MONITORING
Svi čuvari tajni

Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Nakon usvajanja prijedloga izmjena i dopuna odgovarajućih zakona, uslijediće parlamentarna istraga o korupciji u privatizaciji nekadašnje državne telekomunikacione kompanije. Prvi put nakon obnove nezavisnosti aktiviraće se skupštinski anketni odbor. Čl. 109 Ustava Crne Gore predviđa da parlament možeda formira „anketni odbor radi prikupljanja informacija i činjenica o događajima koji se odnose na rad državnih organa”. Iako nema spora o tome da li je bilo jednog ili više krivičnih djela počinjenih u prodaji Telekoma Crne Gore– kasnije preimenovanog u Crnogorski Telekom (CT) – Vlada, DPS, donekle i SDP, lansiraju izjave zabrinutosti da će anketni odbor možda ometati rad Specijalnogtužilaštva. No, domaće tužilačke istrage – jednu je vodila Vesna Medenica a prezentnu Đurđina Ivanović – od 2006. nijesu dale nikakve rezultate. U međuvremenu, Magyar Telekom (MT), većinski vlasnik CT-a, oporavnanju pred Okružnim sudom za južni distrikt Njujorka je 29. decembra 2011. u potpunosti priznao da su trojica njihovih direktora osmislili i realizovali kriminalne šeme. MT se u nagodbi sa američkim vlastima obavezao da će svaka izjava advokata, agenata, zaposlenih, direktora i drugih funkcionera kompanije kojom se dovodi u pitanje odgovornost zbog korupcije i u privatizaciji CT-a biti predmet nove američke istrage. Elek Štraub, Andraš Balogi Tamaš Morvai su 2005. ispred MT-a, preko lažnih konsultantskih ugovora u vrijednosti odukupno 7,35 miliona eura, podmitili najmanje dvojicu bivših vladinih zvaničnika koji su bili menadžeri Telekoma Crne Gore i advokaticu, sestru „crnogorskog vladinog zvaničnika”. Kompanija će zbog kriminalnih poslova u Crnoj Gori, takođe i u Makedoniji, skupa sa Deutsche Telekomom platiti 95 miliona USD kazne, što ilustruje težinu priznanja rukovodstva MT-a. No, to možda nije konačan bilans novčanih kazni koju će platiti u SAD-u, jer se nagodba odnosi samo na odustajanje od krivičnoga gonjenja. Odlučne da zaštite svoje zakone, firme i građane koji investiraju na tamošnjoj berzi, američke vlasti su nagodbi uprkos inicirale parnicu protiv MT-a zbog kršenja Akta o korupciji u inostranstvu. Crnogorski državni aparat – prije svega tužilaštvo – ispisuje hronologiju zataškavanja. Još prije šest godina su rani nalazi o poslovanju MT-a, koje je sačinio revizor PricewaterhouseCoopers Könyvvizsgáló és Gazdasági Tanácsadó Kft, nagovještavali da troškovi „ugovora” oko privatizacije CT-a nemaju nikakvo poslovno opravdanje. Činjenice su dospje le u javnost, pa je MT o tomedostavio jula 2006. „obavještenje” Zoranu Đikanoviću, odnosno Komisiji za hartije od vrijednosti (KHOV). Đikanoviću je i generalni direktor mađarske Agencije za nadzor finansijskih usluga ukazao da izvještaji MT-a za 2005. nijesu usvojeni ,,zbog ispitivanja dva ugovora”. Prethodno je Đikanović ignorisao upozorenja da se akcijama CT-a u jednoj transakciji suprotno Zakonu o hartijama od vrijednosti prometovalo po različitim cijenama. KHOV je u to vrijeme mirno posmatrala i trgovinu akcijama MT-a na crnogorskim berzama, što je suprotno propisima, jer kompanija nije imala verifikovane izvještaje za prethodnu poslovnu godinu. U svakom slučaju, KHOV je, postupajući po dopisima iz Mađarske, sredinom 2006. obavila kontrolu CT-a. Javnost nije obaviještena da je pronašla neregularnosti u poslovanju. „ U vezi sa drugim navodima, za koje KHOV nije ovlašćena da vrši nadzor, obratili smo se nadležnoj instituciji”, izvijestio je Đikanović. „Nadležna institucija” je bila – Vesna Medenica, tada vrhovna državna tužiteljka. Ona je 19. jula 2006. dobila zahtjev KHOV-a br. 01-/1-977/1-06 da izvrši provjere dva sporna ugovora: Telekoma a.d.i Sigma Inter Corp. od 6. aprila 2005. i Moneta d.o.o.i Rawleight Tradinga S.A. od 27. oktobra 2005. godine. Interesantno je da je Medenica predmet zaveden pod Ktr.br.339/06, na postupanje lično preuzela. Očigledno je za to imala skriveni razlog. Jedan od spornih ugovora koji je trabalo da istražuje u pretkrivičnom postupku, se odnosio i na „sestru”, po svemu sudećiAnu Kolarević. Medenica i Kolarevićeva nijesu samo koleginice sa studija na Pravnom fakultetu u Titogradu. U temperamentnim izjavama i pisanom reagovanju – nakon što smo u Monitoru 20. januara o.g. u tekstu Falsifikovala istragu analizirali okvirne činjenice o njenoj ulozi u pokušaju zataškavanja ove kriminalne afere – aktuelna predsjednica Vrhovnoga suda nije sporila da je istraživala i ugovor između Telekoma a.d.i Sigma Inter Corp.vrijedan 580.000 eura. Taj ugovor, kako se vjeruje, odnosio se na angažman Ane Kolarević, kao i još jedne advokatske kancelarije iz Podgorice. Za razliku od Medenice, koja tvrdi da je ugovor čist, američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) u svom aktu koji je sastavni dio sudskih spisa o nagodbi od 29. decembra 2011, tvrdi da je lažan – da maskira plaćanje mita „zvaničnika”; izričito piše da „ sestra ” nije pružila nijednu pravnu uslugu navedenu u „konsultantskom ugovoru”. SEC za „ sestru” navodi kako je „ dio ili cijeli iznos od 580.000 eura dobila preko posrednika u Njujorku”. Na sajtu njujorške agencije za prodaju nekretnina objavljeno je da je godinu kasnije sin Ane Kolarević, tada student, kupio stan u Njujorku za 877.500 USD. To nas dovodi do Vesne Medenica, koja urbi et orbi usred pretkrivičnog postupka po predmetu Ktr.br.339/06 u crnogorskom parlamentu 30. novembra 2006. obznanjuje: „Srećna sam što sam prijatelj Ane Kolarević žao mi je što se češće ne viđamo!” Medenica se, što je takođe indikativno, obratila Vujici Lazoviću, tadašnjem dekanu Ekonomskoga fakulteta u Podgorici, zahtijevajući da zbog vještačenja „konsultantskih ugovora” oformi stručni tim „koji će dati odgovore na sporna pitanja”. Pravni osnov za angažovanje Lazovića je pronašla u čl. 107 Zakona o državnom tužilaštvu, koji predviđa da „državni tužilac može angažovati lice koje raspolaže potrebnim stručnim znanjem, odnosno obrazovati stručni tim ili stručno radno tijelo radi razjašnjenja pojedinih stručnih pitanja koja se pojave u njegovom radu”. Medenica je dostavila „konsultantske ugovore”, za koje je predviđena i novčana naknada, dekanu Ekonomskoga fakulteta, iako je ova univerzitetska jedinica sa CT-om u poslovnoj obligaciji. Prema paragrafu 7.4 Pružanje usluga o prodaji te kompanije između Vlade i MT-a, Univerzitetu Crne Gore od 1. aprila 2005. CT je na period od 20 godina obezbijedio besplatno korišćenje LAN i konekcijskih kapaciteta. Ugovor je uslovan, jer ga CT može raskinuti u svakom trenutku. Lazović je oformio „stručni tim”, koji su sačinjavali profesori iz Podgorice Milorad Jovović i Milan Lakićević, te Nebojša Šarkić iz Beograda. Najmanje dvojica članova „stručnog tima” su lično, direktno ili indirektno, povezani sa poslovima oko CT-a. Iz dokumenta Informacija o poslovanju FZU Atlas mont a.d. za period januar – mart 2008, koji je 19. juna 2008. dostavljen KHOV-u, doznaje se da je prof. dr Milorad Jovović, tadašnji i aktuelni dekan Ekonomskoga fakulteta u Podgorici, član Nadzornog odbora ove firme u vlasništvu Duška Kneževića, koji je do grla umiješan u transakcije sa CT-om. FZU Atlas mont je prodavao svoje manjinske akcije u privatizaciji CT-a: ukupno 3,3 odsto akcija za 3,5 miliona i dodatnih 468.000 eura od Vlade. Za Fiesta Investments Ltd, koja je sklopila jedan od četiri „konsultantska ugovora” za 4,47 miliona eura, objavljeni su podaci da je takođe povezana sa Kneževićem. Njegova firma Fin invest bila je investitor izgradnje sadašnje zgrade centrale CTa. Nezavisno od angažmana u FZU Atlas monta i Kneževića, Milorad Jovović posjeduje svoje akcije CT-a. Drugi član Lazovićevog tima, prof. dr Milan Lakićević, u istom periodu je bio u FZU Aktiva Integra. Iz dokumenata POMIo poslovanju objavljenom na sajtu te podgoričke firme za 2008. se doznaje da je Lakićević predsjednik Nadzornog odbora FZU Aktiva Integra koji procentualno najveći broj akcija posjeduje upravo u CT-u. Iako je „stručni tim” Lazovića mogao, prema Zakonu o krivičnom postupku (ZKP), od Vesne Medenice zatražiti dodatna objašnjenja u vezi predmeta vještačenja takvu opciju nije iskoristio. Ne čudi što su – uz stilizovana ograđivanja – utvrdili da su „konsultantski ugovori” regularani u smislu da su sklopljeni uz uredna ovlaštenja i odobrenja rukovodstva kompanije i da je ugovorena cijena po realizicaciji isplaćena. Ama, to nikada niko nije ni sporio. Tada je bilo sumnjivo, a sada u krajnjoj konsekvenci od strane MT-a i napismeno priznato kao kriminalna djelatnost, da su „ugovori” bili paravan za podmićivanje vladinih službenika i „sestre”. Vujica Lazović se u konkretnom slučaju nalazio u očiglednom konfliktu interesa. On je oko četiri mjeseca nakon što je vrhovna državna tužiteljka dobila zahtjev KHOV-a, tokom vještačenja njegovog „stručnog tima”, postao potpredsjednik Vlade za ekonomske odnose. Još gore po vjerodostojnost vještačenja pod njegovim rukovodstvom, Lazovića su 5. aprila 2007. izabrali za predsjednika Savjeta za privatizaciju! U svakom slučaju, nakon dostavljanja nalaza vještačenja, Medenica je, ne preduzimajući nikakvu drugu radnju, obustavila pretkrivični postupak i zaključila predmet Ktr.br.339/06. Tadašnjeg predsjednika upravnoga odbora MT-a je 1. februara 2007. obavijestila da „radnjama poslovodstva koje je preduzelo sklapanja konsultanskih ugovora, ne postoje elementi bilo kojeg bića krivičnog djela za koje bi se gonjenje preduzelo po službenoj dužnosti”. Pet godina kasnije, Medenica je „iz razloga ličnog odnosa prema svom dugogodišnjem radu” (!) dostavila januarao.g. spise predmeta Ktr.br.339/06 američkoj ambasadorki Sju K. Braun i Evropskoj komisiji – ambasadoru Leopoldu Maureru, a sve zbog „neistine plasirane kroz nedjeljnik Monitor o mojoj ulozi u zataškavanju”. „Nije tačno da je tužilaštvu 2007. dostavljen izvještaj revizora i kroz to, obaveze ispitivanja četiri konsultanska ugovora”, piše Medenica na službenom sajtu sudovi.me januara o.g. i dodaje da je „tačno da je revizorski izvještaj završen krajem 2009. i dostavljen VDT-u krajem 2010, kada ja nijesam bila na čelu te institucije”. Revizorski izvještaji o poslovanju MT-a su i kasnili iz razloga što je kompanija napismeno i javno početkom 2006. izvijestila da su oko privatizacije CT-a „identifikovana dva ugovora čija priroda i poslovne namjere nijesu bile jasno iskazane”. MT je februara 2006. morao da angažuje White & Case, nezavisne pravne savjetnike, kako bi obavili unutrašnju istragu o „nelegalnim plaćanjima”, dok su američke vlasti u to vrijeme pokr enul e p o s t u p a k protiv MT-a i Deutsche Telekoma. Rukovodstvo MT-a je 21. decembra 2006. objavilo da je „očigledno da su neki zaposleni u MT-u, kao i CTu i Monetu ometali istragu o spornim ugovorima”. „Kompjuterski vještaci iz firme koja je pomagala u istrazi”, saopštio je MT, „otkrili su da deset računara, dodijeljenih sedmorici zaposlenih, sadrže dokaze da su dokumenti izbrisani sa hard diska. Istražitelji su konstatovali da izbrisani elektronski dokumenti uključuju i one koji su u vezi sa spornim ugovorima”. Ništa od toga Medenica nije istraživala. Čak i prije „njujorške” nagodbe o priznanju krivice i plaćanja astronomske kazne, uprkos komičnom pokušaju Medenice da ih ubijedi kako su čisti, rukovodstvo MT-a je kroz Finalni izvještaj Odbora za reviziju od 2. decembra 2009. zaključilo da „nema dovoljno dokaza da se utvrdi da su sedam miliona eura troškova vezanih za četiri konsultantska ugovora… napravljeni za legitimne poslovne svrhe”. Vesni Medenici se žurilo da dok je VDT zaključi istragu i izda agremane nevinosti. Njena falsifikovana istraga u aferi privatizacije CT-a je modus operandi kojim je, kao vrhovna državna tužiteljka od juna 2003. do decembra 2007. pokušavala da zataška i drugekriminalne poslove u prodajama državnih preduzeća.
Lazović, PR ili ortak
Vujica Lazović, koliko je poznato, najkasnije od juna 2004. do odluke SDP-a da se donekle distancira od privatizacije Telekoma Crne Gore, bio je član vladine Tenderske komisije i Nadzornoga odbora za praćenje privatizacije. On je potom i u svojstvu vicepremijera i ministra za informaciono društvo i telekomunikacije promovisao poslovne interese CT-a na način da ih je teško razlikovati od klasičnog PR-a ili solidarnog poslovnog ortaka. Lazović je saopštavao: „Nakon otprilike mjesec dana korišćenja, bez razmišljanja sam se odlučio da nastavim da koristim ADSL (servis CT-a– prim.a). Odlučio sam se za M paket… I brzina i protok podataka su dovoljni i za mene i za članove moje porodice” (Vijesti, 22. jun 2005);
„Lazović je saopštio da je T-com već snizio cijene internet usluga u cilju razvoja informatičkog društva… On je saopštio da je CT najveći vladin partner u razvoju servisa elektronske vlade i ostalih velikih informatičkih projekata” (Republika, 4. septembar 2008);
„Lazović smatra da ne treba donositi konačnu odluku na osnovu samo jedne loše privatizacije, jer ima itekako pozitivnih primjera kao što su… i Telekom” (RTCG 1, 13. januar 2010);
„Predstavnici Ministarstva za informaciono društvo i CTa potpisali su juče ugovor o pružanju telekomunikacionih usluga za potrebe korisnika državnog budžeta… Ugovor su potpisali potpredsjednik Vlade i ministar, Vujica Lazović, predsjednik Odbora direktora Telekoma Daniel Sasi izvršni direktor kompanije Slavoljub Popadić… ‘Na dan potpisivanja ovog ugovora napravili smo uštedu od 300.000 eura, a na godišnjem nivou ta ušteda biće, ako uzmemo u obzir i procjenu ostvarenih benefita, oko 2,4 miliona eura’, rekao je Lazović” (Dan, 15. maj 2010);
„Lazović smatra da otvaranje parlamentarne istrage o aferi Telekom sada nije najbolji potez, jer bi se mogao protumačiti i kao svojevrsni pritisak na tužilaštvo” (TV IN, 14. januar 2012);
„Vlada će obezbijediti neophodne uslove za stabilno funkcionisanje CT-a, dok je proces utvrđivanja odgovornosti u postupku privatizacije te kompanije u nadležnosti drugih organa, poručio je juče potpredsjednik Vlade Vujica Lazović” (Pobjeda, 26. januar 2012);
„Skoro sve telekomunikacione kompanije u svijetu su privatizovane, tako da je privatizacija Telekoma bila logičan korak, jer sa dobrim privatnim vlasnikom možete da koristite nove servise a Crna Gora kao malo tržište idealna je za njihovo testiranje, ocijenio je potpredsjednik Vlade Vujica Lazović” (Dnevne novine, 10. mart 2012).
Vujica Lazović je, ispred Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije, od 2010. sklapao višemilionske jednogodišnje ugovore sa CT za nabavku usluga zakupa telekomunikacionih linkova za prenos podataka na bazi internet protokola.
No, Komisija za kontrolu postupka javnih nabavki je 25. maja o.g. poništila tender koji je Lazovićevo ministarstvo raspisalo za nabavku navedenih usluga. Zbog poništenja tendera i činjenice da CT nije dobio taj posao, Lazovićevo ministarstvo 26. maja o.g. saopštava da predstoji katastrofa, jer bi „bez interneta, e-maila, razvijenih informacionih sistema jedno vrijeme mogla biti cijela državna uprava”…
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

Objavljeno prije
5 danana
14 Juna, 2025
Neuobičajeno dugo saopštenje tajne službe opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli su svega tri dana nakon zadušnica u manastiru Podmalinsko u opštini Šavnik za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima (JVuO)
U utorak je u Vijestima objavljeno, pozivajući se na neformalni izvor iz vrha bezbjednosnog sektora, da su Agencija za nacionalnu sigurnost (ANB) i Uprava policije (UP) spriječile pokušaj uspostavljanja radikalne islamske mreže u Crnoj Gori. Izvor je naglasio prisutnost većeg broja ekstremnih propovjednika koji djeluju van Islamske zajednice (IZ). Tokom vremena su, navodno, ostvarili veliki utjecaj, posebno u BiH, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. Iz Crne Gore je protjeran državljanin BiH Haris Šundo , jer je u Plavu pokušavao formirati zajednicu mimo zvanične Islamske zajednice.
U odgovoru Vijestima ANB navodi se da do sada nije bilo terorističkih napada u ime religije. “U Crnoj Gori postoji nekoliko radikalnih selafijskih grupa podijeljenih u više frakcija, koje se nalaze na različitim razinama radikalizacije”, ističe ANB kojom rukovodi nedavno postavljeni Ivica Janović . Novi šef tajne službe slovi za osobu blisku Pokretu Evropa sad (PES) i nema prethodno, makar formalno, iskustvo u branši. Za tajnu službu neuobičajeno dugo saopštenje opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. Neformalni izvor bio je još širi pomenuvši i dva borca tzv. Islamske države (ISIL) iz Plava od kojih je jedan poginuo.
Zanimljivo je da su ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli svega tri dana nakon zadušnica (parastosa) u manastiru Podmalinsko u opštni Šavnik. Liturgija je služena za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO)”.
U saopštenju Eparhije budimljansko-nikšičke (EBN) navodi se da je služilo sveštenstvo “iz obje Mitropolije”, crnogorsko-primorske (MCP) i njihove. Besjedu je održao novoproglašeni mitropolit i novi član Sinoda (crkvene vlade) Metodije Ostojić . Nakon uvodnih pokrivalica i fraza o navodnoj vjeri u Hrista i ljubavi prema Bogu i ljudima, Metodije je prešao na ono što metodično radi od postavljenja za episkopa 2001. Kaže da su se okupili zbog “velikih i najvećih vitezova i heroja Drugog svjetskog rata…koji su istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta i svih…vojnika koje su branili…svoju vjeru i obitelj i narod od one pošasti mračne koja se nadvila.” Ta pošast je i “dalje nadvijena, stoji nad našim glavama”. Kasnije se u zapaljivom govoru objašnjava da je ta pošast “titoističko-ustaške koalicije” koja caruje od 1945. godine i “koja gazi i ubija i najveći genocid pravi nad srpskim narodom”. Prije toga je izrazio žaljenje što saveznička avioni “nisu dirali (fašistički) Zagreb”.
U neistinitosti ove tvrdnje, lako se uvjeriti na Youtube-u gdje postoje filmski snimci nakon teškog bombardovanja Zagreba i mnogih drugih hrvatskih gradova. Metodije se osvrnuo i na spomenik Josipu Brozu Titu u Podgorici koji je za njega “najveći monstrum” i čije ponovno podizanje je “šizofrenija”. Usput su ponovljene priče o Draži Mihailoviću kao prvom gerilcu Evrope i borbi protiv fašista. Niko ne spori da su se četnici borili protiv okupacije do zime 1941-42 godine kao što ni Crkva ne spori da je Juda bio Hristov apostol do trenutka izdaje. Metodije se požalio i da “nemamo groba Svetog Save, ni Njegoševog ni Dragoljubovog”.
Metodije ne veliča prvi put velikosrpske fašiste i koljače (po njihovim vlastitim priznanjima i izvještajima) djece, žena i starih samo zbog toga što su pogrešne vjere, nacije ili ideologije. Međutim, prošlosubotnji govor izgleda kao apoteoza ostrašćenosti i etnofiletističkog sljepila znatnog dijela episkopata vjernog režimu Aleksandra Vučića . Kolika je doza netrpeljivosti i mržnje prema svemu crnogorskom govori i činjenica da je mitropolija koja nosi crnogorsko ime, još u doba Amfilohija Radovića izbacila iz pravoslavne liturgije molitve za vlast i državu u kojoj žive, iako je to apostolska zapovjed. I sadašnji titularni mitropoliti Joanikije i Metodije preskaču taj dio liturgije. Vladika Kirilo Bojović, administrator Zagrebačko – ljubljanske mitropolije se na pravoslavni Božić ove godine pred tv kamerama na liturgiji pomolio “za ovaj grad (Zagreb), državu (Hrvatsku) i vojsku njenu, da pomene Gospod Bog u carstvu svome, svagda i uvijek…”.
Pokojni patrijarh Irinej Gavrilović je 2018. u sabornom hramu u Podgorici rukopoložio Metodija u vikarnog episkopa dioklijskog. Irinej je tada rekao da bi položaj Srba u Crnoj Gori “uporedio s položajem Srba u Hrvatskoj, u doba endehazije (NDH)”. Istog dana kada i Metodije, i sadašnji episkop dioklisijski Pajsije Đerković
Ciljana i svjesno lažna tvrdnja patrijarha Irineja 2018. godine da su crnogorski Srbi tretirani isto kao i Srbi u doba ustaške NDH, prošla je bez ikakvih posljedica i poslužila je kao ohrabrenje za sve drskije krečenje povijesti. Vjerovatno će i sadašnja Metodijeva retorika biti otćutana od tužilaštva iako je u Bijelom Polju formiran predmet nakon Metodijeve besjede. Mlitave reakcije premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića koji se ne usuđuju da javno osude veličanje fašizma samo podstiču indolentnost. Obojica rado pričaju o građanskom karakteru i navodnom antifašističkom nasljeđu i tradiciji Crne Gore koja slijedi vrijednosti europskog sustava.
Antifašističko nasljeđe je uništeno upravo od strane nasljednice Saveza komunista – Demokratske partije socijalista (DPS) i njenog lidera Mila Đukanovića početkom 90-tih kada su se stavili u službu četničkog velikosrpskog projekta koji je preuzeo komunista Slobodan Milošević. Uništen je i komunistički moral nadovezan na ranije tradicionalno čojstvo. Od Crne Gore i Srbije napravljene su mafijaške narko države čijeg karaktera se Crna Gora ne može lako riješiti. Kriminalno nasljeđe braće Đukanović i Vučić nikada nije smetalo režimskim episkopima SPC. O ciljanom zaglupljavanju i duhovnom trovanju srpskog i crnogorskog naroda preko Vučićevih žutih televizija, tabloida i rijalitija ni sadašnji patrijarh, ni Metodije ne smiju ni da pisnu.
Jednako ćute na restauraciju staljinizma u njima miloj Rusiji gdje svako malo idu na poklonjenje KGB-ovcima obučenim u episkopske odore Ruske crkve (RPC). Dan prije Zadušnice – 6. juna, Arhijerejski sinod Ruske crkve u inostranstvu, poznatije kao Ruska zagranična crkva, oštro je osudio obnovu sovjetskih ideoloških praksi u Rusiji. Sinod je ukazao na “očiglednu tendenciju da se opravdaju zločini bogoboračke vlasti XX vijeka” pod predsjednikom Vladimirom Putinom . Podizanje spomenika Staljinu i Džeržinskom Sinod Zagranične crkve je nazvao “užasavajućim” kao i izjave o restauraciji “idolopokloničkog mauzoleja na Crvenom trgu”. Osuđena je i “derehabilitacija (na hiljade slučajeva) nepravedno osuđenih pod komunistima uključujući i sveštenoslužitelje”. Saopštenje ove crkve nije objavljeno na portalima SPC-a i mitropolija u Crnoj Gori. SPC je ranije redovito prenosila saopštenja ove crkve. Zagranična crkva je osnovana u Srbiji nakon Oktobarske revolucije, od strane izbjeglih tj. preživjelih vladika. Pokrovitelj joj je bio kralj Aleksandar Karađorđević.
Islamska zajednica Crne Gore, političari i ogromna većina muslimana jasno su opredijeljeni protiv šačice islamskih radikala koji svoju ideologiju šire ispod radara medija i službi uz anonimnost društvenih mreža. Situacija s radikalnim pro-KGB svetosavljem je potpuno drugačija. Zapaljive poruke mržnje i veličanja teških ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog i ratova 90-tih dolaze od čelnih ljudi Srpske crkve (SPC) u Crnoj Gori i njihovih nadređenih u Beogradu (bilo da se radi o Patrijaršiji ili Andrićevom vencu).
Ćutanju vučićevskog bloka partija (NSD-DNP-SNP-UCG) se ne treba čuditi. PES i Demokrate koje koordiniraju sigurnosnim sektorom kao da misle da će ta tema sama po sebi nestati.
Činjenica je da je retorika vladika i paracrkvenih bratstava sve zapaljivija i učestalija. Glavne mete su opet mladi ljudi, a država se drži po strani.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SUDBINA AERODROMA U TIVTU I PODGORICI: Koncesija u sjenci skandala

Objavljeno prije
5 danana
14 Juna, 2025
Prve zvanične informacije o tome da je posao izbora koncesionara na crnogorskim aerodromima (ponovo) krenuo po zlu ovdašnja javnost dobila je – iz inostranstva
Postupak dodjele koncesije za aerodrome u Podgorici i Tivtu, koji traje gotovo šest godina, ušao je u fazu proceduralne samodestrukcije. Sve smo bliži mogućnosti da se konačna odluka traži u sudnicama. Domaćim i(li) međunarodnim. Crna Gora bi zbog neodgovornog upravljanja procesom izbora koncesionara, mogla snositi ozbiljne pravne i finansijske posljedice.
Prve zvanične informacije o tome da je posao izbora koncesionara krenuo po zlu ovdašnja javnost dobila je – iz inostranstva.
Međunarodna finansijska korporacija (IFC), članica Svjetske banke i konsultant Vlade Crne Gore u ovom procesu, pismeno je iskazala duboku zabrinutost zbog načina na koji Tenderska komisija vrjednovala detalje tehničkih ponuda dva preostala ponuđača – južnokorejskog Incheon International Airport i luksemburške Corporación América Airports.
IFC u pismu zvaničnicima Vlade i Tenderske komisije od 7. juna konstatuje da su, prema ocjeni stručnjaka koje su angažovali, tehničke ponude oba ponuđača ispunile sve kriterijume propisane javnim pozivom. Uprkos tome, Tenderska komisija je 6. juna odbacila korejsku ponudu zbog navodnih nedostatka. Incheonu je nedostajalo 0,3 boda da pređu postavljeni prag (makar 80 od maksimalno mogućih 100 bodova) i kvalifikuju se za nastavak nadmetanja.
On podrazumijeva vladin izbor između jedne od tri opcije: potpisvanje ugovora sa koncesionarom koji će narednih 30 godina upravljati crnogorskim aerodromima, raspisivanje novog tendera pod izmijenjenim uslovima (pominje se ideja da se u koncesiju ponudi samo aerodrom u Tivtu) ili rješenje da država zadrži kontrolu nad poslovanjem aerodroma.
Iz pisma IFC saznali smo da ključna tačka njihovog spora sa Tenderskom komisijom nije broj bodova dodijeljen ponuđačima (iako su se znatno razlikovali u ocjenama), već činjenica da je Komisija odbila da konsultantima dostavi obrazloženje donijete odluke.
“Odbijanje komisije da pojasni ovu odluku direktno je suprotno očekivanjima IFC-a kada je riječ o transparentnosti, što ugrožava reputaciju ne samo IFC-a kao savjetnika, već i Vlade Crne Gore kao odgovornog partnera u međunarodnim infrastrukturnim projektima”, navodi se u pismu IFC koje je, i pored oznake povjerljivo, našlo put do medija. Vladini konsultanti “još jednom” mole da im se dostavi tražena dokumentacija. U suprotnom, poručuju, “IFC neće imati drugog izbora osim da podnese ostavku na mjesto transakcionog savjetnika Vlade Crne Gore na ovom projektu, jer nećemo biti u mogućnosti da potvrdimo transparentnost i pravičnost procesa”.
Iz Tenderske komisije stigle su, nezvanične, potvrde sukoba nastalog tokom bodovanja ponuda. Kulminiralo je najavom ostavke nekoliko članova komisije bliskih premijeru i Ministarstvu finansija, uz optužbe na pristrasnost druge strane (uglavnom članovi koje je imenovalo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva u mandatu ministra Filipa Radulovića) i politički pritisak kome su bili izloženi. Oni, prenijeli su mediji, ne žele da prisustvom legitimišu postupak za koji vjeruju da je kompromitovan iznutra.
Ubrzo je stiglo pojašnjenje. Takođe nezvanično. Ostavki neće biti, jer bi to moglo dovesti do prekida tenderskog procesa. Umjesto toga, nezadovoljni članovi Tenderske komisije obratiće se tužilaštvu i policiji. “Troje predstavnika Ministarstva finansija i kabineta premijera neće potpisati zapisnik Tenderske komisije, jer sumnjaju u nezakonitost procesa bodovanja. Pozvaće policiju i tužilaštvo da sve ispitaju”, prenijeli su mediji neimenovani izvor iz Vlade.
Oglasio se i premijer Milojko Spajić. “Obraćanje Svjetske banke – IFC ozbiljno je upozorenje da bi dovođenje u pitanje regularnosti Tenderskog postupka za koncesiju Aerodroma CG, moglo naštetiti ugledu Crne Gore, evropskom putu i zatvaranju Poglavlja 5 – Javne nabavke, za koje smo ispunili sve uslove”, obratio se Spajić preko društvene mreže X. “Pozivam Tendersku komisiju da pažljivo razmotri ekspertske stavove Svjetske banke – IFC, kako bismo ovaj važan postupak doveli do kraja, u najboljem interesu građana i Crne Gore”.
Premijer nije precizirao da li od Tenderske komisije očekuje da IFC-u dostavi traženi dokumentaciju ili da “prepiše” njihovo bodovanje pristiglih ponuda. Ipak, i izrečeno je naljutlo predsjednika komisije i potpredsjednika Vlade Nika Đeljošaja.
“Ako neko misli da treba sve prihvatiti što dolazi od IFC-a, neka promijeni članove Komisije”, poručio je Đeljošaj uz konstataciju da je “svaki član Tenderske komisije radio profesionalno i zakonito, poštovao proceduru i postupao u skladu sa zakonskim mogućnostima.” Samo tri dana kasnije, nakon što je problem koncesije raspravljan na sastanku čelnika vladajuće koalicije i vanrednoj sjednici Vlade, predsjednik Tenderske komisije promijenio je priču. Potvrđujući da prethodno bodovanje nije obavljeno u skladu sa propisanim procedurama.
“Nakon što smo dobili dopunjenu evaluaciju od konsultanta IFC-a kao i pravno mišljenje da prethodno bodovanje ponuda oba ponuđača ocjenom “0” nije pravno valjano, sazvao sam nastavak sjednice Tenderske komisije kako bi se u skladu sa navedenim pristupilo analizi i bodovanju ponuda iz tehničkog dijela”, kazao je Đeljošaj. “Bodovanje će se vršiti samo po dva osnova, jer je jedan od osnova koji i nosi najveći broj bodova, sproveden u potpunosti sa pravilima.”
Drugo bodovanje završeno je povoljnije za sve aktere. Da li je tome doprinijelo premijerovo obraćanje članovima komisije (putem video poziva) možemo nagađati. Dok se neko, možda, i tim povodom ne obrati sudu.
“Nakon što su oba ponuđača ispunila zahtjeve minimalnog broja bodova, a u skladu sa dodatnim konsultacijama sa savjetnikom u procesu, Tenderska komisija za postupak koncesije za pravo korišćenja aerodroma Podgorica i Tivat konstatovala je da su se stekli uslovi za provjeru finasijskih ponuda oba ponuđača”, precizirali su iz Tenderske komisije. Najavljujući da će raditi svakodnevno “kako bi do kraja nedelje završili rad i usvojili predlog, koji će poslati Ministarstvu saobraćaja”.
Nastavak slijedi. Kraj je neizvjestan. IFC je prije pet godina, upozorio na moguće probleme koji bi mogli uticati na započeti tender i kvalitet odluke na kraju procesa. Iako sukobe u Tenderskoj komisiji i problem sa zakonitošću vrjednovanja ponuda nijesu predvidjeli, baš kao ni izmjene pravila igre u toku postupka (zbog čega bi se Crna Gora mogla suočiti sa tužbom francusko-turskog konzorcijuma ADP-TAV), ta se upozorenja pokazuju kao krajnje relevantna.
Počev od konstatacije da u aktuelnom procesu ne postoji minimum tehničkih zahtjeva prema budućem koncesionaru, na osnovu čega bi se njihove ponude za razvoj aerodroma mogle porediti. Slijedile su primjedbe prema kojima su podaci na osnovu kojih su postavljeni ciljevi tendera zastarjeli (master plan razvoja aerodrome urađen je 2011.), da nije usvojen Prostorni plan Crne Gore po kojemu će se aerodromi dugoročno razvijati kao što nije riješeno ni pitanje eksporprijacije zemljišta na kome je planirano širenje aerodrome u Tivtu. Konačno, “stav je IFC da parametri definisani Koncesionim aktom ugrožavaju izvodljivost transakcije i integritet tenderske procedure i da predložena forma Koncesionog ugovora ne štiti interes Vlade”.
Ništa od navedenog do danas nije riješeno.
Koncesija vs. državno upravljanje aerodromima – za i protiv
Kako situacija sve više podsjeća na ono da od drveta ne vidimo šumu, podsjetimo se suštine priče o (ne)svrsishodnosti davanja u višedecenijsku koncesiju aerodrome u Podgorici i Tivtu iz ugla javnog interesa.
Argumenti za koncesiju:
- Privatni kapital i efikasnost: Strateški partner donosi znanje, kapital i modernizaciju infrastrukture, brže i efikasnije nego što bi to uradila država.
- Smanjenje javnog duga: Investicije ne opterećuju javne finansije.
- Povećanje prihoda: Jednokratna koncesiona naknada i godišnji prihod od profita koncesionara.
- Bolje upravljanje i veća dostupnost avio-veza: Privatni operateri često imaju iskustvo sa niskotarifnim i regionalnim avio-kompanijama.
Argumenti protiv koncesije:
- Gubitak kontrole: Država gubi strateški uticaj nad ključnom infrastrukturom.
- Visoke takse za putnike: Privatni operateri često podižu naknade da bi pokrili investicije i ostvarili profit.
- Rizik od monopola: Koncesionar može favorizovati određene avio-kompanije ili destinacije, šteteći domaćem turizmu.
- Postojeći potencijal: Analize ACG pokazuju da aerodromi mogu biti profitabilni i pod državnim upravljanjem – uz investicije od 138 miliona, dobit može premašiti 120 miliona u sedam godina.
- Neusklađenost dokumentacije: IFC je još 2020. upozorio da koncesioni ugovor ne štiti interes države i da su analize zastarjele. Bottom of Form
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADA UMNOŽAVA IZAZOVE ZA ČLANSTVO U EU: Manjak učinaka, višak ambicija

Objavljeno prije
2 sedmicena
7 Juna, 2025
Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se Poglavlje 5 (javne nabavke) i formalno zatvorilo. Ovo bi bila dobra vijest, no dinamika zatvaranja se vidno usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa – za 2026. godinu je planirano da se kompletira zadata brojka od 33. Sada se govori o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”. Prevedeno – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno
U utorak je iz Evropske komisije (EK) izašla informacija da su za Poglavlje 5 (javne nabavke) mjerila za zatvaranje ispunjena i da ovo “poglavlje ne zahtijeva dalje pregovore u ovoj fazi”. Zaključak je sada na radnim tijelima Savjeta EU, a konačnu ocjenu o spremnosti Crne Gore da privremeno zatvori ovo poglavlje daće članice EU. Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se poglavlje i formalno zatvorilo. Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević istakla je da je ovaj rezultat “direktna posljedica intenzivnog tehničkog rada i koordinacije između institucija”.
Ovo bi samo po sebi bila dobra vijest za Crnu Goru i poruka da proces pristupanja ide dalje. Međutim, dinamika formalnog zatvaranja se vidno usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa zatvaranja poglavlja – govorilo se o nekoliko poglavlja u prvoj polovini godine i “najmanje šest poglavlja” do kraja godine. Za 2026. godinu je planirano da se zatvore preostalih 20 poglavlja i time kompletira zadata brojka od 33. U međuvremenu je promijenjen i vokabular u Vladi pa se sada govori o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”. To bi prevedeno značilo – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno.
Glavni pregovarač sa EU Predrag Zenović je u četvrtak rekao CdM-u da su tri poglavlja već interno spremna za zatvaranje, a četiri su u završnoj fazi pripreme. “Radi se na internoj spremnosti u znatno širem obimu, što je važnije od samog broja zatvorenih poglavlja” kaže Zenović. Osim javnih nabavki, tu su još Poglavlje 3 (pravo osnivanja i sloboda pružanja usluga), Poglavlje 4 (sloboda kretanja kapitala), Poglavlje 6 (privredno pravo), Poglavlje 11 (poljoprivreda i ruralni razvoj) i Poglavlje 13 (ribarstvo). Mimo ovoga čeka na zatvaranje i Poglavlje 31 (vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika) koje nije zatvoreno prošle godine zbog hrvatske blokade. U optimističkom scenariju, Zenović se nada zatvaranju “do devet poglavlja” ove godine kako je ranije rekao agenciji MINA.
Ministarka Gorčević je tvitovala u utorak da “vjeruje” da to što je EK potvrdila da Crna Gora ispunjava mjerila za zatvaranje Poglavlja 5 (javne nabavke) “uklanja sve zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima čije odredbe se tiču upravo javnih nabavki”. Ovo se prvenstveno odnosi na nedavno jedva ratificirani (iz drugog pokušaja) sporazum s Emiratima (UAE) u Skupštini. Dodala je da je “napredak vidljiv, a reformski kurs čvrst”. Međutim, ministarkino vjerovanje o uklanjanju svih zabrinutosti ne stoji.
U dokumentu iz Brisela koji je RTCG citirala u utorak stoji: “EU napominje… da su svi ugovori, programi i dalji sporazumi sa investitorima iz UAE izuzeti iz zakonodavstva obje zemlje o javnim nabavkama, javnom tenderu i javnom nadmetanju”. Stoga bi za Crnu Goru “bilo od suštinskog značaja da osigura da implementacija ovog Sporazuma ne bude u suprotnosti sa pravnim tekovinama EU o javnim nabavkama”. Evropska komisija zaključuje da će pažjivo obratiti pažnju na “način na koji će se Sporazum tumačiti, primjenjivati i sprovoditi”. Monitoru je nezvanično potvrđeno u Briselu da je “vjerovatno ciljana neodređenost i dvosmislenost Sporazuma s Emiratima razlog za zabrinutost i da će se pratiti dešavanja na terenu”.
Nakon ratifikacije Sporazuma u državnoj Skupštini oglasio se na društvenim mrežama i bivši premijer Zdravko Krivokapić. Napisao je da je usvajanjem Sporazuma “pala nadstrešnica na CG” aludirajući na tragediju u Novom Sadu prošle godine. “Još jedna pobjeda Beograda na vodi, političara i dogovorenih šema” kazao je Krivokapić.
U srijedu veče su objavljeni i detalji non-pejpera Evropske komisije koji se ne poklapaju s ocjenama vlade i premijera Milojka Spajića. EK navodi da je “potreban intenzivniji rad i politička posvećenost” za ispunjenje svih završnih mjerila u poglavljima 23 i 24 (pravosuđe, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, vizne politike, slobode medija i osnovnih prava). Ukazuje se ne nedovoljnu implementaciju reformi pravosuđa. Napominje se da dodatno zabrinjava što je procedura parlamenta za izbor novog sudije Ustavnog suda nastavljena i nije zaustavljena do dobijanja mišljenja Venecijanske komisije.
Osim ovog, u Briselu postoji i zabrinutost, kako nezvanično saznajemo, oko namjere Vlade da izmijeni Zakon o tržištu kapitala tako što bi uvela cenzuru informacija. Vijesti su 28. maja objavile prijedlog izmjena Zakona kojom su dodana dva nova člana na sjednici Vlade 15. maja i to nakon završetka javne rasprave o izmjenama istog zakona u junu i julu prošle godine. Novi prijedlog zakona zabranjuje objavljivanje informacija, podataka i procjena vezanih za emisije državnih hartija od vrijednosti “od momenta pripreme do zaključenja emisije”. Usvojeni tekst je idući dan poslat Skupštini na razmatranje. Vlada je izmjene Zakona pravdala potrebom usklađivanja s direktivama i propisima EU.
Međutim, za naknadne i bez javne rasprave dodate zabrane nema pozivanja na EU (jer tamo ne postoje kao ni u zemljama regiona). Vlada je zabranu obrazložila frazom o neprijateljima države. Objavljivanje takvih vijesti i informacija “ bi moglo uticati na spremnost potencijalnih investitora da kupe državne dužničke hartije od vrijednosti”. Time bi novinski tekstovi, analize stručnjaka ili komentari de fakto bili stopirani. Kršenje Zakona bi povlačilo novčane kazne od 5 do 40 hiljada eura za medije i od hiljadu do 5 hiljada eura za fizička lica. Do sada ni predlagač (Ministarstvo finansija) ni Ministarstvo kulture i medija nije odgovaralo na novinarske upite.
Dosadašnji pojačani tempo zaduživanja Vlade i kritike zbog skrivanja podataka su očigledno uticali na namjeru da se postigne još veća netransparentnost. To je primijetio i šef delegacije Odbora za budžet Evropskog parlamenta i bivši ministar finansija Belgije, Johan Van Overtveld u nedavnoj posjeti Crnoj Gori. Van Overtveld za TV E rekao: “ Nametanje zakonom da se određeni aspekti javnog zaduživanja ne mogu javno objaviti je vrlo važna politička greška Vlade”. On je takođe primijetio da su procjene o rastu bruto društvenog proizvoda (BDP) koje su dali Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka znatno niže od Vladinih. Po njemu je takođe “zabrinjavajući trend pada stranih investicija” koji će imati značajan negativan uticaj na crnogorsku ekonomiju.
Ne pati samo crnogorska vlada od viška optimizma i ambicija kada je u pitanju članstvo u EU. Premijer Edi Rama najavljuje članstvo Albanije u EU do 2030. godine i završetak svih pregovaračkih poglavlja do 2027. Od 2022. godine Albanci su otvorili 16 poglavlja ali nisu zatvorili ni jedno. Bivši glavni pregovarač sa EU Zef Mazi je u razgovoru za BIRN upozorio na “zabludu” očekivanja skorog učlanjenja u EU koliko god on i drugi to žele. “ Ono što neke članice EU javno govore se razlikuje od onog što pričaju na zatvorenim EU sastancima, čak je i suprotno” poručuje Mazi.
Neki EU državnici su ipak direktniji. Na samitu Evropske političke zajednice u Tirani 16. maja premijer Andrej Plenković je poručio: “Hrvatska je otvorila niz pitanja (sa Crnom Gorom) koja godinama stoje neriješena i ukoliko bude napretka, razgovaraćemo dalje”. Dan prije je bio drugi sastanak u Zagrebu delegacija crnogorskog i hrvatskog ministarstva vanjskih poslova koje su predvodili državni sekretari Periša Kastratović i Frano Matušić. Prema nekoliko novinskih natpisa i neformalnim diplomatskim izvorima taj sastanak nije donio napredak oko spornih pitanja od kada je Hrvatska krajem prošle godine dostavila non-pejper Podgorici sa pitanjima koja se moraju riješiti između dvije zemlje. Odnosi su vidno pogoršani nakon politikantske Rezolucije o genocidu u Jasenovcu koju je donijela Skupština prošle godine na očiglednu inicijativu Aleksandra Vučića kako bi blokirao pristupni proces. Formalni predlagač je bio Andrija Mandić, predsjednik Skupštine i sljedbenik srbijanske Prve familije Većina sadašnje vladajuće koalicije i dalje vjeruje da će Brisel u nekom trenutku izvršiti pritisak na Hrvatsku da odustane od zahtjeva i da Crna Gora ništa konkretno ne treba raditi da riješi otvorena pitanja.
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je prošle nedjelje bio veoma skeptičan. . “Niko više neće ući u EU, možda još Crna Gora, a (druge) države se obmanjuju lažnim obećanjima da će postati članice EU”, poručio je.
I ovo možda za Crnu Goru je izgleda riječ sa velikim slovima.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 5 dana
Hljeba i blokada
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 5 dana
Konferencija evropskih nacista (CEN) u Jerusalimu
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Na početku
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Komanči iz Gaze
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 3 sedmice
Neznanje koje košta
Milan Popović

Novi broj


IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

SUDBINA AERODROMA U TIVTU I PODGORICI: Koncesija u sjenci skandala
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLAST I PRIVILEGIJE: Neće da fali
-
Izdvojeno3 sedmice
GDJE SU PRIPADNICI SEDME UPRAVE: Tajne veze
-
Izdvojeno4 sedmice
USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći
-
Izdvojeno3 sedmice
VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama
-
INTERVJU4 sedmice
SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: EU mora da bira – da li podržava narod koji nosi evropske vrijednosti ili vlast koja ih gazi
-
DUHANKESA3 sedmice
Komanči iz Gaze
-
FOKUS4 sedmice
19 GODINA NEZAVISNOSTI: Još jedan prođe dan