Povežite se sa nama

MONITORING

Nije svejedno

Objavljeno prije

na

Skoro će tri mjeseca kako Crnom Gorom upravlja Vlada premijera Igora Lukšića. Taj jubilej – prvih 100 dana vlasti – zgodna je prilika za ocjene o dometima njegovog kabineta Između ostalog, i kada je u pitanju vladavina prava. Da poštovanje zakona nije u vrhu prioriteta novog premijera vidjelo se još kada je Lukšić za ministre turizma i finansija predložio Predraga Sekulića i Milorada Katnića partijske kolege koji se nijesu libili da – kršeći Zakon o medijima – izvrše povjereni zadatak u Pobjedi (kao predsjednik i član Upravnog odbora). „Ne može se sve zakonom predvidjeti” , bezbrižno je Sekulić prokomentarisao činjenicu da Zakon zabranjuje partijskim funkcionerima da budu članovi upravnih odbora u medijima. Spremnost da pogaze zakon je izgleda Sekuliću i Katniću otvorila vrata daljeg napredovanja.

Međutim, ono što je dobro za kadrove vladajuće partije nije jednako korisno i za Crnu Goru.

Samo na prvi pogled nema dodirnih tačaka između dokazane spremnosti crnogorskih zvaničnika da pogaze zakone kada god se ovi nađu na putu njihovih ličnih ili partijskih interesa i sve naglašenije odlučnosti renomiranih svjetskih kompanija da u širokom luku zaobilaze Crnu Goru. Kako stoje stvari jasno nam je predočio Edin Seferović, izvršni direktor Američke privredne komore: „Jačanje vladavine prava mora biti prioritet ukoliko Crna Gora želi da stekne reputaciju ozbiljne investicione destinacije”.

Dakle, potencijalne strane investitore odavde ne tjeraju desetak nevladinih organizacija, otprilikE toliko slobodnomislećih osoba i nekoliko medija koji insistiraju na borbi protiv korupcije i kriminala. Tjera ih bezakonje.

PARE ILI ZAKON: U Opštem imovinskom zakoniku za Crnu Goru, koji je prije 140 godina, na zahtjev knjaza Nikole, izradio Baltazar Bogišić stoji: „Zakon je za svakoga zakon”. Pravila su se, u međuvremenu, promijenila.

„Nije tačno da sam ga udario na ulici. Udario sam ga na trotoaru”, objašnjavao je Miomir Mugoša napad na novinare Vijesti policajcu koji je vršio uviđaj, u avgustu 2009. Novinari su, u skladu sa pravilima profesije, snimili ovu izjavi i predočili je nadležnima. Policija i tužilaštvo ostali su neumoljivi: Mugoša nikoga nije udario. Sada doznajemo kako je i potvrda o višesatnom pritvaranju Mugošinog sina Miljana – takođe falsifikat.

Nedavno je postala pravosnažna presuda kojom je, kao nezakonit, poništen posao koji su Miomir Mugoša i Čedomir Popović sklopili u ime Opštine Podgorica i kompanije Carine. Gradonačelnik je prodao opštinsko zamljište za 11 miliona manje od cijene koja je postignuta na javnom nadmetanju. Potom mu je promijenio namjenu i tako mu podigao vrijednost. Ipak, ni nakon poništenja ovog ugovora nije pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti njegovih aktera.

Ima i svježijih primjera: Svjedoci smo da je skoro dvije trećine starih ministara (oni kojima je Lukšić produžio mandate započete kod premijera Mila Đukanovića) pokušalo da sakrije prihod od približno 10 hiljada eura sa koliko ih je, o našem trošku, častio prethodni premijer. Odgovornosti nema. Lukšić, do skora predsjednik Košarakaškog saveza Crne Gore nije uradio ništa da sankcionišu funkcionera KK Budućnost koji je u sudnici priznao da je plaćao prostitutke kako bi častio sudije nakon utakmice. Znači li to da je u pitanju prihvatljivo sportsko ponašanje?

Kolege iz Vijesti nedjeljama dokazuju višemilionske zloupotrebe na carinskim punktovima ka Kosovu. Da li je u pitanju organizovani kriminal, pojedinačno kršenje propisa ili administrativna zabuna treba da objasni direktor Uprave Carina Božidar Vuksanović, čovjek koji je – pokazalo se -godinama tajio da uz državnu platu prima i penziju. Da li će u Vladi vjerovati njegovom izvještaju?

I da li će pobrojano ohrabriti investitore da ovdje donesu svoj novac?

PO LIČNOJ MJERI: Kršenje zakona samo je jedan od oblik zloupotreba kojima se koriste vlastodršci, uvjereni u svoju nedodirljivost. Mnogo suptilniji i opasniji je mehanizam koji profesor Milan Popović objašnjava kao zarobljavanje zakona. Riječ je o pojavi da se pod formom društvenog interesa donose propisi prilagođeni interesima moćnih predstavnika političke i poslovne elite.

Sjetimo se kako je Prva banka Aca Đukanovića iskoristila to što je većina u Skupštini – slijedeći interese akcionara ove banke – sputala Centralnu banku i novim Zakonom ograničila njenu ulogu na tržištu. Onda je Vlada preko noći predložila, a Skupština prihvatila Zakon o državnoj pomoći koji je tadašnjem ministru finansija Igoru Lukšiću i njegovim saradnicima dao potrebna ovlašćenja da krenu u akciju spašavanja imovine premijera i partijskog šefa DPS.

Tako je legalizovan posao u kome su Prva banka i državni Trezor 11 puta u toku jednog dana razmijenili miliona eura, da bi Đukanović biznismen Đukanoviću premijeru vratio novac koji u tom trenutku nijesu imali ni jedan ni drugi.

Po istim principima legalan je i posao u kome investicioni fond pod kontrolom Veska Barovića kupuje od firmi Veska Barovića akcije po cijeni koja je pet, šest ili 10 puta veća od ponuđene na berzama.

MOŽE BITI, ALI NE MORA DA ZNAČI: Konačno, svjedoci smo da se iste situacije ili zakonske norme interpretiraju na potpuno različite načine, zavisno od toga šta kome u tom trenutku odgovara. Ne govorimo samo o odluci Miška Vukovića i njegovih partijskih drugova da, zbog potrebne većine, proglase kako Zakon o biračkim spiskovima nije dio izbornog zakonodavstva. Ima i svježijih primjera.

Baš iz Lukšićeve ere potiče slikovit slučaj vladinog tumačenja prava i obaveze domaćih i stranih investitora. Kada je nedavno Duško Knežević, legalno i javno, prodao svoje akcije u Fabrici elektroda iz Plužina, Lukšić je javno saopštio kako je biznismen gurnuo „prst u oko Vladi”. Potom je zaprijetio da će, zbog problema u Plužinama, preispitati i druge moguće aranžmane sa Atlas Grupom. To obećanje je održao, iako se Knežević u međuvremenu pokajao. Međutim, kada je nedugo zatim Vlada počela, po sili zakona, vraćati kredit Olega Deripaske njihovog partnera u KAP-u, niko nije pominjao ni prste ni oči.

E sad, ko će objasniti zvaničnicima italijanske A2A da za njih ne važe pravila koja važe za ruski CEAC. Vujica Lazović? On je, da se ne zaboravi javnosti dužan odgovor na pitanje: da li je prvorangirana kompanija na nedavno poništenom tenderu za zakup uvale Valdanos zadovoljavala uslove propisane u oglasu. Odnosno, da li je tenderska komisija koju je predvodio potpredsjednik Vlade poštovala zakone i pravila koja je sama postavila.

Isti odgovor duguje nam i Igor Lukšić. Ili Ranka Čarapić. Nije svejedno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo