Povežite se sa nama

FOKUS

Svi su oni Mugi

Objavljeno prije

na

Vrlo se ovdje pazi da nas ne ubije prejaka riječ. Kad gradonačelnik sa sinom i vozačem bije novinare to se zove “bespotreban incident” i “neprijatan događaj”. Predsjednik Vlade Milo Đukanović rekao je Radiju Slobodna Evropa da je taj incident svakako trebalo izbjeći jer doprinosi stavranju “jednog potpuno bespotrebnog problema u inače skladnom i dosta dinamičnom, demokratskom razvoju Crne Gore kao nezavisne evropske države”. Ni u umivenoj verziji priče za izvanjce premijer nije zaboravio da ukaže da poslenici javne riječi moraju prepoznati da ljudi koji se bave politikom nijesu objekti koji moraju da podnesu sva iživljavanja i sva ugrožavanja njihovog integriteta. Za domaće potrebe, u prvoj izjavi na tu temu, Đukanović je objašnjavao kako medijsko nasilje često može “generisati drugo nasilje”. “Siguran sam da ljudi, koji su nosioci javnih funkcija, moraju svakog trenutka imati dovoljno samokontrole, da kada osjete da su ugroženog integriteta, iskontrolišu svoje reakcije sa sviješću da, kada poslenici javne riječi bilo profesionalno bilo neprofesionalno rade svoj posao, u svakom društvu bivaju prepoznati kao neko čija je uloga da doprinese demokratizaciji i slobodi javnog izražavanja”, rekao je predsjednik vlade. Iako je, očigledno, premijer uložio veliki trud da bude fin, ostaje nejasno ko je trebao da kontroliše svoje reakcije. Službeno je, znamo, zasad utvrđeno da je urednik Vijesti Mihailo Jovović napao Dragana Radonjića, vozača gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše. I da je Mugoša sin, uzvraćajući, napao Jovovića, mada malo manje. Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić potpisala je da nije nađen osnov da se pokrene krivični postupak protiv Miomira Mugoše. Partijski šef, dakle, nepravedno kritikuje nedužnog Mugošu oca. Koji se skroz iskontrolisao dok ga je, ostarjelog, štitio sin diplomata. Sa raznih državnih adresa u međuvremenu su se pouzdali u nadležne i slične organe. Đukanović je ponovio spremnost svih institucija u državi da, u pravnom smislu, “besprekorno procesuiraju ovaj slučaj”; nekoliko dana ranije predsjednik države Filip Vujanović je objasnio da je taj slučaj dobio krivično-procesni tok koji ne treba prejudicirati. „Vjerujem da ćemo, prateći krivični postupak, biti u prilici da se uvjerimo da je sud maksimalno nepristrasno vodio taj postupak, koji će pokazati sam sadržaj incidenta i odgovornost za njega”.

Sve ide svojim tokom, stvar je ubačena u lavirint. Policiji je promakao pištolj, šamari fotoreporteru Vijesti Borisu Pejoviću nijesu vrijedni pažnje, napadnuti urednik pretvoren je u razgoropađenog napadača iz žbunja. Rješenje o pokretanju istrage kao glavnog vinovnika nevolje vidi urednika Vijesti. Negdje je i neko od ljekara uradio svoje. Jovović je postao prvookrivljeni zato što u rješenju o otvaranju istrage piše da je “više puta pesnicama udario Radonjića u predjelu glave, nanoseći mu tešku tjelesnu povredu u vidu ishemijske promjene na mozgu veličine 12 puta 8 mm lijevo temporalno i nagnječine 4 puta 0,5 cm iznad lijeve ušne školjke usljed čega mu je u znatnoj mjeri oštećen mozak kao važan organ”. Miljan Mugoša je, prema istom dokumentu, “otvorenom šakom udario okrivljenog Jovovića u predjelu lijeve strane glave nanoseći mu tešku tjelesnu povredu u vidu traumatske rupture lijeve bubne opne”.

To što je neko napisao da je Radonjiću oštećen mozak za pravnu posljedicu ima da se Jovović tereti za teži oblik krivičnog djela nego Mugoša sin. Ako neko nekome uništi li trajno i u znatnoj mjeri ošteti neki važan dio njegovog tijela ili važan organ, kaže Krivični zakonik, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina. Mugoši sinu, za probijenu bubnu opnu Jovovića, prijeti kazna zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Da Mugošin vozač, iako je kod ljekara otišao 11 sati nakon što mu je oštećen mozak, nije dobro, svjedoči fakat da je onomad, na putu do Žabljaka, gradonačelnik morao da se gura sa premijerom u istom autu.

Zastupnik Vijesti, advokat Branislav Lutovac za Monitor kaže da je u rješenju o pokretanju istrage nevjerovatnom alhemijom pravnih činjenica Jovović doveden u poziciju prvookrivljenog. On objašnjava da je obrazloženje Jovovićeve povrede stalo u šest riječi, dok je o Radonjićevoj “ishemiji” “ispisano više od pola strane. Fotoreporter Vijesti morao je inistrirati kako bi mu bilo napisano da je, nakon što mu je urađen EKG, dobio lijek za smirenje.

“Stvari se svakim danom komplikuju, nedostatak nezavisnosti i nepristrasnosti visi nad ovim predmetom”, kaže Lutovac. Prema njegovim riječima, u sudskom postupku sada su na redu medicinska vještačenja povreda. Ne zna se ko će ih raditi. Lutovac očekuje da će “ljudi biti pod nevjerovatnim pritiskom”.

Sve govori da će stvari otići po đavolu, ako situaciju ne spasi SDP. Danima je najavljivano kako će najviši organi te patije razmisliti kako će glasati kad na dnevi red, 14. ovog mjeseca, stigne opoziciona inicijativa o odgovornosti gradonačelnika dr Miomira Mugoše. Poslije su javili da se nijesu mogli okupiti “zbog ranije preuzetih obaveza”. Da inicijativa prođe bila bi dovoljna dva glasa SDP-a.

Predsjednik Skupštine Glavnog grada Đorđe Suhih obrazložio je kako nije lako SDP-u donijeti odluku:”Vi znate da smo mi koalicioni partner sa DPS-om. Mi smo doduše, nije to jedini slučaj, dovedeni u situaciju da sada praktično vagamo, jer ako DPS čvrsto stane do svog predstavnika, onda dolazimo u situaciju da mi zbog različitih stavova, raskidamo koaliciju. Dakle, to se dešavalo nama nekoliko puta i mi smo nažalost činili poteze da do toga ne bi došlo… Sve ima svoje granice”. Reklo bi se da granice ima i to koliko se Suhih u SDP-u računa. Ostali iz te partije stigli su da jave kako će se, zapravo, pouzdati u zakon i institucije. Šef odborničkog kluba DPS-a Zoran Vukčević rekao im je da neispravno glasanje donosi raskid koalicije. Magična je to riječ – koalicija je vrh vrhova vrednosnog sistema SDP-a. Šef te patije i predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić ni slovo nije rekao o “bespotrebnom incidentu”.

Utješna vijest po malog od koalicije stigla je i od samog gradonačelnika. Veli da u vladajućoj koaliciji nema nikakvih problema. Osim toga, iako je na samom početku priče bio rekao da o svemu što se oko batinanja novinara događalo neće govoriti, iznenada se raspričao . Novinarima Vijesti je objasnio kako “nije nečasno biti profesor cetinjske Gimnazije, predratni student i da nije nečasno da neko bude “biletar” i da cijepa ulaznice za sportske predstave”. Široj javnosti nije poznato o čemu je gradonačelnik govorio, a on tvrdi da će se oni o kojima govori prepoznati. O kome god da je riječ, Mugoša je samo još jednom demonstrirao neutaživu želju da druge, po njegovim mjerilima, unizi, a sebe prikaže nad-građaninom. “Nijesmo mi Parižani. Ali svi smo se odgajali i rasli u jednom miljeu, u jednoj sredini, u jednim mogućnostima. A drugi to nisu”. Isto godinama radi kad prebrojava koliko u Podgorici ima “onih” koji su došli sa strane ili kad ljudima kojima se sprema da sruši kuću, donese posjednovne listove koji svjedoče o tome koliko livada imaju po bespućima na crnogorskom sjeveru.

Ima i gdje je gradonačelnik u pravu. Pozvao se uredno na građane.
“Meni građani i sud građana ne smetaju”, kaže Mugoša i zna da može da računa na sve one koji se dive njegovim graditeljskim poduhvatima. O tome da bi neko drugi možda sa manje razmetljivosti i više koristi znao utrošiti ogromne novce koji se slivaju u gradsku kasu, često nije moguće govoriti pred ljudima koji su impresionirani brzinom izgradnje olimpijskog bazena, na primjer. Od čijih para?

Kako će se ko od ovdašnjih viđenih glava ponašati u prste znamo. Nešto je teže pretpostaviti kako će reagovati međunarodna zajednica. Biće zanimljivo vidjeti ko će od ljudi koji je predstavljaju prvi Mugoši pružiti ruku. Nedavno je, recimo, američki predsjednik Barak Obama “previdio” da italijanski premijer Berluskoni uporno pokušava da se sa njim rukuje. Naravno, teško je ovdje očekivati takav postupak. Ipak, šef delegacije Evropske komisije u Crnoj Gori Leopold Maurer broji podstanarske dane u jednoj od kuća gradonačelnika Podgorice. Kirija je u pitanju.

Da živimo u pametnijoj zemlji, Miomiru Mugoši bi se sudilo zato što je kazna vlastito pravo onoga ko je zločin počinio. Učene glave su objašnjavale da se time on uvažava kao umno biće, koje nakon kazne vraća sebi prethodno lično dostojanstvo. Premda u slučaju gradonačelnika dr Miomira Mugoše o ličnom dostojanstvu nije lako govoriti.

 

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo