Povežite se sa nama

MONITORING

Uzalud zabranjuju

Objavljeno prije

na

Da Fejsbuk može odigrati značajnu ulogu u borbi za slobodu pokazuju protesti organizovani preko ove društvene mreže na sjeveru Afrike. Zahvaljujući Fejsbuku, uzburkalo se i u Zagrebu.

Za 21. mart, u 12 sati ispred Skupštine u Podgorici, Fejsbuk grupa Uličnim protestima protiv mafije, zakazala je mirno okupljanje. Za nešto više od mjesec grupi se pridružilo preko hiljadu ljudi. Nije mala cifra s obzirom na ovdašnju tradiciju netalasanja. Na stranicama grupe članovi pišu da su im šefovi u firmama savjetovali da se manu ćorava posla, da im se to može odraziti na status… Uprkos uobičajenim tihim prijetnjama, broj članova grupe povećava se svakodnevno.

Na Fejsbuku je objašnjeno da se okupljeni zalažu za smjenu crnogorskog režima. ,,Rapidan pad standarda stanovništa tjera nas da pokušamo sve što je u našoj moći da zaustavimo posrtanje i naše države i građana dok na drugoj strani mafijaški režim više nego ikada uvećava svoj opljačkani imetak”.

Sažeto i jasno. Takva je bila i reakcija vlasti. Uprava policije zabranila je najavljeni protest. Protest, saopštila je policija, ne može biti organizovan ispred zgrade Skupštine Crne Gore. Rizično je.

,,Priča da je u pitanju visokorizično mjesto je neutemeljena, jer smo mi pozvali na mirni, jednosatni protest, bez simbola, nacionalnih i bilo kojih drugih obilježja, da ćutnjom prezremo diktatora Mila Đukanovića i njegovu lopovsku vlast”, izjavio je nakon zabrane jedan od organizatora Robert Velašević.

Izgleda da vlast nema senzibilitet za proteste koji su, šire gledano, u skladu sa preporukama Evropske unije. Jedna od glavnih preporuka EU je borba protiv organizovanog kriminala, ili naški – mafije. Odjednom je i plato ispred Skupštine, tradicionalno mjesto okupljanja, postao rizičan iako svojevremeno nijesu zabranjivani mitinzi na kojima je paljen asfalt i tokom kojih je jurišano na zdanje parlamenta. Vlastima očito ne odgovaraju manifestacije bez zastava i druge prepoznatljive ornamentike… Đukanović i njegovi su zaboravili odakle su došli. Bilo je davno.

Profesor Filip Kovačević smatra da dramatično materijalno propadanje stanovništva i sve bahatije prevare režima motivišu građane i građanke za otvoreno istupanje.

,,Policija, nereformisana od ratova devedesetih, u kojoj glavnu riječ vode jurišnici Mila Đukanovića, pokušava da proteste suzbije na jedini način koji zna – kroz represiju i prijetnje. Ta kratkovida strategija, kao što primjeri arapskih zemalja pokazuju, može imati samo efekat bumeranga”, kaže Kovačević.

Organizatori protesta pozvali su OESCE, Evropsku komisiju u Crnoj Gori, ambasade stranih zemalja da utiču na institucije da ne posežu za zabranom. Javno su uputili poziv i ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću, podsjećajući da Ustav Crne Gore garantuje slobodu okupljanja. Odgovora nema. Ustav kaže da se ,,jemči sloboda mirnog okupljanja, bez odobrenja, uz prethodnu prijavu nadležnom organu”. Član 52 propisuje da se ,,sloboda okupljanja može privremeno ograničiti odlukom nadležnog organa radi sprječavanja nereda ili vršenja krivičnog djela, ugrožavanja zdravlja, morala ili radi bezbjednosti ljudi i imovine, u skladu sa zakonom”.

Policija zakon tako široko tumači da je nedavno samo u mjesec dana dva puta radnicima Fabrike elektroda iz Plužina zabranila okupljanje ispred Skupštine u Podgorici. Okupljanje u susjedstvu ispred zgrade Vlade takođe nije dozvoljeno. U oktobru lani policija je zabranila bivšim radnicima Radoja Dakića da tu protestuju. Mogli bi da ugroze bezbjednost učesnika u saobraćaju. Radnicima Željezare krajem prošle godine nije bilo dozvoljeno okupljanje ni u fabričkom krugu. Ovog 8. marta, oni su započeli štrajk glađu. Za to im ne treba dozvola.

Građani se, uprkos zabranama, sve češće bune. U Ulcinju su izvojevali pobjedu u protestu zbog Valdanosa. Traje i protest u Pljevljima mještana Kalušića zbog spora sa Rudnikom uglja. Sjetimo se okupljanja i policijskih reakcija tokom protesta mještana Latičnog u Pivi i onih u Beranselu.

Dok građani sve glasnije pokazuju da je ovakav sistem neodrživ, opozicija – miruje. Kao da su ,,izdušili” nakon čuvenog mitinga za Kosovo. Filip Kovačević o fenomenu mirne opozicije kaže: ,,Građani su razočarani u postojeće oblike političkog organizovanja. Čelnici većine opozicionih političkih partija su izgleda zainteresovaniji za etničko/nacionalno/vjerska prebrojavanja nego za nuđenje inspirativne političke vizije koja može da ujedini sve crnogorske građane. Ta opoziciona ‘lakomost’ je bila i ostala dobitna kombinacija za crnogorski režim. U narednom periodu možemo očekivati da manastiri, crkve i (zli) jezici ne silaze sa naslovnica štampe”.

Fejsbuk grupa Uličnim protestima protiv mafije ne odustaje od okupljanja. Velašević ističe da odluka policije može da bude kontraproduktivna. ,,Meni, a i Fejsbuk grupi, stižu najave da će ljudi doći u zakazano vrijeme ispred zgrade parlamenta, a inat može da učini svoje pa da dođe i više građana nego što bi inače došlo, i da ne budu svi miroljubivo raspoloženi. U tom slučaju, svaka odgovornost za taj skup ide na teret MUP-a. Ako nam dozvole okupljanje, garantovaćemo za skup”, poručuje Velašević.

Nakon dešavanja u sjevernoj Africi, zapadni mediji pišu o pobunama generacije koja koristi Fejsbuk kao moćnom detonatoru političkih preokreta. Omladina preko Fejsbuka i na crnogorskim portalima sve oštrije komentariše vladajući režim u Crnoj Gori. Tu je slika naše stvarnosti mnogo drugačija od one koji podastire Javni servis. Da, možda, vlast ne razmišlja da zabrani i internet?

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE
Zabrane kao proizvod straha

Svaka zabrana je proizvod straha, pa tako i crnogorski režim kroz zabrane mirnih okupljanja nezadovoljnih građana i građanki razgolićuje svoje terminalno stanje. Vidi se koliko je slab, pa čak ,,streca” i od virtuelnih društvenih mreža. Psihološka je istina da zabrana samo čini želju intenzivnijom, a motivaciju čvršćom i postojanijom. Nema nikakve dileme da protesti mogu promijeniti i demokratizovati politički sistem Crne Gore. U sistemu zarobljenih institucija, protesti su jedini način da se pokaže domaćoj i međunarodnoj zajednici da građani ne pristaju da im ,,sutereni” kroje sudbinu i da su hitno potrebne fundamentalne promjene. Prvi korak prema promjenama je formiranje koncentracione vlade ograničenog trajanja čiji bi se mandat sastojao u demokratizaciji izbornih mehanizama i pripremi autentično demokratskih izbora. Do tog koraka, imajući u vidu specifičnosti crnogorske situacije, nema drugog načina, osim protestima.

Predrag NIKOLIĆ

Mladi i pobuna

Mladi u raznim dijelovima svijeta ne miruju. Ono što se sada događa na Bliskom istoku, Evropa je iskusila posljednjih godina. U Grčkoj je do protesta došlo 2008. poslije ubistva mladića tokom sukoba građana sa policijom. Potom su izbile pobune poslije pokušaja vlade u Atini da odgovori na ekonomsku krizu. U Velikoj Britaniji je prošlog novembra došlo do žestokih sukoba studenata i policije kada je vlada odlučila da poveća cijene obrazovanja. U Francuskoj studenti protestvuju još od 2006. zbog zakona koji je uveo ,,ugovor o prvom zaposlenju”. Studenti su protestovali i u Španiju, gdje su podržali i radnike koji su stupili u štrajk zbog bijednog stanja tržišta rada i kresanja socijalnih davanja. U Italiji, prošle jeseni, protiv reforme obrazovanja su demonstrirali studenti i naučni radnici. Razlozi za bunt su različiti, različite su i pobude, kao i njihovi ciljevi. No, zajednički je generacijski imenitelj. Italijanska La Republica piše o osjećanju da su mladi žrtve i da im je ,,ukradena budućnost”. A korak od toga je bunt.

M . B.

Nervozna vlast u Zagrebu

Svakog drugog dana ulicama glavnog grada Hrvatske prolamaju se parole kojima Zagrepčani pozivaju na ostavku premijerku Jadranku Kosor i njezine ministre. Prosvjedne šetnje traju od šest poslijepodne, pa sve do pred ponoć. Na skupovima su prisutni zagovornici svih političkih opcija, od ekstremnih nacionalista do antiglobalista koji zazivaju kraj kapitalizma i povratak socijalizma. Zajedničke su im dvije parole – ,,Dolje Vlada!” i ,,HDZ lopovi”. Razloga za zadovoljstvo ovim demonstracijama nemaju niti oporbene stranke, jer građani se smatraju iznevjerenima i s te strane. Prije nekoliko noći pred sjedištem najveće oporbene stranke SDP-a spalili su zastavu socijaldemokrata. Samo par sati ranije isti performance odrađen je i pred sjedištem HDZ-a. Sve je započelo pismom, koje je 20. februara putem socijalne mreže Facebook uputio 25-godišnji medicinski tehničar Ivan Pernar. Prvog dana na njegov poziv za demonstracije odazvalo se samo dvoje građana. Dva dana kasnije na prosvjedima se skupilo 300 ljudi, ali do Markovog trga nisu uspjeli stići. Zaustavio ih je kordon policije u jednoj od prilaznih ulica. Treći prosvjed organiziran putem Facebooka poklopio se sa skupom nezadovoljnih udruga ratnih veterana. U ,,pomoć” prosvjednicima, kojih se sad skupilo oko šest stotina, priskočili su i huligani sa sjeverne tribine stadiona nogometnog kluba Dinamo. Pokušaj ,,fejsbukovaca” da dođu do zabranjenog Markovog trga huligani su uzeli kao sjajan povod za obračun s policijom. Iako se činilo da će nakon obračuna u Radićevoj i osude javnosti prosvjednici odustati, oni su se dva dana kasnije skupili u još većem broju. Sa svakim prosvjedom njihov broj se povećava, pa je na posljednjem na ulicu izišlo oko osam tisuća ljudi. Na udaru su se našli i mediji, osobito oni za koje se smatra da su poluge manipulacije vladajućih političara. Vladajući političari zbog prosvjeda iskazuju sve veću nervozu. Neki ministri prosvjednike su nazvali Indijancima, drugima se učinilo da je riječ o anarhistima, ali svatko tko je osmotrio tu kolonu uvjerio se da na ulicu izlaze ljudi svih generacija i političkih opredjeljenja. Na djelu je kulminacija dugogodišnjeg nezadovoljstva, prouzrokovanog općom pljačkom državnih dobara u režiji vladajućih stranaka. Političari strahuju da će se prosvjedi omasoviti, a u isto vjeruju i prosvjednici.

L. TOMIČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo