Povežite se sa nama

MONITORING

Svijet drhti

Objavljeno prije

na

Olupina aviona leži nosom zarivenim u gomilu ostataka drvenih kuća u luci Sendai. Sat vožnje dalje, radnici u bijelim maskama i zaštitnoj odjeći skeniraju hiljade ljudi zbog radijacije.

Sedmicu poslije opakog zemljotresa i cunamija koji je podrio sjeveroistočnu obalu Japana, ubijajući hiljade i ostavljajući milione ljudi bez struje i tekuće vode, mnogi se bore kako bi shvatili razmjere nesreće.

 

„Da li je to san? “, izustio je Ićiro Sakamoto, 50 godina, u Hitačiju, gradu u Ibaraki prefekturi.

Niko još ne zna koliko je ljudi poginulo u zemljotresu jačine devet stepeni, najjačem koji je ikada pogodio Japan i petom najsnažnijem u svijetu, kao i u sljedstvenom, 10 metara visokom cunamiju.

Prema, u četvrtak, objavljenim podacima japanska Agencija za državnu sigurnost u potresu i cunamiju poginulo je 5.178 osoba, a 8.606 osoba se vodi kao nestalo.

Dok se snažni zemljotresi i dalje osjećaju, širom zemlje je evakuisano preko 500.000 ljudi, povrh 80.000 iz zone oko dviju nuklearnih elektrana na sjeveroistoku zemlje. Oko 850.000 domaćinstava je bez struje, uključujući velike fabrike. Stotine hiljada domaćinstava nema pijaću vodu.

Premijer Naoto Kan izjavio je da se Japan suočava sa najvećom krizom poslije poraza u Drugom svjetskom ratu, kada su Sjedinjene Američke Države bacile atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, i usmrtile više od 160.000 ljudi. ,,Danas se nalazimo pred dilemom da li mi, narod Japana, možemo da prevaziđemo ovu krizu”, emotivno je progovorio Kan poslije tragedije.

U srijedu se naciji od 127 miliona obratio i car Akihito, koji je na čelu blizu 2.700 godina duge dinastije, najstarije na svijetu. Imperator Akihito je pozvao sunarodnike da pruže ruku pomoći jedni drugima. Akihito je kazao da je duboko zabrinut zbog situacije u nuklearnoj elektrani Daići u Fukušimi 240 km sjeverno od Tokija. Tu radnici očajnički pokušavaju da preduprijede izbijanje najgore nuklearne krize od nesreće u Černobilju u Ukrajini 1986.

Iz nuklearke koju je oštetio cunami, curi radioaktivni materijal. U Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), specijalnizovanom tijelu Ujedinjenih nacija, potvrdili su u srijedu da je ,,situacija veoma ozbiljna.” Svjetska zdravstvena agencija (SZO) je, međutim, konstatovala kako nema podataka o značajnom širenju radijacije iz postojenja. Japanski Crveni krst je poručio da u 12-milionskom Tokiju radijacija koja je u srijedu bila 10 puta veća od normalne, ne predstavlja opasnost po zdravlje ljudi. Neke zemlje su, međutim, poručile svojim državljanima da napuste Tokio ka mjestima na jugu, da odu iz Japana ili da ne putuju u tu zemlju.

U postrojenju grupa tehničara pokušava da ohladi oštećeni reaktor. Razmišlja se i o upotrebi vojnog helikoptera koji bi iz kanistera prolivao vodu ili da vojska i policija pomognu sa vodenim topovima.

Sve se to događa u jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta, koja spada među najspremnije da izađe na kraj sa zemljotresom. Zemljotresi su sastavni dio života u Japanu, do njih dolazi u prosjeku svakih pet minuta. Prema zakonu, zgrade su građene da izdrže snažne potrese. Đaci su obučeni šta treba da rade kada dođe do zemljotresa. Mnoga domaćinstva imaju opremu za preživljavanje. Međutim, poslije ovog zemljotresa država je ošamućena i pometena.

Procjene o ekonomskoj šteti tek se pomaljaju. Hiromiči Širakava, glavni ekonomista za Japan u Credit Suisse, ocijenio je da će ekonomski gubitak iznositi između 171 do 183 milijarde američkih dolara, samo u regionu koji je pogodio zemljotres i cunami.

Zbog zemljotresa se Honšu, najveće japansko ostrvo pomjerilo za 2,5 metara, a Zemljina osa 10 centimetara kazali su geolozi. Postavlja se pitanje – da li će katastrofa podstaći druge seizmičke promjene u Japanu i svijetu?

Drama u nuklearki Fukušima Daići, će poljuljati vjeru mnogih Japanaca u bezbjednost atomskih postrojenja. Nuklearna energija čini 26 procenata ukupne potrošnje energije u Japanu. Prefektura Fukušima je oblast vjerna nuklearkama: Ukoliko se izuzmu postrojenja nuklearne energije, region sjeverno od Tokija uglavnom karakterišu ruralne i ribarske zajednice sa nešto lake industrije. Ovdje, nuklearna energija plaća većinu računa. Mnogi u toj kompaniji zarađuju za život i u prvi mah su stoički podnosili ono što se u ostalom dijelu svijeta činilo kao neminovna nuklearna katastrofa. Sada i neki iz lojalne armije radnika u nuklearnim postrojenjima i članovi njihovih porodica imaju dileme.

Borba Japana da izbjegne potpuno topljenje jezgra reaktora može zaustaviti planove za izgradnju desetina novih elektrana, procjenjuju analitičari. Stručnjaci kažu kako nuklearna havarija u Japanu otkriva dilemu da li treba graditi nuklearke na cunamiju izloženoj obali ili u unutrašnjosti gdje je snabdijevanje vodom nepouzdano, što je problem koji će vjerovatno biti pogoršan klimatskim promjenama.

Mnogi od 442 nuklearnih reaktora u svijetu nalaze se u blizini mora, kako bi se obezbijedile ogromne zalihe vode za hlađenje nuklearnih štapina u vanrednim situacijama. Na kopnu, zalihe vode mogu biti više podložne talasima toplote, poplavama, promjenama temperature i pucanju brana.

Podizanje nivoa mora takođe se razmatra kada su u pitanju lokacije nuklearnih elektrana. Viši nivoi mora bi značili učestalije oluje ili udare cunamija. Na diskusiji naučnika u UN 2007, zaključeno je da će nivo mora vjerovatno porasti između 18 i 59 centimetara tokom ovog vijeka. Porast bi mogao biti i veći ukoliko dođe do velikog topljenja leda na Grenlandu i/ili Antarktiku.

Njemački ministar spoljnih poslova, Gvido Vestervele je izjavio da dalje operacije svake pojedinačne elektrane ne mogu biti garantovane. U tajvanskom državnom postrojenju Taipauer su izjavili da proučavaju planove za smanjenje proizvodnje nuklearne energije.

Švajcarska je zaustavila izdavanje dozvola za izgradnju nekih od nuklearki. Vjerovatno će biti ojačano protivljenje većoj nuklearnoj ekspanziji u Evropi (u Francuskoj ono premašuje 50 odsto) i nauditi preporodu sektora u SAD, u kojima već ima više od 100 reaktora.

Protivnici izgradnje nuklearki smatraju kako je katastrofa u Fukušimi još jednom podsjetila svijet na opasnosti atomske energije. Po njima nuklearna energija je savršena metafora za trenutnu fazu monopolističkog kapitalizma – neoliberalizam.

Neoliberalizam podrazumijeva koncentraciju moći. Zahvaljujući zakonima koje je progurala energetska industrija, ukoliko se desi katastrofa zbog nuklearne nesreće, vlada ograničava odgovornost korporacije za štetu i mogući gubitak života.

Aktivisti podsjećaju da je u „Deklaraciji nuklearnog otpora” anti-nuklearne grupe Klemšel Alijanse, iz Nove Engleske, u SAD zapisano još 1977. godine: „Nuklearna energija je opasna za sva živa bića i njihovu prirodnu okolinu. Nuklearna energija je dizajnirana tako da koncentriše profit i kontrolu nad energetskim resursima u rukama moćne nekolicine, podrivajući osnovne principe ljudske slobode…”

Ovi aktivisti smatraju da je izjava tačna i danas. Nuklearna energija je opasna forma proizvodnje energije. Ona je neefikasna ukoliko se uporede građevinski i bezbjednosni troškovi i problemi odlaganja otpada sa relativno kratkim životom nuklearnih elektrana i povećanjem energetskih troškova za potrošače koju takve elektrane iziskuju u industriji vođenoj profitom.

Protivnici podsjećaju da dnevne operacije nuklearnih elektrana mijenjaju ekologiju u blizini. Ukoliko se desi nesreća, ekološka devastacija je nemjerljiva i traje generacijama. Nuklearna elektrana od 1000 megavata proizvodi svake godine oko 27 tona potrošenog nuklearnog goriva. Problemi vezani za odlaganje i skladištenje potrošenog goriva su skupi, opasni i mogu trajati vjekovima.

Ipak, alternativni oblici energije – poput solarne i energije vjetra- ne dobijaju istu pažnju kao nuklearna energija. Protivnici nuklearki i neoliberalnog kapitalizma su uvjereni da se to događa zato što se energetska industrija plaši gubitka nevjerovatnih profita, a ne zbog želje da se zadovolje energetske potrebe čovječanstva.

Rizici u komšiluku

Mnogi Evropljani su zabrinuti za bezbjednost reaktora po sovjetskim nacrtima u Istočnoj Evropi, kao što je nuklearka Kozloduj u Bugarskoj. Rizik od zemljotresa ne može se isključiti u Evropi, pogotovo u blizini kritične linije Skoplje-Razgrad u Bugarskoj, koja razmatra izgradnju nuklearke u mjestu Belene.

Jan Haverkamp, aktivista nevladine organizacije Grinpis koja se protivi izgradnji nuklearki tvrdi kako se Evropska komisija, ,,u slučaju Belena oslanja na loše podatke i da je prihvatila izjavu u kojoj se tvrdi da ne postoji rizik od seizmičkih udara u sjevernoj Bugarskoj”. No, 14 km od mjesta na kom se planira izgradnja Belene nuklearke, je u zemljotresu 1977. poginulo 120 ljudi, naveo je Haverkamp.

Predsjedavajući regulacionog tijela za nuklearke u Bugarskoj Sergej Čočev je priznao da postoje sporna pitanja koja je potrebno razmotriti. ,,Nema toliko seizmičkih problema kao u Japanu, ali postoje neki problemi u tom smislu”, izjavio je on novinarima u Briselu.

I Italija, koja planira da počne nuklearni program, takođe je sklona zemljotresima. ,,EK mora biti opreznija kada se radi o nuklearnoj bezbjednosti”, upozorio je Haverkamp.

Sve za profit

Juli Andrejev, stručnjak koji je učestvovao u čišćenju poslije nuklearne katastrofe u Černobilju izjavio je da su pohlepa industrije atomske energije i uticaj biznisa na IAEA krivi za moguću nuklearnu katastrofu u Japanu. Po ruskom stručnjaku, poslovne korporacije i IAEA su namjerno ignorisali lekcije iz najgore svjetske nuklearne katastrofe od prije 25 godina, kako bi zaštitili širenje industrije. ,,Poslije Černobilja sve snage nuklearne industrije su bile usmjerene na prikrivanje tog događaja kako bi zaštitila vlastiti ugled. Černobilj nije na pravi način proučavan, jer ko ima novac za istraživanja sem industrije”, primijetio je Andrejev. Andrejev tvrdi i da je IAEA prebliska korporacijama i nuklearnoj industriji. ,,Ona je lažna organizacija. Svaka organizacija koja zavisi od nuklearne industrije – a IAEA zavisi od nuklearne industrije – ne može da radi kako treba. Uvijek će nastojati da prikrije realno stanje”, smatra ovaj stručnjak.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo