MONITORING
Kula od laži
Opet smo se, prethodnih dana suočavali sa prošlošću. U procesu protiv okrivljenih za deportaciju optužba i odbrana su rekle šta su imale, obilježeno je punoljetstvo otmice u Štrpcima, uhapšen je jedan od batinaša iz logora u Morinju. U našem slučaju, doduše, umjesto o suočavanju sa zločinima iz prošlosti, preciznije je govoriti o gledanju ispod oka. Onakvom, da samo zrno fali da se okrene glava i nastavi sa pozom visokokvalifikovane prešmiguše. Najnovije je da je uhapšen Ivo Menzalin, jedan od optuženih za ratni zločin u Morinju, nad dubrovačkim zarobljenicima i civilima.
Tokom suđenja Menzalin je bio nedostupan. Vijest o njegovom hapšenju bila je kao iz filma. ,,Službenici Ispostave granične policije Podgorica su večeras, oko 18.40 časova, u koordinaciji sa NCB Interpol Podgorica, lišili slobode državljanina Crne Gore, Iva D. Menzalina iz Kotora. Menzalin je lišen slobode po operativnim informacijama kojima je raspolagao NCB Interpol Podgorica”. Utisak kvari samo nastavak – uhapšen je na graničnom prelazu Aerodrom Podgorica, neposredno pošto je avionom doletio iz Beograda. Čovjek je, prosto, doputovao.
U avgustu 2008. podignuta je optužnica za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika protiv Mlađena Govedarice, Iva Gojnića, Zlatka Tarlea, Špira Lučića, Bora Gligića i Iva Menzalina. U Morinju je, prema optužnici zlostavljano 169 ratnih zarobljenika i civila.
Presuđeno je u maju 2010. Ivo Menzalin, kojem se sudilo u odsustvu dobio je četiri godine, ostali – između tri i po i jedne i po godine zatvora. Svi osim Menzalina tada su pušteni iz pritvora. U decembru 2010. Apelacioni sud je ukinuo prvostepenu presudu. Predmet je vraćen Višem sudu na ponovno suđenje. Tu sad postoji pravna zavrzlama oko toga – zašto bi Mezanin bio u zatvoru ako je u međuvremenu presuda kojom je proglašen krivim – ukinuta. Prema informacijama Monitora činjenica da je Menzalin došetao u Crnu Goru mogla bi značiti da će novi proces u Bijelom Polju uskoro početi i da bi on mogao tražiti ukidanje pritvora koji mu je optužnicom određen.
Važan je kuvar Ivo Menzalin. On je osoba koja je u ovoj državi službeno proglašena najkrivljom za sve što se dešavalo u logoru Morinj. Biće da je on projektovao rat za mir, zacrtao granice, podijelio zadatke. Biva je on osmislio mržnju koja je harala Konavlima i stvorio pogled na svijet u kojem su svi drugačiji neprijatelji prema kojima je, normalno, sve dozvoljeno. Pored toga, zalomilo mu se i da je pravio hangare u koje su dovođeni zarobljenici, organizovao njihov prevoz, naređivao ko će gdje zanoćiti i ko će kako osvanuti. Momir Bulatović i Milo Đukanović su se u to vrijeme prigodno kostimirani samo slikali.
U nekom drugom za nas nestvarnom svijetu stvari izgledaju drugačije. Kuvar je, bogata su svjedočenja o tome, tukao i maltretirao. Ostali, važniji poslovi, neopravdano su mu pripali u zaslugu.
Stvarno zaslužni nemaju kad da odgovaraju – kakve bi oni bili perjanice da stalno ne vijore.
U vijestima o osamnaestoj godišnjici otmice u Štrpcima takođe smo se naslušali imena jedne važne persone. Nebojša Ranisavljević u Spužu robija od 2002. Osuđen je na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. On je učestvovao u otmici 18 Bošnjaka i jednog Hrvata iz voza broj 671 u željezničkoj stanici Štrpci. Jedinica kojoj je pripadao bila je pod komandom Milana Lukića, koji je u Haškom tribunalu osuđen za zločine u Višegradu. Sad se kaže da je to bila paravojna formacija iz Republike Srpske.
Laži su počele brzometno. Pobjeda je, odmah poslije zločina izvještavala kako je u Štrpcima bilo neke otmice, ali se baš ne zna tačno ko je koga i zašto odveo – bio je i neki crnac. Kasnije je centralna tačka laži bio fakat da se Štrpci nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine. U rukama majstora i istina umije da postane strašna laž. Tačno je da su Štrpci u Bosni jednako kao što je tačno da možda nikada ta granica nije manje postojala nego tada kad se oslobađalo srpstvo. Laž je priča o vojskama i paravojskama – bile su jedno, iste su im glave komandovale. Disalo se srpski, ko nije, bio je tek plijen.
Na skupu u Bijelom Polju, povodom osamnaeste godišnjice zločina u Štrpcima, Misin Rastoder, sin Jusufa Rastodera, čiji su posmrtni ostaci nađeni u jezeru Perućac, rekao je da je od nadležnih iz Srbije obaviješten da će za 15-tak dana moći da preuzme posmrtne ostatke svoga oca. ,,Nakon saznanja da su pronađeni njegovi ostaci osjećao sam se isto kao i onog dana kada sam čuo da je otet iz voza. Na neki način sam zadovoljan, što se poslije toliko vremena saznalo za njegovu sudbinu”. Nije malo osamnaest godina.
Na skupu je govorio i poslanik Socijaldemokratske partije Ervin Spahić. ,,Ako mi kao društvo nijesmo spremni da se suočimo sa prošlošću i odgovornošću onih koji su u ime države činili zločin, rizikujemo da se jednoga dana mi ili neko od naših najmilijih nađemo u nekom drugom vozu u nekim drugim Štrpcima i da nas jednog dana ispraća muk i tišina…” Spahić se, prenijele su novine, zapitao šta je sa silnim političarima, književnicima, novinarima, slugama jedne zločinačke politike, šta je sa božjim slugama koji su kreirali ambijent i pripremali teren za mnoge druge zločine, pa i taj u Štrpcima. Ostali su – kud koji; za političare se zna – žive lijepo. U koaliciji.
Presuda optuženima za deportaciju bosanskih izbjeglica biće objavljena 29. marta. Za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva optuženi su Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.
Branko Bujić bivši načelnik Centra bezbjednosti Bar, podsjetio je: ,,Svi ljudi koji su učestvovali u toj akciji dobili su za to naređenje od više instance. Da su odbili da ga izvrše bili bi proglašeni izdajnicima, izgubili bi posao, odnosno završili bi onamo gdje se danas ja nalazim – u zatvorskoj ćeliji u Spužu”.
Milorad Šljivančanin nekadašnji komandir Stanice milicije u Herceg Novom primijetio je da ga je država nekada obasipala počastima, a sada ga optužuje za ratni zločin.
Stvari se mijenjaju. I Milo Đukanović se nekad razgraničavao za vazda sa Hrvatima, pa je poslije izražavao žaljenje. Onima koji su pomogli da se okrnjili sjaj njegove nagrade Internacionalne lige humanista, istima onima koji su govorili da ne valja napadati Dubrovnik, objašnjavao je kako imaju psihičkih problema.
Za razliku od Momira Bulatovića, koji se oko svjedočenja i odbrane bivših drugova na sudu ozbiljno potrudio, Đukanović je, sa oreolom onoga koji je sačuvao mir, tek usput svratio u sud. Koliko da mu duši bude lakše, pripomenuo je kako je duboko uvjeren da optuženi nijesu mogli znati da će se deportovanima, pogotovo muslimanske nacionalnosti, ,,desiti ono što im se nažalost desilo”.
Dugo je izgledalo da se, godinama nadograđivana, kula od laži mora, srušiti. U dogledno vrijeme neće. Sva je prilika, naša prošlost je odredila – ovo je naša budućnost.
Kosara BEGOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal
Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.
Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.
Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.
Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.
Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji
Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.
Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.
Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.
Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.
Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.
Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.
Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.
Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama. To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.
Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Pitali smo: kako komentarišete prvi krug predsjedničkih izbora
PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Mobilizacija glasača koji nisu dio ,,partijske mašinerije”
Iako su svi lideri političkih partija zadržali svoj izborni rezultat, uspjeh Jakova Milatovića govori o izbornoj mobilizaciji birača koji nisu dio „partijske mašinerije“, koji su postali dijelom i imuni na partijsko zapošljavanje, svih onih koji razmišljaju van identitetske matrice, desne nacionalističke politike, a koji su u svom svakodnevnom životu vidjeli efekte socio-ekonomskog programa Evropa sad.
DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Prošlo vrijeme lidera partija
Prvi krug izbora za predsjednika Crne Gore pokazao je, nadam se, da je prošlo vrijeme kandidovanja za ovu državnu funkciju lidera političkih partija i da se ubuduće mora voditi računa o tome da je predsjednik države neko ko, prema Ustavu, predstavlja svu raznolikost crnogorskog društva, odnosno političke zajednice.
DEJAN MILOVAC, MANS
Rezultat najviše iznenadio Đukanovića i Mandića
Rezultat prvog kruga ovogodišnjih izbora je iznenadio mnoge, možda najviše same takozvane favorite Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao reprezente polarizovane Crne Gore i dva suprostavljena politička i nacionalna ekstrema. Rezultat koji je ostvario Jakov Milatović je vjerujem iznenađenje i za ljude iz Pokreta Evropa sad (PES), naročito nakon svega onoga što se dešavalo sa kandidaturom Milojka Spajića.
OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Drugi krug neće biti miran
Izvanredan rezultat Milatovića, očekivani stepen podrške Đukanoviću, neuspjela „transformacija“ Mandića i razočaravajući rezultat po njega i Front, Bečićevo tavorenje i izostanak za njega očekivane podrške, fijasko Vuksanovićke i Danilovića – bio bi najkraći opis prvog kruga rezultata izbora. Koliko god biračima Draginja Vuksanović bila simpatična ili ne, jedina je povukla onaj potez koji se očekuje od političara kada naprave loš izborni rezultat – da podnesu neopozivu ostavku.
ANA NENEZIĆ, CEMI
Poruka građana parlamentarnoj većini
Predsjednički izbori su održani u kontekstu političke i institucionalne krize, uz jaku političku polarizaciju crnogorskog društva, po pravilima nereformisanog seta izbornih zakona, čiju implementaciju hronično prate problemi koji se ponavljaju iz jednog u drugi izborni ciklus. Višegodišnje preporuke Venecijanske komisije, OSCE ODIHR misija i domaćih posmatračkih organizacija nijesu uvažene, niti inkorporirane u izborno zakonodavstvo.
MILICA KOVAČEVIĆ, CDT
Izborna reforma neophodna
Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori obilježili su slabost i politizovanost institucija koje sprovode izbore, pravni i praktični problemi koji su prouzrokovani izostankom političke volje da se sprovede temeljna izborna reforma, te apsolutna nepripremljenost institucija i društvenih činilaca na odbranu izbornog procesa od dezinformacija i stranih uticaja. Ono što ostaje kao najsnažniji utisak je sporni proces potvrđivanja predsjedničkih kandidatura, u kome su ponovljene zloupotrebe ličnih podataka građana, a Državna izborna komisija je preuzimanjem nadležnosti druge institucije, većinskom voljom njenih članova iz političkih partija, postala direktni učesnik izbornog procesa i u njega na velika vrata uvela uticaj drugih država.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube
-
Izdvojeno3 sedmiceANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmicePRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS4 sedmiceĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmiceULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO4 sedmice18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmiceBETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmicaPRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceVeliki prelom