Povežite se sa nama

MONITORING

Nije svejedno

Objavljeno prije

na

Skoro će tri mjeseca kako Crnom Gorom upravlja Vlada premijera Igora Lukšića. Taj jubilej – prvih 100 dana vlasti – zgodna je prilika za ocjene o dometima njegovog kabineta Između ostalog, i kada je u pitanju vladavina prava. Da poštovanje zakona nije u vrhu prioriteta novog premijera vidjelo se još kada je Lukšić za ministre turizma i finansija predložio Predraga Sekulića i Milorada Katnića partijske kolege koji se nijesu libili da – kršeći Zakon o medijima – izvrše povjereni zadatak u Pobjedi (kao predsjednik i član Upravnog odbora). „Ne može se sve zakonom predvidjeti” , bezbrižno je Sekulić prokomentarisao činjenicu da Zakon zabranjuje partijskim funkcionerima da budu članovi upravnih odbora u medijima. Spremnost da pogaze zakon je izgleda Sekuliću i Katniću otvorila vrata daljeg napredovanja.

Međutim, ono što je dobro za kadrove vladajuće partije nije jednako korisno i za Crnu Goru.

Samo na prvi pogled nema dodirnih tačaka između dokazane spremnosti crnogorskih zvaničnika da pogaze zakone kada god se ovi nađu na putu njihovih ličnih ili partijskih interesa i sve naglašenije odlučnosti renomiranih svjetskih kompanija da u širokom luku zaobilaze Crnu Goru. Kako stoje stvari jasno nam je predočio Edin Seferović, izvršni direktor Američke privredne komore: „Jačanje vladavine prava mora biti prioritet ukoliko Crna Gora želi da stekne reputaciju ozbiljne investicione destinacije”.

Dakle, potencijalne strane investitore odavde ne tjeraju desetak nevladinih organizacija, otprilikE toliko slobodnomislećih osoba i nekoliko medija koji insistiraju na borbi protiv korupcije i kriminala. Tjera ih bezakonje.

PARE ILI ZAKON: U Opštem imovinskom zakoniku za Crnu Goru, koji je prije 140 godina, na zahtjev knjaza Nikole, izradio Baltazar Bogišić stoji: „Zakon je za svakoga zakon”. Pravila su se, u međuvremenu, promijenila.

„Nije tačno da sam ga udario na ulici. Udario sam ga na trotoaru”, objašnjavao je Miomir Mugoša napad na novinare Vijesti policajcu koji je vršio uviđaj, u avgustu 2009. Novinari su, u skladu sa pravilima profesije, snimili ovu izjavi i predočili je nadležnima. Policija i tužilaštvo ostali su neumoljivi: Mugoša nikoga nije udario. Sada doznajemo kako je i potvrda o višesatnom pritvaranju Mugošinog sina Miljana – takođe falsifikat.

Nedavno je postala pravosnažna presuda kojom je, kao nezakonit, poništen posao koji su Miomir Mugoša i Čedomir Popović sklopili u ime Opštine Podgorica i kompanije Carine. Gradonačelnik je prodao opštinsko zamljište za 11 miliona manje od cijene koja je postignuta na javnom nadmetanju. Potom mu je promijenio namjenu i tako mu podigao vrijednost. Ipak, ni nakon poništenja ovog ugovora nije pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti njegovih aktera.

Ima i svježijih primjera: Svjedoci smo da je skoro dvije trećine starih ministara (oni kojima je Lukšić produžio mandate započete kod premijera Mila Đukanovića) pokušalo da sakrije prihod od približno 10 hiljada eura sa koliko ih je, o našem trošku, častio prethodni premijer. Odgovornosti nema. Lukšić, do skora predsjednik Košarakaškog saveza Crne Gore nije uradio ništa da sankcionišu funkcionera KK Budućnost koji je u sudnici priznao da je plaćao prostitutke kako bi častio sudije nakon utakmice. Znači li to da je u pitanju prihvatljivo sportsko ponašanje?

Kolege iz Vijesti nedjeljama dokazuju višemilionske zloupotrebe na carinskim punktovima ka Kosovu. Da li je u pitanju organizovani kriminal, pojedinačno kršenje propisa ili administrativna zabuna treba da objasni direktor Uprave Carina Božidar Vuksanović, čovjek koji je – pokazalo se -godinama tajio da uz državnu platu prima i penziju. Da li će u Vladi vjerovati njegovom izvještaju?

I da li će pobrojano ohrabriti investitore da ovdje donesu svoj novac?

PO LIČNOJ MJERI: Kršenje zakona samo je jedan od oblik zloupotreba kojima se koriste vlastodršci, uvjereni u svoju nedodirljivost. Mnogo suptilniji i opasniji je mehanizam koji profesor Milan Popović objašnjava kao zarobljavanje zakona. Riječ je o pojavi da se pod formom društvenog interesa donose propisi prilagođeni interesima moćnih predstavnika političke i poslovne elite.

Sjetimo se kako je Prva banka Aca Đukanovića iskoristila to što je većina u Skupštini – slijedeći interese akcionara ove banke – sputala Centralnu banku i novim Zakonom ograničila njenu ulogu na tržištu. Onda je Vlada preko noći predložila, a Skupština prihvatila Zakon o državnoj pomoći koji je tadašnjem ministru finansija Igoru Lukšiću i njegovim saradnicima dao potrebna ovlašćenja da krenu u akciju spašavanja imovine premijera i partijskog šefa DPS.

Tako je legalizovan posao u kome su Prva banka i državni Trezor 11 puta u toku jednog dana razmijenili miliona eura, da bi Đukanović biznismen Đukanoviću premijeru vratio novac koji u tom trenutku nijesu imali ni jedan ni drugi.

Po istim principima legalan je i posao u kome investicioni fond pod kontrolom Veska Barovića kupuje od firmi Veska Barovića akcije po cijeni koja je pet, šest ili 10 puta veća od ponuđene na berzama.

MOŽE BITI, ALI NE MORA DA ZNAČI: Konačno, svjedoci smo da se iste situacije ili zakonske norme interpretiraju na potpuno različite načine, zavisno od toga šta kome u tom trenutku odgovara. Ne govorimo samo o odluci Miška Vukovića i njegovih partijskih drugova da, zbog potrebne većine, proglase kako Zakon o biračkim spiskovima nije dio izbornog zakonodavstva. Ima i svježijih primjera.

Baš iz Lukšićeve ere potiče slikovit slučaj vladinog tumačenja prava i obaveze domaćih i stranih investitora. Kada je nedavno Duško Knežević, legalno i javno, prodao svoje akcije u Fabrici elektroda iz Plužina, Lukšić je javno saopštio kako je biznismen gurnuo „prst u oko Vladi”. Potom je zaprijetio da će, zbog problema u Plužinama, preispitati i druge moguće aranžmane sa Atlas Grupom. To obećanje je održao, iako se Knežević u međuvremenu pokajao. Međutim, kada je nedugo zatim Vlada počela, po sili zakona, vraćati kredit Olega Deripaske njihovog partnera u KAP-u, niko nije pominjao ni prste ni oči.

E sad, ko će objasniti zvaničnicima italijanske A2A da za njih ne važe pravila koja važe za ruski CEAC. Vujica Lazović? On je, da se ne zaboravi javnosti dužan odgovor na pitanje: da li je prvorangirana kompanija na nedavno poništenom tenderu za zakup uvale Valdanos zadovoljavala uslove propisane u oglasu. Odnosno, da li je tenderska komisija koju je predvodio potpredsjednik Vlade poštovala zakone i pravila koja je sama postavila.

Isti odgovor duguje nam i Igor Lukšić. Ili Ranka Čarapić. Nije svejedno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo