatno iskoristiti vremenski period prije nego sporazum o prekidu vatre stupi na snagu u nedjelju kako bi nastavio ratovati protiv Gaze i ostvario što više uspjeha, kazao je za Al Džaziru Andreas Krig, viši predavač na školi sigurnosnih studija na King’s koledžu u Londonu. „Sljedeća tri dana biće izuzetno teška za ljude u Gazi, puno ljudi će umrijeti i, nažalost, to takođe sugeriše da sam rat nije gotov”, rekao je Krig. „Ideja o faznom dogovoru koji ide od dogovora s taocima na onaj koji je održiviji vjerovatno je dobra ideja, problem je što smo bili u prvoj fazi u novembru i ona je propala”, rekao je ovaj poznavalac situacije.

Nije jasno zašto je Netanjahu sada odlučio da prihvati primirje. Neki izvještaji spominju sastanak sa Vitkofom, izaslanikom novoizabranog američkog predsjednika. Međutim, Tramp je praktično dao Netanjahuu odriješene ruke u oktobru, rekavši: „Bibi, radi šta moraš“.

Ima analitičara koji su mišljenja da bi sada izraelski premijer mogao zaključiti da njegovo prihvatanje prekida borbi, s Hamasom koji je daleko od uništenja, ne izgleda kao kapitulacija pred ovom grupacijom, Bajdenovom administracijom ili domaćim protivnicima. On bi dogovor mogao predstaviti kao pragmatičan korak, s obzirom na promjenu vlasti u SAD-u i sa novim predsjednikom koji će ga pohvaliti. No, tu je onda problem održanja vlade u Tel Avivu koji smo već pomenuli.

Kako će se postaviti izraelski premijer znaćemo u narednim danima. Sigurno je:  Hamas je preživio, ali mu slijedi period rekonstrukcije. Mediji naslućuju da će to vjerovatno biti pod vođstvom Mohameda Sinvara, brata ubijenog vođe Jahje Sinvara. Njegovi politički i vojni ogranci moraće ponovo uspostaviti svoje pozicije. Grupa ne samo da nije protjerana, već trenutno nema očigledne alternative njenoj vlasti. Hamas će  morati biti uključen ne samo u održavanje primirja, već i u operacije obnavljanja uništene zemlje.

A uništeno je mnogo toga. Od početka kopnene ofanzive izraelske vojske na Gazu u oktobru 2023. godine, kao odgovor na napad boraca iz Gaze od 7. oktobra, u kojem je ubijeno oko 1200 Izraelaca, prijavljeno je da je ubijeno više od 46.000 Palestinaca, uključujući 17.492 djece. Više od 1,9 miliona od ukupno 2,2 miliona stanovnika pojasa Gaze raseljeno je, a veliki dio infrastrukture i stambenih objekata je uništen ili teško oštećen.

Iako bi primirje zaustavilo izraelske napade i omogućilo nekim ljudima povratak u svoje domove, situacija će vjerovatno ostati nesigurna. Netanjahuova vlada uvijek bi mogla zaprijetiti obnavljanjem vazdušnih napada, ako ne i onih kopnenih, ili blokadom humanitarne pomoći.

Ne treba zaboraviti: samo u 48 sati prije potpisivanja dogovora, najmanje 123 osobe  su ubijene, a nekoliko stotina drugih povrijeđeno u izraelskim napadima širom Gaze.

Četvrtak je. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, sijenke straha nad sudbinom primirja i dalje su prisutne. Netanjahu i njegova vlada i dalje oklijevaju da parafiraju sporazum, a ubijanje Palestinaca se nastavlja. Premijer Izraela ima i sasvim lični motiv da bježi od primirja – optužnica Haškog tribunala za ratne zločine protiv njega, ostaje na snazi.

Primirje je zrak nade, ali je trajni mir još upitan.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo