Olupina aviona leži nosom zarivenim u gomilu ostataka drvenih kuća u luci Sendai. Sat vožnje dalje, radnici u bijelim maskama i zaštitnoj odjeći skeniraju hiljade ljudi zbog radijacije.
Sedmicu poslije opakog zemljotresa i cunamija koji je podrio sjeveroistočnu obalu Japana, ubijajući hiljade i ostavljajući milione ljudi bez struje i tekuće vode, mnogi se bore kako bi shvatili razmjere nesreće.
„Da li je to san? “, izustio je Ićiro Sakamoto, 50 godina, u Hitačiju, gradu u Ibaraki prefekturi.
Niko još ne zna koliko je ljudi poginulo u zemljotresu jačine devet stepeni, najjačem koji je ikada pogodio Japan i petom najsnažnijem u svijetu, kao i u sljedstvenom, 10 metara visokom cunamiju.
Prema, u četvrtak, objavljenim podacima japanska Agencija za državnu sigurnost u potresu i cunamiju poginulo je 5.178 osoba, a 8.606 osoba se vodi kao nestalo.
Dok se snažni zemljotresi i dalje osjećaju, širom zemlje je evakuisano preko 500.000 ljudi, povrh 80.000 iz zone oko dviju nuklearnih elektrana na sjeveroistoku zemlje. Oko 850.000 domaćinstava je bez struje, uključujući velike fabrike. Stotine hiljada domaćinstava nema pijaću vodu.
Premijer Naoto Kan izjavio je da se Japan suočava sa najvećom krizom poslije poraza u Drugom svjetskom ratu, kada su Sjedinjene Američke Države bacile atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, i usmrtile više od 160.000 ljudi. ,,Danas se nalazimo pred dilemom da li mi, narod Japana, možemo da prevaziđemo ovu krizu”, emotivno je progovorio Kan poslije tragedije.
U srijedu se naciji od 127 miliona obratio i car Akihito, koji je na čelu blizu 2.700 godina duge dinastije, najstarije na svijetu. Imperator Akihito je pozvao sunarodnike da pruže ruku pomoći jedni drugima. Akihito je kazao da je duboko zabrinut zbog situacije u nuklearnoj elektrani Daići u Fukušimi 240 km sjeverno od Tokija. Tu radnici očajnički pokušavaju da preduprijede izbijanje najgore nuklearne krize od nesreće u Černobilju u Ukrajini 1986.
Iz nuklearke koju je oštetio cunami, curi radioaktivni materijal. U Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), specijalnizovanom tijelu Ujedinjenih nacija, potvrdili su u srijedu da je ,,situacija veoma ozbiljna.” Svjetska zdravstvena agencija (SZO) je, međutim, konstatovala kako nema podataka o značajnom širenju radijacije iz postojenja. Japanski Crveni krst je poručio da u 12-milionskom Tokiju radijacija koja je u srijedu bila 10 puta veća od normalne, ne predstavlja opasnost po zdravlje ljudi. Neke zemlje su, međutim, poručile svojim državljanima da napuste Tokio ka mjestima na jugu, da odu iz Japana ili da ne putuju u tu zemlju.
U postrojenju grupa tehničara pokušava da ohladi oštećeni reaktor. Razmišlja se i o upotrebi vojnog helikoptera koji bi iz kanistera prolivao vodu ili da vojska i policija pomognu sa vodenim topovima.
Sve se to događa u jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta, koja spada među najspremnije da izađe na kraj sa zemljotresom. Zemljotresi su sastavni dio života u Japanu, do njih dolazi u prosjeku svakih pet minuta. Prema zakonu, zgrade su građene da izdrže snažne potrese. Đaci su obučeni šta treba da rade kada dođe do zemljotresa. Mnoga domaćinstva imaju opremu za preživljavanje. Međutim, poslije ovog zemljotresa država je ošamućena i pometena.
Procjene o ekonomskoj šteti tek se pomaljaju. Hiromiči Širakava, glavni ekonomista za Japan u Credit Suisse, ocijenio je da će ekonomski gubitak iznositi između 171 do 183 milijarde američkih dolara, samo u regionu koji je pogodio zemljotres i cunami.
Zbog zemljotresa se Honšu, najveće japansko ostrvo pomjerilo za 2,5 metara, a Zemljina osa 10 centimetara kazali su geolozi. Postavlja se pitanje – da li će katastrofa podstaći druge seizmičke promjene u Japanu i svijetu?
Drama u nuklearki Fukušima Daići, će poljuljati vjeru mnogih Japanaca u bezbjednost atomskih postrojenja. Nuklearna energija čini 26 procenata ukupne potrošnje energije u Japanu. Prefektura Fukušima je oblast vjerna nuklearkama: Ukoliko se izuzmu postrojenja nuklearne energije, region sjeverno od Tokija uglavnom karakterišu ruralne i ribarske zajednice sa nešto lake industrije. Ovdje, nuklearna energija plaća većinu računa. Mnogi u toj kompaniji zarađuju za život i u prvi mah su stoički podnosili ono što se u ostalom dijelu svijeta činilo kao neminovna nuklearna katastrofa. Sada i neki iz lojalne armije radnika u nuklearnim postrojenjima i članovi njihovih porodica imaju dileme.
Borba Japana da izbjegne potpuno topljenje jezgra reaktora može zaustaviti planove za izgradnju desetina novih elektrana, procjenjuju analitičari. Stručnjaci kažu kako nuklearna havarija u Japanu otkriva dilemu da li treba graditi nuklearke na cunamiju izloženoj obali ili u unutrašnjosti gdje je snabdijevanje vodom nepouzdano, što je problem koji će vjerovatno biti pogoršan klimatskim promjenama.
Mnogi od 442 nuklearnih reaktora u svijetu nalaze se u blizini mora, kako bi se obezbijedile ogromne zalihe vode za hlađenje nuklearnih štapina u vanrednim situacijama. Na kopnu, zalihe vode mogu biti više podložne talasima toplote, poplavama, promjenama temperature i pucanju brana.
Podizanje nivoa mora takođe se razmatra kada su u pitanju lokacije nuklearnih elektrana. Viši nivoi mora bi značili učestalije oluje ili udare cunamija. Na diskusiji naučnika u UN 2007, zaključeno je da će nivo mora vjerovatno porasti između 18 i 59 centimetara tokom ovog vijeka. Porast bi mogao biti i veći ukoliko dođe do velikog topljenja leda na Grenlandu i/ili Antarktiku.
Njemački ministar spoljnih poslova, Gvido Vestervele je izjavio da dalje operacije svake pojedinačne elektrane ne mogu biti garantovane. U tajvanskom državnom postrojenju Taipauer su izjavili da proučavaju planove za smanjenje proizvodnje nuklearne energije.
Švajcarska je zaustavila izdavanje dozvola za izgradnju nekih od nuklearki. Vjerovatno će biti ojačano protivljenje većoj nuklearnoj ekspanziji u Evropi (u Francuskoj ono premašuje 50 odsto) i nauditi preporodu sektora u SAD, u kojima već ima više od 100 reaktora.
Protivnici izgradnje nuklearki smatraju kako je katastrofa u Fukušimi još jednom podsjetila svijet na opasnosti atomske energije. Po njima nuklearna energija je savršena metafora za trenutnu fazu monopolističkog kapitalizma – neoliberalizam.
Neoliberalizam podrazumijeva koncentraciju moći. Zahvaljujući zakonima koje je progurala energetska industrija, ukoliko se desi katastrofa zbog nuklearne nesreće, vlada ograničava odgovornost korporacije za štetu i mogući gubitak života.
Aktivisti podsjećaju da je u „Deklaraciji nuklearnog otpora” anti-nuklearne grupe Klemšel Alijanse, iz Nove Engleske, u SAD zapisano još 1977. godine: „Nuklearna energija je opasna za sva živa bića i njihovu prirodnu okolinu. Nuklearna energija je dizajnirana tako da koncentriše profit i kontrolu nad energetskim resursima u rukama moćne nekolicine, podrivajući osnovne principe ljudske slobode…”
Ovi aktivisti smatraju da je izjava tačna i danas. Nuklearna energija je opasna forma proizvodnje energije. Ona je neefikasna ukoliko se uporede građevinski i bezbjednosni troškovi i problemi odlaganja otpada sa relativno kratkim životom nuklearnih elektrana i povećanjem energetskih troškova za potrošače koju takve elektrane iziskuju u industriji vođenoj profitom.
Protivnici podsjećaju da dnevne operacije nuklearnih elektrana mijenjaju ekologiju u blizini. Ukoliko se desi nesreća, ekološka devastacija je nemjerljiva i traje generacijama. Nuklearna elektrana od 1000 megavata proizvodi svake godine oko 27 tona potrošenog nuklearnog goriva. Problemi vezani za odlaganje i skladištenje potrošenog goriva su skupi, opasni i mogu trajati vjekovima.
Ipak, alternativni oblici energije – poput solarne i energije vjetra- ne dobijaju istu pažnju kao nuklearna energija. Protivnici nuklearki i neoliberalnog kapitalizma su uvjereni da se to događa zato što se energetska industrija plaši gubitka nevjerovatnih profita, a ne zbog želje da se zadovolje energetske potrebe čovječanstva.
Rizici u komšiluku
Mnogi Evropljani su zabrinuti za bezbjednost reaktora po sovjetskim nacrtima u Istočnoj Evropi, kao što je nuklearka Kozloduj u Bugarskoj. Rizik od zemljotresa ne može se isključiti u Evropi, pogotovo u blizini kritične linije Skoplje-Razgrad u Bugarskoj, koja razmatra izgradnju nuklearke u mjestu Belene.
Jan Haverkamp, aktivista nevladine organizacije Grinpis koja se protivi izgradnji nuklearki tvrdi kako se Evropska komisija, ,,u slučaju Belena oslanja na loše podatke i da je prihvatila izjavu u kojoj se tvrdi da ne postoji rizik od seizmičkih udara u sjevernoj Bugarskoj”. No, 14 km od mjesta na kom se planira izgradnja Belene nuklearke, je u zemljotresu 1977. poginulo 120 ljudi, naveo je Haverkamp.
Predsjedavajući regulacionog tijela za nuklearke u Bugarskoj Sergej Čočev je priznao da postoje sporna pitanja koja je potrebno razmotriti. ,,Nema toliko seizmičkih problema kao u Japanu, ali postoje neki problemi u tom smislu”, izjavio je on novinarima u Briselu.
I Italija, koja planira da počne nuklearni program, takođe je sklona zemljotresima. ,,EK mora biti opreznija kada se radi o nuklearnoj bezbjednosti”, upozorio je Haverkamp.
Sve za profit
Juli Andrejev, stručnjak koji je učestvovao u čišćenju poslije nuklearne katastrofe u Černobilju izjavio je da su pohlepa industrije atomske energije i uticaj biznisa na IAEA krivi za moguću nuklearnu katastrofu u Japanu. Po ruskom stručnjaku, poslovne korporacije i IAEA su namjerno ignorisali lekcije iz najgore svjetske nuklearne katastrofe od prije 25 godina, kako bi zaštitili širenje industrije. ,,Poslije Černobilja sve snage nuklearne industrije su bile usmjerene na prikrivanje tog događaja kako bi zaštitila vlastiti ugled. Černobilj nije na pravi način proučavan, jer ko ima novac za istraživanja sem industrije”, primijetio je Andrejev. Andrejev tvrdi i da je IAEA prebliska korporacijama i nuklearnoj industriji. ,,Ona je lažna organizacija. Svaka organizacija koja zavisi od nuklearne industrije – a IAEA zavisi od nuklearne industrije – ne može da radi kako treba. Uvijek će nastojati da prikrije realno stanje”, smatra ovaj stručnjak.
Milan BOŠKOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU4 sedmice