Povežite se sa nama

MONITORING

Kula od laži

Objavljeno prije

na

milo-momo

Opet smo se, prethodnih dana suočavali sa prošlošću. U procesu protiv okrivljenih za deportaciju optužba i odbrana su rekle šta su imale, obilježeno je punoljetstvo otmice u Štrpcima, uhapšen je jedan od batinaša iz logora u Morinju. U našem slučaju, doduše, umjesto o suočavanju sa zločinima iz prošlosti, preciznije je govoriti o gledanju ispod oka. Onakvom, da samo zrno fali da se okrene glava i nastavi sa pozom visokokvalifikovane prešmiguše. Najnovije je da je uhapšen Ivo Menzalin, jedan od optuženih za ratni zločin u Morinju, nad dubrovačkim zarobljenicima i civilima.

Tokom suđenja Menzalin je bio nedostupan. Vijest o njegovom hapšenju bila je kao iz filma. ,,Službenici Ispostave granične policije Podgorica su večeras, oko 18.40 časova, u koordinaciji sa NCB Interpol Podgorica, lišili slobode državljanina Crne Gore, Iva D. Menzalina iz Kotora. Menzalin je lišen slobode po operativnim informacijama kojima je raspolagao NCB Interpol Podgorica”. Utisak kvari samo nastavak – uhapšen je na graničnom prelazu Aerodrom Podgorica, neposredno pošto je avionom doletio iz Beograda. Čovjek je, prosto, doputovao.

U avgustu 2008. podignuta je optužnica za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika protiv Mlađena Govedarice, Iva Gojnića, Zlatka Tarlea, Špira Lučića, Bora Gligića i Iva Menzalina. U Morinju je, prema optužnici zlostavljano 169 ratnih zarobljenika i civila.

Presuđeno je u maju 2010. Ivo Menzalin, kojem se sudilo u odsustvu dobio je četiri godine, ostali – između tri i po i jedne i po godine zatvora. Svi osim Menzalina tada su pušteni iz pritvora. U decembru 2010. Apelacioni sud je ukinuo prvostepenu presudu. Predmet je vraćen Višem sudu na ponovno suđenje. Tu sad postoji pravna zavrzlama oko toga – zašto bi Mezanin bio u zatvoru ako je u međuvremenu presuda kojom je proglašen krivim – ukinuta. Prema informacijama Monitora činjenica da je Menzalin došetao u Crnu Goru mogla bi značiti da će novi proces u Bijelom Polju uskoro početi i da bi on mogao tražiti ukidanje pritvora koji mu je optužnicom određen.

Važan je kuvar Ivo Menzalin. On je osoba koja je u ovoj državi službeno proglašena najkrivljom za sve što se dešavalo u logoru Morinj. Biće da je on projektovao rat za mir, zacrtao granice, podijelio zadatke. Biva je on osmislio mržnju koja je harala Konavlima i stvorio pogled na svijet u kojem su svi drugačiji neprijatelji prema kojima je, normalno, sve dozvoljeno. Pored toga, zalomilo mu se i da je pravio hangare u koje su dovođeni zarobljenici, organizovao njihov prevoz, naređivao ko će gdje zanoćiti i ko će kako osvanuti. Momir Bulatović i Milo Đukanović su se u to vrijeme prigodno kostimirani samo slikali.

U nekom drugom za nas nestvarnom svijetu stvari izgledaju drugačije. Kuvar je, bogata su svjedočenja o tome, tukao i maltretirao. Ostali, važniji poslovi, neopravdano su mu pripali u zaslugu.

Stvarno zaslužni nemaju kad da odgovaraju – kakve bi oni bili perjanice da stalno ne vijore.

U vijestima o osamnaestoj godišnjici otmice u Štrpcima takođe smo se naslušali imena jedne važne persone. Nebojša Ranisavljević u Spužu robija od 2002. Osuđen je na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. On je učestvovao u otmici 18 Bošnjaka i jednog Hrvata iz voza broj 671 u željezničkoj stanici Štrpci. Jedinica kojoj je pripadao bila je pod komandom Milana Lukića, koji je u Haškom tribunalu osuđen za zločine u Višegradu. Sad se kaže da je to bila paravojna formacija iz Republike Srpske.

Laži su počele brzometno. Pobjeda je, odmah poslije zločina izvještavala kako je u Štrpcima bilo neke otmice, ali se baš ne zna tačno ko je koga i zašto odveo – bio je i neki crnac. Kasnije je centralna tačka laži bio fakat da se Štrpci nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine. U rukama majstora i istina umije da postane strašna laž. Tačno je da su Štrpci u Bosni jednako kao što je tačno da možda nikada ta granica nije manje postojala nego tada kad se oslobađalo srpstvo. Laž je priča o vojskama i paravojskama – bile su jedno, iste su im glave komandovale. Disalo se srpski, ko nije, bio je tek plijen.

Na skupu u Bijelom Polju, povodom osamnaeste godišnjice zločina u Štrpcima, Misin Rastoder, sin Jusufa Rastodera, čiji su posmrtni ostaci nađeni u jezeru Perućac, rekao je da je od nadležnih iz Srbije obaviješten da će za 15-tak dana moći da preuzme posmrtne ostatke svoga oca. ,,Nakon saznanja da su pronađeni njegovi ostaci osjećao sam se isto kao i onog dana kada sam čuo da je otet iz voza. Na neki način sam zadovoljan, što se poslije toliko vremena saznalo za njegovu sudbinu”. Nije malo osamnaest godina.

Na skupu je govorio i poslanik Socijaldemokratske partije Ervin Spahić. ,,Ako mi kao društvo nijesmo spremni da se suočimo sa prošlošću i odgovornošću onih koji su u ime države činili zločin, rizikujemo da se jednoga dana mi ili neko od naših najmilijih nađemo u nekom drugom vozu u nekim drugim Štrpcima i da nas jednog dana ispraća muk i tišina…” Spahić se, prenijele su novine, zapitao šta je sa silnim političarima, književnicima, novinarima, slugama jedne zločinačke politike, šta je sa božjim slugama koji su kreirali ambijent i pripremali teren za mnoge druge zločine, pa i taj u Štrpcima. Ostali su – kud koji; za političare se zna – žive lijepo. U koaliciji.

Presuda optuženima za deportaciju bosanskih izbjeglica biće objavljena 29. marta. Za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva optuženi su Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.

Branko Bujić bivši načelnik Centra bezbjednosti Bar, podsjetio je: ,,Svi ljudi koji su učestvovali u toj akciji dobili su za to naređenje od više instance. Da su odbili da ga izvrše bili bi proglašeni izdajnicima, izgubili bi posao, odnosno završili bi onamo gdje se danas ja nalazim – u zatvorskoj ćeliji u Spužu”.

Milorad Šljivančanin nekadašnji komandir Stanice milicije u Herceg Novom primijetio je da ga je država nekada obasipala počastima, a sada ga optužuje za ratni zločin.

Stvari se mijenjaju. I Milo Đukanović se nekad razgraničavao za vazda sa Hrvatima, pa je poslije izražavao žaljenje. Onima koji su pomogli da se okrnjili sjaj njegove nagrade Internacionalne lige humanista, istima onima koji su govorili da ne valja napadati Dubrovnik, objašnjavao je kako imaju psihičkih problema.

Za razliku od Momira Bulatovića, koji se oko svjedočenja i odbrane bivših drugova na sudu ozbiljno potrudio, Đukanović je, sa oreolom onoga koji je sačuvao mir, tek usput svratio u sud. Koliko da mu duši bude lakše, pripomenuo je kako je duboko uvjeren da optuženi nijesu mogli znati da će se deportovanima, pogotovo muslimanske nacionalnosti, ,,desiti ono što im se nažalost desilo”.

Dugo je izgledalo da se, godinama nadograđivana, kula od laži mora, srušiti. U dogledno vrijeme neće. Sva je prilika, naša prošlost je odredila – ovo je naša budućnost.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo