Povežite se sa nama

PERISKOP

Svi BH rubikoni

Objavljeno prije

na

Nedavno je bosanskohercegovačka javnost protresena izjavom Bože Ljubića, zastupnika u Saboru Republike Hrvatske iz kvote bh. Hrvata i predsjedatelja Glavnog vijeća parapolitičkog tijela Hrvatskog narodnog sabora, u izravnoj sluzbi HDZ BiH, o tome da će se stubokom stvari promijeniti, odnosno, po njemu desiti nešto strašno u BiH ne prihvati li se svojevrsni ultimatum HDZ BiH o promjeni Izbornog zakona, na način koji odgovara skupini političara okupljenih oko velikog vođe Dragana Čovića…

On je cijelu ovu ucjenu, nečuvenu i neviđenu u BiH političkom prostoru iskazao sintagmom bude li pređen Rubikon biti će…

Ne znam tačno što sve Bozi Ljubiću, inače mostarskom ortopedu pada na pamet kada pominje Rubikon, ali znam da to nije nikakvo dobro niti za BiH, niti za hrvatski puk, za koji se, navodno on i Dragan Čović zalažu ekonomski ga i politički slabeći u svakom pogledu…

Jer, izmjene izbornog zakona, kako ih vidi skupina klijentelista oko Dragana Čovića, diskriminirajuće su za većinu bh. Hrvata, koji žive na područjima izvan Hercegovine!

Jednostavno, po tim čovićevskim izbornim zakonicima glas Hrvata iz Sarajeva ili Posavine imao bi znatno manju težinu od onog koji bi na izborima dali Hercegovci…!?!

Nema većeg oblika diskriminiranja unutar jedne etnije od ovoga kojim Dragan Čović nastoji osigurati apsolutnu vlast njegove stranke, HDZ BiH, nad svim bh. Hrvatima, a da on, po logici stvari nastavi sjediti u kabinetu, na čijim vratima stoji mesingana pločica sa ugraviranim tekstom: član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda?!

Ako je i od oropeda Ljubića previše je, jer on je zapravo već prešao Rubikon svojim izjavama…Takve ucjene i implicitne ratnohuškačke prijetnje već dugo nisu bile prisutne u bh. političkom ambijentu!

To više nisu prijetnje uspostavom tzv. Trećeg entiteta… Ovo je sad, pak, ratnohuškačka retorička matrica i nesumnjiva prijetnja miru u Bosni i Hercegovini.

Naravno, Rubikon, onaj politički, ali i onaj dobrog ukusa, gotovo svakodnevno, prelazi predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, glavni saveznik Čovića i njegove političko-klijentelističke grupacije u razaranju, i to permanentnom, bh. društva i države…

Dodikov posljednji nesumnjivi atak na državu BiH bila je izjava da njega ne interesira jaka BiH već isključivo (!?) jaka Republika Srpska…

Secesionisti u BiH očito ne miruju! Oni prelaze Rubikone svakodnevno…

Ali, pridružuju im se i neki svjetski moćnici, nepotvrđenim tezama kojima udaraju na temelje tisuću godina stare države Bosne i Hercegovine: tezama o porastu islamskog radikalizma u BiH, u čemu posebno bez ikakve mjere pretjeruje predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, koja sve više ispoljava svojevrsni ekstremizam pričama o tisućama potencijalnih terorista u Bosni i Hercegovini.

Svi ti prelasci Rubikona političke realnosti uz otvoreni i izravni antibosanskohercegovački angažman nose dozu takve državničke neodgovornosti da začuđuje mirno, gotovo slugansko, indiferentno nereagiranje Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH i lidera najjače bošnjačke stranke, SDA…

Bosna i Hercegovina je ponovo napadnuta i to od strane političkih moćnika iz Austrije, Češke i Hrvatske.

Pitam se ima li svemu ovome kraja ili su naši Rubikoni proizišli iz vrela najcrnjega šovinizma, antiislamske histrerije, antibosanskohercegovačkog angažmana najvišeg stupnja?

Šutnja državnih organa, dakle onih koji su najpozvaniji da štite i zaštite državu BiH, međunarodno priznatu članicu Ujedinjenih nacija je, itekako, znakovita!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Luko

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovaj Periskop posvećujem Luki Paljetku, pjesniku od Grada, umjetniku koji u današnjoj Hrvatskoj nema ono mjesto koje mu prema njegovim djelima pripada, ali kojeg će povjesnice čarobnog Dubrovnika  pozicionirati u rangu Gundulića i Držića

 

Nostalgično vezan za vedute Grada podno Srđa, ali poglavito za dubrovačke umjetnike, one koji grad čine Gradom (u prevodu: nekadašnjom Dubrovačkom republikom!) u Periskop hoću unijeti moj više nego skromni zapis o akademiku Luku Paljetku, PJESNIKU OD GRADA…

Prijatelju i umjetniku koji, u današnjoj po mnogo čemu nakaradnoj Hrvatskoj, nema ono mjesto koje mu prema njegovim djelima pripada, ali kojeg će povjesnice ovoga čarobnog grada pozicionirati u rangu Gundulića i Držića. Presretan što pjesnika Luku lično poznajem zapisujem neku samo meni pristajuću bilješku o toj pjesničkoj i intelektualnoj gromadi. Dakle, sve je počelo od Nečastivog iz ruže da bi se nastavilo iznimnom dramskom ,,draperijom” Tri farse, pa Jutarnjom kockom, Na rubu tijela,Slikama sa izložbe, Nevenkom Arbanas, Pjesnima na dubrovačku, Hrvatskim temama, Pojmovnikom malog čovjeka, Lapadskim sonetima Iva Vojnovića, Sastavljanjem Orfeja, Skrovitim vrtom, Crnom kronikom, Nevidljivom zastavom… Pjesnik Luka autor je i sjajne replike na Šekspira, dramskim tekstom Poslije Hamleta, a njegova dječja pjesmarica Miševi i mačke naopačke neprevaziđena je u versovanom tvoraštvu za najmlađe i ne samo u Hrvatskoj.

Ovaj pjesnik, a briljantni prevodilac Šekspira, Bajrona, Vajlda, Đojsa, Prešerna po mom sudu je i dalje prvi redatelj u južnoslavenskom lutkarstvu… Režirajući svojedobno njegovu adaptaciju Šekspirovih Soneta na festivalu Splitsko ljeto osjećao sam se artistički iznimno nadmoćno jer sam se svakim novim pokretom i mizanscenom poklanjao uistinu renesansnom čudesnom Luki, koji je svoj doktorat vezao za hrvatskog književnika Antu Cetinea.

Drugujući godinama sa pjesnikom Lukom učio sam i saznavao tajne jedne čudesne poetike pisca koji je bez stvarnoga premca i u oblasti enologije na ovim našim zemljopisnim i literarnim paralelama i meridijanima. Nikada se posljednjih godina nisam radovao nekoj nagradi kao onoj koja je u Mostaru VELIKOM LUKI dodijeljena… Nagrada imenom velikog Alekse Šantića velikom Luki. Okončavam ovaj zapis porukom: živi što duže veliki Luka i čini nam dane i noći šekspirijanski veličajnim!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Nijemi pred tradicijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Okamenjenost u tradicionalnim šemama neće donijeti čestitu revalorizaciju Šantićevog književnog svijeta, a ponajmanje atraktivnost programskih sadržaja. Šantić je bio pjesnik cijelog Mostara, vizionar zajedničkog života, a to što se njime danas bave ljudi suženih vidika, i isključivo jednoj nacionalnoj komponenti okrenutih postupaka krupno je ne samo kulturno, već i političko pitanje

 

Pogledao sam program ovogodišnjih Šantićevih večeri poezije. Kao rođeni Mostarac, kao čovjek koji je dobar dio godina proveo u negdanjem čarobnom Mostaru, bio sam iznimno tužan. Jer poštovanje blistave književne i umjetničke tradicije grada na Neretvi i Radobolji ne znači idolopoklonstvo prema toj istoj tradiciji već njenu nadgradnju, njenu suvremenu refleksiju… Toga nažalost nema ni u naznakama u programu ovogodišnje manifestacije, niti u programima godina koje smo „odživjeli”.

Zboriti danas o književnom monumentu Alekse Šantića, u najmanju ruku je neukusno „prežvakavajući” manje ili više uspjele osvrte i kritike o najvećem pjesniku Mostara i Hercegovine. To je i svojevrsna negacija Aleksine pjesničke izvrsnosti. Šantić je u svome dobu bio profet koji je daleko vidio i koji ni sam nije robovao tradiciji. Dapače, i kao pjesnik, ali i kao zborovođa Gusala stalno je promicao avangardni pristup umjetničkom životu u svome Mostaru. Toga očito nisu svjesni naivni apologeti njegovoga djela rodnom mu gradu. Ubijeđen sam da je živ, i sam bi Aleksa rastvorio dveri Šantićevih večeri i za djelo internacionalno najpotvrđenijeg mostarskog književnika Predraga Matvejevića, za Aleksinog suvremenika Svetozara Ćorovića, za suvremenika našega sa apatridskom nimalo sretnom sudbom i londonskom adresom Milenka Mišu Marića, pa za pjesnika neponovljivih Mostarskih kiša akademika Peru Zupca…

Mogao bih ovako nabrajati unedogled… Jer kada će se ova manifestacija „sjetiti” velikog Ilije Jakovljevića, nendmašnog nakladnika Ihsana Ice Mutevelića, velikih redatelja i glumaca koji su teatarski sjajno imaginirali Šantićev svijet. Nevjerojatna je ta mostarska književna tradicija i izdavaštvo (Pher i Kisić don Miličevć). Bez ikakve ambicije da kritiziram, imam potrebu ponovno ukazivati da okamenjenost u tradicionalnim shemama neće donijeti čestitu revalorizaciju Šantićevog književnog svijeta, a ponajmanje atraktivnost programskih sadržaja. Šantić je bio pjesnik cijelog Mostara, vizionar zajedničkog života, a to što se njime danas bave ljudi suženih vidika i isključivo jednoj nacionalnoj komponenti okrenutih postupaka, krupno je ne samo kulturno, već i političko pitanje. Kao što su moji i don Miličevi i Ivan Frano Jukić, ništa manje nisu Hamza Humo i stari pjesnici što su stvarali na arapskom jeziku.

Na tradiciju i suvremenost treba gledati širinom Aleksinih dalekozornih pogleda.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Diplomata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovaj Periskop posvećujem bosanskohecegovačkom diplomati dr Nerkezu Arifhodžiću, koji je bio veleposlanik i bivše nam zajedničke Jugoslavije i, naravno, Bosne i Hercegovine. Samo onaj ko pročita Arifhodžićevu knjigu Vapaj agnostika Svemogućem može imati uvide u široku domoljubnu angažiranost dr Arifhodžića

 

Oduvijek sam imao osobito poštovanje za posao i angažman ambasadora, ali i drugog diplomatskog osoblja, naročito onih nositelja diplomatskog portfelja koji su u svojim vremenima bili virtuozi ove, nimalo lake i jednostavne profesije… Moji „reperi” za tu uspješnost su bili i Ivo Andrić, pa Miloš Crnjanski, a poglavito Koča Popović, koji je ambasadorskim frakom zamjenio uniformu partizanskog legendarnog komandanta…

Dakako, bilo je i mojih suvremenika, koji su plijenili moju pozornost. S puno razloga bilježim rad prvog poratnog ambasadora Republike Srbije u Bosni i Hercegovini Grujice Spasovića koji je zaorao duboku brazdu prijateljstva i suradnje među narodima i državama.

Međutim, ovaj Periskop posvećujem bosanskohecegovačkom diplomati dr Nerkezu Arifhodžiću, koji je bio veleposlanikom i bivše nam zajedničke domaje Jugoslavije i, naravno, Bosne i Hercegovine. Samo onaj ko pročita Arifhodžićevu knjigu Vapaj agnostika Svemogućem može imati uvide u široku domoljubnu angažiranost dr Arifhodžića…

Sin uglednog akvareliste Fuada Arifhodžića, uglednog sarajevskog antifašiste, nije mogao nego nastaviti očevim stopama čuvanja antifašističkih tekovina u BiH, što mu je samo donosilo „negativn epoene” kod nacionalistički orijentiranih vlasti u Sarajevu.

Ambasador, koji je na početku agresije na BiH fizički branio i čuvao bosanskohercegovačku ambasadu u Tunisu, i danas pokazuje svoj patriotizam i opredijeljenost za BiH utemeljenu na avnojevskim i zavnobihovskim principima. Aktivno protagorajući antifašizam, Nerkez Aifhodžić ne ustaje i od čuvanja i njegovanja usopomena na briljantno akvarelističko pismo svoga oca Fuada Arifhodžića. Zato se nije čuditi da su promociji njegove obimne (800 stotina stranica) knjige Vapaj agnostika Svemogućem nazočili i takvi autoriteti diplomacije na priliku Budimira Lončara i dr Harisa Silajdžića i, naravno dali svoj pozitivan i komplimentaran pravorijek!

Nekez je Arifhodžić za mene simbol ambasadorskog visokog profesionalizma i visoke aristokracje! Pravi istinski diplomat usred današnje i ovakve Bosne i Hercegovine.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo