Povežite se sa nama

MONITORING

Svijet drhti

Objavljeno prije

na

Olupina aviona leži nosom zarivenim u gomilu ostataka drvenih kuća u luci Sendai. Sat vožnje dalje, radnici u bijelim maskama i zaštitnoj odjeći skeniraju hiljade ljudi zbog radijacije.

Sedmicu poslije opakog zemljotresa i cunamija koji je podrio sjeveroistočnu obalu Japana, ubijajući hiljade i ostavljajući milione ljudi bez struje i tekuće vode, mnogi se bore kako bi shvatili razmjere nesreće.

 

„Da li je to san? “, izustio je Ićiro Sakamoto, 50 godina, u Hitačiju, gradu u Ibaraki prefekturi.

Niko još ne zna koliko je ljudi poginulo u zemljotresu jačine devet stepeni, najjačem koji je ikada pogodio Japan i petom najsnažnijem u svijetu, kao i u sljedstvenom, 10 metara visokom cunamiju.

Prema, u četvrtak, objavljenim podacima japanska Agencija za državnu sigurnost u potresu i cunamiju poginulo je 5.178 osoba, a 8.606 osoba se vodi kao nestalo.

Dok se snažni zemljotresi i dalje osjećaju, širom zemlje je evakuisano preko 500.000 ljudi, povrh 80.000 iz zone oko dviju nuklearnih elektrana na sjeveroistoku zemlje. Oko 850.000 domaćinstava je bez struje, uključujući velike fabrike. Stotine hiljada domaćinstava nema pijaću vodu.

Premijer Naoto Kan izjavio je da se Japan suočava sa najvećom krizom poslije poraza u Drugom svjetskom ratu, kada su Sjedinjene Američke Države bacile atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, i usmrtile više od 160.000 ljudi. ,,Danas se nalazimo pred dilemom da li mi, narod Japana, možemo da prevaziđemo ovu krizu”, emotivno je progovorio Kan poslije tragedije.

U srijedu se naciji od 127 miliona obratio i car Akihito, koji je na čelu blizu 2.700 godina duge dinastije, najstarije na svijetu. Imperator Akihito je pozvao sunarodnike da pruže ruku pomoći jedni drugima. Akihito je kazao da je duboko zabrinut zbog situacije u nuklearnoj elektrani Daići u Fukušimi 240 km sjeverno od Tokija. Tu radnici očajnički pokušavaju da preduprijede izbijanje najgore nuklearne krize od nesreće u Černobilju u Ukrajini 1986.

Iz nuklearke koju je oštetio cunami, curi radioaktivni materijal. U Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), specijalnizovanom tijelu Ujedinjenih nacija, potvrdili su u srijedu da je ,,situacija veoma ozbiljna.” Svjetska zdravstvena agencija (SZO) je, međutim, konstatovala kako nema podataka o značajnom širenju radijacije iz postojenja. Japanski Crveni krst je poručio da u 12-milionskom Tokiju radijacija koja je u srijedu bila 10 puta veća od normalne, ne predstavlja opasnost po zdravlje ljudi. Neke zemlje su, međutim, poručile svojim državljanima da napuste Tokio ka mjestima na jugu, da odu iz Japana ili da ne putuju u tu zemlju.

U postrojenju grupa tehničara pokušava da ohladi oštećeni reaktor. Razmišlja se i o upotrebi vojnog helikoptera koji bi iz kanistera prolivao vodu ili da vojska i policija pomognu sa vodenim topovima.

Sve se to događa u jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta, koja spada među najspremnije da izađe na kraj sa zemljotresom. Zemljotresi su sastavni dio života u Japanu, do njih dolazi u prosjeku svakih pet minuta. Prema zakonu, zgrade su građene da izdrže snažne potrese. Đaci su obučeni šta treba da rade kada dođe do zemljotresa. Mnoga domaćinstva imaju opremu za preživljavanje. Međutim, poslije ovog zemljotresa država je ošamućena i pometena.

Procjene o ekonomskoj šteti tek se pomaljaju. Hiromiči Širakava, glavni ekonomista za Japan u Credit Suisse, ocijenio je da će ekonomski gubitak iznositi između 171 do 183 milijarde američkih dolara, samo u regionu koji je pogodio zemljotres i cunami.

Zbog zemljotresa se Honšu, najveće japansko ostrvo pomjerilo za 2,5 metara, a Zemljina osa 10 centimetara kazali su geolozi. Postavlja se pitanje – da li će katastrofa podstaći druge seizmičke promjene u Japanu i svijetu?

Drama u nuklearki Fukušima Daići, će poljuljati vjeru mnogih Japanaca u bezbjednost atomskih postrojenja. Nuklearna energija čini 26 procenata ukupne potrošnje energije u Japanu. Prefektura Fukušima je oblast vjerna nuklearkama: Ukoliko se izuzmu postrojenja nuklearne energije, region sjeverno od Tokija uglavnom karakterišu ruralne i ribarske zajednice sa nešto lake industrije. Ovdje, nuklearna energija plaća većinu računa. Mnogi u toj kompaniji zarađuju za život i u prvi mah su stoički podnosili ono što se u ostalom dijelu svijeta činilo kao neminovna nuklearna katastrofa. Sada i neki iz lojalne armije radnika u nuklearnim postrojenjima i članovi njihovih porodica imaju dileme.

Borba Japana da izbjegne potpuno topljenje jezgra reaktora može zaustaviti planove za izgradnju desetina novih elektrana, procjenjuju analitičari. Stručnjaci kažu kako nuklearna havarija u Japanu otkriva dilemu da li treba graditi nuklearke na cunamiju izloženoj obali ili u unutrašnjosti gdje je snabdijevanje vodom nepouzdano, što je problem koji će vjerovatno biti pogoršan klimatskim promjenama.

Mnogi od 442 nuklearnih reaktora u svijetu nalaze se u blizini mora, kako bi se obezbijedile ogromne zalihe vode za hlađenje nuklearnih štapina u vanrednim situacijama. Na kopnu, zalihe vode mogu biti više podložne talasima toplote, poplavama, promjenama temperature i pucanju brana.

Podizanje nivoa mora takođe se razmatra kada su u pitanju lokacije nuklearnih elektrana. Viši nivoi mora bi značili učestalije oluje ili udare cunamija. Na diskusiji naučnika u UN 2007, zaključeno je da će nivo mora vjerovatno porasti između 18 i 59 centimetara tokom ovog vijeka. Porast bi mogao biti i veći ukoliko dođe do velikog topljenja leda na Grenlandu i/ili Antarktiku.

Njemački ministar spoljnih poslova, Gvido Vestervele je izjavio da dalje operacije svake pojedinačne elektrane ne mogu biti garantovane. U tajvanskom državnom postrojenju Taipauer su izjavili da proučavaju planove za smanjenje proizvodnje nuklearne energije.

Švajcarska je zaustavila izdavanje dozvola za izgradnju nekih od nuklearki. Vjerovatno će biti ojačano protivljenje većoj nuklearnoj ekspanziji u Evropi (u Francuskoj ono premašuje 50 odsto) i nauditi preporodu sektora u SAD, u kojima već ima više od 100 reaktora.

Protivnici izgradnje nuklearki smatraju kako je katastrofa u Fukušimi još jednom podsjetila svijet na opasnosti atomske energije. Po njima nuklearna energija je savršena metafora za trenutnu fazu monopolističkog kapitalizma – neoliberalizam.

Neoliberalizam podrazumijeva koncentraciju moći. Zahvaljujući zakonima koje je progurala energetska industrija, ukoliko se desi katastrofa zbog nuklearne nesreće, vlada ograničava odgovornost korporacije za štetu i mogući gubitak života.

Aktivisti podsjećaju da je u „Deklaraciji nuklearnog otpora” anti-nuklearne grupe Klemšel Alijanse, iz Nove Engleske, u SAD zapisano još 1977. godine: „Nuklearna energija je opasna za sva živa bića i njihovu prirodnu okolinu. Nuklearna energija je dizajnirana tako da koncentriše profit i kontrolu nad energetskim resursima u rukama moćne nekolicine, podrivajući osnovne principe ljudske slobode…”

Ovi aktivisti smatraju da je izjava tačna i danas. Nuklearna energija je opasna forma proizvodnje energije. Ona je neefikasna ukoliko se uporede građevinski i bezbjednosni troškovi i problemi odlaganja otpada sa relativno kratkim životom nuklearnih elektrana i povećanjem energetskih troškova za potrošače koju takve elektrane iziskuju u industriji vođenoj profitom.

Protivnici podsjećaju da dnevne operacije nuklearnih elektrana mijenjaju ekologiju u blizini. Ukoliko se desi nesreća, ekološka devastacija je nemjerljiva i traje generacijama. Nuklearna elektrana od 1000 megavata proizvodi svake godine oko 27 tona potrošenog nuklearnog goriva. Problemi vezani za odlaganje i skladištenje potrošenog goriva su skupi, opasni i mogu trajati vjekovima.

Ipak, alternativni oblici energije – poput solarne i energije vjetra- ne dobijaju istu pažnju kao nuklearna energija. Protivnici nuklearki i neoliberalnog kapitalizma su uvjereni da se to događa zato što se energetska industrija plaši gubitka nevjerovatnih profita, a ne zbog želje da se zadovolje energetske potrebe čovječanstva.

Rizici u komšiluku

Mnogi Evropljani su zabrinuti za bezbjednost reaktora po sovjetskim nacrtima u Istočnoj Evropi, kao što je nuklearka Kozloduj u Bugarskoj. Rizik od zemljotresa ne može se isključiti u Evropi, pogotovo u blizini kritične linije Skoplje-Razgrad u Bugarskoj, koja razmatra izgradnju nuklearke u mjestu Belene.

Jan Haverkamp, aktivista nevladine organizacije Grinpis koja se protivi izgradnji nuklearki tvrdi kako se Evropska komisija, ,,u slučaju Belena oslanja na loše podatke i da je prihvatila izjavu u kojoj se tvrdi da ne postoji rizik od seizmičkih udara u sjevernoj Bugarskoj”. No, 14 km od mjesta na kom se planira izgradnja Belene nuklearke, je u zemljotresu 1977. poginulo 120 ljudi, naveo je Haverkamp.

Predsjedavajući regulacionog tijela za nuklearke u Bugarskoj Sergej Čočev je priznao da postoje sporna pitanja koja je potrebno razmotriti. ,,Nema toliko seizmičkih problema kao u Japanu, ali postoje neki problemi u tom smislu”, izjavio je on novinarima u Briselu.

I Italija, koja planira da počne nuklearni program, takođe je sklona zemljotresima. ,,EK mora biti opreznija kada se radi o nuklearnoj bezbjednosti”, upozorio je Haverkamp.

Sve za profit

Juli Andrejev, stručnjak koji je učestvovao u čišćenju poslije nuklearne katastrofe u Černobilju izjavio je da su pohlepa industrije atomske energije i uticaj biznisa na IAEA krivi za moguću nuklearnu katastrofu u Japanu. Po ruskom stručnjaku, poslovne korporacije i IAEA su namjerno ignorisali lekcije iz najgore svjetske nuklearne katastrofe od prije 25 godina, kako bi zaštitili širenje industrije. ,,Poslije Černobilja sve snage nuklearne industrije su bile usmjerene na prikrivanje tog događaja kako bi zaštitila vlastiti ugled. Černobilj nije na pravi način proučavan, jer ko ima novac za istraživanja sem industrije”, primijetio je Andrejev. Andrejev tvrdi i da je IAEA prebliska korporacijama i nuklearnoj industriji. ,,Ona je lažna organizacija. Svaka organizacija koja zavisi od nuklearne industrije – a IAEA zavisi od nuklearne industrije – ne može da radi kako treba. Uvijek će nastojati da prikrije realno stanje”, smatra ovaj stručnjak.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo